Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Rat za djecu
Početak je kolovoza 2021. godine i veći dio radne populacije u potrazi je za komadićem mira i trenutka za opuštanja od još jedne plandemijske godine, prepune „pumpanja“ strahom od strane MS medija. Čak je i harlekinska skupina pod nazivom „nacionalni stožer“, čiju svrhu zapravo još uvijek samo iznimno rijetki razumiju, na „zasluženom“ odmoru. Na odmoru od svakodnevnog zastrašivanja vlastitog naroda od nevidljivog neprijatelja, prebrojavanja novozaraženih, oporavljenih, onih na respiratorima, umrlih, cijepljenih…toliko o opasnosti pandemije pa se može lagano i na godišnji otići.
I oni do kojih nam je najviše stalo su na „odmoru“, a to su naša djeca. Oni su najviše zaslužili odmor od ovog distopijskog fašističkog svijeta, u koji smo ih uveli mi odrasli. Svi mi, i oni koji još uvijek spavajući ubrizgavaju prvu, drugu, a ubrzo i treću, četvrtu i svaku slijedeću „preporučenu“ dozu, ali i oni koji su svjesni zlog plana kojeg su gospodari iz sjene pripremili za sve nas.
Ovi prvi, koji još spavaju, krivi su jer su svojim pristankom na igru koja vodi u zamku, povukli sve nas preostale, jednako kao i svoje i naše najmlađe, u vakuum beskonačnih doza. Ovi drugi, svjesni, krivi su jer su još uvijek pretihi i mirno promatraju zbivanja oko sebe, valjda nadajući se da će se sve ovo završiti naglo kao što završava neka noćna mora.
Proteklu školsku godinu, djeca su u hrvatskim osnovnim i srednjim školama bila prisiljena nositi maske počevši od 5. razreda osnovne škole. Oni roditelji koji su se pokušali pobuniti protiv ove represije, uglavnom su bivali ismijavani i izloženi gubljenju u bespućima administracije školskog sustava. Zbog nepostojanja nekakve smislene organizacije koja bi okupila veći broj istomišljenika i usmjerila njihove ciljeve, ovakvi sporadični pokušaji otpora ili bojkota, uglavnom su nalikovali borbi s vjetrenjačama.
Ovaj nevidljivi neprijatelj u obliku virusa nikada nije predstavljao stvarnu opasnost za djecu, niti su djeca ikad bila “superširitelji virusa”, a na što ukazuju sada već brojna istraživanja i studije.
No, to nije spriječilo realizatore ovog dijaboličnog plana, da ustraju na prisili nošenja maski u školama, posredstvom školskog osoblja, koje je u strahu za vlastita radna mjesta, u pravilu, bez pogovora, provodilo zamisli svojih nadređenih, ravnatelja škola, nadležnih županijskih i državnih prosvjetnih čelnika, ministara i drugih u ovoj piramidalnoj strukturi moći.
Teško je očekivati da će se na jesen i početkom nove školske godine išta promijeniti, te da će mjera nošenja maski u školskim klupama biti ukinuta. Štoviše, nadvija se i nova prijetnja, koja odraslima već neko vrijeme prijeti u obliku igle.
Što smo spremni napraviti u ovom trenutku, znajući da se na jesen vraćamo na već viđenu priču, te da će nam djeca ponovo u školske klupe s prikrivenim osmjesima, a k tome i s ovom dodatnom opasnošću iz injekcije?
Prema vijestima koje dolaze iz Austrije, na tisuće austrijanaca ispisuju svoju djecu iz osnovnih škola, te se odlučuju na školovanje kod kuće (tzv. homeschooling), upravo iz ovih razloga. No, za razliku od Hrvatske, osnovno školstvo u Austriji nije obavezno. Iz tog razloga, jedino što je moguće napraviti, a da se ne upletete u pravne zavrzlame, jest vršenje pritiska iz baze piramide prema vrhu. Baza piramide najširi je njen dio, a to ujedno znači i njen najstabilniji dio na kojem počiva čitav preostali dio piramide, pa i njen sam vrh. Želite li srušiti piramidu, počet ćete vršit poremećaje u stabilnosti njene baze.
Moguće je organiziranje na lokalnoj razini svakog razreda i škole, te vršenje pritiska prvo na ove najniže u organizacijskog strukturi, a to su razrednici i nastavnici, pa posredno i na ravnatelje škola. Stvori li se dovoljan pritisak, oni će ga dalje „prebaciti“ na više istance, a to su županijski i državni čelnici školstva, sve do samog ministra i tako dalje. Progresijom pritiska od baze prema vrhu organizacijske piramide, pritisak se širi na sve manji broj ljudi, doprinoseći tome da je taj pritisak sve jačeg jediničnog intenziteta.
Zato, već danas ne bi bilo loše da saznate broj istomišljenika u razredu vaših najmlađih, kako biste saznali koliki postotak roditelja je spremno organizirano ući u stvaranje ovakvog pritiska. Sam pritisak moguće je provesti na više načina, a jedan od najblažih oblika je zatrpavanje službenih mailova razrednika, nastavnika i ravnatelja škola s dopisima o tome kako ne postoje nikakvi znanstveni dokazi da su djeca širitelji zaraze, te da je mjera nošenja maski apsurdna i da ju je potrebno hitno ukinuti. Ono što bi se moglo pokazati kao vrlo učinkovita metoda vršenja pritiska je organizirani bojkot nastave, prvo na samo jedan dan kao upozorenje.
Cilj ovakvog stvaranja pritiska je da nastavnici i ravnatelji škola shvate da ukoliko nema djece u školama, njihov posao nema smisla, pa samim time i njihova egzistencija vrlo brzo može doći u pitanje. Naravno, univerzalni odgovor koji se javlja u ovakvim slučajevima je „pa ja samo radim svoj posao“. Dobro nam je poznato gdje je takva „poštapalica“ korištena, a ima veze s plinom, ali ne onim za kuhanje.
Isto tako, sada je zadnji trenutak da se zatrpaju mail sandučići ravnatelja škola s upozorenjem kako će oni osobno snositi pravne sankcije ukoliko vašu djecu podvrgnu bilo kakvom tretmanu u vidu testiranja ili ne daj bože bockanja. Ovo je jako važno! U svim ovim plandemičnim akcijama organizatorima je jako bitno i od ključnog značenja da sami svojevoljno donesete pristanak na svaku mjeru koju oni preporuče, od nošenja maski, pa sve do primanja injekcija nepoznatog sadržaja u svoje tijelo.
Zbog toga jasno i glasno im poručite: Ne pristajem! Ne pristajem da se nad mojim djetetom vrše bilo kakva testiranja, niti ikakva medicinska eksperimentalna istraživanja! Zaprijetite im jasno i otvoreno osobnim tužbama!
P O D I J E L I !
