Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Petrodolar
“U izgradnji američkog kapitalizma sudjelovao je cijeli svijet. A oni zauzvrat glume svjetskog policajca i maltretiraju sve po redu”
Do sada smo više manje uspješno odgovorili na pitanja: TKO nam to radi, KAKO nam to radi, a GDJE i KAKO doživljavamo svaki dan. I ne samo posljednje tri godine, već praktično od 11.9.2001 kada je izveden napad na Newyorške blizance. Ostaje nam odgovoriti na pitanje ZAŠTO.
Američko gospodarstvo, a prije svega američki bankovni i monetarni sustav se urušava. Urušava se američki imperijalizam. Njihova moć nad državama svijeta opada. Ta je moć počivala prije svega na sistemu centralnih banaka, te na trgovačko-monetarnom pojmu koji se zove “petrodolar”.
Pa što je i kako funkcionira petrodolar? Zamislite da dođem u vaš kraj i tamo osnujem svoju banku – prvu i jedinu. Pa vam kažem da ćete od sada moći trgovati među sobom samo sa maramicama za nos na kojima je moj žig. Robna razmjena više nije dozvoljena, a tko bude falsificirao moje maramice sa žigom skupo će to platiti. A vrijednost te maramice za nos je predstavljena brojkom koja na toj maramici piše. Da bi otišli u susjedno selo i na tamošnjem placu nešto kupili u vrijednosti 100 “maramica” – vi najprije morate nekako doći do tih 100 maramica. A kako?
Pa tako da nešto proizvodite, da se bavite poljoprivredom, da imate stado ovaca ili nasad maslina ili ste spretan majstor. Vi najprije morate proizvesti nešto, potrošiti svoje vrijeme za to, utrošiti svoj trud i znoj. Pa kad to nešto što je na tržištu zanimljivo proizvedete – vi dođete k meni, u moju banku. Ja vam dam maramicu u vrijednosti 100 jedinica, a vi meni svoje proizvode te vrijednosti.
Onda lijepo odete s tom maramicom u susjedno selo i kupujete što vam srce poželi. A i ja na drugoj strani radim s vašim proizvodima što mi srce poželi. Nešto konzumiram, nešto držim kao zalihu, a veći dio prodam na nekom drugom tržištu. Robu u vrijednosti 100 “maramica” dobio sam praktično besplatno – ne radeći ama baš ništa. Vi meni robu – ja vama bezvrijednu maramicu za nos na kojoj je žig i neki broj.
A kad izdam maramicu vrijednosti od jedne milijarde – onda imam kudikamo više dobara na raspolaganju. Na taj način trgujem ne samo u vašem kraju već u cijeloj vašoj državi. A kad proširim “poslovanje” onda tako trgujem u cijelom svijetu.
Eto, upravo sam vam opisao petrodolar. Tako su sve države svijeta od 1971 godine bile prisiljene mijenjati svoje proizvode do dođu prijeko potrebnih maramica, pardon – američkih dolara. A dolari su im trebali za kupnju nafte na svjetskom tržištu. Za jednu milijardu dolara moralo je jako puno ljudi jako puno i vrijedno raditi i proizvoditi da bi onda svoje proizvode mogli prodati na međunarodnom tržištu. A svoje su proizvode prodavali zato da “kupe” dolare. Zato da onda mogu s tom jednom milijardom dolara kupiti toliko i toliko tona nafte koja je nužno potrebna na svim područjima života dotične države.
Očito je da je ovdje jedna strana prošla vrlo dobro – naime ona koja je izdavala maramice, hoću reći dolare. Jer, natisnuti ili kreirati dolare iz “ničega” nije problem. Ta strana je štoviše prosperirala na račun svih onih država koje tu mogućnost nisu imale. Amerikanci su, odnosno njihov predsjednik Nixon, godine 1971. napravili dogovor sa bliskoistočnim proizvođačima nafte, a prije svega Saudijskom Arabijom, da će od tog trenutka dalje sva trgovanja naftom ići u dolarima. A Amerikanci će Saudijcima zauzvrat pružati vojnu zaštitu od neraspoloženih i njima nenaklonjenih susjeda.
