Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
PsyOp
Posljednjih godina zabilježen je značajan porast medijskog izvještavanja o neidentificiranim letećim objektima (NLO-ima) i potencijalnim otkrićima o izvanzemaljcima. Istovremeno, vladine agencije, obavještajne službe i svemirske organizacije sve češće raspravljaju o ovoj temi, što je izazvalo nagađanja o stvarnim motivima iza ove koordinirane komunikacije.
U članku Razotkriveno stoljeće NLO PsyOpsa, 1. dio: Od rata svjetova do projekta razotkrivanja Laurencea Rockefellera Matthew Ehret istražuje povijesni kontekst ove pojave, uključujući ulogu HG Wellsa, kibernetike, njemačke tehnologije iz Drugog svjetskog rata, korporacije RAND, CIA-e i britanske MI6.
Ehret postavlja pitanje je li ovaj iznenadni fokus na NLO-e i izvanzemaljce dio šireg strateškog programa ili pokušaj odvraćanja pažnje javnosti s drugih gorućih problema. Koordinirano slanje poruka kroz medije i državne kanale ostavlja građanima da odluče u što vjerovati i kako interpretirati ove događaje.
‘Rat svjetova’
Da bismo razumjeli kontekst fenomena povezivanja znanstvene fantastike s manipulacijom javnim mnijenjem, treba spomenuti radio emisiju HG Wellsa Rat svjetova iz 1938. godine, koju su organizirali CBS i Princeton Radio Research Project, financiran od strane Zaklade Rockefeller. Ova emisija izazvala je paniku među slušateljima, predstavljajući se kao izvješće uživo o invaziji vanzemaljaca i služi kao rani primjer manipulacije strahom javnosti kroz znanstvenu fantastiku.
HG Wells, autor Rata svjetova, bio je ne samo pisac već i ključna figura Fabijanskog društva, koje je promoviralo kolektivizam i sekularnu globalnu ideologiju. Kao rani propagandist Britanske obavještajne službe, Wells je u djelima poput Otvorena zavjera: Nacrt za svjetsku revoluciju (1928.) i Novi svjetski poredak (1940.) izložio ideje o zamjeni tradicionalnih vrijednosti novim sustavom vjerovanja za promicanje svjetske vlade.
U Novom svjetskom poretku, Wells je zagovarao ukidanje privatnog vlasništva i uvođenje kolektivnog sustava u kojem bi svjetski mozak, oblik globalne kontrole informacija, upravljao ponašanjem čovječanstva kroz standardizirane simbole i definicije. U Otvorenoj zavjeri, Wells je tvrdio da je kršćanstvo, sa svojim naglaskom na individualizam, prepreka prihvaćanju novog svjetskog poretka, dok su osjećaji nacionalizma, obitelji i Boga smatrani preprekama globalnoj kolektivnoj transformaciji.
Kibernetika: Znanost kontrole i njezine primjene
Kibernetika, znanstvena grana koju je nakon Drugog svjetskog rata utemeljio Norbert Wiener, štićenik Bertranda Russella, razvijala se uz potporu američkog ratnog zrakoplovstva, Zaklade Josiah Macy i Zaklade Rockefeller. Wienerov rad na radarskim obrambenim sustavima bio je pod utjecajem britanskog znanstvenika Sir Henryja Tizarda, čija je misija 1940. prenijela ključne tehnologije, poput mlaznih pogonskih sustava i mikrovalnog radara, američkim znanstvenicima.
Tizardova misija značajno je doprinijela razvoju Projekta Manhattan, uključujući primjenu radarskih sustava za detekciju objekata izvan ljudskog vidnog polja. Wienerova kibernetika, temeljena na trostrukom procesu povratnih petlji, počela je primjenjivati metode kontrole i analize na širem društvu, tretirajući čovječanstvo kao računalni sustav pod centraliziranom organizacijom.
Do 1946. godine kibernetika se proširila na vladine, obrazovne i vojne sektore kroz “analizu sustava”, omogućujući reorganizaciju agencija pod centraliziranim upravljanjem i stvarajući temelje za kontrolu društvenih procesa.
