Nedjelja, 19 svibnja, 2024
NaslovnicaLažna povijestNestvarnost Rimskog Carstva

Nestvarnost Rimskog Carstva

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Izgubljena civilizacija

Rimsko Carstvo je zasigurno najpoznatije razdoblje naše antičke povijesti i o njemu svi sve znaju. Je li baš tako?

Ako ste jedan ili jedna od onih koji slijepo vjeruju kako se civilizacija dogodila u posljednjih nekoliko tisuća godina, onda ovo nije članak za vas. Za vas je dovoljno dobro objašnjenje kako su nekad davno postojali pećinski ljudi iz kamenog doba, a zatim su došli Sumerani u ono što je danas poznato kao Irak, zatim su se pojavili Egipćani sa svojim piramidama, zatim Grci, pa Rimljani, zatim srednji vijek, pa konačno industrijska revolucija prije 150 godina i evo nas danas. Hvala na pažnji, vidimo se nekom drugom prilikom!

A sad, za ove ostale…

Znamo li baš sve o Rimskom carstvu?

O Rimskom Carstvu ste učili u školi, vidjeli ste to u filmovima i dokumentarcima, jer Stari Rim nas definira utoliko što se pogodnosti moderne civilizacije (ceste, bolnice, vodovod, sofe, poštanske usluge, obrana, itd.) mogu pratiti unazad sve do tog velikog Svjetskog Carstva.

Upišete li pojam “Rimsko carstvo” u Google, dobit ćete skoro 300 milijuna rezultata i čovjek nema izbora nego vjerovati kako je sve to baš tako kako piše. Wikipedija kaže da na ovu temu postoji čak 182, uglavnom holivudskih, filmova. Da, to je onaj isti Hollywood koji nam uglavnom priča o bajkama, konstantno i sigurno nas programirajući za nadolazeće događaje koje je za nas isplanirala svjetska „elita“.

Knjiga njemačkog autora Gernota Geisea pod naslovom “Die Irrealitaet des Roemischen Reiches” – “Nestvarnost Rimskog Carstva”, donosi jedan malo drugačiji, kontristički stav na temu Rimskog Carstva.

U svojoj knjizi Geise se prvo bavi “povijesnom činjenicom” o rimskim vojnicima koji prelaze Alpe kako bi borbama protiv „barbarskih hordi“ osvojili područja današnje Francuske i Njemačke. U isto vrijeme, oni nose zalihe i također grade ceste i gradove u osvojenoj zemlji u prilično kratkom vremenu. Geise se pita kako su, dok su napredovali prema neprijateljskom teritoriju preko bespuća planina, imali ljudstvo i sposobnost izgraditi sve te ceste, tvrđave i zidove i nadvladati domorodačke “barbare” u Njemačkoj i Francuskoj. Prema njegovim proračunima, nemoguće je da su imali dovoljno vojnika i ljudstva za takav
podvig.

Ako su doista Rimljani “gradili ceste” u zemljama koje su osvajali, zašto ih onda nisu izgradili dovoljno široke da na njima marširaju bar tri vojnika jedan pored drugog? Naime, ceste su toliko uske da je povorka Rimljana morala biti duga i po nekoliko kilometara, što ih je svakako činilo ranjivima na napade. Ovo i mnoga druga pitanja ostaju bez odgovora prema Geiseu.

„Rimske“ ceste

Ideja da je jedan gradu Italiji (Rim) s otprilike 30 000 vojno sposobnih muškaraca (bez staraca i dječaka) stvorio vojsku koja je osvojila cijelu Europu čini se upitnom. Prema Geiseu, prolazak preko Alpa također je bio iznimno težak ako ceste još nisu postojale prije Rimljana. On vjeruje da “Rimljani” nisu izgradili ceste, već su one bile tamo prije njih i vjerojatno su ih izgradili Kelti.

