Petak, 24 svibnja, 2024
NaslovnicaWake up"Novogovor" u vrijeme rata

“Novogovor” u vrijeme rata

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Orwellovski jezik

Ukoliko želimo upravljati tuđim mislima i postupcima potrebno je upravljati i jezikom. Lingvistička diverzija potrebna je u vrijeme kada se želi veliki broj ljudi uvjeriti da vjeruju tuđem narativu i djelovanju. Upravljaj jezikom i upravljat ćeš tuđim mislima. Riječi su put prema misli i obratno.

Psihoanalitičar Erich Fromm naveo je jezik kao jedan od alata koji može ograničiti ljudske spoznaje i utjecati na svijest. Jezik je filtar koji pročišćuje informacije koje dolaze do naše svijesti, ali i obratno – može poslužiti za buđenje svijesti. Fromm o jeziku kaže sljedeće: “Taj sustav djeluje, da tako kažemo, kao društveno uvjetovani filtar: Iskustvo ne može ući u svijest ako se ne može probiti kroz taj filtar.“. I dalje kaže: „Jezik svojim riječima, gramatikom, sintaksom i cijelim svojim duhom koji je u njemu zamrznut određuje koja će iskustva prodrijeti do naše svijesti.“ („S onu stranu okova iluzije“, 1962. g.).

U nastavku ćemo analizirati nekoliko riječi koje se koriste u propagandnim svrhama s ciljem manipulacije ljudima. Takav jezik popularno se zove Novogovor ili Orwellovski jezik koji je izmislio riječ Novogovor u romanu „1984“.

1. Obrana

Riječ obrana je jedna najčešće korištenih u ovome ratu, naravno od strane Izraela. Činjenica jest, za što ne moramo biti vojni stručnjaci, da je Izrael bio u obrani prva dva dana. Nakon toga on napada. Ova diverzija obrana-napad je slična Orwellovskoj rat je mir.

Riječ obrana se jako često koristi s ciljem da se u ljudsku svijest utisne ideja da sve što Izrael radi jest obrana. Budući da je obrana svima samorazumljiva i prihvatljiva, važno je neprestano izgovarati tu riječ. Ukoliko ljudi prihvate ideju da se Izrael brani, a ne da napada, što je konkretna činjenica, onda će prihvatiti i bombardiranje Gaze, a time i ubijanje civila jer se on samo brani.

Pomno biranim riječima u društvu se stvara slika o državi ili organizaciji u ratu. Ta utisnuta slika stvara uvjerenja, vjerovanja i djelovanja kod čovjeka kao što je podržavanje konkretnog čina države ili organizacije. Obrana je potpuno prihvatljiv čin i ako vjerujemo da se Izrael brani, onda ćemo i podržati bombardiranje Gaze – to je cijeli smisao riječi „obrana“. Iako će snimke pokazati da je riječ o masakru bombama, pojedini ljudi imaju toliko čvrsti stav i uvjerenje da se radi o obrani, unatoč svemu viđenome, da će i dalje vjerovati da je čin masakra opravdan. To opravdavaju racionalizacijom koju ćemo objasniti na kraju.

2. Štit

Izgovor za ubijanje civila u pojasu Gaze jest taj što pripadnici Hamasa koriste civile kao štit.

Ovo je posebno apsurdno i bolesno, jer se ovime pokušava opravdati ubijanje djece. Osobno mi se čini bespotrebnim dodatno razjašnjavati ovu lingvističku manipulaciju, jer bi trebalo potpuno biti jasno da je i sam pokušaj opravdavanja ubijanja djece bolesno. Ali čini se da je ovakva svijest „novo normalno“. Dakle, ovaj narativ i Novogovor može se lako demantirati prizorima i slikama ubijene djece. Svatko s imalo inteligencije, u najmanju ruku bi preispitao ovaj grozan čin, ali čini se da niti to ne djeluje. Po toj logici, policija koja lovi ubojicu koji uđe u školu ili vrtić, ima pravo ubiti ubojicu, ali i svu djecu u školi uključujući i vaše dijete jer ih je ubojica koristio kao „štit“… Shvaćate li sada kako je lako srušiti ideju o „opravdanom ubijanju štita“.

Kada se kaže da su civili korišteni kao štit, u svijest kolektiva želi se utisnuti ideja da oni koji bombardiraju, gađaju isključivo teroriste, a da se glede činjenice da su civili stavljeni ispred tih bombi ništa ne može. Ta ideja i vizija nemoći onoga koji bombardira jest ono što se utisnulo u glavu ljudi koji opravdavaju ubijanje civila od strane Izraela.

3. Životinje

U svakom ratu jednoj strani je cilj da drugu prikaže neljudima. Ukoliko ih ne prikažemo kao ljudska bića, onda ih je lako mrziti i ubiti. Prema čovjeku imamo empatiju, ali ako on više nije čovjek nego je životinja, onda nemamo moralnih problema da ga se ubije. Ovaj narativ je relativno brzo maknut s medijskog prostora zbog kritika. Za primjer možemo navesti da Rusi nazivaju Ukrajince nacistima. Stvar je ista – prikazati ljude kao neljude. Koji god zamjenski termin se koristi, cilj mu je isti. Ovaj narativ je bitan i kod vojnika jer onda lakše može ubiti drugog čovjeka ako na njega gleda kao nečovjeka.

