Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
»Nije lako eksperimentirati kad te nitko ne razumije. Puno je lakše politizirati. To svi razumiju«
The Experiment
Stanfordski zatvorski eksperiment bio je psihološki eksperiment proveden u ljeto 1971. Bila je to dvotjedna simulacija zatvorskog okruženja koja je ispitivala učinke situacijskih varijabli na reakcije i ponašanja sudionika. Profesor psihologije sa Sveučilišta Stanford Philip Zimbardo vodio je istraživački tim koji je vodio studiju.
Sudionici su regrutirani iz lokalne zajednice oglasom u novinama koji nudi 15 dolara po danu studentima koji žele sudjelovati u “psihološkoj studiji zatvorskog života”. Volonteri su odabrani nakon procjene psihološke stabilnosti, a zatim su nasumično raspoređeni među zatvorenike ili zatvorske čuvare. Kritičari su dovodili u pitanje valjanost ovih metoda.
Dobrovoljci odabrani da budu “čuvari” dobili su uniforme posebno da ih deindividuiziraju i upućeni da spriječe zatvorenike od bijega. Eksperiment je službeno započeo kada je “zatvorenike” uhitila prava policija Palo Alta. U sljedećih pet dana psihičko zlostavljanje zatvorenika od strane “čuvara” postalo je sve brutalnije. Nakon što ih je psihologinja Christina Maslach posjetila kako bi procijenila uvjete, bila je uzrujana kada je vidjela kako se sudionici studije ponašaju i suočila se sa Zimbardom. Zimbardo je završio eksperiment šestog dana.
Taj je eksperiment spominjan i kritiziran kao jedan od najneetičnijih psiholoških eksperimenata u povijesti. Šteta nanesena sudionicima potaknula je sveučilišta diljem svijeta da poboljšaju svoje etičke zahtjeve za ljudske subjekte pokusa kako bi spriječili da im se na sličan način ne nanese šteta.
Drugi istraživači su otkrili da je teško reproducirati studiju, posebno s obzirom na ta ograničenja. Kritičari su studiju opisali kao neznanstvenu i lažnu.
Po stanfordskom zatvorskom eksperimentu je 2015. godine snimljen američki film redatelja Kylea Patricka Alvareza.
Das Experiment
Po stanfordskom zatvorskom eksperimentu je 2001. godine snimljen njemački film redatelja Olivera Hirschbiegela. Ista meta, isto odstojanje.
Ajmo se mi uozbiljiti i predložiti jedan puno bolji i korisniji eksperiment.
Evo pravog Eksperimenta za hrvatske znanstvenike
Za razliku od ovoga gore nebuloznog eksperimenta, štoviše prave »debilane«, hrvatski bi znanstvenici mogli i morali izvesti u Republici Hrvatskoj već ove godine gospodnje 2023. jedan posve drugačiji eksperiment. O čemu se radi?
Inteligentni Hrvati bi uz pomoć inteligentnih hrvatskih znanstvenika trebali osnovati političku stranku zanimljivog imena – Hrvatska Eksperimentalna Stranka (HES). To bi bila sasvim posebna politička stranka jer bi djelovala na posve drukčijim principima od svih današnjih i nekadašnjih političkih stranaka – bilo u RH, bilo u svijetu. Bila bi specifična prije svega po tome što bi se uhvatila u koštac s najvećim problemom svih ljudskih društava i okupljanja uopće, pa samim tim i političkih stranaka.
A što je to glavni problem svih ljudskih društava i političkih stranaka? Pa zna se: hijerarhija. Hijerarhija omogućava ne samo implementaciju pogrešnih odluka već i korupciju. Hijerarhija omogućava da predsjednik društva ili organizacije ili političke stranke počne autoritarno provoditi svoje odluke ili odluke skupine ljudi »iza zastora« koji čak nisu nužno članovi te stranke. Taj način »politikantstva« danas zovemo demokracija. Iako se suštinski i funkcionalno ne razlikuje bitno od socijalizma, komunizma, fašizma ili nacizma. Ein Volk, Ein Reich, Ein Führer.
Zato će se naši hrvatski znanstvenici matematičari pozabaviti teorijom grafova i pronaći idealan omjer hijerarhije i distribucije odlučivanja. Graf predstavlja stablo, a čvorovi stabla članove te stranke. Svaki čvor stabla predstavljen je sa više članova stranke. Na taj način ne može se desiti da jedan jedini pojedinac-čvor upravlja i odlučuje o cijeloj »grani« tog stabla, odnosno čvorovima koji se u hijerarhiji nalaze pod njim – dakle podređenim čvorovima.
