Nedjelja, 21 travnja, 2024
NaslovnicaWake upZatvoreni sistem informacija masovnih medija

Zatvoreni sistem informacija masovnih medija

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

 »Informacije su putokazi koji nam pomažu da se snađemo u svijetu koji nas okružuje. Bez tih putokaza naše je snalaženje u svijetu svedeno na pusto pogađanje.«

Toliko se toga događa po svijetu o čemu znamo malo, a najčešće ništa. Svjetska je zajednica definitivno dosegla kritičnu točku u kojoj postajemo “zatvoreni sustav” informacija. Masovni mediji su glavni krivac jer kontroliraju protok informacija. Nitko ponaosob ne zna što se zapravo događa osim ako to doslovno ne vidi vlastitim očima ili doživi.

Fascinantno je kako zapravo uopće ne znate što se događa, čak i u vlastitom susjedstvu, ako ne dobijete pouzdanu informaciju o tome. Sjetite se samo ne tako davnih totalitarističkih sistema, u kojima bi predstavnici režima došli u stambenu zgradu i odveli ljude, a da tamo gotovo nitko ne bi znao što se desilo. Možda jedna osoba koja živi u susjedstvu, ali to je to. Samo bi nestali. A to bi znali samo ljudi koji su te nestale osobno poznavali.

Posvuda oko nas mogu biti ljudi koji umiru, proganjani su zbog ovoga ili onoga, a gotovo nitko to ne zna. A kako je tek sa stvarima koje se događaju u susjednom gradu ili državi, u Europi ili po svijetu? Nitko sada ne zna ništa pouzdano osim ako to ne vidi svojim očima. Kad nestane slobodnog tiska, potpuno smo slijepi. Čini se da je vrlo malo ljudi svjesno toga.

Očito neki od nas znaju više od drugih. To je zato što tražimo različite izvore vijesti osim

»pravovjernih« medija ili bilo kojeg drugog masovnog medija koji nas zasipa smećem, poluistinama i lažima. Sretni smo što još uvijek imamo alternativne vijesti, iako ni one nisu uvijek pouzdane. 

Većina ljudi je, u najboljem slučaju, istrenirana vjerovati da su alternativne vijesti zavjere, dezinformacije i gluposti. A što tek vjeruju “u najgorem slučaju”? Ispiranje mozga koje traje desetljećima nalaže da ako je informacija suprotna onome što kaže priznati autoritet, onda je to automatski teorija zavjere. Čak se i ne razmatra. Na primjer, ako netko kaže: “Ne vjerujem svemu što medij X piše i govori jer mislim da ljudi koji ga posjeduju imaju svoje vlastite interese kao prioritet.” Iako ta izjava ima savršenog smisla, većina ljudi koji bi je slušali rekli bi: “Ne budi smiješan, to je paranoično, ti si teoretičar zavjere.

Jesu li ti ljudi ikada čitali kakvu povijesnu knjigu, ili osvrt nekog povijesnog analitičara, ili pogledali kakav film o povijesnim događajima ili događajima koji su razotkrili nečasne radnje političara i/ili velikih korporacija? Od kraja drugog svjetskog rata pa do danas je nebrojeno primjera gdje su velike korporacije završile na sudu i bivale kažnjene za svoje rabote. U mnogim slučajevima izvukle bi se s izvansudskim nagodbama, još prije konačne presude, a u kojima su isplaćivale milijunske iznose tužiteljima samo da zaustave sudski proces. 

A isplaćene svote bile su, unatoč vrtoglavim milijunskim iznosima, kudikamo manje od svota koje bi im mogla dosuditi sudska odluka, a svakako manje od njihove zarade i profita prodajom upravo tih i takvih proizvoda koji su i doveli do sudskog postupka. Sjetimo se samo kompanija poput Du Ponta zbog kemijskog onečišćenja prirode i vodoopskrbnih rezervoara svojim otpadnim toksičnim kemikalijama. Ili kompanije Pfizer koja je u svojoj povijesti isplatila na milijarde dolara odštete zbog svojih farmaceutskih proizvoda koji su ljudima nanijeli ozbiljne zdravstvene posljedice pa čak i smrt.

