Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
“Ima jedan odličan film – Very Bad Things o ljudskoj gluposti, strahu, neodgovornosti, sebičnosti i najnižim strastima. Ali sada, u ovo novo doba – to je passe, samo za djecu do 12 godina. Za tinejdžere i odrasle je ovo što slijedi puno jezivije.”
Hoćete li najprije pjesmicu ili recitaciju? Pjesmicu? Ili ipak recitaciju? Onda? Ajmo najprije definiciju.
Nanomaterijali i glomazni materijali dvije su glavne vrste čestica. Međusobno se razlikuju prema veličini. Štoviše, imaju različita kemijska i fizikalna svojstva. Stoga imaju i različite primjene. Nanomaterijali su čestice koje imaju veličinu u rasponu od 1-100 nm (nano-metara) barem u jednoj dimenziji. Postoje različiti izvori ovih čestica. Na primjer, te čestice možemo dobiti kao projektirane čestice, kao slučajne komponente i putem prirodnih izvora. Postoji nekoliko oblika nanomaterijala:
– Nanomaterijali – sve svoje tri dimenzije imaju u skali od 1-100 nm.
– Jednodimenzionalne nanostrukture – jedna dimenzija ima svoju veličinu izvan nanoskale.
– Dvodimenzionalne nanostrukture – dvije dimenzije nisu u nanoskali.
– Glomazne nanostrukture – niti jedna dimenzija nije u nanoskali (sve su iznad 100 nm). Tu spadaju klasične boje i lakovi, plastika, ili recimo one kuglice iz nosa.
Sad kad smo to prebrodili, možemo se uhvatiti pravog razmišljanja o nanomaterijalima, štoviše maštanjima i mokrim snovima. Zamislite da imate neku totalno otkačenu i nemoguću susjedu, pravu vješticu, ono prvotno zlo. Nešto što je gore i opakije čak i od predsjednice Europske komisije. Pa ste već ludi od svih njenih mogućih i nemogućih zahtjeva, prijetnji, ograda, kora od banane, i tako redom. Kako je se riješiti – ili barem primorati je da se (malo) primiri?
Eto, odete lijepo u svoju garažu, u kojoj na zidu visi Bill Gatesov portret, i kao pravi pronalazač i pionir tehnologije krenete se igrati nanomaterijalima. Najprije morate napraviti sićušne nanokuglice, recimo veličine 50 nm, od materijala A. Njih naravno ne možete vidjeti golim okom, pa ćete uspjeh provjeriti slijedeći dan na institutu, na kojem radi vaša žena, uz pomoć elektronskog mikroskopa, do kojeg ona ima dostupa.
Slijedeći korak je kuglice umočiti u neki rastvor koji će oko tih kuglica stvoriti tanak sloj, filmsko obloženu ljusku, od poroznog materijala B. Kada se ljuska oko kuglica osuši, onda se morate riješiti jezgre, to jest one kuglice, napravljene od materijala A. Kuglice umočite u drugi rastvor koji “rastopi” i “posiše” jezgru materijala A tako da kuglice ostanu šuplje.
Sada morate prazne i šuplje kuglice materijala B napuniti materijalom C – nečim opakim. Posebnim postupkom u kuglice “ugurate” neki otrov. Možete pokušati i sa mRNA “tekućinom” – ako vam uspije prodrijeti u Pfizerov institut i tamo ukrasti par mililitara mRNA smjese. Ipak je puno lakše doći do otrova koji je već desetljećima u uporabi. Koriste ga sve napredne strane špijunske i kontrašpijunske službe koje iole drže do sebe.
Ime otrova je tajna, ali njegova funkcija je vrlo dobro poznata. Od trenutka ubrizgavanja u organizam (otrov mora doći u krvožilni sustav) neće proći niti pola minute – a žrtva će doživjeti siloviti srčani infarkt i umrijeti. Nakon čega od otrova neće ostati ni trag, jer će se već u slijedećih pola sata otrov razgraditi u mrtvom organizmu. Ljudi koji promatraju leš, mrtvozornici na primjer, doći će do zaključka da je čovjek umro od srčanog infarkta. Case closed.
Sada imate nano-kuglice punjene vrlo jakim i opasnim otrovom. Nešto kao knedle od šljiva. Doduše, stručan naziv za te vaše kuglice je nano-kapsula, a njen sadržaj, taj otrov, stručno se zove „korisni teret“ (eng. payload). Sada samo treba smisliti dvije stvari: kako našoj simpatičnoj susjedi “dostaviti” taj “korisni teret” u organizam i pripremiti alibi. Jer, vi naravno ne namjeravate završiti na robiji zbog ubojstva.
Pošto su nano-kapsule veličine 50 nm, možete ih staviti u kakvo piće ili čak u hranu, pa dragu susjedu pozvati na druženje.
