Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Vjerujte u pobjedu
Mnogi ljudi me pitaju kakvog uopće smisla ima stalno i neprestano iznositi činjenice o svijetu koji se drastično mijenja pred našim očima, a poprilično dramatično u posljednje dvije i po godine. Te činjenice su uglavnom mračne, depresivne i normalnom čovjeku prilično neprihvatljive. No, te stvari o kojima se govori se događaju bez obzira htjeli vi o njima čuti ili ne, a zasigurno je bolje biti upoznat s njima, nego se sutra iznenaditi i dočekati ih nepripremljen. Čak štoviše, o njima je potrebno razgovarati u društvu, bez ustručavanja i straha da će vas netko ismijati ili optužiti da govorite gluposti. Ovo je situacija u kojoj se razdvajaju oni koji se nikada neće probuditi od onih koji su budni i koji imaju potencijal da se probude. Sudbina ovih prvih nije baš obojana svijetlim tonovima…
Dakle, prvi korak prema rješenju problema je osvješćivanje o njegovom postojanju. Svi vi koji čitate ove retke taj prvi korak ste već prošli, više ili manje bolno, no jasno vam je da se problem neće riješiti sam od sebe. Što je slijedeći korak i gdje nas on vodi? Da bismo odgovorili na ovo pitanje moramo znati gdje se to točno sada nalazimo i što nam se zapravo događa.
Priroda stanja u kojem se nalazimo je temelj čitave „urote“, a da ni sami nismo svjesni da nam se ona uopće i događa (govorim o većini, ne o pojedincima). Sve to proizlazi iz ogromnog i nama skrivenog znanja kojeg ima suprotna strana, a koja im omogućava tehnike relativno lakog manipuliranja masama.
Svijet pet osjetila
Svijet koji nas okružuje, gradovi, naselja, ulice, zgrade, daju nam lažni osjećaj stvarnosti, pa nam se čini da živimo u isključivo materijalnom svijetu, kojeg u međuprostorima fizičkih objekata ispunjava samo prazan prostor. Čak i ljude koji se kreću oko nas doživljavamo upravo tako. Tu se nalazi ključ ograničenog pogleda na svijet, odnosno „naučenog“ doživljaja realnosti. Realnost koju smo sposobni iskusiti samo je njen mali dio i to onaj kojeg naših pet osjetila mogu detektirati, a naše centralno „računalo“ – mozak može dekodirati.
Zbog toga je bolje naš svijet nazivati dekodiranim svijetom, jer on zapravo predstavlja samo uski dio frekvencijskog raspona u cjelokupnom spektru postojanja, bilo da se radi o svjetlosti, zvuku ili mirisu. Sve izvan raspona frekvencija kojeg naša osjetila i mozak ne mogu dekodirati za nas kao da ne postoji. A postoji i te kako.
Za razumijevanje ovoga ne treba trošiti puno redaka, dovoljan je samo jedan banalan primjer. Svima je valjda poznata činjenica da psi čuju visoke frekvencije zvuka, koje su za čovjeka nečujne. Znači li to da te visoke frekvencije zvuka, koje mi ne čujemo ne postoje? Ne, to samo znači da naše ljudsko „računalo“ nema mogućnost njihove detekcije, ali one i te kako postoje. Preslikamo li ovaj primjer na ostala četiri osjetila, vrlo lako ćete shvatiti o čemu ovdje pričam. Pitate li ljude je li ono što vide vlastitim očima oko sebe zapravo sve što se oko njih i nalazi, velika većina će reći da jest. No, prije spomenuti primjer nas upozorava da to baš i nije tako i da je ono što vidimo vlastitim očima zapravo jedan vrlo mali dio ukupnog postojanja.
Izvan granica naših „senzora“ leži beskonačnost i beskonačna realnost postojanja, odnosno sve ono što je i što bi moglo biti.
Naučene lažne spoznaje
Kad govorimo o društvenim uređenjima, većina ljudi se kune u demokratsko društvo kao vrhunsko dostignuće političkog uređenja neke države. No, sve spoznaje koje imamo o tom društvenom uređenju zapravo su samo utopijska nastojanja koja u stvarnosti gotovo nigdje ne postoje. Ljudi misle kako žive u višestranačkim sustavima, gdje njihov glas donosi odluku o tome koja će strana slijedećih nekoliko godina vladati nad njima. No, realnost je potpuno suprotna, jer naoko suprotstavljene strane zapravo ne postoje i „pogonjene“ su u zaleđu jednom te istom silom, za koju praktički ne postoje izgubljeni izbori. Ona je pobjednička u svakom slučaju, a pobjeda je izvojevana upravo nad nama.
Najbolji primjer za ovo na tlu Hrvatske je situacija iz plandemije, gdje su se dvije najveće „suprotstavljene“ strane, ona plava i ona crvena, zapravo zalagale jednoglasno za isti cilj, a taj je bio da što više ljudi primi injekcije s „nepoznatim“ sadržajem. I tu nije bilo prijepora, što je i logično, jer one su pogonjene i kontrolirane istom pozadinskom, običnom puku nevidljivom silom. Ukoliko je ovakvu manipulaciju moguće izvesti s dvije „najsnažnije“ političke opcije, možete misliti kako je lako kontrolirati one male…
Sve ovo nam govori kako se političkim izborom, odnosno političkim načinom ova situacija u kojoj se nalazimo neće i ne može riješiti, već samo direktnom akcijom od strane ljudi, koja će zaobići potpuno kontrolirane političke sustave.
