Transhumanisti WEF-a neće uspjeti hakirati ljude zbog složenosti ljudske prirode

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Nismo životinje koje se mogu hakirati

Transhumanisti vjeruju da su “ljudi životinje koje se mogu hakirati”, stoga je demokracija nemoguća i trebamo biti hakirani za naše dobro. Ali njihovo neznanje njihova je Ahilova peta i sigurno će doživjeti neuspjeh.

Transhumanistički pokret Svjetskog ekonomskog foruma (“WEF”) manje-više je otvoren oko činjenice da žele zamijeniti naše samoupravne i reprezentativne demokracije za nadzorne sustave kojima upravlja AI koji će raspoređivati ​​resurse i pratiti pojedinačne performanse. A iz raznih promotivnih videa i govora WEF-a, možemo zaključiti da bi Internet stvari i Internet tijela trebali zamijeniti funkcije zajednice te društvene i političke strukture.

Mogu li ih njihove zablude dovesti do neuspjeha, jer članovi WEF-a imaju pojednostavljene poglede, ne samo na ljudsku prirodu, već i na ekosustav i društvo?

Jedna od složenosti koju članovi WEF-a nisu uspjeli shvatiti jest slobodna volja. Yuval Noah Harari, na primjer, čini se da misli da je slobodna volja samo rezultat onoga što je uneseno u “stroj” – stroj bi trebali biti mi. U stroju nema ničega što bi transformiralo ono što je uneseno. Umjesto toga, u stroju postoji algoritam koji se može dešifrirati i reprogramirati – koji se može hakirati. Kako su u krivu.

“Liberalizam nam govori da birač zna najbolje, da je mušterija uvijek u pravu i da trebamo misliti svojom glavom i slijediti svoje srce. Nažalost, ‘slobodna volja’ nije znanstvena stvarnost. To je mit naslijeđen iz kršćanske teologije. Teolozi su razvili ideju ‘slobodne volje’ kako bi objasnili zašto je Bog u pravu kad kažnjava grešnike za njihove loše izbore i nagrađuje svece za njihove dobre izbore.” – Yuval Noah Harari

Iako transhumanisti WEF-a možda nemaju jedinstvenu ideologiju per se, možemo pogledati Yuvala Noaha Hararija, člana WEF-a koji je plodan pisac i rječit frontman, kako bismo dobili opći smisao pretpostavki koje drži skupina financijskih elita koje misle da mogu promijeniti tijek ljudske civilizacije, ljudske evolucije i ponovno kodificirati ljudska prava. Dok njihov grandiozni narcizam graniči s karikaturalnošću negativca iz stripa koji traži svjetsku dominaciju, ipak moramo ozbiljno shvatiti njihove riječi i njihove planove jer njihove tvrdnje o vlasništvu i/ili kontroli nad monetarnim sustavima, komunikacijskom infrastrukturom i prirodnim resursima trenutno im ne daju moć nad nama.

Iako su njihovi navedeni ciljevi zaogrnuti tonovima dobronamjerne zabrinutosti, oni su više-manje otvoreni u vezi s činjenicom da žele zamijeniti naše samoupravne i predstavničke demokracije za nadzorne sustave kojima upravlja umjetna inteligencija, a koji će raspoređivati ​​resurse i pratiti pojedinačne performanse. 

Predloženi alati za to uključuju digitalnu valutu središnje banke (CBDC), ulaganje u društveni utjecaj i softver za obrazovanje, praćenje zdravlja, praćenje primatelja socijalne pomoći i obuku radnih vještina. Kao što Harari tvrdi u eseju u The Guardianu, liberalna demokracija i vjera u slobodnu volju su “opasni”, jer će vas vlade i korporacije koje imaju pristup svačijoj digitalnoj povijesti uskoro “poznavati bolje nego što poznajete sami sebe” i moći će vas “hakirati”, stavljati ideje u svoju glavu, natjerati te da kupujete loše stvari i glasate za loše ljude. Bez davanja obrazloženja, dodaje, “najlakše je manipulirati onima koji vjeruju u slobodnu volju.”