Korporacija RAND i oblikovanje politike
Korporacija RAND osnovana je 1946. godine kao izdanak Zračnih snaga SAD-a, predstavljajući prvu organizaciju zasnovanu na kibernetičkim principima. Cilj je bio premjestiti donošenje politika iz ruku izabranih vođa u domeni „znanstvenog” odlučivanja, gdje bi stručni tehničari koristili statističku teoriju vjerojatnosti za oblikovanje prijedloga politika. RAND je okupljao akademske stručnjake, vojne zapovjednike, pripadnike obavještajnih službi i privatni sektor.
Legitimitet RAND-a osigurali su ugledni vojni lideri poput generala Laurisa Norstanda i Curtisa Lemaya te njegov prvi direktor, Robert Stanton. Stanton je bio povezan s mrežama utjecaja poput Vijeća za vanjske odnose i bio poznat po sudjelovanju u „Psihološkom eksperimentu Rat svjetova“ iz 1938., projektu koji je ispitao utjecaj masovnih medija na javnost. Stanton je surađivao s Hadleyjem Cantrilom, ključnim stručnjakom za ispitivanje javnog mnijenja i društvenu manipulaciju, koji je dobivao financijska sredstva Zaklade Rockefeller za svoje projekte.
Cantril je tijekom 1940-ih i 1950-ih predvodio razvoj metoda za ispitivanje javnog mnijenja radi kontrole društva. Osnovao je Institut za međunarodna društvena istraživanja i Ured za istraživanje javnog mnijenja na Princetonu, uz financijsku podršku Rockefellerove zaklade. S Georgeom Gallupom, Cantril je 1941. sudjelovao u stvaranju American Social Survey, a 1955. osnovao Research Council Inc. Ove inicijative koristile su ankete kao alat za poticanje javnosti da usvoje „ispravna” popularna mišljenja. Cantril je provodio tajne projekte za američku vladu, dok je MI6 operativac William Stephenson osiguravao da se rezultati anketa koriste za unaprijed određene ciljeve.
Godine 1950. RAND je objavio izvješće „Iskorištavanje praznovjerja u svrhu psihološkog ratovanja“, naglašavajući kako manipulacija lokalnim praznovjerjima i folklorom može poslužiti kao alat propagande u uvjetima nesigurnosti. Studija je predložila analizu uvjerenja među različitim grupama, uključujući istočne Europljane, Sovjete, seljake i vojnike, radi učinkovite psihološke manipulacije. RAND-ov rad bio je dio šireg okvira kojim su zaklade poput Rockefellerove i Macyjeve, često djelujući kao paravan za CIA-u, financirale projekte društvene kontrole tijekom Hladnog rata.
Njemačko zrakoplovno inženjerstvo i tehnologija letećih tanjura
Tijekom 1930-ih, njemački inženjeri u Peenemündeu radili su na inovativnim zrakoplovnim projektima, uključujući “leteće diskove”, kako bi prevladali ograničenja tradicionalnog zrakoplovstva i raketne tehnologije. Profesor Ludwig Prandtl predložio je rješenje za “Efekt ograničenog sloja”, a dr. Alexander Lippisch je razvio dizajn kružnih zrakoplova s usisnom tehnologijom i kružnim krilima. Model “J1253” testiran je 1941. i postavio temelje za rotirajuće kružne zrakoplove, uključujući upotrebu hipergoličnih goriva i mogućnost probijanja zvučnog zida bez udarnih valova.
Značajan doprinos dao je i Victor Schauberger, čiji je rad na tehnologiji letećih tanjura kasnije iskorišten u američkim tajnim programima poput Projekta Spajalica. Njegove ideje bile su uključene i u kanadski Avro Arrow program, no Schauberger je odustao kad je saznao da će njegovi izumi biti korišteni isključivo u vojne svrhe. Njegovi patenti su ukradeni, a on je bio prisiljen prenijeti prava na američki konzorcij prije nego što se vratio u Austriju, gdje je umro samo nekoliko dana kasnije.