Poznato je da su Kelti, za koje se kaže da su živjeli u Europi davno prije Rima, imali napredna kola, za koja su morale postojati i dobre ceste. Jer ako nemaš dobre ceste, ne gradiš napredna kola. Dakle, ideju da prave ceste nisu postojale prije rimskog doba razotkriva činjenica da su dobra kola postojala prije rimskog doba, ne samo od strane Kelta, već i Grka, Egipćana i Sumerana.

Autor kaže da Kelti nisu bili Barbari, kao što ste učili na satu povijesti i pita se: “Tko bi počeo graditi ulice tijekom sveopćeg rata?” Niti u jednom ratu u novije vrijeme zaraćene strane nisu gradile ceste koje su se protezale preko kontinenta tijekom borbe, čak i s modernom tehnologijom. Ulice su morale biti izgrađene u mirno doba u miroljubive svrhe, prije dolaska Rimljana.

Autor tvrdi da nema dokaza, ni dokumentacije tko je gradio ceste. Pojedine ceste koje su iskopane iz blata, bez dokumentacije su označene kao “rimske ceste”. Budući je sve što znamo “Rimsko Carstvo”, označavamo sve što iskopamo kao “Rimsko”, a postoji svega jedan jedini dokument, nazvan Tabula Peutingeriana, koji se uzima kao dokaz rimske gradnje cesta. Ali dokument je iz 12. stoljeća, dugo nakon što je “Rimsko Carstvo” nestalo, ako je ikad i postojalo u obliku kakvom su nas podučavali. Dokument se odnosi na vrijeme prije tisuću godina, ali svi dokumenti na kojima se temelji, vrlo prikladno, “nedostaju”.

Zašto su „Rimljani“ uglavnom bili Francuzi, Germani i Kelti?

Kao i drugi autori prije njega (kao što je ruski učenjak Anatolij Fomenko), Geise pita zašto se većina “rimskih vojnika” etnički sastojala od Kelta, Germana i Francuza (Gala) – zemalja koje su navodno napadali?

I zašto mnogi “Cezari” (vladari, carevi) dolaze iz mjesta u Francuskoj, Britaniji i Njemačkoj? Nisu li to zemlje koje su “Rimljani” napadali? Zar se rimska vojska i vladajuća klasa nisu trebali sastojati uglavnom od etničkih Talijana, Španjolaca ili južnih Europljana? A ako su Rimljani svoje vojnike regrutirali lokalno, zacijelo su zapovjednici morali biti barem iz Italije ili Rima? Geise u svojoj knjizi daje dugačke popise “rimskih” vladara koji su bili Kelti, Gali i Germani.

On tvrdi da nema uočljive razlike u viteštvu starih Kelta u odnosu na vitešku odjeću i oruđe srednjeg vijeka te ponašanje i odjeću rimskih vojnika. Prilikom iskopavanja kaciga i mačeva, arheologu bi bilo teško identificirati svoje otkriće kao srednjovjekovnog viteza, keltskog ratnika ili rimskog vojnika. Prije se pretpostavljalo da je svaki iskopani keltski artefakt dio plijena koji su ukrali “barbari”. U međuvremenu je prihvaćeno da su sami Kelti bili sposobni izrađivati keramiku, oružje, sofisticirana kola i još mnogo toga. Razlika između rimske i keltske kacige možda ne označava razliku u kulturi, već jednostavno različitu modu iz drugog vremena.

Vladari Rimskog Carstva zvali su se Cezari, što je zapravo germanska riječ. C se izgovaralo K. To je potpuno isti zvuk kao njemačka riječ Kaiser, što znači Vladar. Gernot Geise kaže da je Rimsko Carstvo zapravo ibersko-keltsko-germansko carstvo.

