Subota, 27 srpnja, 2024
NaslovnicaVijestiRusija poslije Putina i njen odnos s tehnokracijom

Rusija poslije Putina i njen odnos s tehnokracijom

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Post-Putin

Bez obzira na ishod rusko-ukrajinskog rata, tehnokracija i tehnokrati imat će deklarativnu ulogu u budućnosti Rusije. Rusija je već blisko povezana s Kinom, najvećom tehnokratskom nacijom na svijetu. Zapad se može buniti protiv zle Kine i Rusije koliko god hoće, ali oni namjeravaju u konačnici cijeli svijet preokrenuti u tehnokraciju.

Nagađanja o tome koliko je siguran položaj Vladimira Putina pojavljuju se svakih nekoliko godina, ali su se pojačala nakon invazije na Ukrajinu, osobito u svjetlu ruskih vojnih neuspjeha posljednjih mjeseci. Mnoge od ovih spekulativnih rasprava raspravljaju o tome tko će preuzeti čelnu poziciju ili kakva će biti vrsta režima i tko će ga voditi, odnosno tko će zamijeniti Putina na vrhu.

Postoji mnogo neizvjesnosti oko toga kako bi mogla izgledati postputinova Rusija. Projekcije se kreću od nasilnog uništenja ruske države do ponovne uspostave demokratskih normi i sustava suštinske kontrole i ravnoteže – vjerojatno pod “liberalnom” elitom i tehnokracijom.

- Advertisement -

Među većinom ruske elite, uključujući liberale, postoji konsenzus (iako se čini da u novije vrijeme jenjava), a to je da ne postoji takva stvar kao što je istinski postputinova Rusija. Putinizam je toliko ukorijenjen u političke, društvene i ekonomske institucije i odnose u zemlji da je to gotovo nemoguće zamisliti.

Realistična prognoza postputinovske Rusije i plana sukcesije moraju to uzeti u obzir.

Putin najvjerojatnije nema jasan plan nasljeđivanja, osim propisane procedure koja predsjedničku dužnost predaje premijeru Mihailu Mišustinu i raspisuje izbore u slučaju prijevremenog odlaska sadašnjeg predsjednika. Drugim riječima, malo je vjerojatno da će doći do dobrovoljne promjene vodstva. Čak i ako su postojali planovi prije rata, oni su se sada vjerojatno promijenili s obzirom na okolnosti.

Ako uopće postoji plan sukcesije, on bi bio donesen nakon ratnog i postkonfliktnog rješenja. To implicira da će režim pokušati produžiti sukob onoliko dugo koliko je politički i ekonomski moguće s obzirom na nesigurnosti i raširene probleme koje su ruski vojni neuspjesi unijeli u sustav.

Stoga svaka spekulacija o vodstvu ili promjeni režima mora to uzeti u obzir. O ishodu rata moguće je nekoliko scenarija.

Scenarij 1: vojni zastoj

- Advertisement -

U prilično vjerojatnom slučaju zastoja i povratka na zamrznuti sukob na istoku Ukrajine, Kremlj bi to vjerojatno zavrtio kao rusku pobjedu – čak i da je došlo do povratka na linije prije veljače, nešto što bi se moglo vidjeti drugdje kao neuspjeh. Državni aparat bi okrivio priljev zapadne potpore kao glavni čimbenik koji pridonosi, ostavljajući prostora režimskim elitama da se međusobno prepiru.

Pristalice lojalne režimu vjerojatno bi za ruske gubitke okrivile tihe liberale i glasnije jastrebove. Prvi nisu podržali ruske vojne akcije, a nesposobnost drugih dovela je do masovnih neuspjeha tijekom ukrajinske protuofenzive.

To bi vjerojatno rezultiralo povećanim pritiskom na režim od strane liberala i tehnokrata, kao i vojne i sigurnosne elite (siloviki). Država bi morala umiriti nezadovoljne elite ili ih ušutkati. Ovaj bi sustav rezultirao povećanom autonomijom elite i frakcionaštvom što bi dovelo do produljenih unutarnjih sukoba – a silovici bi izvukli većinu koristi. 

Vidimo kako se ovo počinje odvijati. Na primjer, dvojica Putinovih najvećih zagovornika rata – čečenski vođa Ramzan Kadirov i vođa plaćeničke Wagnerove skupine Jevgenij Prigožin – otvoreno su napali ministra obrane Sergeja Šojgua.

Manje je jasno može li Putin zadržati svoj status arbitra između elita u vojnoj i poslovnoj sferi.

Ali zastoj u Ukrajini također bi rezultirao nastavkom statusa quo tipa izbornog autoritarizma koji se razvio od 2012. kada je režim pojačao kontrolu nad izbornim procesom i dodatno namjestio teren za igru ​​u svoju korist.

- Advertisement -

Putin ne bi tražio nasljednika u srednjoročnom razdoblju i nastavio bi vršiti kontrolu nad politikom putem svog prokušanog i provjerenog izbornog autoritarizma. Ali Putinova bi se moć dugoročno vjerojatno smanjila, što bi dovelo do nereguliranog nasljeđivanja bez očitog kandidata koji bi ga zamijenio. Silovici bi vjerojatno upotrijebili državni aparat da postave prihvatljivog vođu.

Scenarij 2: Ruska pobjeda

U ovom malo vjerojatnom slučaju, koji bi morao biti proveden kroz odlučujuće napredovanje na bojnom polju i kontrolu nad anektiranim teritorijem, kompetentni menadžeri u tehnokraciji i silovicima imali bi povlašten tretman, dok bi liberali uglavnom bili isključeni. 

Kao i u prethodnom scenariju, u doglednoj budućnosti ne postoji neposredni plan nasljeđivanja. Režim se u potpunosti konsolidira u hegemonistički autoritarni režim pod Putinom.

Tranzicija vlasti u ovom bi se scenariju dogodila u budućnosti i uz uvjete slične nedavnim tranzicijama u srednjoj Aziji, kao što je zamjena Nursultana Nazarbajeva njegovim favoriziranim kandidatom, Kassym-Jomartom Tokayevom u Kazahstanu. Ali nedavni Tokajevljevi nemiri i čistke dužnosnika iz Nazarbajevljeve ere koje su uslijedile još su svježe u sjećanju Putinova režima. Vjerojatno su naučili iz pogrešaka Nazarbajeva u tom pogledu.

I tehnokrati i siloviti imaju snažno uporište u ovom potencijalnom režimu. Ali umjerena, nekontroverzna i kontrolirana kandidatura tehnokracije je poželjnija ako se Putin jednostavno povuče, ali ne i s vlasti (na primjer, zadržavanje kontrole nad proračunom, sigurnošću i obavještajnim službama). Sukcesija će biti dobro regulirana.

Moć u ovoj državi nastavit će teći kroz Putina, a ne kroz izvršnu vlast. Ali moćna frakcija silovika gotovo bi sigurno pokušala “zategnuti vijke” i učvrstiti hegemonistički režim nakon tranzicije.

Scenarij 3: Ukrajinska pobjeda

Ovaj mogući scenarij dolazi s najviše neizvjesnosti od sva tri.

Rastuća autonomija elite tijekom rata stvorit će uvjete za ekstremni frakcionizam: Siloviki protiv liberala i tehnokrata. Putinove odluke uglavnom će biti irelevantne, a neregulirana i iznenadna sukcesija čini se vjerojatnom kratkoročno do srednjoročno. To bi moglo poprimiti oblik ako Putin bude nasilno smijenjen ili se dobrovoljno povuče s dužnosti.

Frakcijske elite natjecat će se za vlast, ali ostaje nejasno kako će se odvijati proces odabira nove izvršne vlasti. Silovici će imati poticaja i kapaciteta da zauzmu više pozicije, ali će doći u sukob s tehnokracijom i liberalima. U slučaju oslabljenog proratnog bloka, silovici će se suočiti s oštrom opozicijom.

U slučaju izbora vodstva – s obzirom na društveno nezadovoljstvo, te ekonomske i političke poremećaje – tihi liberali i tehnokrati osigurali bi potrebne glasove. Ipak, suočili bi se s protivljenjem gore spomenutih frakcijskih snaga. Rusija bi vjerojatno upala u zbrku nestabilnosti Jeljcinove ere i tehnokratskog autoritarizma, gdje su potrebne nedemokratske tehničke intervencije za održavanje novog statusa quo.

Provjeri/technocracy.news

P O D I J E L I !

Provjeri

Spremni za istinu?

Svidio vam se članak? Trebamo i vašu pomoć da nastavimo iznositi istinu!