Nakon Drugog svjetskog rata, znanstvenici iz Peenemündea integrirani su u tajne američke i britanske znanstvene programe, dok su njihovi projekti postali klasificirani. Dokazi o daljnjem razvoju letećih tanjura pojavili su se kroz programe poput američkog Silver Bug Projecta i kanadskog Projecta 1794. Deklasificirani prototipovi, uključujući modele poput Vought Flying Flap Jack V173 i Horton H IX, potvrđuju nastavak istraživanja u tom smjeru.
Poslijeratni razvoj događaja i CIA-ino zanimanje za NLO-e
Deklasificirano izvješće CIA-e iz 1953. otkriva da su istraživanja letećih tanjura nastavljena nakon 1945., posebice u okviru kanadskog Avro Arrowa i sovjetskih programa, dok SAD nisu spomenute. CIA je prepoznala važnost upravljanja narativom o viđenjima naprednih tehnologija dobivenih ratnim plijenom. Direktor CIA-e Walter Beddell-Smith predložio je mogućnost korištenja NLO fenomena za psihološko ratovanje.
Robertson Panel, formiran pod vodstvom CIA-e, a predvođen Howardom P. Robertsonom, kvantnim fizičarom iz Projekta Manhattan, dao je preporuke za praćenje civilnih NLO grupa i obuku osoblja za obradu prijava viđenja NLO-a. Smatralo se da bi te grupe mogle utjecati na javno mišljenje ili se koristiti u subverzivne svrhe. Robertson je, kao znanstveni savjetnik NATO-a, surađivao s ključnim figurama poput lorda Louisa Mountbattena, što dodatno naglašava strateški značaj ovog fenomena za agenciju.
Izvješće Robertson Panela sugeriralo je da bi otkriće izvanzemaljskih artefakata moglo ujediniti svijet suočen s vanjskom prijetnjom, potičući globalni odgovor. Ova ideja povezuje se s interesom CIA-e za oblikovanje uvjerenja čovječanstva u post-nacionalnom dobu svjetske vlade. Pitanja se također postavljaju o ulozi bivšeg direktora CIA-e Roscoea Hillenkoetera, koji je vodio Nacionalni istražni odbor za zračne fenomene – što može ukazivati na pokušaj CIA-e da manipulira javnošću, a ne da promiče otkrivanje istine o NLO-ima.
Uključivanje utjecajnih figura poput Mountbattena i Robertsona ukazuje na široke napore CIA-e u kontroli narativa o naprednim tehnologijama i njihovom potencijalnom utjecaju na javno mnijenje.
Radarska obmana i njen potencijal za manipulaciju
Tijekom Drugog svjetskog rata razvijene su tehnike radarske obmane, uključujući elektroničke protumjere (ECM) i lažiranje radara, kako bi se ometali neprijateljski radari i stvarali lažni objekti, poput “zrakoplova duhova” na radarskim zaslonima. General Robert Samford, prvi direktor NSA-e, 1952. opisao je sposobnost radara da “igra trikove”, dok je dr. Leon Davidson, ključni znanstvenik s projekta Manhattan, 1959. sugerirao da je CIA sponzorirala viđenja letećih tanjura koristeći tehnike radarske obmane.
Dr. Davidson citirao je izvješće iz 1957. o radarskom simulatoru pokretnih ciljeva koji je mogao generirati do šest lažnih objekata na radarskim ekranima, simulirajući realne putanje i brzine do 11.500 mph. Tijekom 1960-ih CIA je dodatno usavršila ovu tehnologiju kroz projekt Palladium, koji je omogućio projiciranje “fantomskih letjelica” na radar. Kasnije su digitalne radiofrekvencijske jedinice korištene za slanje lažnih signala, primjerice u Libiji 1980-ih, kao dio CIA-inog programa VECTOR za destabilizaciju režima predsjednika Qaddafija. Program VECTOR obustavljen je 1986. nakon curenja informacija, ali je slična tehnologija ponovno iskorištena 2004. za stvaranje “zrakoplova duhova” na iranskim radarima u sklopu napora Dicka Cheneya za promjenu režima u Iranu.