Nasuprot tome, one koji znaju da ne mogu misliti svojom glavom, dalje tvrdi Harari, spasit će njihove personalizirane AI babysitterice. U Hararijevom budućem svijetu neće postojati Bog koji bi mahao mrkvom ili mahao štapom, ali će postojati svevideći AI koji to čini. Ono što nam “treba”, nastavlja on, je “antivirus za mozak. Vaš pomoćnik s umjetnom inteligencijom naučit će iz iskustva da imate određenu slabost…i blokirat će ju u vaše ime.” Čini se da profesoru Harariju nije palo na pamet očito alternativno rješenje, potpuna zaštita privatnosti i nezakonito prikupljanje podataka od strane vlada i korporacija bez punog informiranog pristanka.

Iz raznih promotivnih videa i govora WEF-a možemo zaključiti da je predviđeno da Internet stvari i tijela zamijeni funkcije zajednice te društvene i političke strukture. U budućnosti, istraživači će razviti Brain-Machine-Interfaces (BMI) koja će nadzirati, i eventualno pomoći uzrokovati, naše misli i radnje, kao i dijagnosticirati i liječiti sva stanja mentalnog zdravlja. 

Bit ćemo uvedeni u pametne gradove, dok će selo biti prepušteno divljanju (za užitak oligarha na safariju), poljoprivreda će se preseliti u laboratorije, a hranit ćemo se sintetičkom piletinom i crvburgerima, a poslove će obavljati roboti ili dronovi upravljani opremom za virtualnu stvarnost (VR). Ovo su vrste programa koje promovira WEF i knjiga Klausa Schwaba, Četvrta industrijska revolucija.

Unatoč tvrdnjama transhumanista da nastoje povećati ljudske sposobnosti novim tehnologijama, vrste hakiranja koje su dosad ponudili uglavnom su negativne. Relativno je lako osakatiti, onesposobiti, blokirati, traumatizirati i propagirati; bit će malo teško shvatiti kako koristiti BMI da postanemo pametniji ili da čitamo naše misli tako da ne moramo tipkati ili govoriti. Kao što je Neuralinkov nedavni “show and tell” otkrio, napredak tvrtke je zasad neuvjerljiv. Dok su ispitivanja na ljudima blizu, rizik od infekcije povezan s ugradnjom uređaja u mozak paraplegičara koji bi mu pomogao u upravljanju pametnim telefonom ne čini mi se opravdanim. Zašto prolaziti kroz sve muke (i operaciju mozga!) da otkrijemo moždanu aktivnost motoričke kontrole (npr. pomicanje očiju), zatim upotrijebiti umjetnu inteligenciju za izdvajanje signala iz buke, a zatim pretvoriti signal u klikove na ekranu, kada bi osoba mogla lakše upravljati računalnim sučeljem glasovnim naredbama? 

Moguće je da arhitekti transhumanističke revolucije zapravo vjeruju da će društvo prošireno i upravljano umjetnom inteligencijom biti veliki napredak, učinkovitije, objektivnije, pravednije i uključivo, oslobođeno pristranosti i predrasuda koje muče ljudsku vrstu. No, vrijedno je napomenuti da se ovakvi planovi nikada nisu dobro pokazali ni u jednom od istraživanja znanstvene fantastike naše kulture. Možda nitko od članova WEF-a nikada nije čitao Mary Shelley ili Orwella i nikada nije vidio epizodu Black Mirror-a. 

Povijesni pogled na ideju slobodne volje 

Harari se promovira kao inovativan i moderan mislilac, koji radi na oslobađanju od srednjovjekovnih praznovjerja. 

Godina je 2022. 

Srednjovjekovna teologija je revidirana s decentrirajućim otkrićima Kopernika i Galileja i ta je teologija prilagođena Newtonovim otkrićima, a to je prilagođeno čak i darvinizmu (u transcendentalizmu Nove Engleske) i teoriji Velikog praska (Fiat lux!), i tako dalje, sve do Vatikanske zvjezdarnice koja  istražuje ideju božanske kvantne kozmologije itd., itd. 

