Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
“Dajte mi oslonac i pomaknut ću Zemlju – Arhimed
Dajte mi sat vremena na HRT s Plenkovićem i promijenit ću Hrvatsku – aloha
A što je najbolje – nisam ja jedini. Ima nas na stotine, a vjerojatno na tisuće u Hrvatskoj.
A dovoljan je samo jedan “naš” da od njega napravi ono, što on zaista jeste – EU cirkusant.”
Jeste li, štovani čitatelju, ikada nakon čitanja nekog pisca odnosno njegovog djela, dobili poriv da mu se javite, da mu pišete? Ja sam to više puta doživio, ali pisci su uglavnom bili mrtvi.
Jednom sam prilikom čitao knjigu (u originalu, na engleskom jeziku) “Zen and the Art of Motorcycle Maintenance: An Inquiry into Values” autora Roberta M. Pirsiga. Čitajući ga, doživio sam nevjerojatan trenutak istovjetnosti s tim autorom, s tim gospodinom Pirsigom. Posve sam se uživio u njegovu priču, zapravo tri priče koje se isprepleću. Genijalno napisano. Bio sam baš zadivljen kako je sve to uspio posložiti.
Pročitao sam tu njegovu knjigu za par dana – iako, upozoravam vas, nije lako štivo. Znam da sam je odložio, pročitavši je, 25.4.2017 navečer. Kako to znam? Pa te sam večeri, ležeći u krevetu, pod utjecajem tog izuzetnog uma – razmišljao da mu se sutradan javim, napišem mu jedno digitalno pisamce. Ali ne samo zato da ga pohvalim, već da mu izrazim divljenje što me je tako duboko dirnuo svojim učenim riječima i stilom pisanja.
Pa sam otišao na internet pogledati tko je taj g. Pirsig – da možda nađem kakav mail na kojega bi mu mogao pisati. A na wikipediji je pisalo da je čovjek umro dan ranije – dakle 24.4.2017. Možete li vi zamisliti kako sam se ja u tom trenutku osjećao? Da sam ustanovio da je umro prije tri godine – rekao bih: “OK, ne mogu mu pisati, čovjek je umro”. Ali on je umro dan ranije, nepuna 24 sata ranije.
Da sam knjigu dohvatio u ruke samo tjedan-dva ranije – uhvatio bih ga živoga – mogao bi mu poslati moje pisamce. To me toliko pogodilo da su mi se doslovno suze pojavile na obrazu. Zakasnio sam 24 sata. Da se pozdravim sa čovjekom koji me toliko nadahnuo. Taj trenutak valjda nikada neću zaboraviti.
Zašto vam to pišem? Pa, dragi moj čitaoče, ja sam još uvijek živ. A sutra možda neću više biti. Čudni su putevi Gospodnji. Pa ako sam vam drag, ako sam vas svojim pisanjem dirnuo – javite se. Pošaljite mi svoju misao, a ako ste žena – možete mi poslati i poljubac. Eto, tu ispod, par centimetara niže. U komentaru.
Napišite riječ-dvije, što vi mislite o svemu tome što nam se dešava zadnje tri godine, zadnjih trideset godina, posljednjih tristo godina, posljednjih tri tisuće godina. Zašto bi to meni bilo važno? Pa zato što se neću osjećati usamljen. Jer kad vi mene čitate, onda znate da postoji bar još jedna osoba s kojom dijelite najintimnije misli. Kad na provjeri.hr čitate onog genijalnog Conscious Pilata i ostale, onda znate da postoji više osoba s kojima dijelite svoje najintimnije tajne.
Možete i njima pustiti kakav komentar. Nije to teško. Samo kliknete na onu poveznicu “komentiraj” i moći ćete se registrirati na sajtu provjeri.hr. Unijet ćete svoju mail adresu i lozinku i – voila, eto vas “gore”.
A vaš komentar bit će meni važan iz više razloga. Najprije, vidjet ću da netko na drugoj strani ne samo čita, već i razumije pročitano. Vidjet ću da je ta osoba toliko zadovoljna (ili možda čak oduševljena) zapisanim da je spremna investirati tih par dragocjenih minuta da ostavi svoj “trag”. Trag u povijesti civilizacije. Trag u borbi protiv zla. Mali korak za vas, a veliki za civilizaciju.
I ne samo to. Ostavit ćete znak onim zlotvorima da onaj Conscious Pilat i ja nismo neki usamljeni jahači. Najednom će nas biti troje. Pa četiri. Pa deset. Pa pedeset. Iz maloga raste veliko. Znate onu: “Kad se mnogo malih složi, tad se snaga stoput množi”, Mate Lovraka, iz njegove priče Vlak u snijegu, još iz davne 1931 godine? Eto, mnogo malih ruku, mnogo malih i zdravih misli, mnogo malih ideja, mnogo ljubavi – i nestati će to zlo. Ne vjerujete mi? Pa niste niti pokušali.
