Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Prevara digitalne transformacije
Tijekom 2023. godine Europska komisija pokreće pilot projekte za novčanik EU digitalnog identiteta (EUDI), koji namjerava učiniti dostupnim svim građanima EU-a u bliskoj budućnosti. No, dok se Europska komisija hvali pogodnošću, sigurnošću i širokim rasponom potencijalne uporabe EUDI-ja u svakodnevnom životu, ono o čemu se manje raspravlja je hrpa etičkih pitanja i problema kojeg on donosi.
Što je EU digitalni novčanik (EUDI)?
EU digitalni novčanik, koji se često naziva EU digitalni novčanik identiteta (EUDI), trebao bi biti ponuđen europskoj javnosti narednih godina. Prema Europskoj komisiji, „EU digitalni novčanici osobni su digitalni novčanici koji građanima omogućuju digitalnu identifikaciju, pohranu i upravljanje podacima o identitetu i službenim dokumentima u elektroničkom obliku. To može uključivati vozačku dozvolu, liječničke recepte ili obrazovne kvalifikacije.”
Kako se dovršava zakonodavstvo kojim se pojednostavljuje njihova predviđena upotreba u cijeloj Europi , Europska komisija unapređuje svoje napore za uvođenje EUDI-ja među općom europskom javnošću, gdje više od 250 privatnih korporacija i javnih tijela sudjeluje u četiri velika pilot projekta. EU je dosada u ove pilot projekte uložila 46 milijuna eura.
Doista, širok raspon slučajeva uporabe već se testira u EUDI pilot projektima. To uključuje korištenje novčanika za pristup državnim uslugama, registraciju i aktiviranje SIM kartica za usluge mobilne mreže, potpisivanje ugovora, olakšavanje putovanja i predočenje obrazovnih vjerodajnica. Sve zajedno, ovi slučajevi upotrebe sugeriraju buduću upotrebu digitalnih novčanika za identitet u širokom rasponu usluga bitnih za svakodnevni život.
Pogodnost, ali za koga?
Europska komisija često naglašava pogodnost digitalnog novčanika, s porukama kojima se hvale da će korisnici moći koristiti novčanike za prijavu u hotele, podnošenje poreznih prijava, iznajmljivanje automobila i sigurno otvaranje bankovnih računa. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen istaknula je sljedeće u govoru o stanju Unije 2020., gdje je predložila koncept “sigurnog europskog e-identiteta”:
„Svaki put kada neka aplikacija ili web-mjesto zatraži od nas da izradimo novi digitalni identitet ili da se jednostavno prijavimo putem velike platforme, nemamo pojma što se u stvarnosti događa s našim podacima. Zato će Komisija predložiti siguran europski e-identitet. Onaj kojem vjerujemo i koji svaki građanin može koristiti bilo gdje u Europi da učini bilo što, od plaćanja poreza do najma bicikla. Tehnologija u kojoj možemo sami kontrolirati koji se podaci koriste i kako.“
Naravno, von der Leyen je u pravu kada kaže da “nemamo pojma što se događa s našim podacima” kada kreiramo online račune ili se prijavljujemo na privatne usluge, tvrdeći da digitalni ID može riješiti ključni problem koji mnogi ljudi imaju kada koriste internet.
Ali što je kritičnije, europski “e-identitet” i metode digitalne identifikacije općenito predstavljaju mnoštvo novih problema za civile i kratkoročno i dugoročno. Naime, dok Digital ID može korisnicima omogućiti pristup uslugama, izvješće WEF-a iz 2018. godine o Digital ID-u priznaje sklonost alata da isključuje; “Za pojedince, provjerljive osobne iskaznice otvaraju ili zatvaraju digitalni svijet, s njegovim poslovima, političkim aktivnostima, obrazovanjem, financijskim uslugama, zdravstvom i više.”
I doista, unutar kontrole korumpirane države ili drugih struktura upravljanja, čini se da je sklonost Digital ID-a da “zatvori” digitalni svijet zrela za zlouporabu ili zloporabu. Istraživačica Eve Hayes de Kalaf, na primjer, piše u Razgovoru da “države mogu naoružati međunarodno sponzorirane ID sustave” protiv ranjive populacije. Ističe primjer iz Dominikanske Republike, gdje se dugotrajna diskriminacija osoba podrijetlom s Haitija očitovala u oduzimanju njihovog dominikanskog državljanstva 2013., čime su postali osobe bez državljanstva.
