Ponedjeljak, 30 siječnja, 2023
NaslovnicaWake upSudbina ljudi u Kali Yugi

Sudbina ljudi u Kali Yugi

4.9
(34)

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Renesansa

Unatoč prividu veće slobode, ljudi u razdoblju Kali Yuge su potlačeni i ograničeni, a nitko ne može biti cjelovit kada je odsječen od sjećanja na Duh — na Izvor. Prema drevnim sanskrtskim zapisima – Puranama, Kali Yuga je četvrta i ujedno najgora Yuga (vremenski period) u kojoj se trenutno nalazimo…

Proteklih 6000 godina ljudi su bili prisiljeni birati hoće li postati tirani ili robovi tiranina. Uz beskrajne ratove koji bjesne, ljudi su bili podvrgnuti užasima vojnog života. Istrenirani su da odbijaju emocionalne informacije, da u tišini podnose bol i nikada ne plaču. Čovjek koji je rano odvojen od majke ima malo mogućnosti da gaji nježne osjećaje i postane bolji ratnik. Baš kao što je ženom koja je odvojena od oca lakše dominirati i manipulirati.

Kao topovsko meso, moto muškaraca često je bio: “Naše nije da ispitujemo zašto. Naše je samo učiniti ili umrijeti.”

Drevne sanskrtske PURANE govore nam da će se u Kali Yugi „Ljudi posvetiti zarađivanju novca, a vlast će imati najbogatiji“ – kao da je to nešto bizarno, anomalija. U današnjem svijetu čovjek se mjeri veličinom bankovnog računa.

U oružane snage i dalje idu mladići koji nemaju mogućnosti koje donosi novac. Za čovjeka izbor još uvijek leži negdje između toga da bude prosjak i da postane tiranin. Ali provesti cijeli život u divovskoj korporaciji za hrpu imovine i hipoteku jednostavno se ne sviđa svakom čovjeku. Neki se usude zapitati zašto bi cijeli život radili posao koji mrze i koji im je dosadan, samo da bi stekli stvari.

Svrha života ne može biti samo stjecanje stvari. Mora postojati nešto više od potrošnje. Netko može težiti stvaranju ljepote ili razmišljanju o smislu života. Sigurno postoje druge težnje jednako vrijedne za civilizaciju od zarađivanja brda novca. Čovjek koji se osjetio nadahnutim za razmišljanje, čak potaknut na kontemplaciju i meditaciju o smislu postojanja, nema sreće.

Gorka istina ovih dana je da, sve više i više, postoje samo dva izbora: pridružiti se korporativnoj radnoj snazi ​​ili onome što se eufemistički naziva „uslužna industrija“. Milijuni koji se pridruže stadu i dobiju posao radeći za korporaciju na kraju satima putuju na posao u toksičnom prometu da bi zatim cijeli dan sjedili u uredu ispred računala. Većina odlučuje da je bolje odreći se svog prava na izbor kako će provoditi svoje vrijeme, svoj život, nego ostati gladni. I naravno, postoji velika prisila na potrošnju.

Gdje se u Bibliji ili bilo kojem sanskrtskom tekstu, hinduističkom ili budističkom, ili u Tori ili Kuranu nalazi zapovijed da čovječanstvo mora ići naprijed i konzumirati goleme količine stvari? Zašto bi se bilo koji čovjek odrekao svakog trunka individualnog izražavanja i prilagodio postojanju poput Borga kako bi konzumirao?

Odmiče li se svijet od demokracije? Stvaraju li divovske korporacije, koje golemim novcem financiraju izborne kampanje i flagrantno kontroliraju političke stranke, okruženje koje naginje plutokraciji i oligarhiji? Vladavini bogatih!

Već dugi niz godina postoje izvješća da ljudska rasa truje vodu, zemlju, zrak i hranu. Nekontrolirana konzumacija nenamjerno ubija životinje, ribe i koraljne grebene…

Rijetki su se ikada usudili dovesti u pitanje činjenicu da je dobivanje novca u potpunosti nadmašilo svaku drugu motivaciju. Stara kasta tiranina-svećenika zamijenjena je tiranskim modernim ekonomistima  – svi vrište svoje doktrine preko etera.