Pa kad se koja zemlja pobunila i željela pravičniju međunarodnu trgovinu onda su Amerikanci poslali svoje plaćene ubojice da ubiju predsjednika dotične države koji je došao na tako nemoguću i bogohulnu ideju. Nakon toga bi Amerikanci postavili svog čovjeka na vlast i “trgovina” po američkom modelu se je nastavila.
Ukoliko im ubojstvo predsjednika nije uspjelo, onda su s tom zemljom Amerikanci zaratili. A pošto ti u ratu treba puno novaca za vojsku i oružje – Amerikanci su taj novac uzeli iz svojih banaka. Koje su se prije toga napunile vrijednostima proizvoda i usluga onih drugih zemalja koje su još uvijek kupovale naftu u dolarima i tako punile američke banke i proračun.
Ispada da je ona nesretna država što se uzjogunila bila sravnjena sa zemljom djelomično svojim vlastitim novcem, a većim dijelom proizvodima i uslugama drugih država koje se nisu pobunile i nastavile tako “trgovati” s Amerikancima, “kupujući” od njih dolare.
Ne znam kako bih tu vrstu čudovišne pokvarenosti i prevare nazvao. Naprosto ne nalazim prave riječi. S takvom državom se nijedna druga država ne može ekonomski i trgovački takmičiti. Jer sve ostale države svoje novce moraju zaraditi mukotrpnim radom. A jedna među njima ne mora ništa raditi, ama baš ništa. Samo izdavati maramice sa žigom.
Sve su države svijeta znale kako taj sistem funkcionira. A pogotovo velike zemlje kao što su Rusija, Kina, Indija, Brazil i tako dalje. Ali ništa nisu mogle jer je američki sistem trgovine dolarima štitila američka vojska. Najmoćnija vojska na svijetu i vojska koja ima Bombu. A dokazala je da je spremna upotrijebiti je bilo kada i bilo gdje, pa čak i na civilima.
Nema tog komunizma ili socijalizma ili nekog drugačijeg kapitalizma – koji može pobijediti taj nepravedan sistem svjetske trgovine kojega možemo slobodno nazvati “američki kapitalizam”. Jer taj je drukčiji od svih drugih kapitalizama u Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i tako redom.
Možete li zamisliti frustraciju tih država, njihovih državnika, bankara i gospodarstvenika, te njihovih građana koji vrlo dobro razumiju taj američki kapitalizam? Naravno, Amerikanci nisu bili tako naivni pa su uspjeli većinu zemalja navući na svoj sistem centralnih banaka. A to im je uspjelo korupcijom i potkupljivanjem vodećih ljudi u tim državama.
Na kraju ostadoše frustrirani tek rijetki gospodarstvenici koji prepoznaju taj monstruozni sistem i onih par načitanih građana. Među državama koje prednjače u otporu američkoj hegemoniji petro-dolara su svakako Rusija, Kina, Iran, Sirija i Sjeverna Koreja. A glavu postepeno dižu i ostale zemlje.
Po drugoj strani američka propaganda stvara umjetni “američki san” i truje omladinu tih zemalja. Ta omladina u toj Americi vidi nešto dobro, vidi mogućnost uspjeha, napretka za sebe i svoju familiju. Pa onda marljivo studiraju da bi se jednog dana odselili u Ameriku i tamo ostvarili taj američki san. A svojim znanjem i radom potpomažu da taj nepravedni stroj i dalje radi i brutalno iskorištava većinu država i naroda svijeta.
Pa kako onda izaći na kraj s takvom državom i tako pokvarenim, štoviše čudovišnim sistemom bankarstva, financija i trgovine? Kako prekinuti to ropstvo dolaru? Kako prekinuti taj bolesni američki kapitalizam?