4. Borci

Neki koriste riječ borci, ili borci za oslobođenje i slično, za članove Hamasa i time izbjegavaju da se jasno kaže da su počinili teroristički čin. Nema dileme da svatko ima pravo na slobodu, autonomiju, svoju državu i ostala temeljna prava. Ali ako netko počini ubojstvo nad civilima, onda je jasno da je počinio ratni zločin i teroristički čin. Terorizam može počiniti skupina ljudi, organizacija kao što je Hamas ili država kao što je Izrael. Bez obzira tko ga je počinio, on se mora okarakterizirati kao takav.

5. Zlo

Riječ zlo za sve nas je kao crno u odnosu na bijelo. Tu nema greške. Ako se ubije nevin čovjek ili dijete, to je zlo. Čini nam se da se tom riječju ne može manipulirati, ali na žalost to je daleko od istine.

Ukoliko drugu stranu nazovemo zlom, onda to znači da smatramo da smo mi dobro, a podrazumijeva se da dobro ne može počiniti zločin! Tako jedna strana ispada dobra unatoč tome što ubija civile. U kolektivnu svijest usađen je kontrast dobro-zlo i ako uvjerimo ljude da je druga strana zla, te da se mi borimo za dobro i svijetlo, takvi borci dobra ne mogu počini ništa loše. A ako se i dogodi da dobra strana učini nešto loše, ona ne može biti kriva za to (jer je dobra) ili u konkretnom slučaju – kriva je druga strana jer koristi civile kao štit!

6. Terorist

Riječ terorist vjerojatno je riječ koja je u ovom ratu najmanje izmanipulirana jer su i jedna i druga strana napravile teroristička djela. Manipulacija tom riječi bi bila kada bi nekoga optužili za terorizam, a da pro tom nemamo dokaze za taj čin.

7. Žrtva

Izrael često sebe predstavlja kao žrtvu (npr. u UN-u). Ako sebe predstavimo kao žrtvu, onda imamo pravo na obranu, a obrana u stvari znači masakr (vidi značenje riječi obrana). Ako vjerujemo da je jedna strana žrtva, onda ona ima pravo na satisfakciju kao što je napad (odnosno „obrana“). Društvo je naučeno da se prema žrtvi treba odnositi pažljivo i s poštovanjem. Nepoželjno je da joj ukažemo na greške jer je ona ranjena, ozlijeđena i treba joj pomoć, a ne ukazivanje na greške. Ukoliko ukažemo na greške, žrtva će se početi ljutiti kao što se npr. Izrael ponaša u UN-u i prema njegovim kritičarima.

8. Neizgovaranje riječi

Ono što ljudi ne razumiju kod manipulacije jezikom jest sljedeće: U romanu 1984. G. Orwella, Novogovor nije podrazumijevao samo nove riječi, nego i eliminaciju riječi! Kako je u romanu, tako je i u stvarnosti. Možemo primijetiti da se kod opravdavanja Izraelskog bombardiranja često koriste riječi obrana, ali gotovo nikada ili doslovno nikada (ovisi o osobi) riječi/rečenice kao što su; ubijena Palestinska djeca, ubijeni civili, ratni zločin, terorizam i slično.

Eliminacija ovih ključnih riječi, koje ukazuju na pravo stanje, najviše se očituje kod političara koji zagovaraju Izraelsko ratno djelovanje ili neutralnih ljudi kao što su vojni analitičari. Naravno, s obzirom da je nemoguće sakriti prizore i terorističko djelovanje države Izrael, u medijima se mogu čuti riječi kao što je katastrofa, humanitarna katastrofa, ubijena djeca i slično.

Racionalizacija i kognitivna disonanca

Da bi shvatili cijeli smisao Novogovora, manipulacije jezikom i jezikoslovne diverzije, potrebno je poznavati cijeli niz psiholoških procesa koji se odvijaju u čovjeku. Ako razumijemo neke riječi kojima se manipulira i njihovu pozadinu i smisao, i dalje nećemo shvatiti na koji način one funkcioniraju. I dalje ćemo imati pitanja: Zašto unatoč svim dokazima i činjenicama netko i dalje opravdava ubijanje djece? I tome slična pitanja…

Neki od tih procesa su racionalizacija, kognitivna disonanca, cijeli niz emocionalno psiholoških procesa, vjerovanja itd.