Hajde, samo hrabro – krenite. Napišite koju riječ-dvije, dolje u komentaru. Napišite što mislite, kako se osjećate, jesmo li mi na provjeri.hr nešto važnoga zaboravili, treba li čitateljstvo obavijestiti o kakvom važnom događaju. Ili ideji. Ili želji. Ili molitvi. Ili nas samo malo bodriti da nastavimo, da se ne zaustavimo, ne ulijenimo, da nam podmažete misaone vijuge. Da nas naprosto – pomilujete po toj našoj “pametnoj” glavi. Ha?
Pa krenite. Bit će mi drago. Jako drago 🙂
Vaš aloha
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
Ne mogu da vjerujem da nitko nema ništa za reći.
Evo mojeg općenitog mišljenja o ovom portalu. Dobro ste počeli. Ali, uvijek taj ali, i drugi slični portali su dobro počeli pa malo po malo postali isti kao i svi ostali. Ima više razloga, najčešći je prežvakavanje već tisuću puta istih tema, podilaženje čitateljima ( i komentatorima), pokušaj da se liči na strane i velike portale, strah od toga da se ne pretjera pa dođe na zub velikim i moćnim ili da se ne izgube sponzori…
Svi mi, rijetki će to javno priznati, posjećujemo i MS internet stranice. Jedini je to način da odmah saznamo najnovije vijesti. Ipak većina nas ne čita, razlog je mentalna higijena, njihove analiza i kolumne. Većina voli ne misliti previše, biti bezbrižan ako je ikako moguće, ne štrčati, barem ne previše. Jedan mali dio ipak, makar ponekad, misli svojom glavom, propituje, dovoditi u sumnju. Za njih pišite.
P.S. Spomenuta knjiga postoji u prijevodu na naš jezik (za zainteresirane). Kad čovjek dođe u moje godine ima već poveći broj knjiga za koje može reći da su utjecale na njega. Teško bih se odlučio za jednu. Ipak postoji jedna koju sam pročatio barem 40, 50 puta: Knjiga propovjednika. Čitam ju kad mi sve paše, tek da se sjetim da je sreća prolazna, a čitam ju i kad su mi sve lađe potunule, onda da ublažim depru. U oba slučaja ključno je da je sve isprazno (taština, u nekom drugom prijevodu). Ili kako bi naše komšije rekle: Džaba si krečio.
A poljubac Piretis? Mogao bi me barem ti “poljubiti”. Kad me već žene neće. Onako, u čelo – kao brata. Jer braća i jesmo. Po razmišljanju, po stavu – “braća po oružju” što bi rekli Dire Straits. Po onim haubicama koje imamo u glavi 🙂
Molim te lijepo – ne budi zlovoljan i razočaran. Ovaj sajt provjeri.hr je sasvim OK. Češljam internetnim prostranstvima bivše Juge. Pa što misliš, zašto sam se ovdje zaustavio? I ugnijezdio? Ovi su sasvim OK – ma znaš ti to. Ali te zbunjuje zašto nitko ne komentira.
Pa to je zato što se ljudi ne razumiju na informatiku. Misle da će, ako komentiraju, ostaviti “trag”. Pa će ih zločesti Google tražiti i pronaći. Pa će to onda poslati hrvatskoj “misaonoj policiji”. A onda će ta policija “doći” po njih.
Ma daj? Ono što oni ne znaju je to – da Google misaona policija već zna sve što treba znati – tko su, gdje su, što čitaju i – zašto čitaju. To ti je Piretisu moj dragi onaj obični evropski, štoviše balkanski strah. Strah Balkansis Vulgaris.
Malo je hrabrih ljudi. Kao što smo nas dvojica. Zato nemoj posustati. Tim više što dolaziš, ako me matematika ne vara, iz nama prijateljske zemlje. A iz te sam zemlje upoznao par prekrasnih ljudi. Ti si samo još jedan na toj listi dobrih i toplih ljudi.
Eto, to ti je razlog, Piretisu moj – informatika. Kada bi ljudi znali i razumjeli da su već odavno u svim tim “bazama podataka” – onda bi se ohrabrili. A možda će se sada – nakon ovog mog objašnjenja? Tko to zna?
Hrabrost je čudna biljka. U jednom trenutku si “kukavica” (barem tako misliš o sebi), a onda se desi nešto neočekivano – život krene jednim čudnim putem kojeg nisi planirao.
I nađeš se na Neretvi. I onda ti Stari kaže: “Prozor noćas mora pasti!” I gledaš svoje suborce, svi šute. Nitko ne pita: “A koji to prozor?” Jer svi znaju da prozor nije Prozor. Da je Prozor ono mjesto gdje ćeš se možda susresti sa svojim Stvaraocem. Svima je sve jasno. I krenu, onako tiho – u noć.