Pa “dedolarizacijom”. Spriječiti Amerikance da njihova valuta, dakle dolar, predstavlja ne samo mjernu jedinicu već i samu “energetsku valutu”. Kako doći do nafte i drugih roba na svjetskom tržištu bez upotrebe dolara? Što i kako napraviti da države prestanu trgovati u američkim dolarima?
Eto, upravo to su prije desetak godina pokrenule Rusija i Kina. Osnovale su BRICS savez u kojem se našao Brazil, Indija i Južnoafrička republika. U zadnje vrijeme, posljednjih godina se u savez BRICS pridružuje sve više i više država, a mnoge su već najavile članstvo i zamolile za njega. Među novim članicama je vrlo mnogo azijskih država, a posljednje vrijeme i afričkih. Odmah iza njih u redu čekaju južnoameričke države.
Ideja je zapravo vrlo jednostavna – trgovati u lokalnim valutama dviju zemalja koje izmjenjuju neke robe i usluge ili napraviti takozvanu “košaricu” valuta. U toj košarici valuta bile bi zastupljene valute svih slobodoljubivih zemalja i to u omjeru u kojem te zemlje prispijevaju svjetskoj ekonomiji i trgovini. A takva podjela svijeta zove se “multipolarni svijet”, jer je svaka država pošteno zastupljena s obzirom na svoj BDP, te materijalne vrijednosti koje može ponuditi u razmjeni s drugim zemljama svijeta.
Rusija i Kina o tome razmišljaju još od 1971. kada je američki predsjednik Nixon uveo petrodolar. Rusija je bila u jednoj vrsti komunizma koja se pokazala posve neučinkovitom. Kina je imala još većih problema jer je imala strahovito puno ruralnog i praktično polupismenog stanovništva.
Rusija se počela mijenjati 2000.-te godine dolaskom Putina na vlast. On je Rusiju dignuo kao Feniksa iz pepela. U Rusiji trenutno funkcionira neka srednje blaga varijanta državnog kapitalizma. Putin se dogovorio sa svojim oligarsima da će im dozvoliti bogaćenje i velike kompanije pod uvjetom da te kompanije uplaćuju u ruski proračun i tako neposredno jačaju rusku ekonomiju a prije svega vojsku.
Jer Putinu je bilo jasno da će doći dan D kada će se sa američkim kapitalizmom trebati obračunati vojno. Amerikanci neće pustiti koku koja nosi zlatna jaja bez borbe. A oni ruski oligarsi koji se nisu htjeli podrediti Putinu i raditi za ruski proračun dobili su “šup-kartu” i na više ili manje brutalan način protjerani su iz Rusije.
Slično je u Kini. Tamo je na snazi totalni državni kapitalizam. Država i kineska komunistička partija kontroliraju kompletnu ekonomiju, trgovinu i bankarstvo. Kina se u posljednjih 30-40 godina izuzetno razvila i postala de-facto najveća i najjača ekonomija svijeta. Prije svega na račun svoje veličine i broja stanovnika, te seljenjem američke proizvodnje u Kinu. Amerikanci su namjeravali iscrpljivati kinesko gospodarstvo a stanovništvo upotrijebiti kao jeftinu radnu snagu. Međutim plan se izjalovio jer su Kinezi napravili vrlo razvijenu i moćnu zemlju.
Na sličan način funkcioniraju ili pokušavaju funkcionirati i druge države: Iran i Sirija. A znamo kako je prošao Irak i njihov Sadam Husein koji je imao slične planove. Jadnije od njega je prošao još samo Gadafi koji je takav plan imao ne samo za Libiju već i za cijelu Afriku. Njega su brutalno ubili američki plaćenici.
Ali eto, pomalo slabi moć SAD a jača moć pojedinih zemalja koje se sada već usuđuju napomenuti i obznaniti da se namjeravaju pridružiti skupini BRICS, te “odlijepiti” od dolara. To je prije par mjeseci obznanila čak i Saudijska Arabija, zemlja s kojom je petrodolar krenuo, praktično do jučer najveći američki saveznik.
