Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Zlo ljudskog lica pustoši naše slobode
Dosta je više! Dosta s distrakcijama! Dosta više s fantomskim obračunima!
Dopustili smo da vlade čine zlo, zloupotrebljavaju i otimaju vlasti, dopustili smo brutalnost, podlost, nehumanost, nemoral, pohlepu, korupciju, razvrat i tiraniju… sve to traje predugo. Približavamo se obračunu… sve po diktatu Moćnika.
Već smo vidjeli ovu konvergenciju u Hitlerovoj Njemačkoj, u Staljinovoj Rusiji, u Mussolinijevoj Italiji i u Maovoj Kini. Uspon moćnika i demagoga, nadmoć politike vođene profitom nad duboko ukorijenjenim načelima, ratoborni nacionalizam koji nastoji podijeliti i osvajati, bešćutno nepoštivanje osnovnih ljudskih prava i dostojanstva, te šutnja ljudi koji bi trebali znati bolje.
Ipak, bez obzira na to koliko je puta svijet već prošao ovim putem, čini se da ne možemo izbjeći ponavljanje smrtonosnih grešaka iz prošlosti.
Ovo se ne događa samo na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Ovo izaziva kaos i na najneposrednijoj razini, stvarajući podjele i polarnosti unutar obitelji i prijatelja, susjedstava i zajednica koje drže stanovništvo u međusobnom sukobu i nesposobnosti ujedinjenja protiv vladinog despotizma koji nas gazi.
Danas radimo pod teretom bezbrojnih tiranija, velikih i malih, prerušenih u “bolje dobro”, reklamiranih kao dobronamjernost, nametnutih naoružanom policijom, a koje provodi elitna klasa vladinih službenika koji su uglavnom izolirani od loših učinaka njihove radnje.
Predugo je narod racionalizirao i žmirio na sve vrste vladinih nedjela – korupciju, nadzor, grabljenje vlasti, brutalnost, podlost, nehumanost, nemoral, pohlepu, korupciju, razvrat i tiraniju. Ona je postala gotovo nerazlučiva od zla protiv kojeg tvrdi da se bori, bilo da se radi o zlu u obliku terorizma, mučenja, trgovine drogom, seksualne trgovine, ubojstva, nasilja, krađe, pornografije, znanstvenih i medicinskih eksperimenata ili nekih drugih đavolskih sredstava nanošenja boli, patnje i ropstva.
U svojoj biti, ovo nije rasprava o politici, pa čak ni tiraniji prerušenoj u zakon i red. Ovo je osuda čudovišta s ljudskim licima koja hodaju među nama, od kojih mnogi rade za vladu.
Ovo je premisa filma Johna Carpentera – Oni žive, koji je objavljen prije trideset pet godina i savršeno se uklapa u naše moderno doba.
Iako je Carpentrer najpoznatiji po svom horor filmu Noć vještica, koji pretpostavlja da postoji oblik zla toliko mračan da se ne može ubiti, njegov životni opus prožet je snažnom anti-autoritarnom, anti-establišmentskom notom, kojom naslućuje raspadanje našeg društva. On u svojim filmovima prikazuje vladu koja radi protiv vlastitih građana, stanovništvo bez dodira sa stvarnošću, tehnologiju koja je podivljala i budućnost užasniju od bilo kojeg horor filma.
U filmu Bijeg iz New Yorka, Carpenter predstavlja fašizam kao budućnost (Amerike). U filmu The Thing (Stvor), remake-u istoimenog znanstveno-fantastičnog klasika iz 1951., Carpenter pretpostavlja da svi mi sve više postajemo dehumanizirani. U filmu Christine, filmskoj adaptaciji romana Stephena Kinga o automobilu opsjednutom demonima, tehnologija pokazuje vlastitu volju i svijest i kreće u ubilački pohod. U filmu In the Mouth of Madness (U ustima ludila), Carpenter primjećuje da zlo raste kada ljudi izgube sposobnost da prepoznaju razliku između stvarnosti i fantazije.
