Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Drugo mišljenje
Denis de Bernardy živi u Meksiku, gdje pomaže u stvaranju bogatih vrtova, ribnjaka i agrošumarskih sustava. Njegova knjiga ‘Prirodni jezik‘ razotkriva velike ekološke laži i stavlja rješenja ispred stvarnih problema.
U slijedećem tekst, kojeg donosi The Expose, ovaj pravi ekološki aktivist objašnjava što misli da je stvarni problem klime.
„Ne tako davno, rekao bih vam da bi nam bilo bolje da živimo u ‘jestivim’ krajolicima kako bismo povećali svoju otpornost i smanjili potrošnju energije. I danas to mislim, ali iz drugih razloga.
Ono što je promijenilo moje gledište bile su dvije podatkovne točke koje su se pojavile ubrzo nakon karantene 2020. Jedna je bio pad upotrebe fosilnih goriva, a drugi, koji me zbunio, bio je atmosferski ugljični dioksid koji se povećao unatoč padu upotrebe fosilnih goriva. Točkice su se počele spajati dok sam pokušavao shvatiti zašto.
Primijetio sam u sitnim slovima pravila obračuna ugljika da pratimo industrijske, ali zanemarujemo prirodne emisije, koje su za red veličine veće od industrijskih.
Gubitak gornjeg sloja tla znači da tlo gubi sadržaj ugljika, a tlo s manje ugljika zadržava manje vode. Sabravši sve zajedno, zaključio sam da je znanost u krivu: krivo je tlo, a ne nafta.
Nema razloga za brigu o ugljičnom dioksidu, proglašavanje izvanrednog klimatskog stanja ili smanjenje ugljičnog otiska. Stvarni problem je dezertifikacija (pretvaranje tla u pustinju) povezana s lošim upravljanjem zemljom.
Razdoblje medenog mjeseca sa skupinama aktivista za zaštitu okoliša za koje sam se uhvatio bilo je kratko. Činilo se da sastanci rijetko vode bilo čemu. Ni peticije ni protesti. Teško biste pronašli nešto manje učinkovito od ovoga da ste propagandist zadužen za postavljanje kontroliranog oporbenog psihologa. Uglavnom je sve vika i ništa.
Bijes protiv fosilnih goriva brzo se učinio besmislenim. Učinkovit način za smanjenje njihove upotrebe bilo bi jednostavno promicanje načina za to. Slon u sobi je hrana. Uzmite lance opskrbe, ratne huškače koji ih osiguravaju i poslove potrebne za kupnju robe. Zabrinuti aktivisti trebali bi promicati vrtlarstvo.
Gnjev zbog izumiranja vrsta bio je jednako pogrešno. Učinkovit način da se to izbjegne je jednostavno promicanje načina za dobivanje prinosa bez gubitka staništa. Obrezivanje drvoreda je jedan takav način. Živice nude nebrojene prednosti. One su profitabilne i dopuštaju skupljanje vode kao bonus kada se pravilno izvrši. To pomaže u ublažavanju erozije, suša i poplava.
Općenitije, rješenja koja nam se reklamiraju su užasna. Hvatanje ugljika uskoro će omogućiti divovima fosilnih goriva kako bi se rebrendirali kao spasitelji klime. Kompenzacije ugljika prečesto financiraju neokolonijalnu krađu zemljišta i komercijalne plantaže drveća. Zelena tehnologija nije ništa drugo nego bespotrebno rasipanje novca s nevjerovatnim utjecajem na okoliš.
Najpogrešniji ekološki koncept je koncept ekoloških granica. Da nema granica, ne bi bilo ni oskudica, a ljudi na vlasti jednostavno ne razumiju plodnost. Oni zaključavaju prirodu kako bi je zaštitili, a zatim dobivaju urod pokoravanjem uspravnog korova. Umjesto toga možemo njegovati bogate ekosustave.
S vremenom je “znanost” počela izgledati smiješno. Na primjer, blokade iz 2020. jasno su pokazale da ugljična hokejaška palica nije vezana uz fosilna goriva. To nije spriječilo vodeće ekološke glasove da slave pad upotrebe fosilnih goriva te godine. Atmosferski CO2 je u međuvremenu porastao precizno kao sat.
Priča o fosilnim gorivima, palo mi je na pamet dok sam se pitao zašto je to tako, zapravo ovisi o računovodstvenoj zavrzlami. Međunarodna pravila za obračun ugljika drugačije tretiraju industrijske i prirodne emisije. Bez obzira na iznimke poput kravljeg podrigivanja, prirodne emisije se pohranjuju u crnu kutiju koja ih drži izvan vidokruga.
Šumarska istraživanja o emisijama iz tla pokazuju koliko to nema smisla. Iskrčena šuma generira nekoliko kilograma CO2 po kvadratnom metru tijekom sljedećih nekoliko godina. Ove emisije nestaju kako se krošnje oporavljaju.
Poljoprivredna polja također proizvode emisije iz tla. U prošlosti su živice održavale gljive na životu, sprječavale eroziju i pomogle u upijanju emisija iz tla povezanih s obradom i žetvom. Nasuprot tome, moderna poljoprivredna polja široki su otvoreni prostori bez ‘nadstrešnica’, s enormnom emisijom tla.
Drugim riječima, karbonska palica za hokej je problem gubitka živice i krošnje, a ne energetski problem. Poljoprivrednici i drvosječe mogli bi to preokrenuti jednostavnim prilagodbama svojih operacija. Obrezivanje drvoreda vratilo bi živicu bez ometanja strojeva. Pokrivač tla bi pomogao smanjiti isparavanje vode kao bonus.
Voda je, usput, stvarna poveznica između ljudskih aktivnosti, ugljika i klime. Tlo s manjim udjelom ugljika i manjim pokrovom zadržava manje vode. To dovodi do dezertifikacije: isparavanja vode, šumskih požara, suša i poplava. Možemo rehidrirati naše krajolike kako bismo spriječili te učinke.
Briga za okoliš je prenaglašena. Poljoprivrednici i drvosječe su prije nekoliko desetljeća bili zavedeni kontrolnim frikovima. Sada otkrivaju da rad s prirodom stvara mnogo više izobilja nego rad protiv nje. Time se poništavaju loše odluke iz prošlosti. Ne postoji hitnost kao takva, a kamoli kriza.
Dugotrajno pitanje u mojoj glavi je što možemo učiniti da okončamo ovu cirkusku predstavu. S obzirom na to koliko su naše institucije neizmjerno korumpirane, možda ćemo morati pobijediti “znanost”, pobjeđujući jednu po jednu osobu. Fosilna goriva, autohtoni ili drugi interesi mogli bi ih pobijediti na sudu. Mislim da će ih zemljišni upravitelji morati poraziti na svojim poljima.
Potonje nosi rizik da se, u pozadini neobrađenog zemljišta povezanog s nestašicom gnojiva i dizela, ovi regenerativni napori prepakiraju kao dokaz da je priča o fosilnim gorivima točna. Možete dati svoj doprinos da se to spriječi tako što ćete pomoći da se ova poruka objavi. Slobodno podijelite, ponovno objavite i prevedite ovaj sadržaj.“
Provjeri/expose-news.com
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
