Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Pustite
Naše tijelo ne treba samo fizičku hranu, ono treba i duhovnu hranu. Tu spadaju naše potrebe, želje, ljubav, društvo drugih ljudi.
Kako kaže A. Maslow nakon zadovoljavanja fizičkih potreba (hrana, voda, san,…), dolaze sigurnost, ljubav, poštovanje i samoaktualizacija. Jednom kada je potreba za hranom zadovoljena, ta se potreba gasi i možemo se posvetiti drugim stvarima koje volimo.
No kada imamo problema s hranom, potreba za hranom je neprestano prisutna. Tada više ne govorimo o fizičkoj, nego o emocionalnoj gladi. Iako se češće javlja kod žena, skloni su joj i muškarci.
Možemo biti ovisni o nekoj hrani, u tajnosti i bez društvene osude. Da bi mogli pustiti hranu najprije moramo pustiti sve ono suvišno što nas koči i guši u životu. S time dolazi i gubitak kilograma te se fokus s hrane premješta na ostale interese u životu.
Puštanjem određenih stvari jednostavno prestaje, a s vremenom i potpuno nestaje opsjednutost i žudnja za hranom.
Evo što sve treba pustiti kako bi otišli suvišni kilogrami.
1. Kontrola
Ovaj aspekt je ljudima koji vode bitku s hranom dosta teško pustiti. Kontrola nam daje lažan osjećaj sigurnosti dok mislimo da sve držimo u svojim rukama. Od te silne kontrole se iscrpljujemo i gubimo dragocjenu energiju koja je mogla biti usmjerena u nešto što nas istinski veseli.
Misleći da imamo sve konce u rukama, mi tada jedino što držimo u svojim rukama je još jedan kolač koji namjeravamo pojesti iako fizički nismo gladni. Pa tako ponekad možemo željeti kontrolirati sve što jedemo ili pak kontrolirati sve što se događa oko nas. Najčešće smo na jednom dijelu vage pa težimo potpunoj restrikciji svih namirnica koje unosimo u tijelo ili se totalno prepuštamo hrani. Ovaj dio zna biti iznimno iscrpljujući jer nijedna strana medalje ne donosi ispunjenost i sreću.
2. Perfekcionizam
Toliko puta ste čuli: „Ako nešto ne može biti savršeno, ne vrijedi ni započinjati.“, „Neću čistiti ako nije sve čisto.“, „Neću se zdravo hraniti, ako ne mogu odmah sve kilograme izgubiti.“ No, savršenstvo ne postoji i ovakvo razmišljanje samo ubija našu motivaciju i volju za boljim životom. Postoji samo naša iluzija o savršenstvu. Nijedna osoba nije savršena, kao ni mi sami, no to nije razlog da se ne nastavimo družiti s ljudima i upoznavati ih takve kakvi jesu. Slične rečenice izgovaraju se i o prehrani: „Od sutra ću sve ispočetka.“, „Sutra će biti savršena prehrana.“
I tu najčešće padamo. Zato što se odričemo svega i opet stavljamo fokus samo na to što jedemo te kada je što za jelo u točnom složenom rasporedu. Pri tome ne slušamo svoje tijelo, nego ga prema nečijim uputama hranimo kada ono nije gladno ili mu dajemo ono što ne želi.
U prehrani, kao i u životu, ne treba biti savršeno jer je to nemoguće. Ako si dopustite pojesti jedan kolač kad vam dođe želja, te u tome uživate bez grižnje savjesti, nećete se udebljati, imati ćete motivacije za nastaviti dalje sa zdravom prehranom koju vaše tijelo treba. Ujedno neće doći ni do prejedanja ni do potrebe za nečijim planom prehrane. Vaše tijelo je dovoljno mudro da zna što mu i u kojem trenutku treba.