Začudo, pravi genij najcjenjenijeg vrhovnog svećenika ekonomije je njegova neumorna sposobnost da luta u monotoniji, dok ne otkriva gotovo ništa – baš poput svećenika! Misteriozno i ​​možda sasvim točno, zgrada Federalnih rezervi u Washingtonu DC ukrašena je prilično zlokobnim crnim grifonima od kovanog željeza.

Je li naša trenutna ekonomska era subverzija prirodnijeg poretka? Doba sukoba i zbrke je najgušći i najzabludniji ciklus vremena. Većina ljudi nema znanja o ciklusima vremena, iako žive unutar četvrtog ciklusa. Da se ovo znanje nije namjerno skrivalo, svi bi se sjetili da je u drugim erama život na Zemlji bio puno drugačiji – bolji.

Suprotno zaslijepljenoj znanstvenoj propagandi, ljudska rasa nije kontinuirano i neprestano evoluirala kako nam je rečeno. Istina je upravo suprotna. Činjenica da su ekonomisti postali svećenici sama po sebi izvrstan je, iako pomalo crnohumoran, vodeći pokazatelj decentralizirane države.

Ljudi su počeli ljudski napredak mjeriti sustavima raspodjele bogatstva. Postali smo toliko izgubljeni, toliko neupućeni da više ne postavljamo bitno pitanje: Što je smisao života?

Cijela civilizacija kao da je u nekoj masovnoj hipnozi. Oltar materijalizma donosi više gustoće, više obmana, kako su se ljudske misli učvrstile u holografskoj stvarnosti. Što više ljudi prigrli religiju ekonomije i njezino svećenstvo, i što više vremena predaju potjeri za novcem, Mamon više proždire njihove živote – sve dok njegova moć ne postane toliko velika da se ljudi prestanu pitati zašto.

Ideja ekonomije kao „uzvišene i svete sudbine“ bila bi apsurdna šala u nekom drugom ciklusu vremena. Ljudi s višom sviješću nikada ne bi trenutnu opsjednutost hijerarhijama novca smatrali svojom sudbinom i dharmom.

Ljudi se neprestano svađaju oko toga koji će im ekonomski sustav donijeti više novca i više stvari. Kultura sada štuje svaku budalu, svakog crnog stražara i lopova koji mogu zgrnuti smiješno enormna bogatstva – kada svaki dan 34 000 djece na ovom prenapučenom mjestu umire od gladi.

Isprekidani argumenti, koji tvrde da je jedan sustav bolji od drugog, promašuju bit. Ljudi moraju shvatiti da su opčinjeni, gušeći se u mijazmi amnezije. Varljivi mitovi ekonomije dominiraju našim životima, do isključenja smisla.

Ostalo je vrlo malo mjesta na Zemlji koja nisu napadnuta i koja još nisu iskusila korporativnu hegemoniju. Ovih nekoliko udaljenih područja tek treba preplaviti potrošačka propaganda, silovati i opljačkati. Mali džepovi svijesti, izolirana plemena, ostaju slobodni od pipaka potrošnje.

Međutim, oni također mogu nestati, brzinom kojom multinacionalne kompanije preuzimaju svijet. Kao što je predviđeno, cjelokupna svjetska populacija naći će se u nevidljivom zatvoru  – zatvoru valnih oblika, frekvencija misli, kontroliranja i ograničavanja ljudskog iskustva.

Ljudsko tijelo sadrži sedam energetskih centara moći, čakri. Ovih sedam središta moći sadrže neograničene mogućnosti, sada većini nepoznate. U prethodnim vremenskim ciklusima doživjeli smo puno više nego što je trenutno programirano na našim televizorima.

U vrijeme prije Zaborava, kada smo svi još bili svjesni da smo JEDNO, rađanje svega što nas okružuje doživljavalo se kao uzvišeni transcendentalni ekstatični orgazam!