Što se alibija tiče, stvar je funkcionalno vrlo jednostavna ali tehnološki vrlo kompleksna. Vi naravno ne želite da se te nano-kapsule otope u želucu drage vam susjedice, pa da se ona ispred vas sruši mrtva. Ne, vi želite biti sposoban kontrolirati taj trenutak – kada će do rastapanja doći. Možda sutra, možda za tjedan dana ili čak za godinu dana. Jer nano-kapsule su tako sićušne da će proći kroz sve prepreke i membrane krvožilnog sustava i na kraju se usidriti u kapilarama – daleko od oka i sasvim dovoljno daleko od srca.
Najpakleniji dio plana i te nanotehnologije je upravo u tome – kako aktivirati nano-kapsule, po mogućnosti na “daljinu” – da se njihova ovojnica otopi u tijelu, a korisni sadržaj počne “curiti” u organizam žrtve. Nanotehnologija je već tako razvijena da pruža mnoge mogućnosti “aktivacije”. To mogu biti neki (mikro)biološki procesi u organizmu, može biti povišena temperatura – recimo iznad 38 stupnjeva C, može biti kakav kemijski proces u organizmu, u kojem “plivaju” te nano-kapsule, a može biti i elektro-magnetsko polje specifične frekvencije ili nekih drugih elektro-magnetnih svojstava.
Ovo posljednje mi se baš dopada. Nazovete svoju susjedu s izleta na Karibima, dok ona marljivo sadi cvijeće u svom vrtu, i ona se javi na svoj mobilni telefon pete generacije (5G). Malo porazgovarate s njom, a onda ukucate u svoj telefon magični slijed brojeva koji na njenom mobilnom telefonu izazovu upravo onu elektro-magnetnu rezonanciju koja služi kao “okidač” za one nano-kapsule.
Na milijune nano-kapsula se slijedom kodiranog elektro-magnetnog signala momentalno rastope, a otrov se razlije žilama. U slijedećoj minuti vaša draga susjeda doživi teški srčani infarkt. Dok stigne prva pomoć, odnosno oni drugi dečki – nema više ni traga od nano-kapsula u organizmu. Jer, kad te nanokapsule ispuste svoj “korisni teret”, one mijenjaju svojstva i rastope se u krvi žrtve. Nema načina da bilo tko ustanovi što je zapravo izazvalo smrt dotične osobe.
Naravno, sad postoje varijacije na temu. Možete vi svoju susjedicu i obavijestiti što ste joj stavili u piće i što će joj se desiti bude li “neposlušna”. Možda nije vještica, već samo neodoljivo zgodna, štoviše sexy. Objasnite joj da će se nano-kapsule aktivirati kada je nazovete na mobilni telefon i tijekom razgovora ukucate tri šestice na svojem mobilnom uređaju (666). Da bi je uvjerili da govorite istinu, pokažete joj svoje umijeće na njenom kućnom ljubimcu, njenom dragom psu, kojemu ste prije par dana ponudili ukusne pasje “krokete”, začinjene vašim nano-kapsulama. Kažete joj da stane pored svog psa i nazovete je na njen mobilni telefon. Ali ovoga puta ukucate tri petice (555) i njen pas za pola minute padne mrtav pored nje. Od srčanog infarkta. Vrata do njenog srca (ili nekog drugog dijela tijela) su vam širom otvorena.
Malo vam je to previše jezivo? Opako? Bolesno? Psihopatski? Možda sociopatski? Okreće vam se želudac? Ne možete vjerovati da postoje ljudi koji su smislili tu i takvu tehnologiju? Pomalo sam vam se i ja već zgadio dok ste čitali ovu ciničnu bljuvotinu koju sam smislio i napisao?
Pa i meni se je želudac skoro pa okrenuo kada sam pogledao ovo predavanje “Payload – Nanokapsule” (s prijevodom – bravo InfoTeam!) i shvatio što se sve može učiniti s nanotehnologijom i nano-kapsulama. Pogledajte ga, iako traje pun školski sat – ali je vrijedan svake minute.
Sada si priuštite malo mašte i razmislite, što bi sve moglo biti u tim nano-kapsulama, od otrova do mRNA sastojaka, možda kakvih malih i opakih “parazitića”, metala sa “čudesnim” svojstvima i tako redom. A nagradno pitanje je: “Znate li možda ime tvrtke koja bi mogla tako nešto proizvesti? Ha?”. Da vam malo pomognem: “Ime počinje na P, a završava na R” 🙂
Sad kad znate sve što ste oduvijek željeli znati o nanotehnologiji, ostaje nam još samo glazba za ispraćaj. Da malo popravi osjećaj gadljivosti u ustima, jedna intelektualna “žestica”, prava “glazbena” rakija za želudac i probavu. Mislim da bi se ovo moglo sviđati njemačkim migrantima koji će uskoro stizati na naše more u valovima, ali ne zbog mora ili valova – već da pobjegnu od mobilizacije za ukrajinski front:
2raumwohnung – Ich weiß warum.
Provjeri/InfoTeam
Foto naslovnice: screenshot
P O D I J E L I !
