Četvrtak, 23 svibnja, 2024
NaslovnicaLažna povijestPostoje li stvarno sateliti iznad nas?

Postoje li stvarno sateliti iznad nas?

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Postavljanje pitanja

Na ovaj portal sigurno niste došli jer su vam objašnjenja koja nudi mainstream i „znanost“
zadovoljavajuća. Ovdje postavljamo mnoga legitimna, ali i logična pitanja. Jedno od tih je i u naslovu ovog članka… iako nije davna povijest, ovo je potencijalno lažna povijest kojoj upravo svjedočimo.

Većina satelitskih fotografija je lažna

Jedna od prvih stvari koje primijetite kada u tražilicu upišete “sateliti” je da nema pravih fotografija satelita. Ovo su prvi rezultati na DuckDuckGo:

Iako se predstavljaju kao stvarni, već i površno istraživanje otkriva da se radi samo o proizvodima (sve sofisticiranijeg) grafičkog dizajna.

Nadalje, iako postoji puno satelitskih fotografija, odnosno fotografija snimljenih iz satelita, ne postoje prave fotografije satelita. Nije li vam to čudno? Je li ikada postojao satelit koji je snimio drugi satelit? Kažu da sateliti mogu snimiti oštre i detaljne slike visoke rezolucije bilo kojeg mjesta na Zemlji. Pa, kako onda ne mogu snimiti jednako tako oštre i detaljne slike drugog satelita?

Aktiviramo li ponovo internet tražilicu, vidimo da takvih slučajeva skoro pa nema. Skoro, jer ćete uspjeti pronaći tek jednu jedinu fotografiju nečega za što se tvrdi da je “prava fotografija satelita u svemiru”:

Slika je preuzeta iz članka pod naslovom “Pogledajte ove slike satelita koje je u orbiti snimio drugi satelit”, na kojoj je nalazi čak još jedna fotografija:

Zar vas ne zadivljuje činjenica da sateliti koji mogu snimati slike visoke rezolucije naših ulica, pa čak i dalekih galaksija, daju zrnatu fotografiju kada je riječ o mnogo bližim objektima, poput satelita (ili čak mjesta navodnog slijetanja Apolla na Mjesec). Zašto ne možemo dobiti jasne slike toga, poput ove satelitske slike Manhattana, koja je potpuno jasna i detaljna:

Naravno, slike daleke, daleke galaksije koje navodno snima „svemirski teleskop“ Hubble su savršene, ali ne i one obližnjeg satelita. Uostalom, koliko vam ova slika galaksije, za koju se zaista tvrdi da je stvarna, izgleda kao nešto stvarno? Čuli ste za Adobe Photoshop i Adobe Illustrator?

Sateliti bi se otopili u termosferi

Sateliti se navodno nalaze u onome što znanstvenici nazivaju termosferom (otprilike 90 do 800 km iznad razine mora) i egzosferom (do 1600 km iznad razine mora). Telstar, satelit za koji se tvrdi da je emitirao prvu sliku, telefonski poziv, faksove i prvi transatlantski TV prijenos, navodno je bio na visini od 1200 km.

E sad, tu postoji barem jedan problem, a on se zove – temperatura. Naime, prema NASA-i, termosfera ima 2482°C! Nema problema, kažete? A što kažete na službenu znanstvenu činjenicu koja kaže da je temperaturni pojas u kojem se tale metali od 1370 do 1530 stupnja Celzijeva… Zar ne bi tolika temperatura potpuno uništila satelite? Dakle, ili termosfera nema temperaturu od 2482°C ili sateliti nikad ne dosegnu termosferu (a tvrdi se da dosegnu) ili ni sateliti niti termosfera ne postoje…

“Znanstvena zajednica” bi morala razjasniti ovu priču ili barem uskladiti laži.

Gdje je sav svemirski otpad?

