Nedjelja, 19 svibnja, 2024
NaslovnicaLažna povijestŠto se dogodilo s drevnom atmosferskom energijom i osvjetljenjem?

Što se dogodilo s drevnom atmosferskom energijom i osvjetljenjem?

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Energija iz etera

Na naslovnici ovog članka je prikazana rasvjeta korištena na proslavi Nove godine 1758. godine u St.Petersburgu.

Službena je činjenica da je patent za prvu žarulju napravljen 1880. godine, a električna energija ušla jejavnu upotrebu krajem 19. stoljeća. Priču o Thomasu Edisonu i Nikoli Tesli već znate, pa je nećemoponavljati, već ćemo se samo zapitati o kojoj vrsti rasvjete se radi na već spomenutoj gornjoj slici?

Mnogi će pohrliti odgovoru da se radi o plinu, a vremenska crta tehnologije rasvjete na Wikipediji kaže da je plinska rasvjeta izumljena 1792. godine, a u javnu upotrebu ušla je tijekom 19. stoljeća. No, potražite li sami ikakav podatak o tome koja se rasvjeta koristila krajem 18. i početkom 19. stoljeća prilikom javnih proslava, nećete naći ni spomena o plinu, već se samo govori o uljanicama i svijećama.

Osim što ove svjetiljke ne izgledaju kao uljanice, zamislite koliku bi opasnost od požara predstavljale nastotine takvih zapaljenih uljanica. I na kraju, uljane svjetiljke bile bi preslabe za osvjetljavanje čitavihgradskih trgova.

Listolike formacije sa slike izgledaju kao energetski kondenzatori nepoznate vrste.

Misteriozne iluminacije 18. i 19. stoljeća

U zanimljivom članku pod naslovom Misteriozne iluminacije 18. i 19. stoljeća, tvrdi se da su ljudi tada koristili bežičnu tehnologiju: “Obratite pažnju na metalnu stvar zaokruženu crvenom bojom. Riječ je o ukrasnom metalnom logu Francuske (sličan za Rusiju trebao bi stajati u blizini), koji je prije svijetlio napunjen plavo zaokruženim uređajima.“

Ono što na prvi pogled zvuči kao vrlo nategnuta ideja, zapravo je podržano slijedećim isječkom s prethodne (naslovne) slike:

U članku se dalje navodi: „Da bih došao do bilo kakvih podataka o tim uređajima, morao sam obraditimnoge publikacije iz 19. stoljeća koje je cenzura ostavila nedirnutom, poput novina, knjižica s izlaganjimai drugih sličnih stvari. Informacije su bile vrlo oskudne, ali uspio sam pronaći mali dio informacija na francuskom u jednoj od publikacija:

Iz ovog teksta sam saznao da su eter kondenzatori sa slika nekakve kuglice od lima, sa posebnimpunjenjem. Ako su na vrhu imali čelični oštar element (u obliku cvijeta), počeli su provoditi struju i svijetlitijakim svjetlom.“

Dakle, prema svemu sudeći, radi se o nama nepoznatoj tehnologiji rasvjete, potisnutoj od strane ljudi kojibi radije naplaćivali energiju! Ako vam besplatna energija iz zraka zvuči fantastično, što ćete reći načinjenicu da smo nekad i vodu mogli dobivati besplatno i to iz zraka.

Gledajući iz perspektive “potisnute tehnologije”, sve slike prije 19. stoljeća zaslužuju novo pregledavanje. Evo nekih slika iz prije spomenutog članka.

Autor članka dao je vrlo zanimljive komentare na ove slike:

2.slika: “vidimo neke lopte koje vise na zgradi. Činjenica postaje nepobitna. Na slici se vide i neki objekti koji izgledaju kao crnogorica”

3.slika: “1681. Svjetiljke, koje vise na žicama, očito nemaju svijeće unutra. Svjetlo koje zrače je neobičnoi izgleda kao da svijetli cijela lampa (umjesto zasebnih svjetala).“

4.slika: “Cijeli obelisk je ukrašen svjetlima. Odakle toliki napon ionizacije?“

6.Slika: “Ovdje vidimo Frankfurt 1730. (ali iz nekog razloga tu je amblem Ruskog Carstva?!). Na slici možemo vidjeti iste svjetleće kuglice i ukrase.“

7.Slika: “Čak i leteći balon zrači svjetlom, osvjetljavajući nekakav ukras (N – označava cara Napoleona). Svjetlo očito nije rezultat izgaranja.“

Autor članka dalje kaže: “Postoji li neki detalj koji povezuje sve te slike (izuzimajući blagdansko ozračje)? Naravno. To je opet isti eter kondenzator, viđen već toliko mnogo puta.”