Uz Boziju pomoc, past ce i Prozor naseg vremena…
Eto, stigoh iz točke A u točku B. A pratio sam vas ja putem, po mailu 🙂
Piretis, je’l vidiš kako stvari napreduju? Pridružio nam se i Flamenco. Baš vam hvala Flamenco, obradovali ste me. Znam kako je to – pročitaš tekst i onda ni sam ne znaš – bi li što dodao ili je pametnije šutjeti. To je veliki preskok. Vjerojatno najveći – taj prvi. Poslije je sve lakše.
Pa naravno Flamenco – past će “Prozor” našeg vremena. Kao što je uvijek pao, kroz generacije hrabrih i srčanih ljudi.
Danas ću slatko spavati. Možda usnijem Kunderu, pa mu kažem da se stvari kreću – kreću nabolje.
…da nema,ja ne-bi ni-mislio;)
😂😂😂
Da nema portala kao sto je ovaj, mislio bih da sam lud
“Ko ovde nije poludeo, taj nije normalan.”
Teško je u ovim vremenima ostati normalan i, Bog ti ga znao, šta znači danas biti normalan?
Nekada je to bilo veoma lako definisati i odrediti a danas …
Danas je postalo normalno sve što je nekada bilo nenormalno.
Srećom po mene, ja sam već odavno poludeo, pa sada nemam problema.
Inače, teško da bih preživeo ovo Orvelovsko vreme.
Što reče Vinston Smit, “zavoleo sam Velikog Brata”.
Naravno, šalim se.
Predaja nije opcija nikada bila u mom životu.
Borba, borba, borba.
Do pobede.
Verujem da će tako biti i ovog puta.
Ovo Carstvo laži i prevare mora pasti!
Nitko ovdje nije lud. Već to da čitate provjeri.hr – to je već dobar znak. Jako dobar znak. Pratim provjeri.hr već neko vrijeme – ali posljednjih godinu dana baš su se nešto “uzjogunili” – u pozitivnom smislu.
Sviđaju mi se jer su konsistentni. Imaju “zlatnu nit”. Znam puno sajtova koji skaču iz teme na temu – nema linije, slalom im je preširok, pa se onda izgube – slete sa staze.
A kao autor se pojavljujem ovdje tek jedva mjesec i pol. Za mjesec-dva-tri ovdje ćemo imati puno komentatora, puno dobrih misli i ideja.
A i trebat će nam. Kad posložim sve informacije iz svijeta – baš se gadno kuha. Trebat će nam i mudrosti i hrabrosti. Možda i malo sreće. Ali sreća prati hrabre – zar ne Flamenco i Uaaa?
Epur si muove, sto bi rekao jedan moj dobar jaran🙂
Prođe mi glavom, u trenutku dok čaša crnog vina sa stola pade,zbog moje šeprtljavosti
Nisam imao nakanu pisatu ,jer su meni dragi pisci,odavno otišli.
Jedan od zadnjih je A.M.Lobaczewski, i politička ponerologija,(objavljena nakon par pokušaja,desetljeće nakon što je napisana)knjiga koja mi je promijenila puno toga u shvaćanju “procesa”koji se odvijaju u glavama ljudi oko mene.
Opisao je psihopatiju,kroz dugogodišnje studiozno ispitivanje,onakvom kakva je,turobna,trula,bezosjećajna,licemjerna,poglepna..
I kod onih iz prve grupe psihopata( bio je PDF online za naći),neizliječiva.
I kad promotrim retrospektivno mojih zafnjih 40 godina,uvidim da su riječi ubojitije i preciznije pogađaju od svih nuksa na svitu.
Odlična knjiga i video: Defense Against The Psychopath, Stefan Verstappen
knjiga, samo 30 odličnih stranica: https://www.chinastrategies.com/wp-content/uploads/2014/10/defenseagainstpsychopath.pdf
YouTube video: https://www.youtube.com/watch?v=MgGyvxqYSbE
Pozdrav Aloha! Došla sam samo napisati da čitam i pratim, sviđaju mi se tekstovi. Najbolja stvar u vašem pisanju su motivacijski zaključci na kraju članaka, ohrabrujuće riječi. E to se cijeni.
Ono što me pila je što browser ne učita najnoviju verziju portala, već moram ući u telegram kanal, pa od tamo naći najnovije vijesti.
Samo nastavite pisati, ima vjernih čitatelja na sve strane 👍
Oho, kakva čast. Prva žena, štoviše dama. Hvala vam Ogijeva na lijepim riječima. Eto, nije bilo teško, a proizveli ste bujicu zadovoljstva.
To je kao kad ide onaj zadnji ples, u kojem dame biraju. Pa se nećkaju dok prva ne ustane. A onda odmah skoče i ostale. Jer nikad ne znaš – koja je “naciljala” onog tvog 🙂
Piretisu, vidiš li ti to? I Apropo, i Flamenco i Uaaa?
Što se tiče onog problema u browseru – jednostavno kliknite na onaj dugmić “Refresh”, ako več neće sam od sebe. Ili možda jedan Update browsera.