Postoji li neki zakon ili policija koja sprječava da novine ili neki drugi masovni medij dođe u ruke ljudi koji možda imaju cilj da, pored toga da postanu bogati i moćni, izvode agendu treće strane, koja je tu »suradnju« spremna dobro platiti? Postoji li nešto što bi jamčilo da se to nikada neće dogoditi?

Naravno da nema, barem nema pravila koja se ne mogu olako ignorirati. Zapravo, ne postoji način da se masovne medije spriječi u guranju nekog narativa, koji pogoduje trećoj strani, a nauštrb populacije kojoj se prodaje »rog za svijeću«.

Masovni mediji su pored toga prilično selektivni u onome što izvještavaju. Naravno, ovo je oduvijek bio problem s glavnim vijestima, oni imaju razne kriterije u vezi s onim što smatraju prikladnim za tisak na njihovim stranicama ili objavama u TV medijima. Ali s vremenom se čini da imaju posebne interese što će objaviti, a što ignorirati. Uglavnom, svi oni prečesto izostavljaju vrlo važne priče koje se ne uklapaju u njihov narativ.

Kako vrijeme prolazi, većina “slobodnog svijeta” polako postaje zatvoreni sustav. Očiti zatvoreni sustavi prošlosti uključuju Sovjetski Savez, nacističku Njemačku, komunističku Kinu i mnoštvo drugih “ne tako slobodnih” nacija. To znači da se jedina pouzdana informacija izvan našeg osobnog unutarnjeg kruga može dobiti samo putem alternativnih medija, koji nisu baš dobro financirani i često nemaju pristup vijestima kao što to imaju velike medijske kuće. S obzirom na ova očita ograničenja, alternativni mediji rade vraški dobar posao. Zamislite samo koje bismo informacije imali na dohvat ruke da ti novinari imaju sredstava da doista izađu na teren i dobiju vijesti iz prve ruke?

Razmislite o strogo kontroliranom balonu u kojem svi živimo. Većina nas nema empirijske informacije osim naše obitelji i bliskih prijatelja. Mnogi od nas i ne znaju toliko o svojim susjedima. Ako imamo smrtni slučaj u užoj obitelji, ili čak u daljoj obitelji, vjerojatno ćemo pokušati doznati što se dešavalo. Ali u koliko detalja ćemo biti upućeni? Što je s prvim susjedom? Što je s “ne tako bliskim prijateljem”? Možda ćemo čuti o tome, ali hoćemo li znati pojedinosti kao što su “jesu li bili cijepljeni, jesu li imali neke postojeće bolesti, jesu li živjeli nezdravim načinom života?”

Naš “krug svijesti” zapravo je prilično malen. I sve dok ne bude dovoljno velik da preklapa krugove svijesti drugih ljudi, kao pojedinci zapravo nemamo puno informacija s kojima bismo mogli raspolagati. Drugim riječima, ako ne čujemo od izvora vijesti koji su predani izvješćivanju o relevantnim i vjerodostojnim vijestima, doista nećemo znati mnogo dok se ovi krugovi svijesti ne rašire bez prevelikih praznina među njima. Jednostavno nemamo pristup informacijama.

Uzmimo na primjer fenomen “iznenadne smrti” – osim ako čovjek osobno ne poznaje ljude koji su pretrpjeli preranu smrt voljene osobe, jednostavno neće znati da se to dogodilo, a ako je masovno – da se to događa. Osim toga, ljudi općenito vjeruju da ako glavni izvori vijesti ne pokrivaju te priče, čak i ako čuju za tako nešto iz prve ruke, manja je vjerojatnost da će u to povjerovati ili obratiti tome veću pozornost. Kad bi njihov krug svijesti bio dovoljno širok, tada bi iz prve ruke čuli o obiteljima koje pate od iznenadne smrti voljenih osoba i tada ne bi bilo toliko važno što glavne vijesti o tome ne govore. Tada bi imali vlastito osobno iskustvo događaja.

Moramo li čekati dok svaka obitelj ne iskusi iz prve ruke ove užasne iznenadne smrti? Ili naprosto moramo čekati dok vodeći masovni mediji ne počnu shvaćati ove stvari ozbiljno i uključivati takve događaje u svoje vijesti?

