Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
“Razgovarati sam sa sobom je nešto posve prirodno, čak i onda kada razgovarate na glas. Ako ste pritom riješili svoj problem – neka vas ne uzbuđuje što vas prolaznici čudno gledaju.”
Kad svoju pozornost usmjerimo prema unutra tada kažemo da “razgovaramo sami sa sobom”. Naš unutarnji glas nije uvijek dobar ili koristan. Češće smo skloni usredotočiti se na probleme i ono što je dovelo do njih, a rjeđe na rješenja. Kada smo suočeni s problemom i počinjemo se samosažalijevati tada se taj naš unutarnji glas, naš razgovor sa sobom može poistovjetiti s “brbljanjem”. Pravi razgovor sa sobom nastaje kada problem u svojoj glavi počinjemo analizirati, a potom rješavati.
Brbljanje je jedan od velikih problema s kojima se suočavamo kao ljudska vrsta. Kad brbljamo, onda se brinemo, razmišljamo pogrešno i katastrofiziramo, a to nas zarobljava u ciklusu negativnih misli. Kako povratiti kontrolu nad svojim unutarnjim glasom?
Pretpostavlja se da provodimo između jedne trećine i polovice svojih budnih sati ne živeći u sadašnjosti. A što mi radimo za to vrijeme? Razgovaramo sami sa sobom. Naš unutarnji glas je naša sposobnost da tiho koristimo jezik kako bismo razmišljali o svom životu. Brbljanje se odnosi na tamnu stranu unutarnjeg glasa. Zaglavili smo u negativnom ciklusu koji ovaj izvanredan alat koji posjedujemo, ovaj unutarnji glas, pretvara u prokletstvo, umjesto u blagoslov.
Pretpostavlja se da je naš unutarnji glas posljedica evolucije. Mnogi znanstvenici vjeruju da je jezik alat koji nam pomaže u snalaženju u svijetu, a naša sposobnost da koristimo jezik ne samo za komunikaciju s drugima, već i za komunikaciju sa samim sobom, pruža nam prednost preživljavanja. Jezik je nevjerojatan uređaj za rješavanje problema. Na najosnovnijem kraju spektra, naš unutarnji glas je dio onoga što zovemo sustavom “verbalnog radnog pamćenja”. To je osnovna značajka ljudskog uma koja nam pomaže da verbalne informacije održavamo aktivnima u našim glavama. Naš unutarnji glas također nam omogućuje simulaciju i planiranje.
Primjer: prije važne prezentacije, često nam prolazi kroz glavu što ćemo reći, koje su različite teme koje ćemo predstaviti, možemo čak razmišljati o potencijalnim pitanjima koje bi publika mogla postaviti, a po istom obrascu složit ćemo u svojoj glavi i odgovore na ta pitanja. Simuliramo tu razmjenu i koristimo svoj unutarnji glas da nam pri tome pomogne. Naš unutarnji glas pomaže nam da se kontroliramo. Prisjetite se zadnjeg puta kada ste kasno navečer htjeli posegnuti za poslasticom, ali ste onda pomislili: “Nemoj to učiniti, požalit ćeš ujutro.” To je naš unutarnji glas. I konačno, unutarnji glas nam pomaže da svoje živote smjestimo u “priču” koja za nas ima nekog smisla.
Mnogi od nas svoju pozornost usmjeravaju prema unutra kako bismo smislili neki narativ koji objašnjava naša iskustva na načine koji daju oblik našem razumijevanju toga tko smo i što smo, našeg identiteta.
Ponekad ovaj unutarnji glas može biti nevjerojatan izvor (po)moći, ali ponekad nas može stvarno potopiti. Prvo, nevjerojatno nam je teško usredotočiti se. Brbljanje nam oduzima pozornost. Vjerojatno smo svi doživjeli trenutak, slušajući nekog, a neka njegova riječ ili rečenica stvorila je asocijaciju koja nas je u trenutku odvukla od teme, možda u neko bolno razdoblje našeg života – i naprosto smo prečuli što nam je osoba poručila – jer smo počeli brbljati. Nakon čega slijedi ono poznato: “Što ste ono bili rekli malo prije, možete li ponoviti?”.
Brbljanje također može stvoriti trenja u našim odnosima s drugim ljudima, jer uvijek iznova pričamo o svojim problemima, a pri tome sami nismo dobar slušatelj drugih ljudi i njihovih problema i/ili prijedloga.
Brbljanje nas također može učiniti razdražljivijima i dovesti do nečega što se zove “pomaknuta agresija”.
Konačno, znamo da brbljanje može imati teške i negativne učinke na fizičko zdravlje.
Vjerojatno ste čuli da stres ubija – što nije baš posve točno. Odgovor na stres je adaptivni odgovor, a to je nešto pozitivno. Ono što stres čini toksičnim je kada ostaje kronično povišen tijekom vremena. To je upravo ono što brbljanje čini. Doživimo stresor u svom životu, koji u većini slučajeva tada i završi, ali u našim umovima naše ga brbljanje održava na životu. Stalno razmišljamo o tom događaju uvijek iznova i iznova. A to održava taj odgovor na stres aktivnim na načine koji mogu prouzročiti stvari poput kardiovaskularnih bolesti, kroničnih upala, pa čak i raka.
