Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Retrospektiva
Donosimo zanimljiv tekst na temu što bi to ljudi mogli govoriti za 50 godina da se danas zaustavi biotehnološko ludilo koje nas svakim danom sve više pritišće.
„Godina je 23. PB (post-biotehnologije), ili 2076. AD po onom starom računanju koje malo tko od nas danas koristi…
Većina moje generacije, rođenih dugo nakon otkrića dvostruke spirale DNK, shvaća da ponavljanje događaja iz sada već protjerane biotehnološke ere uključuje ne samo borbu za konceptualiziranje toga kako je naša kolektivna prošlost postala tako destruktivna, već i razumijevanje našeg osobnog putovanja kroz minsko polje zavodljivih ideja.
Proces traženja razumijevanja društvene dinamike i znanstvenih slijepih kutova koji su postali tako nemarni prema životu. Proces prepoznavanja potpune, ali ležerne kriminalnosti navodne medicinske prakse i proizvodnje sintetičke hrane koji je ipak zahvatio popularnu maštu.
Za sljedeću generaciju i za ono što je preostalo od čovječanstva, znakovi tih teških vremena – takozvano tehnokratsko preuzimanje vlasti, sudbina nekolicine nezadovoljnih koji su odbili sudjelovati u biotehnološkom snu, mase ljudi s nepopravljivim ozljeda i oni stradali – ne predstavljaju nikakvo zajedničko sjećanje.
Stoga, da bismo rekonstruirali i reinterpretirali događaje, moramo uzeti u obzir ne samo kronologiju i odluke onih vođa kojima je suđeno da narode odvedu u zaborav, već se također trebamo pozvati na osobne zapise onih koji su pogođeni. Pojedinci koji su patili, očaj onih koje su zahvatili događaji izvan njihove kontrole i krvoločna odlučnost nekolicine elita da provedu biotehnologiju do njenog gorkog kraja – proces koji je sankcionirao sve laži i odobravao svako zataškavanje, bez obzira koliko veliko ili očito u suprotnosti s činjenicama.
Upravo ti glasovi, sadržani u svim pisanim zapisima koji su još uvijek sačuvani, otkrivaju što se znalo ili sumnjalo tijekom previranja i rastućeg straha. Oni također otkrivaju potpunu sljepoću gotovo cijele ljudske rase za potencijalne konačne ishode uređivanja gena. Spriječen pristup kritičkoj i otvorenoj raspravi, ljudi su bili podvrgnuti potpuno novim genetskim intervencijama bez odgovarajućih informacija. U djelomičnom neznanju ili pod pritiskom pomirili su se sa sudjelovanjem, mnogi čak i ponosno i radosno, ali svi su se suočili sa stravičnom stvarnošću.
Biotehnološka era započela je 1953. godine, samo nekoliko godina nakon pokolja Drugog svjetskog rata. U to vrijeme, više od četrdeset godina, nitko nije mogao zamisliti da se podiže zastor na još jedno smrtonosno razdoblje gubitka života. Određene u skrivenim laboratorijima i zaogrnute velom tajne, isprepletene niti života raskidane su i ponovno sastavljane u druge vanzemaljske oblike.
Kritično za razumijevanje samoubilačke jurnjave prema kolektivnom uništenju koja je karakterizirala kasnija razdoblja 100 godina biotehnoloških eksperimenata je spoznaja da je naš genetski sklop samo jedna strana novčića života. Drugi je bila naša vlastita svijest, koja je podrazumijevala sve ono što nas čini ljudima – empatiju, samorefleksiju, diskriminaciju, moral, istinu, svetost i osjećaj kolektivne sudbine.
Um i tijelo su neraskidivo povezani. Sve je to naivno dovedeno u opasnost kako bi se zadovoljile kvazi-božanske miješajuće kreativne težnje biotehnologa, ludo profitabilnog farmaceutskog lobija i moći željnih zagovornika novog svjetskog poretka. Kako su bacili svijet na koljena i potpuno uništili civilizaciju – ako je doista ikada postojala – tema je ove povijesti.
Jezivo je čitati suvremene kronike tog vremena i shvatiti da su se tjelesno loše zdravlje i pad inteligencije ušuljali među sudionike isprva neprepoznati dok nije bilo gotovo prekasno. Teško da je itko shvaćao da je kamen temeljac stabilnosti viših ljudskih sposobnosti i zdravlja tako krhak, toliko ovisan o apsolutnom integritetu ljudskog genoma – čudu fino uravnotežene strukture s virtualnom beskonačnošću međupovezanosti koja je sposobna prkositi drugom zakonu termodinamika, zakon univerzalnog raspada.
Kako je genetsko uređivanje postalo zabava čovječanstva, plemeniti osjećaji, kreativna inteligencija i altruistički impulsi, koji su ovisili o genetskoj strukturi, postupno su nestajali i ustupali mjesto grubosti, ljutnji, nasilju, kratkovidnosti, tuposti, zbunjenosti i bezosjećajnom zanemarivanju posljedica . Bitne fiziološke homeostatske povratne sprege, sustavi organa, reproduktivni procesi i imunološki sustav nisu funkcionirali kao u prošlosti, čak ni među mladima. Dugovječnost je odjednom postala rijetka.
Unatoč upozorenjima nekolicine, velika većina nije uspjela istražiti ili se suočiti s onim što danas naivno mislimo da je trebalo biti očito. Ostali su neobaviješteni, ili neki namjerno šutjeli, sigurni u spoznaji da plivaju uz struju. Zaboravljamo kako je bilo živjeti s nemilosrdnim zasićenim oglašavanjem, kontrolom, cenzurom, smetnjama i pritiskom vršnjaka koji su prodrli u svaku pukotinu društva. Oni su prenijeli razumijevanje da biotehnologija najavljuje slavnu budućnost. To je bila prava stvar. Neizbježno, daleko od toga da im se pruži pomoć, ozlijeđeni su zaslijepljeni lažima o tome kako primaju injekciju za tim.
Globalno buđenje opasnosti koje se dogodilo u posljednjem desetljeću biotehnološke ere sada je svima dobro poznato, urezano u našu kolektivnu memoriju. Gubitak kontinuiteta života još je sirov. Borba za spas sigurnosti i zaštitu našeg genetskog naslijeđa sada je temelj naše vjere. Povukli smo se s ruba, ali već smo platili visoku cijenu.
Može se samo nagađati što bi se dogodilo da nismo djelovali na vrijeme i potpuno zaustavili biotehnologiju. To je sada nezamislivo na ovoj sigurnoj vremenskoj distanci. Priča o tome kako smo vratili svoje zdravlje i zdrav razum sada se može ispričati mudrošću retrospektive i kroz riječi sudionika, žrtava, počinitelja i onih koji govore istinu.
Naravno, sve je to izmišljeno u zamišljenoj budućnosti, ali ekstremni rizici biotehnologije stvarni su i dobro poznati znanosti i danas, 2022. godine.“
Provjeri/expose-news.com
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