Rečeno nam je da je Zemlja okružena desecima tisuća komada svemirskog otpada i satelitskog otpada. Ako ćemo vjerovati tome da je trenutno više od 7700 aktivnih satelita koji navodno kruže oko Zemlje, ali i njih mnogo više koji „neaktivni lebde uokolo“ kao svemirsko smeće, postavlja se pitanje kako sateliti baš nikad ne naiđu na taj svemirski otpad? I kako da nemamo niti jednu pravu sliku tog otpada?

Više od 4500 navodnih satelita, u „svemir“ je poslao Elon Musk, a plan je da ih u narednim godinama bude čak 42 000! Hoće li svemirski otpad predstavljati opasnost za gužvu koju će stvoriti Muskove skupocjene igračke? Jer, jedan satelit košta u prosjeku 350 milijuna dolara, što ne uključuje troškove pokretanja i održavanja.

Rekli su nam da svemirski otpad izgori u atmosferi pri padu na Zemlju. Da, ako je dovoljno nisko, ali za većinu svemirskog otpada kažu da je previsoko za to i da samo nastavlja lebdjeti uokolo…

Čak su postavili i (animirani) film satelita koji navodno kruži oko Zemlje (u stvarnom vremenu):

Gdje je ovdje sav taj svemirski otpad? Gdje je satelitsko smeće? Gdje su ostali sateliti?
Mnogi se sada prisjećaju riječi naših „opsjenara“ koji kažu kako su putanje svih satelita dobro sinkronizirane i fiksirane. Ali to jednostavno nije istina, jer već i površno istraživanje na tu temu otkriva da se orbite satelita mijenjaju tijekom vremena…

Internet preko podmorskih kabela

Mnogi ljudi vjeruju da sateliti uglavnom služe za prijenos podataka, internet, telefonske pozive, televiziju, komunikacije itd. Ali to nije točno.

Postavite li Googleu pitanje o tome, odgovor koji stiže s web stranice Nacionalne uprave za oceane i atmosferu kaže da „više od 95 posto međunarodnih podatkovnih i glasovnih prijenosa prolazi kroz optičke kabele na morskom dnu širom svijeta“.

Hm, nevjerojatno!? Pretpostavljam da ste i vi (namjerno programirano?) stekli pogrešan dojam da sateliti uglavnom služe za prijenos podataka. Otkuda nam uopće ta ideja? Hollywood sigurno nije… ili?

E sad, ako se većina podataka prenosi oceanskim kabelima, čemu onda uopće služe sateliti?

Internet nudi priču kako su sateliti prespori za sam Internet, jer imaju visoku latenciju i nisku propusnost. Vrijedi li isto i za Muskov Starlink? Ne obećavaju li njegovi sateliti istu vrstu propusnosti i brzine kao kabelski internet? Ili satelitski internet nije stvarno spor ili Starlink ne koristi satelite. Nešto je od toga laž… a vrlo izvjesno oboje.

Čemu još služe sateliti? Rečeno nam je da trebamo satelite za vremensku prognozu, snimanje Zemlje i svemira i GPS.

Samo 2023. godine u svemir je uspješno lansirano 207 raketa sa satelitima. Za što? Za više satelitskih slika Zemlje? Više vremenske prognoze? Više interneta?

Kako satelit dobiva svoju brzinu?

Još jedan podatak koji će izazvati češanje glave jesu sulude brzine kojim se sateliti gibaju. Ako znamo da je brzina najbržeg mlažnjaka na svijetu oko 7200 km/h, koliko vam realno zvuči brzina satelita od oko 27 300 km/h? I to bez napajanja i održavanja… jer sateliti kad „ostare“, rekli smo, postaju “neaktivno” svemirsko smeće.

Jeste li se ikad pitali zašto kada svoju satelitsku antenu usmjerite u određenom smjeru, ona uvijek ostaje u tom položaju, bez potrebe za naknadnim podešavanjem ili korekcijom? Zar vam logika ne govori kako signal koji prima ta antena dolazi od stanice koja se ne kreće, a ne od satelita koji ludom brzinom kruži oko Zemlje.

