Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Uskoro odluka…
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) predstavit će dva nova teksta za usvajanje od strane svog upravnog tijela, Svjetske zdravstvene skupštine, u Ženevi od 27. svibnja do 1. lipnja.
Novi Ugovor o pandemiji treba dvotrećinsku većinu za odobrenje i, ako bude usvojen, stupit će na snagu nakon 40 ratifikacija. Izmjene i dopune Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR) mogu se usvojiti jednostavnom većinom i bit će obvezujuće za sve države osim ako nisu zabilježile rezerve do kraja prošle godine.
Napomena: Ugovor o pandemiji Svjetske zdravstvene organizacije naziva se i Sporazum o pandemiji i Sporazum o konvenciji SZO+ (WHO CA+).
WHO opisuje IHR kao “instrument međunarodnog prava koji je pravno obvezujući” za njegovih 196 država potpisnica, uključujući 194 države članice WHO-a, čak i ako su glasale protiv njega. U tome leži njegovo obećanje i prijetnja.
Novi režim promijenit će WHO iz tehničke savjetodavne organizacije u nadnacionalno tijelo za javno zdravstvo koje ima kvazizakonodavne i izvršne ovlasti nad državama; promijeniti prirodu odnosa između građana, poslovnih poduzeća i vlada unutar zemlje, kao i između vlada i drugih vlada i SZO-a na međunarodnoj razini; i pomaknuti mjesto medicinske prakse s konzultacija liječnik-pacijent u klinici na birokrate za javno zdravstvo u glavnim gradovima i sjedište WHO-a u Ženevi i njegovih šest regionalnih ureda.
Od nulte mreže do masovne imigracije i politike identiteta, elita “ekspertokracije” je u savezu s globalnom tehnokratskom elitom protiv većinskog nacionalnog osjećaja. Godine covida dale su elitama vrijednu lekciju o tome kako provoditi učinkovitu društvenu kontrolu i namjeravaju je primijeniti na sva sporna pitanja. Promjene u arhitekturi globalnog upravljanja zdravljem moraju se shvatiti u tom svjetlu. Predstavlja transformaciju države nacionalne sigurnosti, uprave i nadzora u globaliziranu državu biosigurnosti.
Izmjene i dopune IHR-a proširit će situacije koje predstavljaju hitnu javnozdravstvenu situaciju, WHO-u će dati dodatne ovlasti za hitne slučajeve i proširiti državne dužnosti za izgradnju „temeljnih kapaciteta” nadzora za otkrivanje, procjenu, obavještavanje i izvješćivanje o događajima koji bi mogli predstavljati hitan slučaj.
Pojam “treba” zamijenjen je na mnogim mjestima imperativom “mora” u „neobvezujućim“ preporukama, s tim da one znače „obvezne smjernice“ za zemlje. Također, rečenice “puno poštivanje dostojanstva, ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba” bit će promijenjene u „načela pravednosti i uključivosti”, s različitim zahtjevima za bogate i siromašne zemlje, što će iscrpiti financijska sredstva i farmaceutske proizvode iz industrijaliziranih zemalja u one u razvoju.
S modelom financiranja u kojem 87 posto proračuna dolazi od dobrovoljnih priloga bogatih zemalja i privatnih donatora poput Zaklade Gates, a 77 posto je za aktivnosti koje oni specificiraju, WHO je zapravo postao sustav globalnog pokroviteljstva javnog zdravstva.
Human Rights Watch kaže da je proces “nerazmjerno vođen korporativnim zahtjevima i političkim pozicijama vlada s visokim prihodima koje žele zaštititi moć privatnih aktera u zdravstvu, uključujući farmaceutsku industriju”.
Žrtve ovog nedostatka odgovornosti bit će narodi svijeta.
Velik dio nove mreže nadzora u modelu podijeljenom na razdoblja prije, tijekom i nakon pandemije osigurat će privatni i korporativni interesi koji će profitirati od masovnog testiranja i farmaceutskih intervencija. Članak 15.2 nacrta ugovora o pandemiji zahtijeva od država da uspostave “sheme naknade štete uzrokovane cjepivom bez krivnje”, dajući imunitet Big Pharmi od odgovornosti, čime se kodificira privatizacija profita i socijalizacija rizika.
Promjene bi dodijelile izvanredne nove ovlasti glavnoj upravi WHO-a i regionalnim direktorima te dale mandat vladama da provedu njihove preporuke. To će rezultirati velikim širenjem međunarodne zdravstvene birokracije pod okriljem WHO-a. Na primjer, novi odbori za provedbu i usklađenost; pomaknuti težište s uobičajenih najsmrtonosnijih bolesti na relativno rijetke pandemije (uključujući i Covid u posljednjih 120 godina); i dati ovlasti WHO-u da usmjerava resurse (novac, farmaceutske proizvode, prava intelektualnog vlasništva) sebi i drugim vladama kršeći suverena i autorska prava.
Provjeri/expose-news.com
P O D I J E L I !