Teologije su prilično sposobne prilagoditi se svakoj novoj znanstvenoj koncepciji determinizma i slučajnosti koja se pojavi. 

Budući da Harari još uvijek pokušava raskrinkati srednjovjekovnu teologiju, najbliži konceptualni srodnik njegovom pojmu slobodne volje nalazi se među prosvjetiteljskim filozofima 18. stoljeća, koji su kritizirali srednjovjekovnu crkvu i mislili da je slobodna volja iluzija. Harari odbacuje liberalizam koji je rodilo prosvjetiteljstvo, uglavnom zato što smatra da je tehnologija njihov pristup zaštiti individualnih prava ( npr. izbori, slobodno tržište) učinila zastarjelim.

Jedna od najuzornijih figura tog razdoblja je matematičar Pierre Laplace, koji je parafrazirano rekao da – kad bismo znali položaj i brzinu svakog atoma na početku vremena, mogli bismo predvidjeti svaki događaj koji slijedi, čak i ljudske radnje, koje su samo ishodi kemijskih interakcija kojima vladaju zakoni fizike. 

Ponavljajući fiktivnog junaka Denisa Diderota, Jacquesa Fatalista, Harari nam kaže:

“Svaki izbor ovisi o puno bioloških, društvenih i osobnih uvjeta koje ne možete sami odrediti. Mogu birati što ću jesti, za koga ću se udati i za koga ću glasati, ali ti izbori su dijelom određeni mojim genima, mojom biokemijom, mojim spolom, mojim obiteljskim podrijetlom, mojom nacionalnom kulturom itd.”

Čini se da Harari želi reći da je ljudsko tijelo poput instrumenta kroz koji prolaze sile, a da ih organizacijska struktura tijela ne transformira. Ulaz = izlaz i na to ništa ne utječe “stroj” koji ste vi samo. Čini se da Harari pretpostavlja da su živi organizmi poput računala i da se njima može manipulirati (“hakirati”) na predvidljive načine. Ponavljano u govorima, člancima i knjigama, on sugerira da se kognitivni program osobe može promijeniti – vanjskim silama, informacijama ili kemijom – jer ne postoji ništa “unutar” osobe što bi se suprotstavilo ili promijenilo te sile. U stroju nema duha. Umjesto toga, u stroju postoji algoritam koji se može dešifrirati i reprogramirati. 

Dok je Laplace žalio da ne postoji ljudska svijest koja bi mogla izračunati zapanjujući broj interakcija koje bi bile potrebne za predviđanje ljudskih postupaka, današnji se transhumanisti nadaju da će superračunala — opremljena umjetnom inteligencijom koja se puni brdima Big Data na svakom digitalnom potezu koji smo ikada napravili—sada smo blizu posjedovanja procesorske snage za precizno predviđanje ishoda. Ako oni koji imaju pristup takvim računalima mogu predvidjeti što će ljudi učiniti, mogu ih i kontrolirati. 

Ili možda ne. 

Godine 1961. Edward Lorenz koristio je računalo za predviđanje vremena i otkrio je da ako napravi malu “beznačajnu” promjenu na ulazu, izlaz se drastično promijenio, sve nerazmjerno maloj promjeni. Modelirati vrijeme znači pokušati modelirati  složeni sustav, čija je dinamika nelinearna; vaša sposobnost predviđanja ishoda takvog sustava ne poboljšava se proporcionalno količini podataka koje unesete. Dakle, sve veći i veći podaci i sve brža i brža obrada neće poboljšati predviđanje i kontrolu onoliko koliko se transhumanisti nadaju. 

Biološki sustavi su beskrajno složeniji od vremenskih sustava, tako da je Lorenzovim otkrićem “determinističkog kaosa” morala biti napuštena svaka nada da će netko ikada moći točno predvidjeti i time precizno kontrolirati postupke ljudskog bića. Godine 1986., istraživači nelinearnih dinamičkih sustava, Crutchfield, et al. objavio prijelomni članak pod naslovom “Kaos” u časopisu Scientific American, u kojem su proširili Lorenzova otkrića, tvrdeći da, čak i kad bi svemir bio potpuno deterministički (a najvjerojatnije nije), složeni biološki procesi su inherentno nepredvidljivi – zbog načina na koji interno obrađuju informacije – i stoga, u konačnici, oni su nekontrolirani, osim na trivijalne načine. 