Teško je precijeniti koliko negativnih implikacije brbljanje može imati. Dobra vijest je da postoji znanstveno utemeljen alat koji možemo upotrijebiti da povratimo kontrolu nad svojim unutarnjim glasom. Postoje stvari koje možemo učiniti sami, postoje načini na koje možemo iskoristiti svoje odnose s drugim ljudima, pa čak i načini interakcije s fizičkim okruženjima.
Jedan od načina kojega možemo izvesti sami je da svoje brbljanje pretvorimo u onaj pozitivan unutarnji glas tako da ne razmišljamo u prvom licu, već sebe “oslovljavamo” po imenu – u drugom licu. Postavimo se u položaj neovisnog promatrača koji želi pomoći svojem prijatelju. Ta “druga osoba” pokušava shvatiti problem, ali ga osobno ne doživljava. Zato nam daje savjet na isti način na koji savjetujemo pravog prijatelja – drugu osobu.
Drugi način je interakcija s fizičkim okruženjima, na primjer s prirodom. Šetnja prirodom, pri čemu se aktivno uključimo u opažanje posebnosti okruženja, ljepotu cvijeta ili stabla, monumentalnu stijenu ili lijepi potok, ili pak šetnja s kućnim ljubimcem, može nam uvelike pomoći da se “odlijepimo” od brbljanja i svoje misli te osjećaje barem privremeno preusmjerimo. Nakon takve šetnje osjećat ćemo se bolje i u boljoj smo mogućnosti sukobiti se s problemom i brbljanjem koje se može vratiti, ali u blažem obliku.
Kada to nije dovoljno jer je problem prevelik da ga sami apsolviramo, onda možemo upotrijebiti razgovor sa drugom osobom, najbolje s prijateljem koji ima visok stupanj empatije prema nama i spreman je pomoći. Pretpostavka je da taj prijatelj ima potrebne vještine, a to je trenutak u kojem će nas prestati slušati u našem brbljanju i zapravo ga prekinuti, te početi postavljati pitanja u potrazi za rješenjem – drugim riječima uvući će nas u traženje rješenja.
Pri tome treba paziti da izaberemo pravu osobu. Najgore što nam se može desiti je da naletimo na osobu koja nas uopće ne sluša i ne shvaća naš problem, a po prirodi je i sama brbljava, pa sama započinje svoje brbljanje prema nama. To je upravo razlog da se nakon takvog “brbljanja” u kafiću osjećamo još lošije i smoždenije. Naše vlastito brbljanje je dodatno potkrijepljeno brbljanjem osobe s kojom smo namjeravali podijeliti svoje bolno iskustvo. Otuda izreka da njih dvojica ili njih dvije samo “brbljaju”, a da pritom ništa nisu riješili.
Jedan sjajan primjer ovih alata su rituali. Volimo imati kontrolu. Kada doživimo brbljanje, često se osjećamo kao da nas naše misli kontroliraju i da smo posve bespomoćni. Jedna od stvari koje smo naučili kroz znanost je da možemo kompenzirati ovaj osjećaj nekontroliranosti stvaranjem reda oko nas – rituali su jedan od načina da to učinimo. Ritual je uređeni slijed ponašanja koji rigidno izvodimo na isti način svaki put, angažirajući isti slijed ponašanja svaki put na isti način. To nam daje osjećaj reda i kontrole. To je izuzetno dobar lijek kada zaglibimo u brbljanju. Mali problemi – operite suđe i pomozite ženi. Veliki problemi – preuredite i očistite garažu od viška stvari.
Velikan tenisa, Rafael Nadal, rekao je da mu je najteža stvar s kojom se bori na teniskom terenu upravljati glasovima u svojoj glavi. Zato se bavi ritualima. Prije svakog udarca loptice, kad on servira, izvede cijelu malu predstavu: od popravljanja kose, brisanja znoja s čela, do popravljanja hlača i narukvica za ruke, koje sprječavaju znojenje dlanova. U pauzama između pojedinih mečeva prelazi na svoju klupu. Prvo otpije gutljaj iz jedne boce vode. Zatim otpije gutljaj iz druge boce. Zatim svaku bocu s vodom vraća točno na mjesto odakle ju je uzeo, dijagonalno prema terenu. To je ritual koji provodi kako bi obuzdao brbljanje u glavi.
Ne postoje pojedinačni alati koji rade podjednako dobro za sve ljude i u svim situacijama pri obuzdavanju brbljanja. Umjesto toga, pravi je izazov zapravo otkriti koje su jedinstvene kombinacije alata koje pojedincu najbolje odgovaraju.
Je li doživljaj brbljavosti znak vaše slabosti? Je li to dokaz vaše smanjene inteligencije? Postoje li ljudi koji tih problema nemaju? Apsolutno ne. Svatko od nas je iskusio brbljanje, ono je neizbježno: kada se vozimo u automobilu, kada “samo sjedimo” ne radeći ništa, brbljanje se može pojaviti dok gledamo film ili utakmicu, primjera je nebrojeno. Razlika je samo u tome kako ga savladavamo.
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