Kada se jednog dana dovoljan broj država pridruži BRICS savezu, sa dovoljnim postotkom odnosno udjelom svjetske proizvodnje – tada će se Sjedinjene Države naprosto urušiti. Neće više biti besplatnog novca porobljenih država, pa samim time neće više biti ni toliko američkih vojnih baza (trenutno ih ima oko 800 širom svijeta). Kako bude za Amere vrelo para presušivalo – tako će polako nestajati njihov negativan i destruktivan utjecaj u svijetu.
Eto, zato smo 11.9.2001 dobili napad na New York, a posredno i napad na Irak te Afganistan. Zato smo dobili napad na druge države širom svijeta. Tako smo dobili financijsku krizu 2008., a čeka nas nova – evo je iza ugla. A ta će biti najžešća i najmasivnija. Zato imamo kovid-histeriju i sve ostale histerije. Jer Ameri su ustanovili, matematički precizno, da moraju svijetu ponuditi novu “platformu” na kojoj će izgraditi novi svijet. Novi svijet za sebe, a mrak i destrukciju za sve ostale. U tom novom svijetu trebali bi svi postati robovi – da se više nikad ne desi neki novi BRICS ili bilo što slično. Da više nikome ne padne na pamet “uteći” dolaru.
Ali ako to prebrodimo, ako to prebrodi većina država svijeta – onda možemo u dogledno vrijeme očekivati da će se Ameri povući sa scene globalnog policajca i silovatelja malih naroda. Jer velike narode već neko vrijeme ne mogu silovati. Eto, pokušali su bockati Ruse u Ukrajini i ne ide im baš po planu. Upravo se spremaju bockati Kinu, a tek tamo ih čeka debakl. Isto je s Iranom, jer ni Iran se više ne da iscrpljivati.
Zanimljivo je da su dedolarizaciju pokrenule Rusija i Kina ali formalno je nositelj te funkcije Kina sa svojom idejom multipolarnog svijeta i Svilenom cestom koja bi se trebala protezati od Shangaja na istoku do Amsterdama na zapadu, a pritom navući u taj projekt sve zemlje na tom putu, te cijelu Afriku.
Trenutno je najžešća borba za Europu. Najveću i neposrednu cijenu te borbe trenutno plaćaju Rusi i
Ukrajinci – praktično dva bratska naroda. Što me podsjeća na krvav raspad Jugoslavije – a i to su zakuhali Ameri. Ameri svakako žele zadržati Europu, a na Europu ciljaju i ovi iz BRICS-a. Posredno cijenu plaćaju i europski državljani kroz sankcije i povećane cijene energenata. Što će iz toga ispasti vidjet ćemo, vjerojatno u skoroj budućnosti.
Za kraj jedna vrlo simbolična poruka Amerikancima: Boulevard of Broken Dreams by Diana Krall.
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
Da, zaista izgleda da se Amerika urušava… na prvi pogled. Na drugi izgleda sasvim suprotno.
“Ameri pobegli iz Avganistana!” i prešli gde? Rasporedili se oko Ukrajine! I ostavili gomilu oružja Talibanima za vreme koje tek dolazi. Kako znaju da dolazi vreme u kome će Talibani koristiti to oružje protiv njihovih neprijatelja? Zato što ih kontrolišu na isti način koji je opisan u tekstu.
Da li Amerika propada vojno? Pogledajte kako su uterali Makedoniju i Crnu Goru u NATO a sada guraju i Švedsku i Finsku iako su se ove decenijama opirale.
Bude čak smešno kako ljudi prihvataju ono što im se nudi da vide: ako je Amerika i dalje vojno jaka a svesni smo da iza njihove dominacije stoje političko-ekonomska agresivnost… koju realizuju zahvaljujući vojnoj snazi – kakve ima veze što će da propadne petro dolar ako vojnom snagom i dalje mogu da nemeću “cigla dolar” (za one koji ne znaju – mafijaši nekome uzmu novac a za njega mu daju ciglu… “poštena trgovina” kao sa pravim dolarom). Ako nekome i dalje nije jasno o čemu pričam možda će biti jasniji primer sa plinom: zapadna Evropa sada kupuje 3x skuplji američki plin umesto ruskog – sve po “ekonomskoj logici”?