U članku se Crutchfield i dr., poput teologa prije njih, također bave pitanjem slobodne volje i njezinim odnosom prema determinizmu i slučaju. Oni zaključuju:

“Urođena kreativnost može imati u pozadini kaotičan proces koji selektivno pojačava male fluktuacije i oblikuje ih u makroskopska koherentna mentalna stanja koja se doživljavaju kao misli. U nekim slučajevima, misli mogu biti odluke ili ono što se smatra primjenom volje. U tom svjetlu, kaos pruža mehanizam koji omogućuje slobodnu volju unutar svijeta kojim upravljaju deterministički zakoni.”

Uslijedila su mnoga desetljeća istraživanja koja su istraživala slobodnu volju u smislu samoorganizacije i znanosti o složenim sustavima. Mnogi istraživači neuroznanosti opisuju kako kaotični atraktori i/ili pojavni putujući valovi osiguravaju diferencijaciju u prostornim obrascima koji su u osnovi radnog pamćenja i pažnje. Takvi nalazi nipošto ne rješavaju pitanje slobodne volje. Znanost nikad nije riješena. Rasprave o prirodi slobodne volje nastavit će se sve dok postoje ljudi. 

Ljudska bića vrlo vjerojatno imaju neku vrstu sposobnosti za donošenje vlastitih idiosinkratičkih izbora, ali je isto tako bolno očito da se ljudima može manipulirati. U posljednjih nekoliko godina, s užasom, mi otpadnici od cjepiva svjedočimo kako ljudi gube sposobnost razmišljanja svojom glavom. Na kemijskoj razini, ono što se vjerojatno dogodilo ovim traumatiziranim ljudima je da je živac vagus, koji se aktivirao u stanju straha, pokrenuo otpuštanje norepinefrina, koji je preplavio amigdalu i zaključao sjećanja. 

Kakve god se vrste asocijativnih sjećanja formiraju u takvoj situaciji, na primjer, opetovana tvrdnja da je eksperimentalno “cijepljenje jedino rješenje” za virus s relativno niskom stopom smrtnosti, bit će snažno trajno pamćenje, čak i ako je iracionalno. Ovaj proces jačanja sjećanja povezanih s opasnim situacijama vrlo je koristan alat naše razvijene biologije koji su oteli (hakirali) oni koji pod svojevrsnom torturom primjenjuju lažne informacije. 

Ali činjenica da se ljudima može manipulirati nečim nematerijalnim poput lažnih informacija samo pokazuje kako ljudske misli nisu u potpunosti određene materijalnom stvarnošću. Možemo se prevariti. Također možemo biti fizički prisiljeni činiti stvari koje ne želimo; možemo biti prisiljeni, podmićeni ili drogirani. Naše mentalne sposobnosti mogu biti oštećene bolešću. Možemo postati ovisni o vlastitim navikama. Postoji mnogo načina na koje naša sposobnost da razmišljamo i djelujemo razumno i za vlastito dobro može biti ugrožena. To ni na koji način ne znači da slobodna volja nema znanstvenu stvarnost. To samo znači da smo dio svijeta u kojem živimo i da smo pod njegovim utjecajem. 

Slobodna volja ne podrazumijeva nepostojanje nikakvih ograničenja. Slobodna volja više znači biti odgovoran za svoje postupke. Biti slobodan nije svojstvo sve ili ništa. To su stalni pregovori. Izraz koji želimo zapravo je djelovanje, a ne slobodna volja. Nerazmišljanje čak može biti dio načina na koji imamo slobodu izbora. Većinu vremena, tijekom naših dnevnih aktivnosti, mi smo na autopilotu. Možemo voziti svoje automobile bez razmišljanja, čak i inteligentno reagirati u djeliću sekunde tako što ćemo pritisnuti kočnice kad ispred sebe vidimo crvena svjetla. Podsvjesno auto-razmišljanje također se može isključiti kada se susrećemo s novom situacijom za koju nemamo mentalnu naviku, što nam omogućuje da naučimo nešto novo.