U međuvremenu, nije teško zamisliti druge kako propadaju kroz digitalne “pukotine” kako sustavi digitalne identifikacije postaju main stream i međusobno povezani za pristup društvenim i financijskim uslugama.
Kao što su Jeremy Loffredo i Max Blumenthal razjasnili u izvješćivanju za Grayzone 2021., na primjer, uvođenje Aadhaara, indijskog biometrijskog ID sustava, “koji prati kretanje korisnika između gradova”, dovelo je do niza smrtnih slučajeva u ruralnoj Indiji zbog poteškoća u pristupu sustavu, kada je Aadhaar funkcionalno blokirao primateljima robe i beneficija pristup trgovinama hrane u zemlji, ostavljajući ih da gladuju. Indijski Scroll izvijestio je da u nasumičnim uzorcima 18 sela u Indiji u kojima je biometrijska autentifikacija bila obavezna za pristup obrocima hrane koje subvencionira vlada, 37 posto vlasnika kartica nije moglo dobiti svoje obroke.
Unatoč razaranju koje je prouzročio, Aadhaar je u konačnici promoviran kao uspješan, a Ostatak svijeta izvještava da Indija uspostavlja međunarodna partnerstva za izvoz svog popularnog Unified Payments Interface (UPI), sustava instant plaćanja koji koristi biometrijski ID sustav Aadhaar kao svoju bazu, negdje drugdje.
Jasno je da digitalni ID predstavlja značajnu moguću društvenu štetu ako se implementira na brzinu. Unatoč ovim mogućim štetama, gotovo univerzalno usvajanje sustava digitalne identifikacije sve se više čini neizbježnom, s „Juniper Research (procjenom) da će vlade do 2024. izdati oko 5 milijardi vjerodajnica za digitalnu identifikaciju, a 2019. Goode Obavještajno izvješće sugerira da će digitalni identitet i verifikacija biti tržište vrijedno 15 milijardi dolara do 2024. godine.”
Nadalje, učinjeni su zakonodavni pomaci prema interoperabilnosti digitalnog novčanika diljem EU-a. Drugim riječima, ključne usluge su hipercentralizirane preko granica i digitalizirane na način koji je lakše sljediv nego što bi to mogle biti papirnate usluge – sve na dohvat ruke vlasti.
Što je kritičnije, EUDI novčanik je navodno predviđen za povezivanje s financijskim uslugama, gdje će građani EU-a moći koristiti svoj EUDI za otvaranje bankovnih računa, pa čak i podnošenje zahtjeva za kredite. Nadalje, jezik iz sažetka politike Europske središnje banke o Europskom okviru digitalnog identiteta sugerira da će “EUDI novčanik donijeti koristi svim dionicima ekosustava plaćanja”, čak uključujući i “predviđenu podršku za digitalni euro”.
Dok Europska komisija želi istaknuti navodne prednosti EUDI-ja za “dionike platnog ekosustava”, čini se da je manje voljna raspravljati o opasnostima koje okružuju vjerojatnu vezu digitalnog identiteta s novcem, a posebno digitalnim valutama, gdje bi elitni kapaciteti za praćenje, ili čak manipuliranje i blokiranje sposobnosti civila da prihvate ili izvrše plaćanja, mogli biti bez presedana.
Ukratko, EU novčanici za digitalni identitet predviđeni su kao prikladni za svakodnevnu civilnu upotrebu. U isto vrijeme, ovi novčanici i drugi susjedni digitalni identifikacijski sustavi koji se razvijaju negdje drugdje također bi mogli biti prikladni za vlade i strukture upravljanja koje žele nadzirati ili na drugi način manipulirati ili kontrolirati kritične aspekte života građana.
DIIA veza
Unatoč nedostatku statusa članice EU-a, i Ukrajina je uključena u pilot projekte EU Digital Wallet. Naime, ukrajinska hiper-centralizirana aplikacija DIIA pomaže pri uvođenju EU digitalnog novčanika. Zapravo, ukrajinski ministar digitalne transformacije Mykhailo Fedorov istaknuo je u Telegram postu iz srpnja da su predstavnici DIIA-e ovog ljeta čak pokazali mogućnosti aplikacije DIIA u konzorciju POTENTIAL (Pilots for European Digital Identity Wallet).
