Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Što je rješenje?
Ponovno čitanje članka „9/11 – Laž koja je pokrenula akciju našeg porobljavanja“, kojeg je Provjeri.hr nedavno objavio u znak obljetnice na ovaj događaj, potaknulo me je da napišem još nešto vezano uz to, a što ima sasvim drugačiji smisao i baca potpuno novo svijetlo na njega.
Čitajući stari članak, u kojem sam potencirao objašnjenje kako globalistički kult koristi svoj postupak problem-reakcija-rješenje za ostvarenje zacrtanih ciljeva, shvatio sam da je priča ispričana u njemu danas potrebna samo vrlo malom dijelu ljudi. Ne govorim isključivo o svojem uskom krugu prijatelja i obitelji, već o ljudima s kojima sam prvi put u ove dvije godine došao u kontakt.
Stvar je percepcije, rekli bi neki poput alohe (btw, ne znam za vas, ali fale mi njegovi tekstovi… ne znam gdje je nestao suborac). Da, svjestan sam toga, ali moje duboko uvjerenje je da ipak nisu bile uzaludne sve ove godine razgovora s ljudima, piskaranja i objašnjavanja. Jer, sad uviđam da su se unazad samo dvije godine stvari toliko značajno promijenile među ljudima, koji kao da su doživjeli neki pozitivni napredak, da ne kažem „evoluciju“ ili „prosvjetljenje“.
Nekolicina nas koji smo odavno pričali o 9/11 kao o zločinačkoj prevari i smišljenom masovnom ubojstvu nedužnih ljudi radi ostvarivanja globalističkih planova, ili o prevarantskoj priči spuštanja na Mjesec, ali i brojnim drugim deceptivnim pričama iz glavnih medija, danas neočekivano doživljavamo potpunu satisfakciju.
Više nije nikakva tajna da se ljudi značajno udaljavaju od tradicionalnih mainstream medija, jer oni jednostavno sve manje informiraju ljude, a sve više ih indoktriniraju. No, koja je to kap koja je prelila čašu povjerenja u te medije? Koja je to neistina odjednom postala savršeno očita i pokrenula ovu nezaustavljivu lavinu?
Osim očitih neistina koje se šire putem mainstream medija, vjerujem da je u igri i nešto što bi se moglo nazvati „krizom smisla“. To bi bila kriza koja se događa kada pokretački impuls postojeće „službene“ priče ili filozofije koja vektorski gura društvo u nekom smjeru izgubi moment, te društvo odjednom počinje stagnirati i mijenjati vektor u negativnom smjeru, prema nazad. Ona se događa u trenutku kada „službena“ priča više ne može doprijeti do ljudi, što zbog odvajanja od izvora dezinformiranja, što zbog njihovog buđenja. Ta priča jednostavno ljudima više nema smisla, glupa je i očita… priča koja je desetljećima pokretala „moderno“ društvo je bolesna i na izdisaju, a sve to dolazi s vrlo mnogo popratnih simptoma.
Ove vrste kulturnih „evolucija“ događale su se tisućljećima i mi smo zapravo samo vrlo sretni pojedinci koji žive baš u jednom od takvih trenutaka povijesti kada se događa nešto veliko i značajno.
I dok, sada već svakodnevno, slušamo žalopojke kako ljudi gube povjerenje u mainstream medije, s druge strane raste „armija“ ljudi koji praktički „gutaju“ nove informacije o svijetu u kojem žive, a koje su im iz nekog razloga do sada bile nevidljive. Istina je da raste i cenzura „lažnih vijesti i informacija“, ali siguran sam da je to samo posljednji pokušaj da se zaustavi neizbježno pucanje „brane“ koja zadržava ogromnu akumulaciju istine.
Na primjeru događaja od 11. rujna 2001. godine, može se jasno vidjeti kako je profunkcionirao mehanizam „krize smisla“. Službena verzija priče je prepuna rupa u narativu da je danas teško pronaći osobu koja vjeruje da su dva aviona puna putnika srušili dva 400-metarska tornja od čelika i armiranog betona usred New Yorka. Pri tome nije pronađen niti jedan ostatak tih aviona, ali je pronađena putovnica navodnih otmičara…
Kako se nečija paradigma o onome što se dogodilo 11. rujna počinje mijenjati, otvaraju se i druge mogućnosti, što može rezultirati značajnim pomakom u svijesti. Um se širi, postajemo svjesniji raznih stvari i odjednom priča o tome „kako svijet funkcionira“ ne štima. Počinjemo priznavati da smo možda vjerovali u neku vrstu iluzije i prisiljeni smo zapitati se što to još nije istina kada se radi o stvarima koje su nam rečene.
Neki to vide kao znak da se osoba gubi, da netko ide niz „zečju rupu“ u zemlju zavjere. Iako znam neke koji su otišli jako duboko, većina to nije. Umjesto toga, ponovo počinju postajati znatiželjni i prestaju se pretvarati da su shvatili svijet. Vjerujem da je ovo zdrav način funkcioniranja, jer kada pomno pogledate priče koje nam serviraju o našem društvu, one već i naoko nemaju nikakvog smisla.
Ne mogu, a da se ovom prilikom ne dotaknem covida, kojeg smatram velikim okidačem buđenja svijesti. Želim vam skrenuti pažnju kako neki liječnici i znanstvenici, potpuno cenzurirani tijekom koronaludila, danas skoro bez problema dopiru do svih onih koji ih žele čuti. A još prije godinu dana to je bilo potpuno nemoguće. To je samo još jedan pokazatelj da sam možda u pravu…
Jako puno ljudi znam koji još razmišljaju na način: „Ok, sve ja to znam i razumijem što govoriš, ali što ću se opterećivati stvarima na koje ne mogu utjecati“. Ovo je dokaz svima njima da se isplatilo razgovarati, pisati, objašnjavati…
Nametnut nam je nepravedan rat u kojem je svo materijalno oružje u službi i rukama neprijatelja. Jedino oružje koje mi imamo je ono nematerijalno, duhovno. Ali ono je najjače. I zato je od presudne važnosti i dalje razgovarati s ljudima, postavljati im pitanja koja ih mogu dovesti do pravih odgovora i otvarati im oči da nismo ograničeni samo na zavaravajući medijski narativ. Počnite od najvećih obmana u povijesti. U njima je sakrivena velika moć, ali i prokletstvo za neprijatelja. To je ujedno i odgovor za sve one koji pitaju ŠTO JE RJEŠENJE?
P O D I J E L I !