A posljedično se ne može desiti da je na vrhu tog stabla, u njegovom korijenu, neki pojedinac koji predstavlja predsjednika političke stranke. Umjesto pojedinca predsjednika imamo čvor koji je predstavljen cijelom gomilom pojedinaca – predsjedništvo stranke. Pojedinca je lako potkupiti – gomilu puno teže.
Pri izboru broja članova pojedinih čvorova vodit ćemo se matematikom. Upotrijebit ćemo prim brojeve. Na najnižem nivou tog stabla svaki će čvor odlučivanja predstavljati (barem) 5 članova. Na slijedećem nivou tog stabla svaki će čvor odlučivanja predstavljati 11 članova. I tako redom. Predsjedništvo političke stranke sastavljati će barem 23 člana, a ukoliko naši znanstvenici matematičari ustanove da je idelan broj članova predsjedništva 53 – nemam ništa protiv.
Ta će politička stranka imati tri posve ravnopravna vijeća, a zastupljenost članova će biti vezana na njihovu životnu dob: Vijeće Mladih (od 18 do 35 godina), Vijeće Zrelih (od 35 do 55 godina) i Vijeće Starijih (stariji od 55 godina).
Što je slijedeći glavni problem svih ljudskih društava? Pa bankovni i novčarski sistem. Zato će znanstvenici matematičari, te financijski i ekonomski stručnjaci sastaviti posve novi bankovni i novčarski model. Po uzoru na javnu banku države Sjeverna Dakota u SAD (Bank of North Dakota Public Banking). Ali samo po uzoru, jer ovaj će hrvatski bankovni model biti puno napredniji. Neće naime obračunavati kamate na posuđeni novac, koji će ionako biti izmišljen – kao i svaka fiat valuta.
Pri sastavljanju tog modela javnog bankarstva našim će hrvatskim znanstvenicima pomoći gospođa Ellen Hodgson Brown koja je napisala već nebrojeno traktata na temu javnog bankarstva u službi naroda. Gospođa Brown ima čak i svoj web-sajt Web of Debt, te blog Web of Debt Blog, pa pozivam štovane čitatelje da se malo pozanimaju kako to izgleda ne samo u teoriji već i u praksi. A svoje je pobornike gospođa Brown udružila u Public Banking Institute.
Pored gospođe Brown naši će znanstvenici kontaktirati i zapitati za mišljenje i gospodina Michaela Hudsona koji ima štošta pametnoga reći po pitanju banaka i novca. A pri tome će im pomoći i gospođa Catherine Austin Fitts koju sam već bio spominjao u jednom od svojih postova, a ima svoj vlastiti web-sajt The Solari Report. Taj će Trio Fantastikus pomoći našim znanstvenicima sastaviti bankovni model kakvog čovječanstvo dosad još nije vidjelo. Bankovni model čiji je jedini zadatak pomoći hrvatskim radnim ljudima i građanima. Institucija banke kao neprofitne organizacije.
A nakon modela dolazi postavljanje te javne banke koja se, gle čuda, zove – Hrvatska
Eksperimentalna Banka iliti HEB. Prva i osnovna uloga te banke je pomoći malim i srednje velikim poduzetnicima na području poljoprivrede. Cilj je stvoriti Republiku Hrvatsku prehrambeno samodostatnom na svim važnim područjima zdrave ljudske prehrane: od mlijeka i mliječnih proizvoda, preko voća i povrća, do proizvodnje mesa i ulova riba. Banka će dijeliti kredite isključivo na području proizvodnje zdrave hrane. Tko želi novi BMW ili veći stan – morat će po kredit u neku drugu banku.
Pošto je HEB neprofitna banka koja ne obračunava kamate, zaposlenici banke imaju solidne ali fiksne plaće. Ukoliko banka izuzetno dobro posluje – mogu očekivati trinaestu plaću. I to je to. A da li banka dobro posluje odlučit će članovi stranke i svi ti mali, te srednje veliki poljoprivrednici. Naravno, baš posve bez kamata neće ići jer će biti potrebno nešto novaca za fiksne plaće bankovnih službenika. Ali njih neće biti puno pošto će većinu matematičkih operacija obaviti računari i umjetna inteligencija (AI). Odlučivanje o poslovanju banke će provoditi ljudi, njeni zaposlenici i dioničari – članovi HES stranke.