Slično Anatoliju Fomenku, on kaže da su zapravo postojala dva “Rima”. Oko 1000. godine dogodila se kataklizma ili potop koji je uništio civilizaciju Europe ili Mediterana. Dio je obnovljen iz ruševina i sjećanja na ono što je nekad bilo. Rimljani nakon potopa bili su keltsko-germansko-francusko-iberski narod. Rimljani prije potopa bili su Grci. To je razlog zašto bi mnoge iskopane strukture označene kao “rimske” mogle biti jednako tako i “grčke”, dok strukture koje izgledaju više srednjovjekovno, poput dvoraca i tvrđava, nisu bile potopljene.

Riječ Kelti dolazi od grčke riječi Keltoi. To znači “Hrabri” i “Uzvišeni”. Alternativno grčko značenje je “oni koji su stigli”, što bi ih učinilo imigrantima.

600.-te godine prije nove ere područje Italije bilo je očito naseljeno Grcima i Etruščanima. “Rimska arhitektura” jednostavno je puki nastavak grčke arhitekture s etrurskim utjecajima. Čak je moguće da su pretpotopni Grci isto što i poslijepotopni Kelti. Zapravo, 400.-te godine pr. Kr., Italija se zvala “Galija”, narod Galije bili su Gali (Kelti) koji su u to vrijeme nastanjivali Englesku, Belgiju, Nizozemsku i Francusku.

Zanimljivo je da su stari Grci svoju vojsku zvali Italia. U jednom se trenutku cijelo Grčko Carstvo (ne samo regija poznata kao Italija danas) zvalo Italia. Grčka slova razvila su se iz runa, koje su bile magični simboli sjeverne Europe.

Autor je iz nekoliko izvora i jezika prikupio dokaze da se riječ Rim odnosi na “trupe”, “vojnike” i “vojsku”, a ne na narod ili naciju. On kaže da je “Rimljanin” profesija unutar keltskog društva, a ne Carstva. Tako je “Rimljanin” mogao raditi kao granična patrola, carinik, policajac ili vojska. Kasnije je “rimski” naziv za vojne tvrđave i baze diljem Europe.

Etruščanska i Ilirska arhitektura

Čak se i mainstream akademska zajednica sada slaže da neke stvari koje su prethodno bile pripisane “Rimskom Carstvu” stvarno pripadaju drevnijem narodu koji se zove Etruščani. Na našim područjima, to bi bili Iliri. Sve što se dalje u tekstu govori o Etruščanima, jednako vrijedi i za Ilire.

Slike, arhitektura i skulpture za koje smo u školi učili da su “rimske” u međuvremenu su potiho ponovno označene kao etruščanske (kod nas se događa potpuno suprotan slučaj i iz povijesti se postupno potpuno izbacuju Iliri). Pomislili biste da će ova činjenica biti objavljena u cijelom svijetu, ali većina ljudi to ne zna, a mainstream mediji su odavno digli ruke od bilo kakvog pravog novinarstva.

Lažno znanje, podučavano stoljećima, treba neko vrijeme da se ažurira. Tako smo u posljednjih 40 godina polako prešli s učenja da su Italiju osnovali “Rimljani” na to da su je osnovali “Etruščani”.

Ali zar nisu Rimljani izgradili poznate vodene putove zvane akvadukti? I nisu li to bili genijalni podvizi inženjerstva, pomaganje ljudima da koriste vodene putove umjesto cesta za prijevoz robe i ljudi? To znači besplatan prijevoz robe, prijevoznik nije potreban.

To je ono što se službeno učilo u školi, ali sve je više dokaza da su akvadukte gradili i Etruščani i Iliri. Postoje dokazi da su izgradili plovne putove ne samo u Italiji nego i diljem Europe, kao i dokazi da su i Asirci i Maje gradili akvadukte (pogledajte navedene poveznice).

Ako su “rimsku arhitekturu” izgradili Grci, Etruščani, Iliri i brojni drugi, gdje to ostavlja “Rimljane”? Možda ih ostavlja u izmišljenim svemirima o kojima je sanjao Hollywood.

