Pojas Gaze – rak-rana unutar kolektivne ljudske svijesti

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Jedan neprijatelj

Ova priča je fikcija iz alternativnog svemira, nastala u mašti jednog teoretičara zavjera, dakle priča sa Zemlje 2 – na kojoj ne cvatu ruže kao na ovoj našoj Zemlji 1 – gdje su svi čestiti i pošteni i gdje se govori samo istina. Sva imena su ostala ista, a svi događaji su fiktivni.

Ima jedna rečenica koja mi je ostala urezana u svijest u ove zadnje 3 godine više nego i jedna druga:

“Najdublji krugovi pakla rezervirani su za one ljude koji u vremenima moralne krize samo stoje po strani”.

Svatko bi u ovim vremenima trebao govoriti istinu – onako kako ju najbolje razumije. Ova priča o sukobu u Palestini nije ni najmanje tako jednostrana kakvom ju dno-mediji pokušavaju predstaviti.

Palestina je nakon Otomanskog carstva, koje je okupiralo cijeli taj teritorij, na početku dvadesetog stoljeća, bila pod okupacijom Britanaca. 1917. godine potpisana je Balfourska deklaracija – dokument u kojem engleska kruna omogućava Židovima da u Palestini dobiju svoju državu.

Ispočetka su prvo stariji Židovi odlazili u Palestinu kako bi tamo proveli ostatak svog života, međutim polako ih je se sve više i više useljavalo u novu državu. Nakon drugog svjetskog rata i Holokausta u kojemu su Židovi praktički ostali bez mjesta za život, 1948. godine došlo je do glasanja vijeća UN-a da se na teritoriju Palestine stvori država Izrael. Argumenti za stvaranje nove države bili su zasnovani na Balfourskoj deklaraciji i vjerovanjima koja su bila zapisana u Talmudu (zapis debata o učenjima Tore – najsvetije knjige za Židove – vođenih od 2-5 stoljeća prije Krista) i starim Židovskim spisima iz tog doba u kojima je zapisano vjerovanje da je upravo taj teritorij domovina Židova. Međutim, Palestina je već i prije toga bila domovina Židovima – bila je to sveta zemlja koju su Židovi, Kršćani i Muslimani zajedno zvali svojom domovinom i u njoj živjeli kao susjedi.

Nakon 1948. godine, ljudi koji su živjeli u Palestini i koji nisu htjeli jeftino prodati svoju zemlju počeli su bivati nasilno izbacivani sa svojih posjeda na područjima gdje su se počela graditi židovska naselja. Kako se je gradilo sve više naselja, tako je sve više zemlje bilo oduzimano domaćem stanovništvu. Čak i židovski povjesničari potvrđuju da je za stvaranje židovskih naselja bilo potrebno etnički očistiti svu domicilnu populaciju koja je nastanjivala tu zemlju.

Dakle, da bi se stvorio Izrael našeg doba, neophodno je bilo etničko čišćenje, kroz genocid i apartheid (razdvajanje) Židova i svih ne-Židova koji su u to vrijeme nastanjivali tu zemlju, te raseljavanje između 4 i 6 miliona Palestinaca – Muslimana i Kršćana.

Moramo napraviti ovdje malu razliku između Judaizma I Cionizma, jer Cionizam, takav brutalan i nečovječan kakav jest, koristi upravo Judaizam kao svoj štit koji drži ispred sebe. Nakon holokausta, najgora stvar za koju je netko mogao biti optužen je rasizam i antisemitizam. Međutim, cionisti idu i korak dalje, tako da je čak i velik broj Židova koji se nisu slagali s politikom koju je provodila vlada države Izrael bilo obilježeno etiketom antisemita.

Za vrijeme plandemije smo dobro mogli vidjeti kako etiketiranje i posramljivanje dobro funkcioniraju kao strategije koje služe za ušutkivanje.

Najveći obrambeni mehanizam Cionizma je antisemitsko etiketiranje u slučaju negativnog stava o načinu na koji su provodili, ne vidim drugi naziv – nego, etničko čišćenje i apartheid unutar svoje države. Cionisti su uspjeli utkati u kolektivnu svijest da kad god netko progovori protiv Cionizma – da to zapravo znači da se Židovima negira pravo na domovinu.

Skoknimo sada malo u sadašnje vrijeme – u ovaj trenutak – pojas Gaze je jedan od najgušće naseljenih komada zemlje.

Od 2,3 milijuna ljudi koji tamo žive, 70% su izbjeglice unutar zemlje.