Možda je tragedija kroz koju trenutno patimo posljedica činjenice da se previše ljudi stavlja na autopilota, prepuštajući odgovornost donošenja odluka za sebe i svoju djecu autoritetima od povjerenja. Nažalost, razmišljanje vlastitom glavom zahtijeva puno rada. I nitko drugi to ne može osim vas. 

Ne želimo slobodu da sebično radimo što god želimo. Želimo osobnu odgovornost koja dolazi sa slobodom ispitivanja, istraživanja, rasprave, odlučivanja i djelovanja. Isto tako, nemamo pravo činiti sa svojom djecom što god želimo; imamo odgovornost zaštititi njihovo zdravlje i dobrobit.    

Jednom riječju, fenomen slobodne volje danas se shvaća kao proizašao iz bioloških ograničenja, odnosa i samostvorene sreće. Harari tvrdi da se koncept slobodne volje uvijek temeljio samo na ideji postojeće esencijalističke prirode koja je “neovisna o svim fizičkim i biološkim ograničenjima.” Iako je profesor Harari povjesničar, očito je čitao samo CliffsNotes za Augustina Hiponskog i Tomu Akvinskog, a još manje o znanosti o složenim sustavima.  

Zaključci

Cilj ovog eseja nije pobijediti u filozofskoj raspravi protiv Hararija. Zapravo, za nas je bolje da sve članice WEF-a nastave sa svojim pojednostavljenim pogledima ne samo na ljudsku prirodu, već i na ekosustave i društva. Njihovo neznanje je njihova Ahilova peta. Omogućuje im da vjeruju da je moguće postići kontrolu odozgo prema dolje nad složenim sustavom poput planeta i svih njegovih stanovnika. Sigurno će propasti. Opasnost je, naravno, da nas povuku sa sobom. Katastrofalne promjene već su u tijeku s obzirom na našu opskrbu hranom i zdravstvene sustave. Imamo ograničeno vrijeme da se pozicioniramo kako bismo spasili što više ljudi. Ali imamo šanse. 

Složen sustav poput ljudskog društva, međusobno povezan na toliko mnogo načina, održava se u velikoj mjeri automatski samoorganizacijom (i u manjoj mjeri urotnicima). Uloga navike u održavanju sustava i suzbijanju promjena ne može se precijeniti. Za provedbu tehnokratske totalitarne vladavine, četvrti industrijski revolucionari neće moći samo fino podesiti sadašnji sustav; morat će srušiti sustav koji su iskvarili i zloupotrijebili kako bi došli do svojih pozicija moći. To će ih učiniti ranjivima. 

Ako žele da postanemo ovisni o njihovim obrocima hrane uzgojenim u laboratoriju, morat će potopiti brodove, izgubiti tvornice za preradu hrane zbog sumnjivih požara, zabraniti poljoprivredu na fosilna goriva i pobiti stada na tvorničkim farmama. Toliko mnogo aspekata gospodarstva i društva ovisi o sadašnjem sustavu da će, kada se rastavi, to biti razoran šok. Možemo očekivati ​​kaos. Ishod će im biti nemoguće kontrolirati, čak i uz svu svoju ekonomsku moć. Tijekom tog vremena kaosa, imat ćemo priliku kao i WEF, ako ne i više jer nas je puno više, okrenuti se lokalnoj proizvodnji hrane, regenerativnoj ispaši i permakulturnom uzgoju. 

Mnogi od nas već su prešli na lokalnu hranu, decentralizirano obrazovanje (poput kućnog školovanja za djecu) i napustili industrijsko-farmaceutsko-medicinski kompleks. Narodna revolucija je već počela. Nemojte tražiti vođe da misle umjesto nas ili da nam govore što da radimo.

Provjeri/expose-news.com

Foto naslovnice: pixabay.com

P O D I J E L I !