—————-
Zašto je ovo bitno? Neprijatelj se ne sme potcenjivati! Amerika se svesno odriče Istoka jer zna da ih nikada neće potpuno kontrolisati ali za uzvrat će dobiti apsolutnu kontrolu nad Zapadom. U krajnjoj liniji, onima koji sve to kontrolišu nije ni bitno da li će “kontrolor” biti Amerika ili Britanija, da li će se koristiti dolar ili funta – Amerika je odabrana samo zbog svoje snage, potencijala. Možda grešim ali ja ne vidim propast Zapada o kojoj svi pričaju, vidim samo metamorfozu iz proždrljive larve u još proždrljivijeg insekta.
Najbolji odgovor dade jedan Cigo: “Nesta para – nesta i cigara :(“
Pitanje je bi li bilo bolje da Amerika propadne? Vjerojatno ne. Takvu prazninu bi brzo popunila neka nova sila. Ono što bi valjalo je promjena američke politike, najprije vanjske. Ta je imperija izgrađena na radu i domišljatosti, njegovala je izolacionizam mudro zaključivši da je to jeftinije i pametnije. Tek nakon WWI Amerika se osilila, počela praviti red u tuđem dvorištu da bi u posljednjih par decenija umislila da je izuzetna, da može odrđivati što će ko raditi, da smije kažnjavati (sankcionirati) neposlušnem, da treba raditi obojene revolucije…
Urušavanjem Amerike najvjerojatnije bi se srušila i Europa. Ono što njima treba, i nama u Europi isto, je reforma, korjenita, zasnovana na pameti i radu a ne iskorištavanju siromašnijih i slabijih.
Mnogi su u SAD maštali o tome da je ovo stoljeće “američko stoljeće”. Nakon nepune četvrtine očigledno je da je ovo azijsko stoljeće. Otom potom hoće li nas ta činjenica usrećiti.
Reče Tramp: “Kako dolar može da propadne kad ga mi štampamo”.
Sigurno se sećaš Babićevih tekstova, sjajnih stvari se tu moglo naći ali sam ga sve vreme upozoravao na forsiranje ideje da “Amerika i dolar samo što nisu propali”. Prođe cela decenija a Amerika ne da “lipsava” nego pokreće ratove.
Često podsećam da britansko carstvo nije propalo, zna se kako carstva završavaju, ono je samo “promenilo ekspozituru”. To ni u ekonomiji nije neobično, Bajer kupi Monsanto – Bajer je kao glavni a u stvari samo trojanski konj za Amere.
To je osnovni razlog zašto Amerika ne može da propadne – morao bi da propadne ceo Zapad! Kako mi uopšte zamišljamo nešto takvo? Da na Zapadu crkavaju od gladi, da nemaju ni struje ni ostalih energenata, da nemaju osnovnih roba za svakodnevni život… da budu vojno poraženi? To je moguće samo u slučaju neke epske katastrofe, čak ni veliki rat (ako izuzmemo totalni nuklearni) ne može da ima takve posledice.
Ja ne vidim ovaj vek kao azijski, ja ga vidim kao veliki sukob koji će imati za posledicu podelu sveta a onda se može govoriti o dominaciji na jednoj strani ali ne i na celoj planeti.
“Kako dolar može da propadne kad ga mi štampamo?”
Vidim da to »štampanje« dolara ljudi pogrešno shvaćaju. A to onda dovodi do toga da i sve što se na to nadovezuje onda krivo shvaćaju.
