Što će se dogoditi kada “padne” Bakhmut?

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

»Kada glupost prevaziđe vlastiti horizont, onda to više nije glupost. Onda to postaje idiotizam.«

Bakhmut je ono nesretno mjesto u Ukrajini gdje se već osam mjeseci vode teške borbe između ukrajinske vojske i njenih pomagača, na jednoj strani, i ruske vojske na drugoj strani. Gubici ukrajinske strane su strahoviti. Po mnogim vojnim analitičarima, a ponajviše onima sa »zapadne« strane, gubici Ukrajinaca se kreću u omjeru 6 : 1 do stravičnih 10 : 1. Dakle, na svakog poginulog ruskog vojnika dolazi i do deset poginulih Ukrajinaca.

Taj sukob u i oko Bakhmuta ruska strana nikako da privede kraju, odnosno »pobijedi«. Zapadna propaganda tvrdi da Rusi imaju strahovite gubitke i da zbog nedostatka oružja i municije, te slabe taktike i morala ruskih vojnika – taj je sukob osuđen na poraz ruske strane. Je li tome tako?

Sve je više naznaka, a to potvrđuju i mnogi zapadni vojni stručnjaci i analitičari da su se Rusi prilagodili i naprosto preuzeli posve novu taktiku. Umjesto opkoljavanja nekog mjesta i postepenog uništenja tamošnjih ukrajinskih vojnika, Rusi su pribjegli novoj i vrlo zlokobnoj taktici. Bakhmut je naime opkoljen od strane Rusa sa tri strane. Jedna strana je uporno »otvorena«, a kroz taj »prolaz« stalno pristižu novi i novi ukrajinski vojnici. Vrijeme preživljavanja tih jadnih ukrajinskih vojnika je od par dana, pa sve tamo do par sati za one posve neiskusne.

Ispada da ukrajinski vojnici odlaze na neku vrstu »hodočašća« u svoju smrt. Ruska taktika je više nego praktična. Zašto premještati veliku količinu vojnika i ratne opreme, među kojom je i pozadinska oprema (cjelokupna logistika, municija, prehrana vojnika, nuđenje medicinske pomoći i slično), kada je za ruske vojnike puno jednostavnije i praktičnije naprosto čekati tamo, u Bakhmutu, da Ukrajinci stignu? Da stignu na svoju posljednju molitvu i susret sa Stvoriteljem.

Sve je više naznaka da Rusi rade upravo to. Ne ruše mostove u pozadini, na rijeci Dnjepar, da na taj način onesposobe dolazak novih i svježih ukrajinskih snaga, te njihove ratne tehnike. Ne, svi su mostovi netaknuti i cjelokupna ruska logistika ponaša se upravo po tom obrascu: »Dođite vi lijepo k nama ovdje da mi vas ne moramo uništavati ondje«. Jezivo. Ali to nije jezivo sa stajališta ruske vojske i vojne komande, jer se radi o taktici. To je jezivo sa stanovišta onih zapadnih vojnih generala (prije svega američkih/NATO) i političke podrške u EU te Washingtonu – koji to uporno dozvoljavaju i podupiru. 

Jer, Rusi ne izgledaju nimalo »umorni« od tog krvavog posla. Izgleda kao da su se privikli i sada naprosto čekaju da »oni« stignu, usput izvode svoje ratne operacije i pitaju se: »Do kada će to ludilo trajati?«. A možemo se i mi zapitati, pa dokle će to trajati? Što će se desiti kada naprosto ponestane ukrajinskih vojnika, čak i onih od 16 ili 60+ godina starosti? Koga će Ukrajina odnosno NATO tada poslati u Bakhmut?

Posljednje vrijeme se pojavljuju informacije da Poljska ima u Ukrajini već popriličan broj svojih, dakle poljskih vojnika, koji se aktivno bore na ukrajinskoj strani. I umiru tamo, u tuđoj zemlji.

Postavlja se pitanje: pošto EU skoro pa jednoglasno (osim Mađarske i njenog predsjednika Orbana) sudjeluje u tom sukobu i slanju uvijek novog i svježeg »topovskog mesa«, a pošto to topovsko meso, eto, sad već stiže i iz Poljske – jesu li predstavnici EU, a samim time i evropski političari u pojedinim zemljama EU (ne)posredno odgovorni za posve nepotrebne smrti i poljskih vojnika? 

Je li naš premijer (već danas) (su)odgovoran i za smrt Poljaka? Je li taj naš premijer ikad razmišljao o tome? Jer, jednog dana će se netko sjetiti pa poslati hrvatske vojnike, pripadnike NATO snaga, u tu klaonicu. Hoće li to biti naš premijer? Ili će možda o tome odlučivati neko europsko »vijeće« – dakle, možda i poljski premijer. Pa će si poljski premijer misliti: »Quid pro quo. Mi smo već dobrano izginuli. Sada je red na vama, Hrvati! Pokažite što znate!«.

Ima li koga u Saboru da postavi to pitanje našem premijeru? Jer na mene ili nas ovdje na provjeri.hr definitivno ne »trza«.

Daklem, što će se desiti kada padne Bakhmut? Pa Bakhmut očito neće pasti. Dok god ima Hrvata, Slovenaca, Talijana, Francuza, Estonaca i ostalih NATO-boraca koji su spremni tamo hodočastiti. 

Postavlja se još jedno pitanje: »Je li ta odluka posljedica gluposti, posljedica idiotizma – ili ima neke skrivene nakane u tome?«.

Čime ispratiti ovu jezu jezovitu, ovaj horor film? Nick Cave and The Bad Seeds – Red Right Hand je sve što jedan normalan, zdrav i inteligentan čovjek treba znati o ukrajinskom ratu. Ili bilo kojem ratu. Koliko ljudskih bića sada, ovoga trenutka, prvi i posljednji puta u svom životu sluša tu glazbu u obliku eksplozija granata ili termobaričkih raketa – tamo negdje, u nekom Bakhmutu?

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !