Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Bezgranično i besplatno
Još jedna od tehnologija „stare civilizacije“ koja je duboko zakopana u tajnim arhivima, kako bi se sakrila od očiju javnosti jesu tzv. eterični toroidi. Već smo pisali o drevnim znanjima dobivanja bezgranične i besplatne energije iz etera, koji je kao jedan od osnovnih elemenata (5. element), pored vatre, zemlje, zraka i vode, nestao s tog popisa u nekom trenutku povijesti.
U osnovi radi se o svojevrsnom “usisivaču” s funkcijom antimaterije, koji je mogao apsorbirati sve u svojoj okolini, te je samim tim ujedno predstavljao i potencijalno vrlo opasnu tehnologija u rukama onih koji nisu znali njime pravilno upravljati. Mnogi zapisi govore o tome da je ova tehnologija korištena „kao najmoćnije oružje nakon velike poplave“ i da je „davao svjetlost blještavu kao Sunce crpeći energiju iz etera“. Prema svemu sudeći, radi se o tehnologiji koja se u mirnodopskim vremenima koristila primarno za dobivanje energije, iako se spominju i neke druge svrhe, poput kopanja tunela i kanala, za što se kaže da je iziskivalo „veliko iskustvo i spretnost u ‘vožnji toroida na uzici’.“ (o ovome nešto detaljnije u nastavku)
Zvjezdaste građevine
Prvotne građevine koje su korištene u sprezi s energijom iz etera bile su tzv. zvjezdaste građevine, koje su primarno, u pretpotopno doba, bile izgrađene kao zemljani nasipi. U njihovoj izgradnji često su korišteni prirodno pogodni tereni i lokacije s prirodnim energetskim svojstvima. Prije potopa nije bilo potrebe da se oblažu kamenom, što je učinjeno isključivo nakon tog kataklizmičkog događaja.
S obzirom da „službena“ povijest gradnju ovih zvjezdastih građevina, isključivo kao obrambenih građevina, povezuje sa 17. stoljećem, postavlja se pitanje jesu li danas sačuvani oblici zvjezdastih utvrda zapravo samo, kamenim blokovima, obloženi obrisi negdašnjih zemljanih energetskih građevina prije kataklizmičkog događaja.
Ono što je naročito zanimljivo je činjenica da su danas sačuvane zvjezdaste građevine zapravo savršeni tlocrtni oblici, koji podsjećaju na vibracijske harmonike koje poprima materija, poput vode, kada se izloži određenim frekvencijama.
S toga, nameće se ideja da su i one zvjezdaste građevine koje danas nisu tlocrtno potpuno simetrične, nekad bile simetrične, ali su uslijed kataklizmičkog događaja djelomično srušene. Kao primjer takve mogućnosti je i splitska zvjezdasta utvrda, koja je, ukoliko je ispravna ova pretpostavka, originalno imala 7 vrhova, od kojih su dva potpuno nestala nakon poplave. Slični primjeri brojni su diljem svijeta…
Kamenom obložene zvjezdaste građevine i dalje su mogle samostalno opskrbljivati energijom objekte u njenoj neposrednoj blizini, ali s nešto slabijim intenzitetom nego su to omogućivale osnovne nasipne građevine. Također, ove građevine su dobile i novu, obrambenu funkciju. No, ono što je najvažnije, dogodila se i promjena u načinu izuzimanja energije iz etera i njenoj distribuciji. Tada se javljaju sistemi kamenih stupova i greda, kojima se vršio prijenos energije, ali i pojava tornjeva unutar „zvijezda“, na čijim
vrhovima su bili rezonatori, proračunati oblikom i veličinom u skladu s ostalim parametrima energetskog informacijskog sustava, u podnožju kojih su se nalazili elektromagnetski ili valni prijamnici.