GPS laž

Rečeno nam je da naš sustav globalnog pozicioniranja na koji se oslanjaju naši telefoni, aplikacije i digitalne karte zahtijeva satelite. Da nema satelita, ne bi bilo ni GPS-a, kažu. Ali to nije istina.

Video ispod je iz 1976. godine, a napravio ga je Mitre Corporation, glavni inženjer zrakoplovstva. To je bilo mnogo prije nego što je javnost počela koristiti GPS.

Zračne snage i mornarica koristili su “sustav za preciznu poziciju, lokaciju i navigaciju” nazvan ITNS, ITACS i SEEK BUS. Oni su konačno spojeni u sustav nazvan JTIDS ili “Joint Tactical Information Distribution System”, sa sjedištem u zračnoj bazi u Bedfordu u Massachussetesu. Video prikazuje kako je američka vojska stvorila svjetsku mrežu i relejne stanice pomoću brodova i zrakoplova pomoću kojih su mogli točno odrediti i definirati položaj i lokaciju bilo čega – bez satelita!

Ako se GPS koristio bez satelita već prije 50 godina, zašto nam danas govore da je GPS zbog satelita? Prema unosu na Wikipediji o GPS-u “Global Positioning System (GPS), izvorno Navstar GPS, satelitski je radio-navigacijski sustav u vlasništvu vlade Sjedinjenih Država, a njime upravljaju Svemirske snage Sjedinjenih Država.“

U članku se također kaže: “Projekt GPS-a pokrenulo je Ministarstvo obrane SAD-a 1973. godine. Prvi prototip svemirske letjelice lansiran je 1978. godine, a cijela konstelacija od 24 satelita postala je operativna 1993. godine”.

Riječ JTIDS niti jednom se ne spominje u cijelom članku, kao da nikada nije postojala, a GPS je od početka bio o “svemirskim letjelicama”.

Postoje li stvarno sateliti u svemiru?

Ali ako u svemiru nema satelita, čemu onda služe rakete? Kakav “korisni teret” oni prevoze? Kamo one idu? Neki kažu da rakete ne idu nikamo, sve je to samo za obmanu. Drugi kažu da rakete lete do tajnih i skrivenih kontinenata izvan Antarktika. Drugi opet kažu da su to oružja usmjerena prema kupoli ili nebeskom svodu…

U ovom članku ne tvrdimo da “nema satelita u svemiru”. Samo postavljamo neka očigledna i logična pitanja kako bi vas potaknuli na istraživački način razmišljanja. Nešto možemo vidjeti iznad naših glava, pogotovo noću, a u posljednje vrijeme i sve više… no, ne znamo što je to niti čemu služi.

Ukoliko je to nešto za naše dobro, zašto nam serviraju lažne satelitske fotografije, a jedine koje su prave su one zrnate loše rezolucije. Rečeno nam je da sateliti idu u termosferu, koja ima temperaturu koja bi otopila svaki satelit. Rečeno nam je da se GPS oslanja na satelite, ali vojska je već koristila GPS bez satelita 1970-ih. Rečeno nam je da sateliti mogu putovati tri puta brže od najbržeg mlažnjaka, ali ne zahtijevaju punjenje gorivom ili održavanje. Rečeno nam je da su sateliti potrebni za prijenos podataka, no većina se toga događa putem podvodnih kabela. I rečeno nam je da je svemir pun smeća, ali ništa od toga nikada nije predstavljalo problem za bilo koji od aktivnih satelita ili njihovu fotografiju.

Nije li to dovoljan razlog da postavimo nekoliko pitanja?

Provjeri/falsehistory.net

Foto naslovnice: screenshot falsehistory.net

Provjeri

VEZANO

najnovije