Tko kontrolira sve
Duboko u „sjeni“, u samom središtu „paukove mreže“ nalazi se neljudska sila koja kontrolira praktički sve što se događa u našem svijetu. Ona neposredno kontrolira sva tajna društva i organizacije, za čije postojanje ste čuli i one za koje niste, koje imaju jednu zajedničku karakteristiku da zapravo nitko ne zna točno čime se one bave (masoni, templari, jezuiti…). One dalje drže u šaci niže razine organizacija i političkih čimbenika diljem Zemlje koje su vidljive širokim masama (Bildeberg grupa, Trilateralna komisija, Rimski klub, razne Think tank organizacije, banke, UN, WHO, NASA, mediji…), pa sve do najnižih struktura u koje spadaju predsjednici država i visoki dužnosnici raznih organizacija. Njihov zadatak je preuzimanje agendi iz samog središta i njihova distribucija diljem svijeta. One naoko izgledaju potpuno nepovezane, ali to je samo privid, jer sve su one dobro međusobno umrežene i povezane sa samim središtem.
Uzrok i uklanjanje problema
Osnovni problem i uzrok situacije u kojoj se nalazimo je da su ljudi zarobljeni unutar programirane realnosti, a da toga nisu niti svjesni. Filtrirane informacije, filtrirane činjenice, filtrirano znanje o gotovo svemu (povijest, znanost, medicina…) doprinijelo je tome da se formiranje ljudskog iskustva svijeta oko nas samih svelo isključivo na uski raspon frekvencija koje nam omogućavaju naših pet osjetila. I kao da to samo po sebi nije dovoljno, već su sva ta iskustva dodatno profiltrirana u strogo kontroliranim uvjetima, a sama osjetila se nastoje što više degradirati i smanjiti im se raspon.
Dakle, ukoliko želimo riješiti ovu situaciju potrebno je proširiti svijest o tome da ono što trenutno doživljavamo kao čitav svijet oko nas, zapravo nije sve nego samo mali dio svega. Ovo se odnosi na sve sfere u ljudskom životu kojih se možete sjetiti, ali baš sve. A to znaju i oni sakriveni duboko u sjeni i činjenica da biste i vi to mogli saznati njihov je najveći strah, jer ukoliko biste postali svjesni toga, više ne bi imali kontrolu nad vama. Kada biste shvatili i prestali vjerovati da granice postoje, više ne biste bili zarobljeni unutar njih. Sjetite se kako nas odmalena uče o granicama u svakom smislu te riječi, od ponašanja, geografskog pojma, naših mogućnosti i biti će vam jasno zašto to rade.
Opet se moramo vratiti na situaciju koja nam se dogodila u plandemiji, a koja je zapravo u potpunosti otkrila njihovu metodologiju. Konstantno širenje niskih frekvencija putem medija u obliku tuge, straha i panike, doprinijelo je tome da uspiju veliku većinu ljudi izmanipulirati da naprave upravo ono što su oni htjeli. S obzirom da je prošlo dvije godine od takvog postupanja, pa se većina ljudi na neki način ili navikla ili čak uspjela oduprijeti tome, morali su uvesti novu razinu straha. I gle, započeo je rat u Ukrajini…što nas još sve čeka?
S druge strane postoje one visoke, za čovjeka dobre frekvencije, a izazivaju ih, na primjer osjećaj radosti, ljubavi i dobročinstva. Njih niste mogli iskusiti iz medijskih izvora (dez)informiranja, zar ne? Pa, naravno. To svakako nije poželjno za one iz sjene, jer ovakve frekvencije i ovakvi osjećaji doslovno liječe čovjeka, prosvjetljuju i donose mu mir, odvajajući ga od kontrolirane „matrice“. Ovo o čemu pričam je upravo ono o čemu nas uči i nauk o Isusu Kristu. Naime, bez obzira koliku muku i patnju je doživio, On nikada nije spuštao svoje frekvencije, već naprotiv, podizao ih je, a ultimativni čin ovog procesa je ispoljen u posljednjem trenutku, kada svojim krvnicima odašilje dodatnu dozu visoke frekvencije ili ljubavi riječima: „Bože, oprosti im jer ne znaju što čine!“
Očigledno je da ova sila u dubokoj sjeni, koja vuče sve konce ne može egzistirati i djelovati u području visokih frekvencija, pa stalno pokušava čovječanstvo, na podsvjesnoj i svjesnoj razini odvući u niži frekvencijski pojas kako bi od tu mogla crpiti energiju i uspostavljati kontrolu. I tu leži odgovor na naslovno pitanje:
Sve dok se budemo povijali da se uskladimo s nametnutim okvirima i mišljenjima ljudi koji spavaju, nema ništa od slobode. Tek kad se, na očaj sila iz sjene, dogodi buđenje iz sna, doći će i konačna sloboda.
„Ne plašite se biti ekscentrični u razmišljanju, jer svako danas prihvaćeno razmišljanje je jednom bilo ekscentrično“, Bertrand Russell.
„Jedini put suočavanja sa neslobodnim svijetom je da postanete toliko apsolutno slobodni da je samo vaše postojanje akt pobune“, Albert Camus.
*članak je inspiriran i dijelom parafraziran objavom Davida Ickea.