Mnogi bi se također mogli iznenaditi kad saznaju da većina arheoloških otkrića “rimskih” artefakata nije iskopana u Italiji, navodnom središtu Carstva. Ali gdje su onda iskopani? U Francuskoj i Njemačkoj. Kada arheolozi iskopaju neki predmet, često ga lijeno pripisuju istim ljudima i vremenskom razdoblju kao predmete sličnog izgleda iskopane u prošlosti. Na taj način, ako je došlo do pogreške, svi sljedeći slični predmeti su pogrešno dodijeljeni na pogrešna mjesta i vremena.

Svi putevi vode u Rim

Grad koji danas poznajemo kao Rim nije se ni zvao Rim u antičko doba. Zvao se Palatium. Riječ Palat znači “nebo” na etruščanskom i “palača” na grčkom.

Prema grčkoj povijesti, osnivač Palatiuma bio je kralj Euandros, koji je također izmislio latinski jezik, koji su koristile elite i nisu ga razumjeli obični ljudi. On i Pelsažani (Grci) otputovali su u Italiju i osnovali grad. Grčka povijest kaže da je Euandros proširio svoje kraljevstvo po cijeloj Italiji. Prvotno je morao platiti Etruščanima koji su tamo živjeli za korištenje zemlje. Ali kasnije, nakon što je kontrolirao zemlju, više ih nije morao plaćati.
Dakle, Rim se nije zvao Rim, ali su se zato mnogi gradovi diljem Europe zvali Rim.

Njemački gradovi Trier, Landsberg, Mainz, Bamberg i Aachen, na primjer, svi su se nekada zvali “Rim” jer su bili vojne utvrde. Čak postoji grad u Švedskoj na otoku Gotland koji se i danas zove Rim.

Postoji mali grad u Njemačkoj koji se zove Landsberg. Na svom starom pečatu ili zastavi zove se Roma. Aachen je grad u Njemačkoj, nekadašnjoj Nizozemskoj i Belgiji. Zvao se Roma Renovata, što vjerojatno znači “Obnovljeni Rim”. Na starom gradskom pečatu piše “Romanorum”. Njemački grad Mainz ima na svojoj gradskoj zastavi “Romane”. Kako to da su se sva ta mjesta zvala Rim? Moglo bi se tvrditi da su te titule označavale njihovu pripadnost Rimskom Carstvu, ali Geise kaže da je to zato što Rim jednostavno označava vojne baze. Inače bi tisuće drugih gradova također morali biti označeni kao dio Carstva.

Ime Konstantinopola (bivši Bizant, danas Istanbul) bilo je Nova-Roma. Kartagu su nazivali Afričkim Rimom. Postoji cijela država koja se zapravo zove Rim, to je Rumunjska (Romania). Razna su se mjesta zvala Rim, ali samo ne mjesto koje je danas poznato kao Rim! Današnji grad “Rim” nije se tako zvao ni 1000 godina nakon Krista. Bilo je to malo grčko selo od 10 hektara. Proglašen je glavnim gradom Italije tek 1870., a prije toga je glavni grad bio Milano. Godine 1337. pisac Francesco Petrarca nazvao je područje oko Rima mjestom punim ruševina. Možda nije slučajnost da je rimska povijest većinom zapisana na grčkom, a ne na latinskom.

Grad Trier u Njemačkoj postoji i danas. Nekad se zvao Belgica Roma (Belgijski Rim). Prema Geiseu, ovaj, a ne današnji “Rim” je najstariji poznati “rimski” grad. Spominje se u spisima još od 250. godine, ali grad je i stariji od toga. Postoje cezari koji su živjeli u palači u gradu Konz (predgrađe Triera), iz kojeg se upravljalo Britanijom, Galijom i Germanijom.

Stara gradska vijećnica u Trieru ima natpis iz 1684. godine, zlatnim slovima: “Rim-Trier stoji 3000 godina, neka njegov mir traje zauvijek”.