Cijeli život su nam govorili da nam je zahvaljujući čudima proizvodnje i kapitalizma sve bolje. Ali čini se da svako „poboljšanje“ samo donosi još jedan, dublji oblik porobljavanja. Ljudska je svijest toliko potpuno preplavljena propagandom da se većina više ne trudi propitkivati. Propitkivanje dobrobiti konzumacije danas bi se moglo smatrati nedomoljubnim.

Ali, je li život bolji? Nitko nema vremena i svi rade, sudjeluju u gospodarstvu. Čini se da se obitelj u dobru i zlu raspada. Ako su ljudi sada stvarno sretniji, zašto je onda toliko mnogo kronično depresivnih i zašto je 1 od 4 osobe pretilo?

Brza hrana je zapravo simptom Kali Yuge, kako je predviđeno u drevnim sanskrtskim Puranama!

Ista hrana koju su ljudi jeli prije 1950-ih sada se zove organska i košta puno više. Ljudi kojima je stalo i razumiju prisiljeni su tražiti hranu za koju se nadamo da nije otrovna. Genijalnost moderne kemije proizvela je zastrašujuće zalihe hrane obilno preplavljene insekticidima, konzervansima, hormonima rasta, antibioticima i EDC-ima, kemikalijama koje ometaju endokrini sustav.

Ono najbolje u ljudima često ispliva samo pod prisilom. Heroji jednostavno ne uspijevaju u kulturi otupjelih, narkotiziranih, pasivnih, debelih „kauč krumpira“. Milijuni konzumiraju ono što se varljivo naziva drogama za stil života. Ne samo da ove umjetno stvorene molekule slabe volju pojedinca, one također uspješno sprječavaju pojedince da iskuse svoje živote i da mogu rasti iz tih iskustava. Međutim, oni drže lijekove u novcu.

Čini se da je svijet vezan za mašineriju ekonomije. Čak ni poduzetnici, izvršni direktori koji upravljaju stvarima nemaju pravu slobodu. Kao i svi tirani-ratnici u proteklih 6000 godina, ljudi s velikom razinom ambicije su „sretni“ samo kada pobjeđuju i poraze svoje protivnike. Materijalna ambicija je poput droge, i kao droga ostavlja ljude praznima, bojeći se starosti, slabosti i smrti.

Strah od smrti tjera muškarce da ostavljaju svoje žene, da zavode i žene se mlađim ženama. Bogati i moćni danas inzistiraju na tome da njihove ženke, koje vide kao trofeje svog uspjeha i vlasništvo, ostanu mladolike kako se ne bi podsjećale na vlastitu smrtnost. Plastična kirurgija cvjeta u sumraku Kali Yuge.

Može li ikakva količina materijalnih dobara biti vrijedna žrtvovanja vlastite neovisnosti? Je li potraga za sredstvima za život namijenjena tome da potroši cijeli život? Kada su ljudi počeli cijeniti stvari više od svoje slobode, više od svog dostojanstva – više od ljubavi, dobrote i suosjećanja?

U nekom trenutku cilj života postala je proizvodnja i potrošnja — bez obzira na cijenu za okoliš, ljude diljem svijeta i samu Zemlju.

Zamka je postavljena, ali uvijek postoji nada.

Kada ljudi počnu vidjeti dalje od izbora između toga da budu prosjak ili postanu tiranin, i kada ponovo svi počnemo tražiti uvid, odgovore i razumijevanje našeg odnosa prema svemu što nas okružuje, na horizontu će se pojaviti nada za pojavu više svijesti, Ljubavi i meke zlatne svjetlosti sljedećeg ciklusa vremena.

Provjeri/prepareforchange.net

Foto naslovnice: pixabay.com

P O D I J E L I !

Ocijenite članak

Kliknite na srce za ocjenu!

Prosječna ocjena 4.9 / 5. Ukupno glasova: 34

Zasad nema glasova! Budite prvi tko će ocijeniti članak!

VEZANO

najnovije