Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
U ruševinama… raste život
Kad netko dovoljno dugo pliva u moru „zavjereničkih“ perspektiva, to postaje njegova druga priroda, a promatranje svakog novog iskustva, događaja ili mjesta kroz iskvarenu sliku filtrirane leće donosi drugačiji pogled na svaku temu koju istražujete. Bilo da se radi o gledanju najnovijeg blockbustera, nove „hit“ serije, finala nekog sportskog prvenstva, „vijesti“, vremenske prognoze „klimatskih promjena“… putovanja drugim zemljama, posjeta arheološkim lokalitetima, muzejima, zabavnim parkovima… pa do prisustvovanja svakodnevnim „događajima“ koji samo oduzimaju vaše dragocjeno vrijeme, poput čekanja reda za blagajnu u trgovini, pošti i slično. Sve to je danas previše lako za sve nas koji smo istraživali ove stvari u potrazi za skrivenim porukama, ezoteričnim simbolizmom i suptilnim utjecajem koji vode um da slijedi planove kontrolora ovog svijeta.
Festivali, koncerti, parade, modne revije, sportski događaji, te nove streaming serije o kojima svi pričaju, mislim da je vrlo malo toga iz mainstream izvora stvoreno za konzumiranje masa, a što nije zatrovano ideološkim prediktivnim programiranjem za uspostavu željenog stanja svijesti. I naravno, sve to se samo i neprestano nastavlja. Svaki dan, nova stvar…
Um istraživača zavjera više ne može niti običan obiteljski izlet učiniti potpuno nevinim kao nekada. Sve to je uništeno…
Možda sam malo predramatičan, ali to nije nužno negativno, jer moramo prihvatiti ovaj svijet onakvim kakav on zapravo je. On je vrlo pokvaren i većinu vremena vrlo mračan. Ali to ne znači da ga ne treba i dalje promatrati kroz smijeh, jer svi vi koji čitate ovaj tekst sada primjećujete puno više boja, zvukova, mirisa, vibracija, ideja, energije… od trenutka kad ste trajno otvorili oči.
Prava istina je da i dalje postoje trenuci koji su zaista prekrasni, neiskvareni i božanstveni i koji svjedoče zašto je ovaj život vrijedan življenja. Ovaj put, za razliku od prije, to je potpuna istina.
Međutim, sigurno među vama ima i onih koji sve ovo čitaju sa skepsom i teško mogu u sve povjerovati. Čini vam se kao da smo mi, koji se volimo zvati probuđenima, nekakva morbidna skupina ili sekta. Ne brinite, i vi ste u pravu, samo si dajte dovoljno vremena… jednom ćete se i vi smijati svemu.
Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put pogledao film ili seriju, a da nisam gnjavio svoju ženu o tome kako je simbolika koja se u njima prikazuje toliko očita i sotonska. Taj sotonizam diskretno je zakopan ispod desetaka slojeva ironije, humora i doslovno zamagljene simbolike koju vjerojatno nitko osim mene i mnogih od vas koji trenutno čitate ovo ne bi prepoznao.
Ali neka me je dopalo to „prokletstvo“, jer upravo ono neće dopustiti gadovima da me sruše.
Ako odem s obitelji na odmor negdje u Francusku, i dalje ću pojesti njihove preukusne kroasane, popiti kavu i otići u „njihov“ Disneyland. I neću se samo fokusirati na intenzivnu arhitekturu koja me okružuje, a koju je mogla izgraditi neka civilizacija za koju je odlučeno da nestane u nekom velikom resetu ne tako davno. Neću razmišljati o uništenim vremenskim linijama naše povijesti, koja bi mogla biti potpuna laž. Neću razmišljati o mogućnosti da se ta 1000-godišnja milenijska vladavina Krista već dogodila i da upravo živimo u malom razdoblju o kojem govori Biblija koje je samo ruševina tog slavnog kraljevstva kojim trenutno vlada Lucifer.
I dalje ću se diviti ljepoti katedrale i neću smatrati da je izvorna namjena ovih građevina bila primarno energetska, a ne duhovna, te da su te elektrane ili iscjeliteljski centri bili opskrbljeni eteričnom energijom koja je jednom progutala naše carstvo.
Otići ću sa svojom obitelji u Disneyland i provesti ću se čarobno ignorirajući skulpture fraktalnog dizajna demona, životinja, vanzemaljaca i čudovišta razasutih po parku koji sumnjivo nalikuju na prugaste fraktalne prikaze bestjelesnih nefila i klaunova iz carstva duhova.
Uživat ću u svom nezdravom i potpuno umjetnom hot dogu i pomfritu od 50 eura, ne razmišljajući o tome da i ja financiram jednu od najbogatijih i najutjecajnijih tvrtki koje su ikada postojale i koje posjeduju gotovo sve u svijetu zabave i koju je stvorio čovjek povezan sa slobodnim zidarstvom.
Bezbrižno ću gledati paradu živahnih plesača u karakternim kostimima koji ne razmišljaju o tome kako predstavljaju likove iz filmovi koji promiču prihvaćanje čarobnjaštva, čudovišta i magije, transhumanizam i okultno kao savršeno benignu zabavu za djecu.
Jest ću slatkiše i neću razmišljati o tome kako te građevine izgledaju nevjerojatno iz daljine, a tako jeftine i lažne kad se pogledaju izbliza. Tada to neću povezivati s nevjerojatnim fotografijama zgrada starog svijeta koje su napravljene samo privremeno od gipsa i drva u svrhu svjetskih sajmova. Neću niti pomisliti na Fomenkovo tumačenje teorije alternativne povijesti…
Ništa od toga. Samo ću uživati u svom odmoru, pojest ću svoj kolačić u obliku Mickey Mousea i samo promatrati svijet oko sebe… promatrati odrasle bez djece koji su tako kulturno opsjednuti infantilnim crtićima iz djetinjstva. I samo se smijati… od srca smijati.
U redu, dosta s alegorijom.
Prava poanta ovog teksta je pomoći onima koji još nisu počeli ili su tek na početku istraživanja. Svaki početak je težak i budite uvjereni da je sasvim normalno da svijet gledate kroz različite filtere kad počnete proučavati različite teorije. Pri tome nikako nemojte zaboraviti da imate život za živjeti jer se lako može propustiti ako je vaša pozornost usmjerena negdje drugdje.
Ako ste novi u ovome, neka tema može postati vrlo intenzivna i ako niste dovoljno pažljivi mogla bi vas doslovno izludjeti… ili će to barem tako izgledati svima ostalima oko vas.
Sjećam se kad sam tek počeo istraživati alternativnu kozmologiju na primjer. Bilo mi je neodoljivo gledati u zvijezde, jer sam prvi put u životu promatrao te sitne točkice svjetla, za koje mi je rečeno da su udaljene milijardama kilometara, kao nešto što možda i nije tako daleko. Ista stvar je bila i sa Suncem i Mjesecom…
Ovo u kombinaciji sa stalno prisutnom temom NLO-a i vanzemaljaca, koji možda dolaze samo izvan antartičkog kruga, a ne s dalekih planeta, bilo je prilično zastrašujuće.
Znate o čemu govorim. Kao kad danas gledate dnevnik, slušate propagandu u vezi „klimatskih promjena“ ili kad pratite avione na nebu koji svojim tragovima stvaraju mrežu od kojih se postupno formiraju oblaci. Ili za vas koji ste zaokupljeni temom Tartarije, zbog čega vam svaka šetnja vašim gradom postaje lov na antikvitete i „sumnjive“ zgrade.