Na kraju popisa, tu je i Carpenterov They Live (Oni žive), u kojem dva radnika migranta otkrivaju da svijet nije onakav kakvim se čini. Zapravo, otkrivaju da stanovništvo kontroliraju i iskorištavaju vanzemaljci koji rade u partnerstvu s oligarhijskom elitom. Sve to vrijeme, stanovništvo, blaženo nesvjesno pravog plana koji je na djelu u njihovim životima, bilo je uljuljkano u samozadovoljstvo, indoktrinirano u pokornost, bombardirano medijskim smetnjama i hipnotizirano subliminalnim porukama emitiranim s televizije i raznih elektroničkih uređaja, jumbo plakata i slično.
Tek kad lutalica beskućnik John Nada otkrije par prerađenih sunčanih naočala, vidimo što leži ispod izmišljene stvarnosti elite – kontrola i ropstvo.
Kada se promatra kroz leću istine, elita, koja se bez njih čini ljudskim bićima, pokazuje se kao čudovišta koja su porobila čovječanstvo. Isto tako, jumbo plakati odaju skrivene, autoritativne poruke; npr. na jednom oglasnom plakatu žena u bikiniju zapravo naređuje ljudima da se “UDAJU I REPRODUCIRAJU”. S kioska časopisi vrište “KONZUMIRAJ” i “POKORI SE”. Na svežnju novčanica objavljeno je: “OVO JE TVOJ BOG”…
Gledano kroz naočale John Nada otkriva i ostale skrivene poruke koje se ubacuju u ljudsku podsvijest: NEMA NEOVISNOG MIŠLJENJA, PRILAGOĐAVAJ SE, POKORI SE, OSTANI USPAVAN, KUPUJ, GLEDAJ TV, NEMOJ MAŠTATI i NE PROPITUJ AUTORITET.
Ovakva kampanja indoktrinacije koju je osmislila elita u filmu Oni žive, bolno je poznata svakome tko je shvatio u kakvom svijetu živimo. Ljudi koji ne misle svojim glavama, slušaju bez pitanja, ne osporavaju autoritet, ne razmišljaju izvan okvira i zadovoljni su ponuđenom zabavom, ljudi su koje je iznimno lako kontrolirati.
Na ovaj način, suptilna poruka filma Oni žive pruža prikladnu analogiju naše vlastite iskrivljene vizije života u kvazi-demokratskim policijskim državama, koju filozof Slavoj Žižek naziva diktaturom u demokraciji, odnosno “nevidljivi poredak koji održava vašu prividnu slobodu.”
Isključite li bar na trenutak vladine pokušaje da nas ometu, odvrate i zbune, i uključite li se u ono što se stvarno događa u vašoj zemlji, naletjet ćete na nepogrešivu i gorku istinu – ono s čime danas imamo posla je autoritarna zvijer koja je prerasla svoje lance i teško će biti sputana.
Istina je da se hranimo nizom pomno izmišljenih izmišljotina koje nimalo ne odražavaju stvarnost.
Unatoč činjenici da je 18 000 puta veća vjerojatnost da ćemo umrijeti npr. od bolesti srca nego od terorističkog napada, prepustili smo kontrolu nad svojim životima vladi koja nas tretira kao samo još jedan resurs. Ili kao što Bradati čovjek u filmu Oni žive upozorava: “Oni rastavljaju usnulu srednju klasu. Sve više ljudi postaje siromašno. Mi smo njihova stoka. Uzgajani smo za ropstvo.”
Povjerovali smo iluziji i odbili shvatiti istinu. Od trenutka kad se rodimo, pa sve dok ne umremo, indoktrinirani smo da vjerujemo da oni koji nama vladaju to čine za naše dobro. Istina je daleko drugačija.
Moćnici žele da se osjećamo ugroženima od sila izvan naše kontrole (teroristi, pandemije, masovne pucnjave, kometi iz svemirskih prostranstava….). Oni žele da se bojimo i da ovisimo o vladi i njezinim policijama i vojskama za našu sigurnost i dobrobit. Žele da budemo nepovjerljivi jedni prema drugima, podijeljeni po čitavoj paleti različitih predrasuda – od boja nogometne momčadi za koju navijate, pa sve do pripadnosti nekoj naciji ili rasi.
No, naravno da smo ipak nešto više od potrošnih resursa koje treba koristiti, zlorabiti i odbaciti.
Studija koju su proveli Princeton i Sveučilište Northwestern zaključila je da američka vlada ne predstavlja većinu američkih građana. Umjesto toga, studija je pokazala da vladom upravljaju bogati i moćni, ili takozvana “ekonomska elita”. Štoviše, istraživači su zaključili da politike koje provodi vladina elita gotovo uvijek favoriziraju posebne interese i lobističke skupine.
Drugim riječima, nama vlada oligarhija prerušena u demokraciju, koja je nedvojbeno na putu prema fašizmu. To je oblik vladavine u kojem vladaju privatni korporativni interesi, novac odlučuje, a ljudi se vide kao puki subjekti koje treba kontrolirati.
Budite uvjereni da će, kada i ako fašizam konačno zavlada, osnovni oblici vladavine ostati – fašizam će se činiti prijateljskim. Zastupnici će zasjedati, izbori će se odvijati, a mediji će nastaviti pokrivati estradu i političke trivijalnosti. Suglasnost upravljanih, međutim, više neće vrijediti, a stvarna kontrola će konačno prijeći na oligarhijsku elitu koja kontrolira vladu iza kulisa.
Zvuči poznato?
Jasno je da sada nama vlada oligarhijska elita državnih i korporativnih interesa. Prešli smo u “korporatizam” (koji favorizira Benito Mussolini), što je na pola puta do potpunog fašizma.
Korporatizam je mjesto gdje nekoliko financijskih interesa, koje građani nisu izabrali, vlada nad mnoštvom. To je oblik vladavine od vrha prema dnu koji ima zastrašujuću povijest totalitarnih režima iz prošlosti: policijska države u kojima se svakoga promatra i špijunira, hapsi i za manje prekršaje, stavlja pod nadzor policije, te smješta u zatočeničke (aka koncentracijske) logore.
Da bi posljednji čekić fašizma pao, bit će neophodno da se većina ljudi složi da je to, ne samo svrsishodno, nego i nužno.
Ali zašto bi ljudi pristali na takav represivni režim? Odgovor je isti u svakom dobu – strah. Strah čini ljude glupima. Strah je metoda koju političari najčešće koriste za povećanje svoje moći. Nije li atmosfera u kojoj živimo upravo atmosfera straha – strah od virusa, strah od „klimatskih promjena“, strah od rata…
Propagandu straha prilično su učinkovito koristili oni koji žele zadobiti kontrolu i ona transformira stanovništvo u plašljive, popustljive, pacificirane zombije zadovoljne marširanjem u korak s vladinim diktatima. Ovo nas vraća natrag na film Oni žive, u kojem pravi zombiji nisu izvanzemaljci koji odlučuju, već stanovništvo koje je zadovoljno da ostane pod kontrolom.
Kad se sve zbroji, svijet iz filma Oni žive nije toliko različit od našeg. Kao što jedan od likova ističe: “Siromašni i niža klasa rastu. Rasna pravda i ljudska prava ne postoje. Oni su stvorili represivno društvo, a mi smo njihovi nesvjesni suučesnici. Njihova namjera da vladaju počiva na uništenju svijesti. Uljuljkani smo u trans. Učinili su nas ravnodušnima prema sebi, prema drugima. Fokusirani smo samo na vlastitu korist.”
