Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
U iščekivanju Antikrista
Baš kako je UN licemjerno „zacrtao“ 17 ciljeva održivog razvoja kojim obećavao odsustvo siromaštva, nula gladi, dobro zdravlje i blagostanje, kvalitetno obrazovanje, rodnu jednakost i održive zajednice, pa ih sve redom prekršio, tako su i njegove snage umjesto da „čuvaju mir“ radile i rade upravo suprotno od svega, silujući žene i djecu, promičući siromaštvo i stvarajući trajnu nejednakost.
Da, to je onaj isti UN koji želi upravljati čitavim svijetom i diktirati vaše zdravlje. On je zamišljen i osnovan s ciljem, a to je da bude prijestolnica jedne svjetske vlade. Jeste li se ikad zapitali zašto UN-om predsjedava tek tajnik, a ne predsjednik i za koga se to čuva ta stolica?
Ono što su UN-ove snage radile diljem svijeta, a pogotovo u afričkim zemljama, čisti je sotonizam.
„Otac je ostavio moju majku dok je bila trudna – rodila je kad je on već otišao. Ljudi me zovu ‘kučkina kći’. Toliko me uznemiruju i bole. Kažu da će me ganjati jer sam stranac. Ja patim.“
Ovo su riječi 13-godišnje djevojčice Emme iz Benija, grada na istoku Demokratske Republike Kongo u blizini granice s Ugandom. Emmina majka Grace još je išla u školu kad je upoznala urugvajskog mirovnjaka Ujedinjenih naroda. Kad je Grace zatrudnjela, ‘Javier’ je obećao podršku i rekao joj da ne brine. Grace je bila pod dojmom da će se vjenčati i osnovati obitelj.
Ipak, samo nekoliko tjedana kasnije, Javier se vratio u Urugvaj i nitko više nije čuo za njega. Budući da nije mogla pokriti troškove trudnoće i poroda, Grace je bila duboko pogođena njegovim odlaskom. Kako bi Emmi osigurala hranu, odjeću i sklonište, bila je prisiljena na prostituciju s mirovnjacima iz obližnje baze UN-a za sitan novac ili stvari poput kruha, mlijeka i sapuna.
Unatoč boli koju je prouzročio njenoj majci i njoj, Emma kaže da ne želi ništa više nego da joj se otac vrati:
„Osjećam se povrijeđeno kad vidim agente UN-a kako prolaze jer druga djeca imaju svoje očeve, a ja nemam. Htjela bih reći svom ocu da misli na mene, gdje god bio. On bi trebao znati da ja nemam obitelj. Ako moja majka umre, tko će me odgajati?“
Emmina priča daleko je od jedinstvene, jer su brojna istraživanja i interna izvješća UN-a izašla na vidjelo. Međutim, ovo je prvi put da su djeca mirovnih snaga UN-a izravno govorila o utjecaju napuštanja na njihove živote i obitelji.
Njihove priče potvrđuju i intervjui s majkama djece pripadnika mirovnih snaga na Haitiju. U obje zemlje, osoblje UN-a ostavilo je trudne žene i mlade djevojke da odgajaju djecu u jadnim uvjetima, pri čemu većina nije dobivala nikakvu financijsku pomoć.
Otkrića iz Konga temelje se na 2858 intervjua s članovima kongoanske zajednice, uključujući 60 detaljnih intervjua sa žrtvama seksualnog zlostavljanja koje su začele djecu s mirovnim snagama i 35 intervjua s djecom rođenom kao rezultat toga. Istraživanje, koje datira iz 2018., uključuje osoblje UN-a iz 12 zemalja, od kojih su većina bili iz Tanzanije i Južnoafrikanci.
Prema istraživanju, najmlađa djevojčica koju je zatrudnjela s pripadnikom UN-ovih mirovnih snaga imala je samo deset godina. Svaka druga majka bila je mlađa od 18 godina kada je začela. U ovom intervjuu, 16-godišnja majka prisjeća se svoje trgovine od strane obitelji i trudnoće u dobi od samo deset godina:
„Bila sam vrlo mlada – imala sam samo deset godina. Kasnije sam shvatila da me je prodala teta. Muškarci su kupovali pivo u pubu kako bi ga podijelili sa mnom. Kad sam bila pijana, profitirali su od neželjenih seksualnih odnosa. Svako jutro teta mi je davala mlijeko, kruh, hranu i vodu da se oporavim od izgubljene energije.“
Svjetska prijestolnica silovanja
Kongo ima najveći broj optužbi za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje koje su počinili mirovnjaci UN-a od bilo koje zemlje na svijetu (oko trećina svih takvih optužbi od početka stoljeća). Ipak, do sada nije postojalo nikakvo sustavno istraživanje o zahtjevima za utvrđivanje očinstva povezanih s Monuscom (trenutna misija UN-a u DR Kongu, koja je preuzela dužnost od prethodne misije 2010.).
Kongo je oličenje ratom razorene zemlje s uspješnom mirovnom seks ekonomijom. Godine kolonijalizma, ugnjetavanja od strane nacionalnih i međunarodnih režima, borba za vlast i korupcija ostavili su neizbrisive ožiljke. Sigurnost je i dalje vrlo nestabilna zbog borbi između više od 130 naoružanih skupina. Posljednjih tjedana došlo je do brojnih nasilnih prosvjeda protiv mirovnih snaga UN-a u istočnom dijelu zemlje, pri čemu su prosvjednici pozivali UN da se povuče s tog područja. U jednom takvom incidentu, navodno je ubijeno deset ljudi.
Seksualno nasilje postalo je glavno obilježje ove sukobljene regije. Opisi koji Kongo nazivaju “svjetskom prijestolnicom silovanja” i “najgorim mjestom na svijetu za ženu” odražavaju kako je nasilje povezano sa sukobom normaliziralo silovanje i seksualno iskorištavanje od strane civilnih počinitelja, humanitarnih radnika i mirovnih snaga UN-a.
Većina žena i djevojaka u Kongu koje su imale seksualne odnose s mirovnjacima, bilo svojevoljno ili prisilno, živjele su u ekstremnom siromaštvu. Čuli smo brojne priče o djevojkama i ženama koje je silovao jedan ili više pripadnika mirovnih snaga, ponekad dok su molile za humanitarnu pomoć. Jedna od žrtava rekla je da su je u dobi od 13 godina grupno silovali pripadnici mirovnih snaga UN-a, te opisala tešku stigmatizaciju jer nije mogla identificirati oca svog djeteta:
„Ljudi su se počeli pitati kako to da sam trudna. Toliko su mi se smijali. Rekli su: ‘Vidi nju koja je silovana, ima bijelo dijete.’ Mnogi su mi se smijali. Osjećala sam se tako uvrijeđeno, sve me ovo jako povrijedilo.“
Krajnje je vrijeme je da se shvati čemu i kome služi vrhovna globalistička organizacija UN-a, te da se stane na kraj licemjerju kojeg promovira. Slanjem tzv. „mirovnih snaga“ na područja koja su pogođena rezultatima provođenja njihovih agendi, očigledno čini puno više zla i to upravo onima koje bi navodno trebali štititi.
Provjeri/technocracy.news
Foto naslovnice: screenshoot technocracy.news
P O D I J E L I !