Ako je Rim-Trier stajao za “3000 godina” prije 1684. to bi značilo da je postojao 1316. pr. Kr. Ali Rimsko Carstvo je trebalo biti osnovano tek 27. pr. Kr., što je više od tisuću godina kasnije.

Porta Nigra, najstarija zgrada u Trieru

Limes

“Limes” je naziv obrambenog sustava, granice, zidova i kula koji označava navodne germanske granice Rimskog Carstva. Kao što se učilo na satu povijesti, južna strana Limesa bila je “rimska”, a druga strana je bila neprijateljsko ili ne-rimsko područje (“barbarske horde”).

Geise provodi dosta vremena razotkrivajući pozadinu ideje da je Limes granica Carstva, jer su “rimski artefakti” i arhitektura, pa i čitavi gradovi rimskog carstva pronađeni s obje strane te granice.

On tu granicu i njene prateće kule vidi ili kao sustav naplate cestarina za prikupljanje novca od putnika ili kao keltski sustav komunikacije na velike udaljenosti.

Tacit?

Jedan od primarnih izvora informacija o starom Rimu je pisac Tacit. Bez Tacita ne znamo gotovo ništa o starom Rimu. Geise tvrdi da su Tacitovi spisi prevara koju je stvorila Katolička crkva kako bi opravdala svoju povijest. Stvaranjem lažne Povijesti nakon kataklizmičkog događaja, katolici su zacementirali svoju moć.

Potražite li informacije o Tacitu na Wikipediji, otkrit ćete da postoji problem s njegovim imenom. Naime, iako se navodi njegovo puno ime, niže u tekstu sitnim slovima piše kako “njegovo ime nije poznato”. Kad istražujete izmišljenu povijest, uvijek se isplati posvetiti pažnju koja seže dalje od prvog paragrafa.

Geise također napominje da nitko ne zna kada je ili čak gdje je Tacit rođen, niti kada je ili gdje umro. To baš ne ulijeva povjerenje u nešto na čemu se temelji veliki dio rimske povijesti. Ne zna se pouzdano njegovo ime, niti itko tko je s njim u srodstvu. No, bez obzira na ovakav golemi problem oko njegove autentičnosti, za njega se tvrdi da je “očevidac” događaja koji se protežu mnogo više od samo jednog životnog vijeka.

On ne samo da detaljno opisuje ratove, bitke i rimske pobjede nad tim barbarima, već ulazi i u lokalne borbe šakama kao da je osobno prisutan (jedan znak da je barem dio njegovih spisa možda izmišljen). Detaljno opisuje svako oruđe i oružje, bezbrojne razgovore, međuljudske probleme itd.

Njegov spis pod nazivom “Germania”, iznenada se pojavljuje 1425. godine, s namjerom da se opiše što se dogodilo 190. godine pr. Kr. Rukopis se pojavio u samostanu Hersfeldu u gradu Bad Hersfeld u Njemačkoj i morate priznati da je malo čudno kako su ti izvještaji rimske povijesti bili nepoznati 1500 godina, a da bi se odjednom iznenada pojavili i formirali naše razumijevanje povijesti. Nije li to nešto što bi moglo ukazivatina krivotvorinu.

Izvor Wikipedia

Ono što je još sumnjivije je podatak koji govori da je pronađeni rukopis donešen u Italiju, gdje ga je prvo „pregledao i analizirao“ Enea Silvio Piccolomini, kasnije poznat kao Papa Pio II. Koliko je toga ostalo autentično?

Ima još mnogo „zečjih rupa“ u Geiseovoj knjizi, kao npr:

– „Mračni vijek“ srednjeg vijeka nije postojao. Izmišljeni su kao fantomsko vrijeme. Dodano je najmanje 300 godina. Drugi kažu da je 1300 godina izmišljeno.
– Schotteliusova knjiga iz 1633. kaže da je pleme Ascenas u Europu donijelo keltski jezik nakon babilonske jezične zbrke iz Iraka. Knjiga vidi Ascenasa kao oca germanskog naroda (danas poznatih kao Ashekenazi Židovi).
– Godine 1691. autor po imenu Spaten rekao je da je Rim sagrađen (ili ponovno izgrađen?) 3212. židovskog kalendara, što bi bila naša 1212. godina.