Zamislite gustoću naseljenosti u kojoj 2,3 milijuna stanovnika i sav prostor za uzgoj i preradu hrane zauzima teritorij od približno 35 puta 8 kilometara. Od ukupnog broja stanovništva, polovica njih su djeca. Upotrijebite maštu, pa vizualizirajte umjesto uličica – koridore široke 30 cm između kuća kroz koje se ljudsko tijelo jedva provuče. Dakle, u pitanju je zatvor na otvorenom, koji i sami Židovi zovu – najdugovječnijim koncentracijskim kampom na svijetu.

Riječ je o zatvoru s najsiromašnijim mogućim uvjetima za život, u kojem nema čiste vode (iz špina koje funkcioniraju izlazi slana voda, a ljudi skupljaju kišnicu s krovova kuća), struje više nema nego ima, nema anestezija prilikom operacija, školstvo i hrana su očajni, ograđeni su zidom kao životinje u zoološkom vrtu – ne može se izaći van niti ući unutra – osim sa dozvolom… Sve u svemu – katastrofalno očajni životni uvjeti.

Sve ovo jako dobro je poznato, a tko želi može sve provjeriti. No, usprkos svemu, ništa se ne mijenja.

Uđemo li u duhovni aspekt cijele ove priče, ovi ljudi imaju ekstremno bitnu ulogu u kolektivnoj psihi samog čovječanstva. To su ljudi koji predstavljaju samo srce alkemije u svijesti cjelokupnog čovjeka, ogoljeni apsolutno od svega, od svojeg dostojanstva, od svoje čovječnosti i od svojih prava. Izraelski dužnosnici ih zovu – “životinje”. Lišeni su svega osim svoje vjere i volje za život.

Međutim, ti ljudi i dalje nastavljaju živjeti, generaciju za generacijom i većina njih u ovom trenutku niti ne zna za ništa drugo osim za život u okupaciji.

Svakih 2 do 3 godine, počevši od 2001. godine, točno onoliko koliko je dugotrajan ciklus vijesti koje padaju u zaborav, Hamas – organizacija koja vlada pojasom Gaze i s čijim osnivanjem bliske veze imaju izraelska tajna služba Mossad (čiji je moto – “voditi ćemo rat kroz umjetnost lukavosti i prevare”) i američke tajne službe, ispali rakete koje opravdavaju daljnju blokadu i okupaciju, te izgovor da izraelske snage uđu Gazu. Pri tome se redovno izvrši demoliranje nekoliko kvartova i ubojstvo par tisuća ljudi, kao i daljnja aneksija teritorija, koji postaje sve manji.

Taj modus operandi koji se ponavlja bez milosti svakih par godina trebao bi nas bar malo inspirirati da se zagledamo malo dublje u ovu rak-ranu na srcu ljudske vrste. Trebali bi, svatko za sebe, zaviriti u vlastita srca i vidjeti tu istu energiju koja pokreće ovaj perpetualni generacijski horor, jer tu energiju imamo u sebi. Kako bi inače svo ovo vrijeme samo tako mogli promatrati ovu krajnje nečovječnu, surovu i potresnu ljudsku priču bez da ikad progovorimo o njoj?

Kako se ne zapitati jedno zdravo logičko pitanje – Zašto bi Palestinci podržavali Hamas kad znaju da poslije Hamasovog raketiranja Izraela uvijek dolazi 10 puta veća odmazda od strane Izraela? Jesu li ti siromašni ljudi koji jedva preživljavaju, ljudi koji imaju očeve, majke, braću i sestre, kompletni luđaci koji žele gledati raskomadane članove svojih obitelji i sravnjene kvartove svojih susjeda?

U dno-medijima nam se godinama stvarala slika o Palestincu kao o bijesnoj polu-životinji koja trči uokolo naoružana prslukom s bombama, a čak su i djeca bila tako portretirana.

Ako ništa drugo, vidjeli smo u zadnje 3 godine – kristalno jasno kao dan – čija su ruka dno-mediji i njihovi dnovinari – usmjerivači javnog mišljenja, lažnih anketa i posramljivačkih narativa. Oni su manipulirajući krivicom htjeli kompletno zabraniti kretanje svakome tko nije zavrnuo rukav i uzeo SADS (sindrom iznenadne smrti odraslih ljudi) injekciju.

Kako se ne zapitati – Kako je uopće došlo do ovakvog napada na Izrael, državu koja posjeduje apsolutno najmodernije elektronske i optičke sustave za detekciju pokreta u realnom vremenu, kao i to da su bili upozoreni 3 dana prije od strane Egipta o mogućem napadu?

Gledajući sve te animirane marionete Zapada, glumce koji glume državnike, razne Trumpove, Bidene, američki kongres i senat, te kompletnu vrhušku svih EU zemalja, vidimo da se ti, navodno, ljudi koji se jako teško mogu složiti oko ičega i koji su konstantno u nekakvim isfabriciranim prepirkama kojima opterećuju ljude lažnim i nebitnim narativima, svi perfektno slažu po pitanju Izraela i najvećeg koncentracijskog kampa na svijetu.

