Tko je od nas Neo, a tko Truman?

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Prediktivno programiranje

Tekst je prilagođeni autorski rad Đurđice Antolić pod originalnim naslovom „Matrix i Truman Show, fikcija ili predikcija koju sad živimo?“, objavljen uz dopuštenje.

Onaj tko krene u potragu za istinom, to znači da je već uzeo crvenu pilulu. Onaj tko uzme plavu, taj ostaje spavati dubokim snom unutar kompjutorski simuliranog svijeta stvorenog za porobljavanje ljudske vrste. Taj će kontrolirani svijet svakoga podsjetiti na film Matrix (1999) kad smo imali priliku doznati da postoje dvije stvarnosti i da imamo izbor u kojoj ćemo od njih živjeti.

Radnja se filma događa 2199. godine kad su strojevi stvorili simulaciju uz pomoć umjetne inteligencije koju je stvorio čovjek početkom 21. stoljeća. Morpheus zajedno sa skupinom ljudi neovisnih o Matrici iz nje oslobađa Nea (Neo anagram za The One) koji će pomoći srušiti Matricu.

Nick Bostrom, profesor na Oxfordskom sveučilištu, koji vodi Institut za budućnost čovječanstva (Future of Humanity Institute), kaže: 

“Ako u svemiru postoje dugovječne tehnološke civilizacije, i ako one stvaraju kompjutorske simulacije, tamo mora postojati veliki broj simuliranih realnosti uključujući umjetno inteligentne stanovnike koji ne znaju da žive unutar igrice – stanovnici poput nas, možda.“

Mišljenju prof. Bostroma pridružuje se i Elon Musk sa svojom izjavom “da mi najvjerojatnije jesmo unutar simulacije.“

Umjetno inteligentni stanovnici? Simulirane realnosti? Ako o tome razmišljaju znanstvenici, znači li to da nas pripremaju, navikavaju na neki budući život, koji će oni stvoriti, u kojemu između sadržaja kompjutorske igrice i sadržaja u ljudskome mozgu neće biti nikakve razlike? Je li transhumanizam prvi korak do kompjutorske simulacije?

Kad je već o njemu riječ, vrijedi spomenuti doktorsku disertaciju saborske zastupnice Marije Selak Raspudić naslova Ljudska priroda i nova epoha kojim se naslovom tematski naslućuje poboljšanje čovjeka putem tehnike, transhumanizam. Ne znamo koliko o transhumanizmu i kompjutorskoj simulaciji stvarno zna zastupnica Selak Raspudić. Ono što znamo jest da koliko god da zna, o tome javno šuti.

Njezina supruga, zastupnika Raspudića, zabrinjava islamski terorizam u Bosni. Uzimajući u obzir gomilanje migranata uz bosansko-hrvatsku granicu, postoji vjerojatnost da islamizam okupira Hrvatsku, pa je stoga, ukoliko zastupnik promatra problem i s te strane, njegova zabrinutost opravdana. Ali, ako kontrolori svijeta uspiju u svojoj nakani pa transhumanizam i uvođenje čovjeka u kompjutorsku simulaciju zavladaju Zemljom, hoće li svijest o sebi imati okupirani i okupator?

Mala je vjerojatnost da će političari iskoračiti iz konformizma materijalnoga svijeta. Stoga, na nama je odluka u kojoj ćemo realnosti živjeti – onoj u čiju smo zamku upali, ili onoj kojoj, sa  svim svojim ljudskim svojstvima, tjelesnim i duhovnima, pripadamo.

Vratimo se još malo filmu Matrix  i citirajmo Morpheusove riječi: 

“Ti ljudi koje pokušavamo spasiti još uvijek su dio sustava. I oni su naši neprijatelji… većina tih ljudi nije spremna biti otpojena.“

Podsjećaju li Morpheusove riječi na ponašanje mnogih ljudi tijekom, od sustava, strogo kontrolirane koronapandemije, do kojih se uopće ne može doprijeti, tako da oni ostaju i dalje unutar matrice zaključani? Za budnoga i svjesnoga ne postoji simulacija, postoji samo čovjek koji je čovjeku namijenio život u kompjutorskoj simulaciji da bi unutar nje mogao njime upravljati.