S obzirom na to kako je većina zemalja prošla nakon zatvaranja informacijskih tokova u prošloj kovid histeriji, svjetska populacija danas generalno govoreći nije u dobroj situaciji. Ono što ovo čini drugačijim za pojedince koji održavaju nivo kritičkog razmišljanja, je to što postoji relativno zdrav protok informacija iz drugih, neokaljanih izvora kojima imamo pristup. Ali dio programa (npr. factčekeri) bio je blokirati što je moguće više tih informacija kroz cenzuru i otrovati ostatak populacije kroz kampanju “dezinformiranja”, koja nije ništa drugo nego oblik sofisticirane cenzure. Iako je velik dio alternativnih informacija prisutan, one se ne čitaju, ne slušaju i ne gledaju jer ih većina ljudi smatra smećem. U najboljem slučaju treba ih ignorirati, u najgorem aktivno napadati.

Jednom kada se sustav informiranja zatvori, male su šanse za povratak osim ako se ne dogodi neki radikalni događaj. Nalazimo se na točki gdje su samo ljudi poput onih koji čitaju ovaj ili slične članke (djelomično) upućeni u ono što se stvarno događa u svijetu. Najvjerojatnije nije sve u alternativnim medijima koje čitamo ili vidimo 100% točno, ali je bliže istini od onoga što prenose vijesti unutar zatvorenog i strogo kontroliranog sustava.

Zašto neki ljudi više vole laži od istine ostaje vječna zagonetka: Fleetwood Mac Little Lies

Foto naslovnice: unsplash.com

P O D I J E L I !

aloha

Jednom me prilikom Google na login stranici pitao: "Ima li išta što na Google ne mogu pronaći?". Bilo je to prije jedno 15 godina. Odgovorio sam: "Na Googlu ne mogu pronaći niti jednog iskrenog i poštenog političara." Nikad me više ništa nisu pitali.

1 KOMENTAR

  1. Kada bismo se maknuli iz gradova i vratili na selo, onda bismo lako znali što se događa ne samo kod prvog susjeda nego i kod onog na drugom kraju sela, pa i kod onog iz susjednog sela. U gradu smo zatvoreni u stanovima i bolje nam je dok ne poznajemo susjede (posebice u Zagrebu). Na selu je to drugačije. Kada netko umre, vi znate kako je ta osoba živjela, je li imala kakve bolesti. Možda na prvu nećete znati je li ta osoba bila cijepljena, ali lako ćete saznati. Uvijek postoje osobe koje sve znaju, uvijek imate neku rodbinu po okolnim selima i dolazite jednostavno do informacija. Tu mogu dodati i manje gradove jer često funkcioniraju na sličan način.

    Vi se ovdje držite krize oko korone. A ja imam drugačiji osjećaj. Tek sada s ovim događanjima oko Ukrajine, Rusije i svijeta, vidim koliko malo informacija mogu dobiti (i pročitati između redaka) općenito na mainstream portalima ili alternativnim. Sada informacija uopće nema, a ne mogu pitati susjeda ni bilo koga što se događa jer te događaje ne možemo osobno vidjeti. Za vrijeme korone, imali smo informacije na dlanu. Samo se sjetite da su mainstream mediji pisali članke o tome u što vjeruju „teoretičari zavjera“. Zar to nije apsurd ako žele sakriti informaciju s druge strane? Pa onda komentari ispod članaka. Često su bili protiv vladajuće agende, a nisu bili obrisani!? Čim je počela ta histerija, moja susjeda 70+ je pričala o Gatesu i kako je to sve prevara (!!). Osobno sam do svih informacija lako dolazila. O spike proteinu, o cjepivima, o nuspojavama cjepiva. Sve je bilo lako dostupno. Tada je bilo totalno drugačije vrijeme!

    Sada ne možete doći do informacija. I tu dolazimo do problema. Znate da nije onako kako kažu MS mediji, ali ne možete doći do provjerene informacije da znate što se stvarno događa, a alternativni mediji ne pomažu jer imaju isti problem.

    I hvala na Fleetwood Macu 😊

VEZANO

najnovije