Kupole
Širenje gradova zahtijevalo je sve više energije, a valna energija mreže, ljudima nezgodna za razumijevanje, nije bila baš prikladna za domaće i javne potrebe, jer se elektromagnetska energija proizvedena u “zvijezdama” nije prenosila izvan njih. Također, postojala je i sve veća potreba za rasvjetom, što je sve dovelo do početka gradnje kupola.
U praksi je superstruktura s kupolom i tornjem s rezonatorom bila još učinkovitija u proizvodnji elektromagnetske energije, a u kombinaciji s ostatkom građevine, ta energija se mogla odmah preusmjeriti ili rasporediti u željenim smjerovima.
U tehnologiju kupole uvedeni su elementi iz najnaprednijih energetskih informacijskih stanica od prirodnih materijala, kao što je to učinjeno u egipatskim piramidama, ali puno kompaktnije.
Kupole s toroidima primarno su izgrađene samo u blizini zgrada moćnika i vlasti, ali u nešto kasnijem razdoblju pojavljuju se i drugdje.
Ono što je naročito zanimljivo je opis tehnologije zadržavanja eteričnog toroida na mjestu, što se opisuje kao naročito osjetljivom i problematičnom tehnikom. Jedna strana torusa, radi na upijanju materije uz blago otpuštanje vatre u procesu ovog “usisavanja”, čime stvara kretanje u suprotnom smjeru od usisavanja, dok druga strana emitira svjetlost.
Kupola je bila izvor ovog procesa, a radno područje same kupole bila je njegova vanjska površina, pri čemu se energija akumulirala u drugoj prostornoj fazi i transformirala donjim dijelom kupole pod nazivom “bubanj”.
Unutar kupole nalazila se komora s reflektorom, gdje se postavljao toroid osjetljiv na kupolne struje. Ispod toga su bili otvori koji bi osvjetljavali cijelu zgradu. Pored osvjetljenja, toroid je napajao i energetske sklopove koji su dolazili iz kupole i višak prenosili izravno u bubanj, što je nadoknađivalo gubitke tijekom konverzija.
Komora je izgrađena tako da je toroid, smješten u geometrijskom središtu glavnog spremišta, bio dovoljno blizu svjetlosnom prozoru i ne bliže od 3 m stropu komore, da ga ne uništi. Na podu zgrade, u podnožju kupole, bila je precizno podešena ruža komunikacijskih pravaca.
Toroid su u zgradu unašale posebno obučene osobe koje su koristile posebne alate koji podsjećaju na križ na dugom štapu.
Budući da je na udaljenosti od jednog do tri metra, ovisno o veličini, toroid mogao sve upiti, napravljena su vrlo visoka vrata na zgradama ili se na vrhu ulaza postavljao uklonjivi štitni luk ili uklonjivi stakleni vitraži.
Vatikanski toroid
Još jedna opcija za „ukroćivanje“ toroida bili su i tzv. kondenzatori valova, a generalno se radi o kolonadama građenim u kružnom obliku, koji su poput akceleratora čestica pokretali energiju valova, čija osjetljivost nije dopuštala toroidu da se kreće dalje od vrha zamišljenog konusa s nagibom plašta od osi približno 6 stupnjeva. Ovakva tehnologija bi omogućavala toroidu da „visi“ iznad grada i emitira svjetlost sličnu suncu na relativno velikom području gotovo konstantno.
Revolucionarniji kondenzator valova bila je kolonada u obliku X, kao što je izgrađena u današnjem Vatikanu, kod kojeg za rad akceleratora nije bilo potrebno stvoriti izvor energije, već je koristio energiju same Zemlje.
Ova tehnologija je omogućila energiju čitavom gradu, a kupole u sredini raskrižja hemisfere kolonade samo su održavale ravnotežu, transformirale energiju “akceleratora” i vezivale točke postavljanja toroida.
Zbog svoje veličine, sam toroid je opskrbljivao svjetlom ne samo grad, već i susjedne teritorije i služio je kao „svjetionik“ karavanama iz daleka.
Provjeri/metaisskra.com
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