Da bi netko mogao »štampati« valutu – na drugoj strani jednadžbe mora biti netko tko je spreman ili PRIMORAN uložiti vlastito vrijeme i trud da do tih »naštampanih« dolara dođe svojim RADOM. Jer mogla je i Hrvatska »štampati« kune. I šta bi se desilo? Pa ništa, jer ih nitko ne treba i ne želi – osim ajde pokojeg naivnog Hrvata.
Nije dovoljno samo »štampati«. Ti moraš imati nekog na drugoj strani jednažbe koij će uložiti konkretne kalorije svog tijela i mozga, pa sredstva za rad, pa material, pa infrastrukturu – da nešto PROIZVEDE, a na osnovu čega će doći do tog »naštampanog« dolara. I ne samo jednog takvog. Trebaju ti cijeli milijuni takvih pojedinaca. Cijele države. Tek onda “štampanje” ima smisla.
Zato američka »štamparija« posustaje – jer je iz dana u dan sve manje onih koji dolar trebaju za svoj život. Pa to je opisano u mom postu. Što nije jasno?
Možda im ne treba dolar ali “ciglu” malo ko na Zapadu može da odbije – objašnjeno u mom komentaru.
Poznajem ljude koji poznaju situaciju u Mađarskoj. Za Orbana kažu da je vrlo autoritaran ali ujedno vrlo dobar »otac nacije«. Tu i tamo »opali« nešto u krivom smjeru, ali većina stvari su pozitivne za Mađare. Zato ga poprilično vole. Oni koji ga ne vole bi voljeli Sorosa i Amere. A Orbana sam prvi put »zapazio« i bacio oko na njega kada je prije desetak godina javno istupio protiv Sorosa. A danas imamo dva posta o Sorosu.
Čitam što se događa u Rusiji. Tamo Putina vole joše više nego Mađari Orbana. Dobar dio Rusa (koji ga vole) mu zamjeraju da već nije »zbombao« London i pokazao tim Englezima. Usijane glave. A Putin svakako nije usijana glava. A isto je autoritaran, ali opet ga vole. Tko ga ne voli? Pa svi ti pro-američki »Atlanticisti«.
Xi (i onaj prije njega) je digao prosječnog kineskog radnika iz osobe koja nije imala vlastiti WC u stanu do osobe koja ima bolji i ljepši stan od dobrog dijela Amerikanaca, a bogami u Europljana. A Kina nije ratovala sa susjedima valjda već par sto godina. Ili tisuća? A Xi je autoritaran da autoritarniji ne može biti.
Pa i ja sam (bio) autoritaran prema svojoj djeci, pa su izrasla u prekrasne ljude. Jer se moj »autoritet« svodio na to da mi na zaglibe u kakvoj drogi, kriminalu i slično. A ako djeci ponudiš svo vrijeme ovog svijeta koje imaš na raspolaganju kad se vratiš s posla i svu ljubav ovog svijeta, pa ti pri tome pomaže i supruga – onda je uspjeh zagarantiran. A bio sam autoritaran – što jest jest. Ali sam prije svega bio i još sam – dobar otac. Eto, odi pitaj ona moja dva bisera.
Kao što sam već pisao – naša ljudska svijest još nije dostigla stupanj razvoja da možemo iz autoritarnog i dobrog »oca nacije« prijeći na neki viši stupanj društvenog uređenja. Pa se onda sve svodi na lutriju – tko će biti »otac nacije« ili njen »pogrebnik«.
Na kraju krajeva i Tito je bio autoritaran. Ali smo imali uređeno zdravstvo. A danas ga nemaju ni Slovenija, ni Hrvatska, a bogami ni svi ostali »Jugosi«. Ono što mu zapravo jedino zamjeram je da nije pravovremeno »isklesao« svog nasljednika. Jer kad uzmeš sve u obzir – to je bila jedina opcija da se Jugoslavija nastavi i da taj nasljednik krene putem socijalističkog kapitalizma. Uzeti sve najbolje iz socijalizma i ono najbolje iz kapitalizma. A sve to upravljati tvrdom autoritarnom rukom. I biti dobar »otac nacije«.
Pa mi sad čekamo novog oca nacije: i Slovenci, i Hrvati i svi ostali. Svatko svoga. Jer drugo ne znamo.
Na kraju krajeva i Tito je bio autoritaran.
Je , pobio je pola milijuna ljudi .
Za vrijeme njegove vladavine , tko nije bio član sotonističke partije nije imao ništa , seljaci su morali plaćati porez na zemlju .
Na kraju krajeva imaš titine ostatke na vlasti i po svim funkcijama , UŽIVAJ .
Bog te blagoslovio .
Kada jednom uzmeš pušku u ruke, onda jedno sigurno NE ZNAŠ. A što to ne znaš?
Pa ne znaš jesi li ubio “pravoga”.
Zato treba izbjegavati (ubojito) oružje. SVI ga moraju izbjegavati. Počevši od onog majmuna u Odiseji 2001 prije nekoliko milijuna godina koji je shvatio da s onim komadom butne kosti može nekoga ubiti.
Moj stari je do prije koju godinu…
isto drobio ,kao i ti u komentaru,.
nekidan mi procijedi.kroz zube u telefonsku slušalicu,
bilo je bolje u titino.doba…
nakon 50 godina došlo mu iz d…. u glavu,
pa sad sluša šta mu sin govori.
Dodatak na moj post:
A što danas rade Amerikanci? Pa isto ono što su svojevremeno oni radili Kinezima, kada su selili svoju proizvodnju u Kinu. Sada su Ameri satjerali Evropu u kut, srušili im Nordstream 1 i 2, uništili im dotok jeftine energije iz Rusije – pa se sad evropske dobrostojeće kompanije sele u SAD – jer tamo imaju puno bolju perspektivu. Ako uskoro nešto vrlo konkretno ne pokrenemo u Evropi – ta će ista Evropa za par godina biti kao Burkina Faso ili Bangladeš. Ali doslovno.
A Putin i Xi i BRICS sve to vide – jer Evropa je krcata ljudima koji nešto ZNAJU proizvesti. Zato treba Amere poraziti u Ukrajini, završiti taj rat i omogućiti evropskim zemljama da se otrgnu Amerima, otrgnu NATO-u i otrgnu dolaru. Inače odosmo u 3PM.
Krenulo je to s dolarom puno prije 1971 i petrodolara… Poslije WW2 je uspostavljen Brettonwoodski sporazum,gdje su se sve zemlje podredile SADu i vezale svoje valute za dolar, a dolar se vezao za zlato…. Međutim,poslije ,kad su neki počeli kupovati zlato svojim valutama, odluče Ameri 1971. vezati dolar za naftu. Ta politika puno otkriva. Svijetom ne vladaju nacionalne strukture, nego ljudi globalisti, kler, plemstvo,korporatisti…koji sebe ne smatraju ni Anglosaksoncima , ni Rusima, ni Kinezima, ni Europljanima… Oni stoje iza globalističkih organizacija poput UNa, WHOa,Svjetske banke,MMFa….a USA je samo njihov alat s kojim rade do konačnog cilja… Svjetske Vlade
Yes, yes Rovad1, sve to stoji. Bretton Woods 1944. Ali prije toga je bio nastanak FED-a 1913, a prije toga nastanak Bank of England 1694. A još prije su money-masters mutili u Amsterdamu sa zlatom i izdavanjem “zlatnih potvrda” koje su se onda počele upotrebljavati kao platežno sredstvo – daklem novac.
FED je napravio 1913 proboj s idejom centralnih banaka. Ali ono što je zaista čudovišno je baš 1971 i petrodolar. Zato sam post malo “skratio” i prikazao samo ovu zadnju “reinkarnaciju” Vraga.
A ovo sa elektronskim novcem CBDC je još gora stvar. To je valjda unutar prvog kruga pakla – valjda u centralnoj peći iz koje onaj Mujo što mu je uvijek hladno viče: “Zatvaraj! Propuh”.
👍