3. Uvjerenja
Uvjerenja su naši duboko pohranjeni stavovi o životu, našim osobinama, tijelu, ljudima i sve u što vjerujemo iz dana u dan. Najčešća uvjerenja koja su:
„Nisam dovoljno lijep/a.“
„Sve što radim nije dovoljno dobro.“
„Predebeo/la sam i moram biti mršaviji/ja.“
„Kada skinem te kile, napokon ću biti sretan/na.“
„Nemam pravo biti sretan/na.“
„Mršavi ljudi su sretniji i imaju bolji život.“
„Moram sve brzo napraviti.“
„Sve moram sam/a.“
„Mora biti savršeno ili uopće nema smisla išta raditi.“
Svako uvjerenje koje izaziva bolnu emociju i osjećaj nemira, patnje ili boli nije dobro za nas te ga treba promijeniti. Nesvjesno, mi najčešće hranimo upravo ta lažna uvjerenja. Kada prestane fizička glad, počinje hranjenje uvjerenja. Svaka misao koja nas podsjeti na naše uvjerenje, izaziva u nama neki osjećaj koji tada ako toga nismo svjesni, potiskujemo hranom. Tu spadaju i one rečenice u kojima su riječi moram, trebam, uvijek itd. Kada to moranje prebacimo u ŽELIM, dolazimo do uvida što stoji iza svega.
4. Strah
Strah je emocija koja nam služi da nas zaštiti u slučaju opasnosti. Male količine straha su dobre za nas, čisto da nas štite od smrti. No što kada dođe do paralizirajućeg straha? Najčešće su tri vrste straha:
- Strah od neuspjeha („Ne mogu ja promijeniti ovaj posao.“)
- Strah od budućnosti („Što ako ostanem sam/a?“)
- Strah od odbacivanja („Što ako oni ne prihvate moju ideju?“)
Kada hranimo strah on postaje sve veći i veći. Jedino rješenje za smanjivanje straha je suočavanje s njim i ulazak u strah. Suočavajući se sa strahom možemo za svaki „što ako“ pronaći i ispisati si rješenja te na taj način umanjiti iracionalnost straha.
5. Očekivanja
Svatko tko radi na smanjenju kilaže, bori se više s očekivanjima nego s kilogramima. Uz svoja očekivanja mi ispunjavamo i tuđa očekivanja. Tako većina očekuje od sebe da je savršena majka ili otac, savršena žena ili muž, da je kuća potpuno čista, supružnik sretan, prijatelji ispunjeni, karijera u usponu uz savršen izgled, a mi stalno nasmiješeni i dobre volje. Takva očekivanja su totalno nerealna te mi kao ljudska bića ne može to sve ispuniti. Niti ne moramo. Postavite si pitanje:
„Je li svrha vašeg života da sva ova očekivanja obavljate ili da radite ono što vas uistinu ispunjava i veseli?“
Mi nismo na ovom svijetu da bi ispunjavali tuđa očekivanja niti da bi netko ispunjavao naša očekivanja. Sami stvaramo svoju sreću radeći najbolje što možemo ono što želimo i volimo. Kada ispunite svoja očekivanja, koja su pritom realna, nema više potrebe da se kažnjavate prejedanjem. Očekivanja društva, roditelja, partnera treba propitati i ako nam ne odgovaraju jednostavno ih odbaciti jer nisu naša. Jednako kao što odbacimo hranu koja nam šteti.
6. Prošlost
Puštanje prošlosti i starih navika zna biti iznimno bolno. Ponekad neke situacije iz prošlosti nismo zatvorili i nastavljamo ih hraniti na nesvjesnoj razini. Kada osvijestimo koliko imamo godina i što je sve iza nas, zna nas uzdrmati i radi utjehe uzimamo hranu. Nažalost ili na sreću, to situaciju neće riješiti. Jedino mi sami možemo to riješiti razvijanjem snage u sebi i oslanjanjem na druge izvore.
Jedenjem slatkog pokušava se umanjiti osjećaj samoće, praznine, tuge ili ljutnje. Na taj način ne dolazi do otpuštanja energije emocija prema van, nego ju ostavljate u sebi i hranite ju. Godinama punite svoju „emocionalnu vreću“ koja stvara sve veću težinu i pritisak s kojim se teško nositi. Radom na sebi prihvaćamo stvari kakve jesu te počinjemo uviđati da postoji i drugačiji život osim onog u kojem je cijeli fokus samo na hrani.
„Gubljenjem kilograma ne dobivate bolji život…kada si stvorite život kakav želite, suvišni kilogrami sami odlaze.“
Provjeri/Put Promjene-centar osobnog i poslovnog razvoja
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