Slijedeći tekst iz članka je posebice zanimljiv:

“Još uvijek sumnjate? Evo još jednog artefakta. Riječ je o nacrtu pripreme osvjetljenja koji je nekako uspio zaobići cenzuru. Pogledajte količinu eterskih kondenzatora, velikih i malih, koji vise na nekoj mreži i stoje na izbočinama. Ovo nisu uljanice (ili bilo koje druge slične svjetiljke) jer bi vatra pocrnila/oštetila obloge zgrade. Ovo su isti uređaji koje smo vidjeli na svim prethodnim slikama. Nekako koncentriraju eterično polje na način da svi vanjski metalni spojevi svijetle svjetlom, kao i razne lampice, crnogorice, menore i drugi ukrasni elementi koji se pojavljuju unutar tog polja“

Alati za rasvjetu

Na slijedećem crtežu iz 1761. godine, natpis kaže da se radi o “alatima za rasvjetu” u njihovom neosvijetljenom, prirodnom stanju.

Nadalje, na donjem crtežu prikazana je svečanosti u Francuskoj 1749. godine, koja uključuje vatromet i opet ta tajanstvena svjetla. Također, u pozadini se mogu vidjeti strukture koje vrlo nalikuju malim Eiffelovim tornjevima…

Slika ispod kaže da je to građevina podignuta oko Green Parka za kraljevski vatromet 1749. godine. Izgleda li vama ova građevina kao nešto što bi se izgradilo za jednokratnu svrhu ispaljivanja vatrometa? I opet su tu one iste strukture…

Slijedi, navodno, 1638. godina i proslava rođenja Luja XIV, kralja Francuske na kojoj je prikazan unutarnji prostor. Da se radi o pravom vatrometu, ne bi li to bila opasnost za spaljivanje zgrade i ljudi? Jesu li natpisi o “vatrometu” kasnije dodani slikama, kako bi se prikrila nama nepoznata tehnologija?

Osvjetljavanje zgrada nekad (i u vašem susjedstvu)

Neki istraživači tvrde da se ova tehnologija rasvjete također upotrebljavala u 19. stoljeću na zgradama, koristeći metalne okvire i detalje na tim zgradama. Ukoliko imate priliku u vlastitoj okolini ili u gradu u kojem živite, dobro pogledajte zgrade koje su iz ovog perioda. One uglavnom izgledaju kao da su s njih skinuti neki dijelovi i detalji koji bi upravo mogli odgovarati ovim spomenutim rasvjetnim detaljima. Ako imate sreće, neki detalji su možda još uvijek tu.

Kako su te zgrade izgledale noću pogledajte na slijedećim slikama.

Živa kao ključ

Intuicija nalaže da se ovdje ne radi o konvencionalnoj električnoj energiji, već o bežičnoj energiji, o kojoj je i sam Nikola Tesla znao puno više nego mu je to dopušteno da kaže svijetu. Njena najveća „mana“ je bila to što je besplatna.

U članku atmosferski elektricitet, objašnjava se da su ove drevne iluminacije bile napajane živom.

Čak je i Wikipedijina stranica o Živi prilično prosvjetljujuća:

„Količine tekuće žive u rasponu od 90 do 600 grama (3,2 do 21,2 oz) pronađene su u elitnim grobnicama Maja (100. – 700. godine) ili ritualnim spremištima na šest mjesta.

U Islamskoj Španjolskoj koristila se za punjenje ukrasnih bazena.

Fresnelove leće starih svjetionika plutale su i okretale se u živinoj kupki.

Živin (I) klorid koristio se u tradicionalnoj medicini kao diuretik, lokalni dezinficijens i laksativ. Živin (II)klorid nekoć se koristio za liječenje sifilisa (zajedno s drugim živinim spojevima), iako je toliko otrovan da su se ponekad simptomi njegove toksičnosti brkani sa simptomima sifilisa. Također se koristila i kao dezinfekcijsko sredstvo. Plava masa, pilula ili sirup čiji je glavni sastojak živa, propisivala se tijekom 19.stoljeća za brojna stanja, uključujući zatvor, depresiju, trudnoću i zubobolju. U ranom 20. stoljeću, živa je davana djeci svih uzrasta kao laksativ i sredstvo protiv glista, a korištena je i u prašcima za zube za dojenčad. Organohalid merbromin koji sadrži živu još uvijek se široko koristi, ali je zabranjen u nekim zemljama poput SAD-a.