Sumnja se da je tehnologija radarske obmane ponovno upotrijebljena 2020. godine, kada su iranski radarski operateri identificirali nadolazeći “projektil” koji se kasnije pokazao civilnim zrakoplovom. Ovaj incident naglašava potencijalnu opasnost zloupotrebe radarske obmane u zlonamjerne svrhe.
Istraživanja NLO-a američke vlade i potencijal za globalno jedinstvo
Američka vlada započela je istraživanje NLO-a 1947. kroz ‘Project Sign’, a 1949. ga je zamijenio ‘Project Grudge’. Istovremeno, u Velikoj Britaniji je 1949. osnovan utjecajni projekt ‘Flying Saucer Working Party’, kojim je predsjedao Sir Henry Tizard.
Lord Louis Mountbatten, saveznički zapovjednik Pacifičke flote tijekom Drugog svjetskog rata, istaknuo je 1950. potencijal vanzemaljske prijetnje kao sredstva za globalno jedinstvo, ponavljajući ideje britanskog ministra vanjskih poslova Anthonyja Edena iz 1947. godine.
Ova zamisao o vanjskoj prijetnji koja bi mogla ujediniti čovječanstvo prvi put se pojavila u HG Wellsovu romanu Rat svjetova, a kasnije ju je podržao John Dewey u svom govoru iz 1917., obraćajući se japanskom carskom izaslanstvu u Washingtonu.
Projekt Bluebook i CIA-ina uloga u oblikovanju mita o NLO-ima
Nakon objave Tizardovog izvješća 1950., general Charles Cabell pokrenuo je američki ‘Project Bluebook’ (1952.–1969.), koji je vodio kapetan Edward J. Ruppelt. Cabell, zamjenik direktora CIA-e (1953.–1961.), surađivao je s Allenom Dullesom na stvaranju mita o NLO-ima kao alata psihološkog ratovanja i zbunjivanja Sovjeta o američkoj tehnologiji.
Dr. Leon Davidson je ukazao na Dullesovu ulogu u mitu o NLO-ima, koji je služio dvostrukoj svrsi: manipulaciji javnosti i dezinformaciji stranih sila. Davidson je primijetio Dullesovu blisku suradnju s Carlom Jungom, koji je reinterpretirao povijest i religije zamjenjujući božanstva vanzemaljcima.
CIA je poticala viđenja NLO-a, uključujući 889 zabilježenih slučajeva 1952., kako bi podržala kampanju psihološkog ratovanja. Prema Davidsonu, CIA je orkestrirala incidente koji su uključivali vojne postrojbe, stvorivši dojam autentičnih dokaza o NLO-ima. Ruppelt je, navodno bez znanja, bio pripreman za ulogu u odnosima s javnošću.
Američka vlada kombinirala je viđenja NLO-a s vojnim testovima, oblikujući percepciju da je svemirsko istraživanje moguće, čime je olakšan politički pritisak za financiranje “mjesečeve utrke”. Allen Dulles je uočio potencijal NLO entuzijasta i njihovih klubova kao propagandnog sredstva za promicanje vladinih ciljeva.
Preleti Washington DC-a 1952. i korištenje NLO-a za psihološko ratovanje
Tizardov izvještaj i preleti dvaju neidentificiranih objekata iznad Washingtona DC u srpnju 1952. potaknuli su daljnja istraživanja NLO-a unutar američkih Zračnih snaga. Ovi su incidenti izazvali zabrinutost zbog mogućeg sigurnosnog proboja, sovjetske umiješanosti ili postojanja američkih tajnih letjelica.
Preleti iz 1952. podsjetili su na holivudski film iz 1951. Dan kada je Zemlja stala, koji prikazuje Marsovce kako slijeću u Washington DC, sugerirajući moguće povezivanje popularne kulture s percepcijom NLO fenomena.
Provjeri/expose-news.com
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