Atlantida i Kelti

Jedan od prvih tragova da Germani možda nisu bili neprijatelji “Rima” bio je u tome kako su se Germani nazivali na latinskom: Alemann, što je jednostavno starogermanski za “Svi ljudi”. Je li ovo stvarno ime koje biste dali svojim neprijateljima?

Ako idemo prema istraživanju DNK, Gali (galski narod) i galski narod Irske bili su isti. I Gali i galski narod bili su ono što je poznato kao “keltski” narod.

Gornja genetska karta otkriva dosta toga. Pokazuje da su crvenokosi i plavokosi Kelti i Gali vjerojatno došli sa Zapada, s Atlantskog oceana (Atlantide?), prvo su se iskrcali u zapadnoj Francuskoj (Galiji) i Irskoj, zatim u Walesu, Engleskoj, Belgiji i Nizozemskoj. Što su se više selili na istok, to su njihovi geni postajali „razvodnjeniji“ miješanjem s već postojećim plemenima.

Stoga se na grčkom Keltoi odnosi na “onoga koji je stigao”.

Genetska karta Europe zapravo ne podržava ideju o “Rimskom Carstvu” koje napada i osvaja Europu, već ideju atlantskog carstva koje napada i osvaja Europu.

Iskopavanje Rima

Iskapanja u Rimu trajala su između 1800-ih (slika iznad 1885) do 1940-ih. Iskopane strukture su označene kao “Rim”, ali iste strukture pronađene su i u Americi (pod firmom „svjetske“ izložbe, na Bliskom istoku, u Rusiji i drugim mjestima gdje nije bilo Rimskog Carstva. Ako je Rimsko Carstvo “uništeno prije 500. godine”, zašto su grad počeli iskopavati tek 1800-ih? Ovo uopće nema smisla. Zašto je Mussolini iskopavao rimske građevine 1940-ih? Nije li to već trebalo početi prije 1000 godina?

Mnoge su zgrade bile 6-10 metara ispod zemlje. Kako se to dogodilo? Je li takozvano “Rimsko Carstvo” zapravo bilo globalno Carstvo koje su neki nazivali “Atlantida”, a drugi “Tartarija”? I je li uništeno i potopljeno u kataklizmičkom događaju ili nizu događaja

Moguće je da građevine s brojnih “svjetskih izložbi” u Americi 1800.-tih nisu bile novosagrađene, već iskopane iz starog potonulog carstva. To bi onda značilo da je “Rimsko” Carstvo bilo svjetsko Carstvo koje je govorilo zajedničkim jezikom i dijelilo sličnu arhitekturu.

Chicago u 19. stoljeću – “Svjetska izložba”

Ako u internetsku tražilicu unesete bilo koju zemlju na svijetu zajedno s pojmom “rimski novčići”, vjerojatno ćete nešto pronaći (1000 godina stari rimski novčići pronađeni u Australiji mogli bi promijeniti povijest, Lovac na blago pronalazi starorimski novčić u Australiji, Kako su ti rimski novčići završili u Japanu?, Rimski novčići otkriveni na Havajima, Rimski novčići otkriveni pod vodom u Novom Meksiku).

“Rimski novčići” mogu se pronaći diljem svijeta. Rimska arhitektura također se može naći diljem svijeta, ali se naziva “rimskom” samo kada se iskopa u Europi, jer narativ inzistira da je bila samo tamo. Ako bilo gdje drugdje iskopate građevine sa stupovima, one se ne nazivaju rimskim, jer “kao što svi znaju” Rimljani su postojali samo u Europi. Vidite li i vi logiku?

Provjeri/falsehistory.net

Foto naslovnice: unsplash.com

Provjeri

VEZANO

najnovije