Kako je moguće da se unutar navodne demokracije, koja je u svojoj osnovi samo međuigra lažnih narativa i još lažnijih izbora, sve te stranke i njihovi čelnici perfektno slažu u tome da nitko neće ni zucnuti kada je u pitanju najveća ljudska tragedija u modernoj povijesti?

Što to govori o tome tko zaista pomiče sve te lutke na koncima?

Oko te jedne stvari, koja predstavlja metastazirani rak unutar ljudske svijesti – ne priča nikad niti jedan medij i niti jedan političar.

Međutim ta stvar ide i dublje od toga, viri direktno u naše duše, u svaku dušu zasebno. To je energija podjele i straha, jer kada slušamo priče kako je Hamas raketirao Izrael ili priču u kojoj je centar Gaze pretvoren u prašinu, neovisno o tome tko je emocionalno zakačen za koji narativ, ključna je podjela. To je energija koju osjetimo u grudima kao želju za osvetom, da ubijemo i opravdamo ubojstvo ili genocid nad drugim narodom. To je energija koja nas tjera da dehumaniziramo drugo ljudsko biće i trivijaliziramo njegovu patnju.

Sve ono čemu danas svjedočimo u svetoj zemlji, događa se i u hramu naše duše i našim tijelima. Kada se ta energija počne buditi u nama, prisjetimo li se kakva je vremena to donijelo nama u bliskoj prošlosti?

Tisućljećima smo konstantno utjerivani u ratove i krvoprolića, kroz iluziju u kojoj smo izmanipulirani da jedni druge percipiramo kao neprijatelje, gdje smo se u rekordnom roku u stanju pretvoriti iz braće u krvnike.

Zašto se ovo događa baš u svetoj zemlji u kojoj je rođen i sam Isus? Jeruzalem je poznat kao grlena čakra svijeta i kada vidimo Zemlju, našu ranjenu majku, kao jedno kolektivno biće, šta bi značilo to da imamo rat na grlenoj čakri? Upravo je sloboda govora i izražavanja ona kreativna sila koja najviše smeta onima koji se žele nadvisiti čovječanstvo – kreatorima ovog trulog sistema, onima koji se stoljećima hrane na ratu, ljudskoj bijedi i patnji. Stvar koja najviše prijeti ovom degeneriranom sistemu jalovog konzumerizma je upravo kreacija, a grlena čakra i dar govora su portali kreacije. Ono što znamo o Jeruzalemu je da je u njemu rođen Isus i da je to mjesto u kojemu se na Zemlji prvi put pojavila Kristova svijest.

Kada zavežemo grlo, istina ne može biti izgovorena u kreaciju. To omogućuje sistemu, koji je sam sebi jedina svrha, da preživi, a može preživjeti samo kroz jalovi, prazni konzumerizam.

Gledajući danas horore ratova na crnim ekranima previše ljudi se hvata za jedan od narativa i na taj način počinje proces u ljudskim srcima. To je proces dehumanizacije druge strane i relativiziranja ljudskog života, a jednom kad se ta stvar otme kontroli brat jednog narativa kreće nožem na brata drugog narativa i rijeke krvi počinju teći. Ljudska psiha vrlo lako ode u to stanje, u crnu rupu mržnje i osvete koja u sebe uvlači sve pred sobom.

Jednom kad igre smrti počnu, ništa ih više ne može zaustaviti.

Vidjeli smo tu brutalnost i divljaštvo u prošlom stoljeću barem dva puta. Oni koji nama upravljaju jako dobro znaju kako se manipulira ljudskim srcem, mislima i emocijama, jer uvijek nakon takve manipulacije, nakon koje slijede masovna krvoprolića, izlaze kao pobjednici čiji ciljevi bivaju ispunjeni.

Isti ti koji su se pobrinuli da situacija na Bliskom Istoku izmakne kontroli, prodali su nam i narativ pandemije i smrtonosne igle s odgođenim djelovanjem, a potrudili su se, također, i da EU bude naseljena migrantima muslimanske vjeroispovijesti. Oni upravo diljem EU-a, uz blagoslov čelnika EU-a, gledaju kako se nad Palestincima vrši zločin i kako im braću i sestre melju u prah.

Mi ljudi imamo samo jednog neprijatelja, a to je onaj koji kreira sve te crne narative, narative mržnje, osvete, raskomadanih dječjih tijela i neutješnih majki i očeva.

Provjeri/Vedran Vičević

Foto naslovnice: pixabay.com

P O D I J E L I !