1 KOMENTAR

  1. Zelenski, Mitsutušin, Putin… svi su braća po krvi i svi igraju za kult i za Chabad Lubavič

    Truman show geopolitike se nastavlja, iako je taj šou sve lošiji i prozirniji- nevjerojatno je koliko zanesenjaka geopolitike još uvijek nasjedaju na njega..a..

    Kakav će ishod ovg rata biti, to znaju samo režiseri tog rata.
    Međutim, skoro 8 mjeseci nakon početka tog rata,- još nitko živ ne zna koji je cilj i smisao tog rata, I sudeći po onom intervjjuu ruskog novinara Lukjanova nedavno sa Putinom, očito i veliki broj Rusa ne zna što je cilj tog rata, ili da kažem ono po narodski, i mnogi se Rusi pitaju, zašto u pič… materinu mi ratujemo tamo? za koga? za što?

    Putin ne mora odgovarati Rusima jer nije njihov i ne radi za Ruse on radi za kult, a kult je relgijsko okultna organizacija kojoj se svi pripadnici moraju povinovati.

    I sada kada pred našim očima posmatramo ovu krvavu lažnu prerdstavu u ukrajni, drugačijim očima možemo posmatrati i ono što se događalo u 2. sv. ratu,
    Tojest nameću se neke paralele.. isto kao što se zdravorazumski logički čovjek pita, za koju hurac zapravo Rusija ratuje u Ukrajini, isto tako se pita, zašto je Hitler ustvari tada 1941. krenuo na onaj samoubilački pohod na SSSR koji nije imao nikakvog izgleda na uspjeh, Koji je bio luđačka megalomanija bez ikakvog smisla i svrhe.
    I kada se zna, da su , 1942, kada je Wehrmacht zapeo u staljingradu, tada glavni njemački zapovjednici i generali zahtjevali prekid tog pohoda i povlačenje, ali Hitler nije dao..On je išao do kraja, do kraja i propasti

    I danas Putin, se oglušuje na sve veće kritike i u samoj Rusiji, o smislu ovog rata..

    ali dakle režiseri kulta, oni odlučuju o ishodu: da li će zamrznuti stanje i napraviti nekakvu pat poziciju i primerje, da li će Rusija kofol pobjediti, tako što će joj prešutno biti prepušteno tih 15-20% istočne Ukrajine, koju je Rusija od 2014. ionako indirektno većinski kontrolirala preko takozvanih “pro-ruskih” pobunjenika u regijama Luhansk i Donjeck, da li će Rusija izgubiti, i da li će doći do “regime change” u rusiji, da li će Ukrajina kofol pobjediti.. itd..
    sve je podređeno kultu i njegovoj okultnoj religiji velikog reseta.

    Samo beskorisne izjelica, vjeruju u “patriotizam”, tojestg domoljublje, ratove i cijeli ostali šou, koji im se ovdje servira
    dok gazde kulta i režiseri u pozadini sve rade za cilj velikog reseta..

    Ustvari dok većina izjelica i debila još uvijek ne kuži predstavu, gazde i režiseri mogu nastaviti ovaj rat još dugo, koliko god im treba, – dok se sve više ne uništi ekonomija, energetsko snabdjvenaje lanci opksrbe itd..tojest dok izjelice još više ne osiromaše
    dok god to funkcionira, oni će produžiti rat što duže, kao što su produživali i plandemiju dok god je dobro funkcioniralo..
    ako i kada to ustreba dakle oni mogu okončati ovaja rat, sa bilo kojim ishodom…

    ali u rezervi za idiote gepolitike, već imaju pripremljene i druge sukobe i ratove, ako ustreba: npr. Kina-Tajvan, Iran- Saudijska Arabija+Izrael,. Grčka-Turska..itd, a da i ne govorimo o ovim nesretnim protorima regije, gdje se uvijek može potpaliti fitilj

    Inače, uskoro se u Indoneziji održava skup G20, na koji vjerovatno dolazi i Putin.
    da podsjetim, članice u Rokefelerovom klubu G20 su i države G7 i državce BRICS-a

    Zemlje članice G20 obuhvataju nekih 75% teritorija Svijeta, i G20 je ustvari je neki začetak željene svjetske države, na kojoj kult radi preko 100 godina, dovoljno je pogledati kartu država G20

VEZANO

najnovije