Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Na vlastitoj koži…
The Atlantic je američki časopis i višeplatformski izdavač, koji je u vrijeme koronakrize bio žestoki propagandist covid-19 narativa…a onda je 24. rujna 2022. godine u njemu izašao članak o Michaelu Goldmanu, belgijskom imunologu kojeg je gotovo ubilo „cjepivo“ protiv covid-19…
Michel Goldman, belgijski imunolog i jedan od najpoznatijih europskih medicinskih istraživača, nakon što je otkrio da boluje od raka imunološkog sustava – limfoma, 22. rujna 2022. godine odlučio je primiti docjepljivanje protiv covida-19, jer je očekivao da će mu im imunitet biti dodatno oslabljen zbog predstojeće kemoterapije. Prve dvije doze Pfizera, Michel je primio u proljeće 2021. godine.
Od primitka docjepne doze, unutar nekoliko dana, Michel se počeo osjećati još gore, a njegovi limfni čvorovi bili još natečeniji nego prije. Nakon ponovljenog skeniranje tijela, šest dana prije nego što je Michel trebao započeti kemoterapiju, otkrivena je potpuno nova „bujica“ lezija raka – „toliko mnogo mrlja da je izgledalo kao da je netko zapalio vatromet u Michelovom tijelu. Štoviše, lezije su sada bile istaknute na obje strane tijela, s novim grozdovima koji su ‘cvjetali’ posebno u Michelovom desnom pazuhu i duž desne strane njegova vrata.“
Michelova hematologinja odmah ga je stavila na steroide, kazavši da je tako brza progresija limfoma u samo tri tjedna krajnje neuobičajena.
Dok je slijedio danu terapiju, Michel je počeo sumnjati da ga je njegovo docjepljivanje za COVID-19 dodatno razboljelo. Počela je sumnja i po pitanju prvih dviju doza jer se asimetrična nakupina kancerogenih čvorova na početnom pregledu nalazila ispod Michaelovog lijevog ramena, a nakon primanja boostera asimetrija raka se promijenila. Naime, prve dvije injekcije Michael je primio u lijevu ruku, a booster u desnu.
Da stvar bude potpuno ironična, Michel je nekoć vodio institut za istraživanje tehnologije cjepiva i javno je govorio kako bi uvjerio javnost o sigurnosti cjepiva protiv COVID-a, a posebno mRNA cjepiva, a glavna briga mu je bila da ljudi ne počnu koristiti mogućnost nuspojava “kao argument da se ne cijepe”.
Michael Goldman postao je žrtva vlastite propagande.
I dok je tvrdio da rizike i dobrobiti svakog cjepiva treba međusobno odvagati, sada mu je taj izračun rizika i koristi nametnut na osoban i zastrašujući način, unoseći sumnju da mu je upravo njegovo mRNA cjepivo pogoršalo, a možda i izazvalo bolest.
Znajući što bi se moglo dogoditi ukoliko izađe sa svojom pričom u javnost, Michael je dugo vagao odluku da li svoje iskustvo podijeliti javno. Možda je njegova hipoteza bila pogrešna, a tijek njegova raka nije imao nikakve veze s injekcijama, mislio je Michael. No, ipak je zaključio da ima smisla iznijeti ovu teoriju u javnost, jer bi barem mogao pomoći ljudima koji su istoj situaciji kao i on da preispitaju uzimanje injekcija Pfizera i Moderne.
I dok je diljem svijeta raslo nezadovoljstvo i protivljenje cijepljenju, nakon zastrašujućih podataka iz baze praćenja nuspojava, čega je Michel bio svjestan, donio je odluku da to nije razlog za šutnju.
Nakon što se prvo uhvatio u koštac sa svojim rakom, te se relativno dobro i brzo oporavio od početne doze kemoterapije, prve atome povraćene snage počeo je trošiti na pregled literature o istraživanju raka. Imao je nekoliko tjedana do sljedeće kemoterapije, što je bio period u kojem trebao shvatiti je li cjepivo doista ubrzalo njegov limfom i jesu li drugi pacijenti s rakom možda u opasnosti od cjepiva.
Michelov rak bio je vrsta raka koja napada T-stanice tijela, koje koordiniraju imunološki odgovor na invaziju patogena, pogotovo one koje se zovu folikularne pomoćne T-stanice koje se nalaze u krajnicima i limfnim čvorovima i koje igraju ključnu ulogu u nizu događaja u zaštiti tijela od opasnih napadača. Taj proces počinje s dendritskim stanicama koje identificiraju virus ili drugi patogen i predstavljaju njegove primjere ostatku imunološkog sustava. T-stanice pomoćnice rade upravo onako kako im ime govori: pomažu u prenošenju te poruke B-stanicama, koje na kraju stvaraju zaštitna antitijela protiv virusa.
Michel je saznao da su mRNA cjepiva, kao što su Pfizerove injekcije koje je primio, posebno učinkovita u generiranju te poruke i poticanju njezina prolaska kroz pomoćne T-stanice. Sada se počeo pitati može li se to pokazati kao problem i jesu li injekcije toliko uzdrmale njegove pomoćne T-stanice da su poludjele od prekomjerne stimulacije.
Kako su dani prolazili, Michel je pronalazio sve više tragova koji su upućivali da mRNA cjepiva mogu biti rizična i koji su mu pomogli da stvori potpunu sliku teorije kojom bi objasnio turobnu slučajnost koja ga je zadesila. Odlučio se na pisanje znanstvene studije i počeo okupljati stručnjake suradnike.
Rad je objavljen pod naslovom “Brza progresija angioimunoblastičnog T-staničnog limfoma nakon pojačivača cjepiva BNT162b2 mRNA” u časopisu Frontiers in Medicine nekoliko tjedana kasnije.
Iako rad na vrlo eksplicitan način pokazuje i dokazuje štetnost cjepiva, da bi doživio objavljivanje morao je proći određenu „lekturu“ od strane farmaceutskog lobija.
Naime, u radu se napominje da bi bilo “prerano” ekstrapolirati Michelove nalaze na druge pacijente s istom vrstom raka te da veza, čak i da je dokazana, ne bi trebala obeshrabriti opće prihvaćanje “prijeko potrebnih cjepiva.” Također, neobičan odlomak zalijepljen je i na dnu članka pod naslovom “Perspektiva pacijenta” i napisan je u trećem licu, a kaže kako „je i sam Michel i dalje uvjeren da mRNA cjepiva predstavljaju vrlo učinkovite proizvode s povoljnim omjerom koristi i rizika, te da se nada da će izvješće potaknuti daljnja istraživanja.“
Provjeri/theatlantic.com
P O D I J E L I !