Što se tiče procesa racionalizacije, Fromm ju je opisao na slijedeći način: „Racionalizacijama suštinski nedostaje to svojstvo otkrivanja i rasvjetljivanja. One samo potvrđuju emocionalnu predrasudu onoga koji im pribjegava. Racionalizacija nije oruđe za pronicanje u stvarnost već post factum pokušaj da se nečije želje usklade sa postojećom stvarnošću.“

Ukoliko se psihološki emotivno vežemo za određenu ideju, objekt ili entitet, teško je odvojiti se od te ideje/entiteta jer ljudi često sebe projiciraju u druge (pogotovo žrtvu), što je poznati fenomen u psihologiji. To može biti zbog empatije, autoriteta, ega, emocija ili nekog drugog faktora, pa i mješavina više faktora. Kako god bilo, racionalizacijom zamagljujemo sebi istinu i održavamo postojeću viziju svijeta, za koju želimo da se održi, a neki su spremni držati se toga i do smrti. Iako kod manjeg broja ljudi praktički nema pomoći, kod većine se postupnim pristupom mogu se rasvijetliti greške. Smrt nekog entiteta ili sile (vjerovanja, ideje…) često je za pojedinca ravna njegovoj vlastitoj smrti jer on svoju snagu i život projicira u taj entitet.

Kada god netko opravdava ubijanje djece (nebitno s koje strane), on racionalizira i zavarava samoga sebe.

Kognitivna disonanca svakako je zanimljiv fenomen koji je opisao Leon Festinger. Ovaj  fenomen je unutarnji sukob, konflikt kada čovjek ima iskustvo dva ili više nekompatibilna vjerovanja. I tu sada možemo zaokružiti cjelinu i vratiti se na početak. Manipulacija jezikom za prosječnog čovjeka ne bi bila potrebna da on nema ovaj konflikt koji se očituje kao obrana-ubijena djeca, štit-ubijeni civili i slično. Ovdje je navedeno „prosječan čovjek“, jer na žalost postoje ljudi koji imaju mirnu savjest i kojima odgovara ovaj sukob, ali to je druga tema.

S obzirom na ovaj konflikt, čovjek mora racionalizirati svoje uvjerenje u obranu i ubijenu djecu u toj „obrani“. Racionalizacija se vrši pomno biranim riječima, ili eliminacijom nepoželjnih. Na nama je da osvijestimo ovaj unutarnji konflikt da bi našli mir. Jer ako ne nađemo mir i privedemo kraju ovaj sukob u sebi, nećemo ga realizirati niti u vanjskom svijetu. To nam pokazuje koliko su vanjski i unutarnji svijet povezaniji nego što to možemo i zamisliti.

Foto naslovnice: pixabay.com

P O D I J E L I !

Socrates

1 KOMENTAR

  1. dobra analiza..

    na portalu Večernjeg prenijeli su dugačak članak iz britanskog The Suna o 32 izrealske djece, koje hamas drži u zatočeništvu.
    Nevjerojatnao licemjerno … jer na drugoj strani već ima preko 3000 ubijene palestinske djece, kojima se ni imena ne zna, a kamoli slike
    i u ovom članku iz The Suna tojest VL-a, i svim ostalaim sličnim člancima u zapadnim i hrvatskim mainstream medijima u službi kulta- se gura narativ– dakle da Izrael zbog toga ima pravo masovno pobiti tisuće i desetke i stotine tisuća palestinaca i njihove djece..ustvari nema veze koliko će ih na kraju pobiti

    za vrijeme 2. sv. rata, poznato je kako su njemci tada vršili osvetu 1: 100 npr. ako je u nekom selu ili gradu, stradao jedan njemački vojnik- osveta je bila, da se strelja 100 civila za tog jednog poginulog vojnika
    na isti način sada radi Izrael, ali to tada u 2. sv. ratu je bio najcrnji fašizam, a ovo sada što radi Izrael je “samoodbrana” i “odbrana demokracije”

    i ono što upada u oči… nakon prvih 10-15 komentara na forumu VL,-a, koji su ukazali baš na to gadljivo licemjerje i spominjali brojnu mrtvu palestinsku djecu, odjednom slijedećih 10-20 komentara, sve pro-izraelski
    a to sam primjetio i na forumu Indexa, očito plaćeni botovi na djelu… poznata “hasbara”
    neki čak i ne kriju i pored nick stavljaju izraelsku zastavu
    i ono što se podmuklo, ali vrlo jeftino propagra u pojedinim tim pro-izraelskim postovima ( a isto je propagirao i izraelski velposlanik u intervjuu za ms medije),– da se očigledo želi oživjeti i ponovo huškati ovdašnje sukobe, pa se izraelski pohod na gazu uspoređuje sa domovinskim ratom u hrvatskoj…a hrvatima u bih se sugerira, da su tamošnji muslimani-bošnjaci isti takvi “teroristi” kao i palestinci u Gazi…

    a u tu odvratnu propagandu su se uključili i Marin Miletić i Nino Raspudić… navodni “neovisni” političari (koji vic), ..koji sada jeftino politikanski, tipično skreću usporedbe sa ratom 91-95 i ratom Hrvata i muslimana i uvlače se Izraelu u *uzicu…
    koje ljige koje sada pušu ratnu retoriku, kao da su zaboravili sva međusobna ubijanja i protjerivanaja tada u BiH

VEZANO

najnovije