Značajno je da su mnogi slučajevi upotrebe digitalnog novčanika EU-a koji se testiraju u pilot projektima već postali stvarnost s ukrajinskom aplikacijom DIIA. Doista, Ukrajinci koriste DIIA za niz svakodnevnih aktivnosti, uključujući provjeru svog identiteta za korištenje bankovnih usluga, posjedovanje raznih digitalnih osobnih iskaznica (kao što su vozačke dozvole i biometrijske putovnice), pa čak i plaćanje određenih poreza i pristup društvenim mrežama usluge za obitelji. Ukrajinsko Ministarstvo digitalne transformacije naglasilo je svoju namjeru da sve javne usluge učini dostupnima na internetu: DIIA će biti “sve na jednom mjestu” za te usluge.
Kako se oružani sukob produbljuje, DIIA-in opseg se širi s aplikacijom koja pruža usluge povezane s ratom. Na primjer, Ukrajinski civili pogođeni ratom primili su stipendije putem aplikacije, a također mogu potvrditi svoj identitet putem DIIA-e kako bi se prijavili na e-Vorog (“e-neprijatelj”), chatbot koji građanima Ukrajine omogućuje da prijave informacije o kretanju ruske vojske.
Sve zajedno, ovi uvjeti sugeriraju da bi DIIA mogla poslužiti kao neka vrsta nacrta za susjedni europski digitalni novčanik, gdje bi EU digitalni novčanik, već centralizirana aplikacija namijenjena pomoći građanima u brojnim ključnim svakodnevnim uslugama, mogao preuzeti sve veći broj državnih usluga diljem Europske unije. Iako ostaje za vidjeti što će se dogoditi s uvođenjem digitalnog novčanika u Europi, implementacija novčanika u cijeloj EU i format aplikacije za pametne telefone, gdje se značajke mogu lako uvoditi, uklanjati ili uređivati po želji, znači da širenje opsega na usporedivoj razini ne može biti isključen.
Zaključak
Razumljivo je da su mnogi ljudi zainteresirani za digitalne dokumente i druge jednostavne načine pristupa javnim uslugama i izvršavanja zadataka u digitalnom dobu. Ali te usluge i alati, kada ih omogućuju države i neodgovorni članovi privatnog sektora, dolaze sa značajnim etičkim problemima i problemima nadzora o kojima bi javnost trebala opširno raspravljati. U tom smislu, čini se da budući EU Digital Identity Wallet nije iznimka.
Unatoč svemu, pilot uvođenje digitalnog novčanika i usvajanje digitalnog ID-a u državama članicama EU-a je u tijeku, dok EK objašnjavaK da će “svatko imati pravo na digitalni identitet EU-a” prihvaćen u svim državama članicama EU-a.
I dok Europska komisija priopćava da “neće biti obveze” korištenja EU Digital ID Wallet-a, izvješće EK-a Communication 2030 Digital Compass: The European Way for the Digital Decade razjašnjava kako je cilj da 80 posto građana EU-a koristi “rješenje elektroničke identifikacije” do 2030. godine. Zbunjujuće poruke ostavljaju prostora za spekulacije da bi se, čak i ako digitalne osobne iskaznice neće biti obvezne kada se uvedu, opću populaciju moglo nekako potaknuti ili na kraju čak naložiti da usvoje digitalne osobne iskaznice za pristup ključnim javnim uslugama.
Dok zagovornici digitalnog ID-a naglašavaju sposobnost alata za praktičnost i sigurnost u svijetu koji je sve više online, etička pitanja i pitanja privatnosti ostaju. Ako se žurno uvedu, EU novčanici za digitalni identitet mogli imati katastrofalne i trajne posljedice za privatnost i građanske slobode. Čini se da bi digitalne ID-ove nakon njihove implementacije moglo biti teško ukinuti, čak i ako su nepopularni, što će na kraju gurnuti ljude u tehnokratsku noćnu moru iz koje ne mogu lako pobjeći.
Ukratko, opasnosti koje predstavljaju novi digitalni ID sustavi poput EUDI novčanika ne mogu se zanemariti dok Europa ulazi u svoje “digitalno desetljeće“.
Provjeri/technocracy.news
Foto naslovnice: screenshot technocracy.news
P O D I J E L I !