Film Zaraza (Contagion), snimljen 2011. godine, doslovce donosi predikciju onoga što ćemo stvarno doživljavati 9 godina kasnije: socijalna distanca, nošenje maske, ostanak doma, bez rukovanja, često pranje ruku i spas u cjepivu. Čak ni više godina od početka tzv. pandemije ljude se i dalje ne može uvjeriti da film govori o dobro smišljenu planu. Oni su ta većina, koju susrećemo svaki dan, o kojoj govori Morpheus – da nije spremna biti otpojena.

U filmu Truman Show (1998), Truman (true man, ili možda hu-man, stvarni, živi čovjek), simbolična prezimena BurBANK, kao Burbank Studios u Hollywoodu, ili kao vlasnici korporacije/banaka, od rođenja usvojen od korporacije, živi u lažnome svijetu koji kreira otac laži, eksponent korporacije i kontrolor simbolična imena Christ(off).

Gledajući film s odmakom od 20 godina, možemo se upitati jesmo li i mi, poput Trumana, od korporacije usvojeni? Tzv. održiva ekonomija, idući putem uništenja malog i srednjega poduzetništva, rezervira mjesto samo za korporacije i velike teh-kompanije. Mi radimo za korporacije. Nakon posla odlazimo u korporativne trgovačke centre, a večer provodimo uz korporativne medije i korporativne društvene mreže putem kojih nas, poput Trumana, netko s kamerama promatra.

Christoffov ured unutar Mjeseca koji podsjeća na NASA-inu kontrolnu sobu ispunjenu brojnim ekranima poruka je da u kreiranju lažnoga svijeta, među inima, uz Hollywood, sudjeluje i NASA. To što je ured smješten unutar Mjeseca pod kupolom zajedno s gradićem simbolična imena Seaheaven (MoreNebo) dvostruka je poruka. Prva je da Mjesec nije onakav kakvim ga mi vidimo, niti jest ono što mi o njemu mislimo. Druga je poruka o dvostruko zatvorenom svijetu – onom stvarnom fizičkom, i onom drugome, također zatvorenom, ali lažnom i prediktivno programiranom koji nas unutar sebe drži zaključanima.

Christoff, igrajući se Boga, kontrolira Sunce i upravlja vremenom proizvodeći oluju, kišu i vjetrove, čime nam film šalje jasnu poruku o klimatskome geoinženjeringu. Podatak da Trumana snima 5.000 kamera, i da cijeli svijet gleda svaku minutu njegova života prediktivno je programiranje o digitalizaciji čovječanstva i svijetu društvenih mreža u kojemu čovjek nije čovjek već meta.

Dok nas konzumerizam i moć glavnostrujaških medija svakodnevno melje u svom žrvnju, za to vrijeme mi si umišljamo da imamo neovisan izbor i slobodnu volju ne shvaćajući koliko smo zaglavljeni u okruženju gdje je svaki dan isti, kao u filmu Beskonačan dan (Groundhog Day), i gdje je svaki naš izbor unaprijed limitiran.

Kome treba Europa (Who needs Europe) naslov iz novina u rukama nekog glumca koji glumi Trumanova sugrađanina, dok pokraj njega stoji drugi glumac držeći u rukama psa, ali ne neke druge, već upravo njemačke pasmine Dachshund, upućuje na Kalergijev plan koji je osmislio Richard Kalergi, eugeničar, izjavivši u svojoj knjizi Praktični idealizam (Practical Idealism)  da želi kompletno uništiti lice Europe i da će Europljani postati azijatsko-negroidni mongreli. Pred toliko godina film nam je poslao poruku da ćemo svjedočiti trenutku kad će biti na djelu agenda da se Europa demografski izmijeni i preplavi migrantima.

I na kraju, tko je Neo, a tko Truman? Svaki među nama budni i osviješteni pojedinac od koga strahuje matrica ili nadzora i kontrole sustav.

Provjeri/www.durdicaantolic.com.hr

Foto naslovnice: pixabay.com

P O D I J E L I !