140 zemalja složilo se Minamata konvencijom o živi koju je izradio Program Ujedinjenih naroda za okoliš(UNEP) kako bi spriječio emisije. Konvencija je potpisana 10. listopada 2013. godine.

Minamata konvencija o živi je međunarodni ugovor osmišljen za zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša od antropogenih emisija i ispuštanja žive i živinih spojeva. Konvencija je rezultat trogodišnjeg sastanka i pregovora, nakon čega je tekst konvencije odobren od strane delegata koji su predstavljali blizu 140zemalja 19. siječnja 2013. u Ženevi, te usvojen i potpisan kasnije te godine, 10. listopada 2013. na diplomatskoj konferenciji održanom u Kumamotu u Japanu. Konvencija je dobila ime po japanskom gradu Minamata. Ovo imenovanje je od simbolične važnosti jer je grad prošao kroz razorni incident trovanja živom.“

Dakle, živa se naširoko koristila u industriji i medicini, no odjednom je zabranjena u većini zemalja kako bise spriječilo trovanje? Postavlja se logično pitanje zašto nisu zabranjene i neke druge otrovne tvari i zašto je baš živa izdvojena kao najveća opasnost?

Atmosferska energija

Vrlo zanimljiva e-knjižica pod naslovom “Atmosferska energija – retrospektiva”, koju možete pročitati niže, donosi detaljan opis „crvenog zlata“ (šifra za živu) koje je odgovorno za tehnologiju atmosferskog etera (AET). Autor je ili vrlo maštovit ili ima pristup nekoj vrsti elitnih informacija. Evo nekih naglasaka iz teksta…

Autor kaže da se obično zlato koristi i zatim miješa s drugim tvarima. Glavni razlog zbog kojeg elita gomila zlato, kaže autor, jest da se ova tehnologija drži podalje od ruku normalnih ljudi, jer može “prouzročiti veliku štetu”.

Knjiga navodi da je svjetski centar proizvodnje crvenog zlata u stara vremena bio grad Hazar (Kazar) u današnjem Turkmenistanu. Ako bi ovo bilo istina, tada bi ovaj dio Zemlje trebao biti najzaštićenije mjesto na Zemlji. Je li zato i danas Turkmenistan percipiran kao zatvoren i tajnovit?

Nadalje, u knjižici piše slijedeće:

“Opskrba stambenih i industrijskih zgrada energijom temeljila se na potpuno drugačijim principima nego danas. AET je, kao što ime govori, koristio danas zaboravljeni princip skupljanja i koncentriranja energije iz atmosfere. Ta se energija naziva Atmosferska energija ili Atmosferski elektricitet, što se pak razlikuje od tradicionalne električne energije. Tehnički je to uključivalo izgradnju zgrade koja je imala posebne komponente u svojoj strukturi. Ove su komponente skupljale energiju iz atmosfere i kanalizirale je kroz metalni okvir zgrade.

Teoretski nije bilo ograničenja izlazne snage koja bi se mogla dobiti iz atmosfere. Praktično je to ovisilo o geografskoj širini mjesta na kojem se zgrada nalazila, veličini energetskih provodnih komponenti zgrade i karakteristikama terena. Neki izvori tvrde da su diljem svijeta postojali gradovi koji su građeni s crpljenjem atmosferske energije, gdje je svaka kuća dobivala svoj dio energije dok je istovremeno osiguravala energiju za opće javne potrebe kao što je rasvjeta ulica noću.“

Možda najfascinantnija tvrdnja iz e-knjižice je ta da postoje brodovi koji koriste atmosfersku energiju.

Ako ste upravo promislili “Neeeeeee, to je fikcija!”, sjetite se kako je mitologija puna letećih brodova. Svi takozvani “bogovi” drevnih vremena koristili su neke leteće uređaje, a ako su drevni ljudi mogli iskoristiti energiju iz zraka, što bi ih to sprječavalo da je koriste i za vožnju i letenje?

I na kraju, još jedna stvar za razmišljanje! Ukoliko su drevni ljudi zaista znali koristiti besplatnu energiju iz etera, ne bi li to objasnilo zašto su toliki drevni gradovi izgledali gotovo savršeno (kružno) simetrični.

Provjeri/falsehistory.net

Foto naslovnice: screenshot falsehistroy.net

Provjeri

VEZANO

najnovije