I mi smo fokusirani samo na vlastita zadovoljstva, predrasude i dobitke. Naši siromasi i niže klase također rastu. Nepravda raste. Nejednakost raste. Briga za ljudska prava gotovo da i ne postoji. I mi smo uljuljkani u trans, ravnodušni prema drugima.
Nesvjesni onoga što je pred nama, izmanipulirani smo da vjerujemo da će stvari uspjeti ako nastavimo konzumirati, pokoravati se i imati vjere. Ali to nikada nije vrijedilo za režime u nastajanju. I dok osjetimo da čekić pada na nas, bit će prekasno.
Dakle, gdje nas to ostavlja?
Likovi koji su prikazani u Carpenterovim filmovima pružaju određeni uvid. Ispod svog mačizma još uvijek vjeruju u ideale slobode i jednakih mogućnosti. Njihova uvjerenja stavljaju ih u stalnu opoziciju sa zakonom i establišmentom, ali oni su svejedno borci za slobodu.
Kada, na primjer, John Nada uništi vanzemaljski hipno-odašiljač u filmu Oni žive, on šalje poziv na buđenje za slobodu. Kao što Nada nezaboravno izjavljuje: “Došao sam ovamo žvakati žvakaću gumu i razbijati guzice. I ponestalo mi je žvakaće gume.”
Drugim riječima, moramo se aktivirati i zauzeti stav za ono što je stvarno važno. Prestanite dopuštati da vas olako odvlače besmisleni politički spektakli i obratite pozornost na ono što se stvarno događa oko vas. Prave bitke za kontrolu nad čovječanstvom se zbivaju u svakom segmentu naših života i nemojte im se predavati bez borbe.
Probudite se ljudi! Postanite svjesni da ONI (tirani, tlačitelji, osvajači, gospodari) žive, samo zato što “mi ljudi” spavamo.
Provjeri/prepareforchange.net
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
uzalud, velikoj masi nezaintersiranih ovaca , ne bi pomogle ni ove specijalne naočale- da vide da im globalistički kult radi o glavi.
Ustvari, za vrijeme plandemije, kult se sam razotkrio i nisu potrebene “naočale” da se vidi zlo koje nam spremaju.
To je bilo kao neko prvo razotkrivanje njih u povijesti
a ovaj sada pokolj u Gazi, pred očima cijelog svijeta, gdje se faktički žrtvuju djeca – je zakođer kao neko razotkrivanje.
vidi se tko su vladari svijeta i nitko ne smije ništa protiv njih.
ustvari, slično kao što su skoro sve države, za vrijeme plandemije bile poslušne jednom nevidljivom centru, tako su i sada u pitanju događaja u Gazi, manje više sve poslušne,- samo što je ovaj put taj centar čak jasan i vidljiv.
i sada je postalo jasno i svim onim navcima- da su i takozvane islamske i arapske države pod kontrolom tog centra i da ne smiju ništa, Tako je razbijen još jedan dugogodišnji mit, o navodno jakim i fanatičnim, radikalnim islmskim državama, koje su navodno tako opasne za Zapad i za Izrael. čak je i sarajevska TV Face, nedavno rezignirano govorila o srmaotnoj i podaničkoj šutnji islamskih država.
ustvari…
-kritiziranje plandemije i masovnog cjepljenja u kontekstu spominjanja elite koja stoji iza toga, je “antisemitizam”.
-kritiziranje države Izrael je oduvijek bilo “antisemitizam”, a sada je i kritiziranje masovnog klanja palestinske djece “antisemizam”.
-kritiziranje odnosno, samo obično spominjanje svjetskog financijskog sustava, i obična upotreba izraza kao “visoka financija” (high financy) je “antisemitizam”.
-kritiziranje, odnosno obično spominjanje u negativnom kontekstu, izraza “globalizastička elita”, ili spominjanje FED-a, grupe Bilderberg, CFR-a (vijeće za vanjske odnose), WEF-.a, Trilateralne komisije..itd je također “antisemitizam”.
———-
onda neka svatko zaključi tko vlada svijetom