Banka će poslovati u lokalnoj valuti, dakle u eurima ali će izdavati i svoju valutu u obliku bonova. A ti će bonovi biti digitalni, po uzoru na CBDC, imenom – gle slučajnosti – digitalni HEB. Glavna prednost te digitalne valute-bonova će biti to što neće sadržavati ništa od onih gluposti koje se planiraju u ovim novim debilnim CBDC valutama kao što su digitalni euro ili digitalni dolar.
Poljoprivrednici koji budu poslovali u digitalnim HEB »bonovima« imati će mnoštvo prednosti i beneficija, a to zato da se ta digitalna valuta »usidri« među ljudima. Jer, dugoročno će jednog dana ta valuta postati najraširenija valuta u Republici Hrvtskoj. I ne samo to – postat će međunarodno priznata valuta – onda kada euro definitivno ode iz Hrvatske na smetlište povijesti. Ono što je najvažnije – u toj digitalnoj valuti moći će poslovati (kupovati ili dobijati kredite) isključivo članovi stranke, bez obzira jesu li ili nisu poljoprivrednici.
Taj digitalni HEB naime ima postati toliko simpatičan i koristan svim građanima Republike Hrvatske na području prehrane, pa će se postepeno u Hrvatsku Eksperimentalnu Stranku učlanjivati sve više i više građana – nauštrb današnjih stranaka koje ne rade za dobrobit hrvatskog naroda. Istina je da će jednog dana HES postati monopolistička stranka, ali to nas ne mora zabrinjavati. Pa hrvatski su građani već danas monopolisti – naime, monopolistički posjeduju Republiku Hrvatsku. Zar ne?
Pa i ne baš – jer danas hrvatski građani ne posjeduju Hrvatsku u pravom smislu te riječi. Posjeduju je samo na papiru, dok su pravi vlasnici neke domaće, a prije svega strane elite, koje do hrvatskog življa baš i ne haju. Poštenje u HES-u će se održavati matematički precizno suvremenim matematičkim metodama, te savješću i inteligencijom njenih građana koji će o poslovanju i svojim životima odlučivati na distribuiran način – za razliku od današnjeg strogo centraliziranog.
S vremenom će HES postati tako mnogobrojan da će s lakoćom pobijediti na parlamentarnim izborima. A Hrvatska eksperimentalna banka će onda dopuniti svoje poslovanje i drugim gospodarskim subjektima: industrijom, trgovinom, energetikom, telekomunikacijama i tako redom.
A one glupe i razbojničke građane ne bi ni primali u HES stranku. Pa nek se pridružuju postojećim strankama i naprave u njima ono što oni već najbolje znaju – nered. Naravno, dugoročno gledano, kad HES stranka jednom počisti s parketa sve današnje stranke i strančice – morat će u svoje vrste primiti i sve te glupe i razbojničke građane. Do tada ćemo već smisliti kako ih asimilirati i spriječiti ih da više ikad dođu na bilo kakav vodeći položaj koji bi mogao pokvariti tu sveopću harmoniju.
P.S.
Baš sam jučer gledao i slušao našeg velikog hrvatskog znanstvenika i akademika na HRT1 u emisiji »U svom filmu: Miroslav Radman«, koju vodi ona zgodna Tončica Čeljuska – koja bi, po mom skromnom mišljenju, bila puno ženstvenija da je malo manje »holivudska«. Nešto mi je bio žalostan i razočaran sa današnjom znanošću i znanstvenicima. Eto mu prilike da napravi najveći eksperiment u svom životu i povijesti ne samo Hrvatske već i svijeta.
Garant će jednog dana netko snimiti Eksperiment 2. A prenosit će ga sve TV mreže svijeta. Osim američkih i njemačkih, jer oni su sad veliki prijatelji – otkad nema Nordstreama 1 i 2. To mu dođe bolje od Nobelove nagrade – koju, ruku na srce, bolje da i ne dobije. Jer biti u društvu sa Barackom Obamom i nije baš neka čast.
A tek kad zemlje Trećeg svijeta počnu kopirati taj model politike i bankarstva – postat će planetarno popularan. Možda mu čak Roger Waters posveti neki od svojih budućih glazbenih komada. Pa, sad kad već maštamo – mogli bi gospodin Radman i Roger Waters zajedno zasvirati na gitari na nekom koncertu. Na mom Trećiću. Ajme divote!
Kakvu ćemo danas glazbu ponuditi? Pa eksperimentalnu: Klaus Schulze – Nibelungen
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