U trenutku kad sam shvatio da tajna društva kontroliraju sve što vidimo i čujemo kroz medije i da oni obožavaju Lucifera, nisam mogao podnijeti gledanje televizije ili slušanje glazbe, a da to potpuno ne dekonstruiram do osnovnih poruka i simbola i počeo sam mrziti što moji voljeni to nisu mogli vidjeti bez obzira koliko sam im se trudio pokazati.
Ove promjene paradigmi koje mijenjaju život dolaze postepeno jer svakim danom naučite nešto novo i čini vam se kao da idete sve dublje u ponor, ali uvijek postoji nešto što vam pomogne da ponovo izronite i duboko udahnete. I svaki put se osjećate sve jačim.
Sada vam ne nudim nikakav dokaz zašto sam došao do ovog zaključka, nego vam jednostavno želim reći svoje mišljenje o tome gdje me je dovela ta spoznaja i što sam kroz svoje osobno iskustvo shvatio.
Ne samo da je vrag stvaran, nego je i Bog stvaran. Nakon što sam došao do te spoznaje, filtar straha koji je dolazio preko svakog novog otkrića iznenada je sve više opadao. Sada sam mogao sretno gledati u nebo znajući da kakav god oblik naše stvarnosti bio, vidio sam da imam život u njemu.
Mogao sam vidjeti lažne oblake i znao sam da je to njihov uzaludan pokušaj da se igraju Boga i kontroliraju prirodu i znao sam da sam siguran od svega što su u njega ubacili. Mogao sam gledati zgrade kojima je namjerno skrivena prošlost, znajući da će se i one, kao i sve što čovjek napravi na kraju raspasti u prah, za razliku od njegovog slavnog stvaranja. Mogao sam izdržati bujicu bijesnih napada onih koji nikako da skinu koprenu sa svojih očiju, znajući da su potpuno nemoćni pred nekim tko je na dobrom putu da potpuno shvati ovaj svijet.
Mogao sam govoriti o religijskim zabludama, pri čemu bi me dočekivali s „bakljama i vilama“, ne razumijući da sam zapravo veći vjernik od svih njih, ali ne na način kako bi to htjeli oni koji se klanjaju samom Luciferu, prikazujući se u lažno „dobrom“ svjetlu.
Mogao sam, a i dalje želim, pomoći svima koji tu pomoć žele, da shvate kako zapravo funkcioniraju naša tijela i da moderna medicina zapravo odvaja ljude od zdravlja, koje se, vrlo jednostavno, nalazi u prirodi čiji smo neodvojivi dio.
Mogao sam upozoravati ljude da se ipak ne „cijepe“, jer bi neka buduća „misteriozna Bolest X“ mogla značiti samo aktivaciju, u njihova tijela, ubačenog „korisnog tereta“ putem frekvencija 5G mreže.
Mogao sam slušati i gledati ljude koji se opterećuju svojim poslovima, sakupljanjem stvari, odjećom, glazbom, fantazijama… bezveznim stvarima.
To ne znači da sam odjednom počeo živjeti životom blaženog neznanja i počeo ignorirati prava znanstvena dostignuća i očita zla koja se nalaze posvuda. Ne, i dalje sam svjestan svega što sam naučio, ali više ne dopuštam da se prepustim strahu nad takvim stvarima i ponovo mogu uživati u životu.
Jer, iako je sve uništeno, unutar tih ruševina još uvijek vidim život vrijedan življenja. I mislim da sam konačno shvatio o čemu govori Psalam 23,4.
„Moram li i putovati smrtnom dolinom: ne bojim se nesreće, jer ti si s menom; štap tvoj i palica tvoja, oni su, koji me tješe.“
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
Kao da sam sama opisana… :)))
I ja sam sve to prošao. I tisuće nas, po cijelom svijetu. Zanimljivo je da mi se nakon svih otkrivenih gadosti tzv. “elite” život nije zgadio. Baš naprotiv, čini mi se da sada više uživam i više cijenim male životne radosti koje dolaze svaki dan: prije svega dragi ljudi i njihove male pažnje.