Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Alkalizirajte se – održavajte pH iznad 7,36
Ako dosad već niste čuli za dr. Otta Heinricha Warburga, njemačkog znanstvenika koji je 1931. godine dobio Nobelovu nagradu za otkriće prirode i načina djelovanja respiratornog enzima, možete zahvaliti farmakomafiji. Naime, njegovo otkriće otvorilo je puteve u poljima staničnog metabolizma i staničnog disanja, što je, između ostalog, doprinijelo saznanju da kancerogene stanice mogu živjeti i razvijati se, čak i u nedostatku kisika.
Daljnjim istraživanjem dokazano je da su stanice raka zapravo anaerobne, što znači da ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih razina kisika.
Warburgova teorija raka ili “Warburgova hipoteza” pretpostavlja da je pokretač tumorigeneze nedovoljno stanično disanje uzrokovano oštećenjem mitohondrija. Warburgov efekt opisuje zapažanje da stanice raka, i mnoge stanice uzgojene in vitro, pokazuju fermentaciju glukoze čak i kada je prisutno dovoljno kisika za ispravno disanje. Drugim riječima, umjesto da u potpunosti dišu u prisutnosti odgovarajućeg kisika, stanice raka fermentiraju.
Prvi uzrok i prevencija raka
Njegova teorija postaje jasnija iz ulomaka predavanja „Prvi uzroka i prevencije raka“, kojeg dr. Otto Warburg održao dobitnicima Nobelove nagrade 30. lipnja 1966. u Lindauu u Njemačkoj.
„Postoje primarni i sekundarni uzroci bolesti. Na primjer, primarni uzročnik kuge je bacil kuge, ali sekundarni uzročnici kuge su prljavština, štakori i buhe koje prenose bacil kuge sa štakora na čovjeka. Pod primarnim uzrokom bolesti mislim na onaj koji se nalazi u svakom slučaju bolesti.
Rak, iznad svih drugih bolesti, ima bezbroj sekundarnih uzroka. Gotovo sve može uzrokovati rak. Ali, čak i za rak, postoji samo jedan primarni uzrok. Glavni uzrok raka je zamjena disanja kisika (oksidacija šećera) u normalnim tjelesnim stanicama fermentacijom šećera.
Sve normalne tjelesne stanice zadovoljavaju svoje energetske potrebe disanjem kisika, dok stanice raka zadovoljavaju svoje energetske potrebe velikim dijelom fermentacijom. Sve normalne tjelesne stanice su obvezni aerobi, dok su sve stanice raka djelomični anaerobi. Sa stajališta fizike i kemije života, ta je razlika između normalnih i stanica raka toliko velika da se jedva može zamisliti veća razlika. Plin kisik, donator energije u biljkama i životinjama, zbačen je s trona u stanicama raka i zamijenjen reakcijom stvaranja energije najnižih živih oblika, naime fermentacijom šećera.
U svakom slučaju, tijekom razvoja raka, disanje kisika uvijek opada, dolazi do fermentacije, a visokodiferencirane stanice se pretvaraju u fermentirajuće anaerobe, koji su izgubili sve svoje tjelesne funkcije i zadržali samo sada beskorisno svojstvo rasta i replikacije. Dakle, nestankom disanja ne nestaje život, nego nestaje smisao života, a ostaju strojevi za uzgoj koji uništavaju tijelo u kojem rastu.
Svi karcinogeni izravno ili neizravno oštećuju disanje remećenjem kapilarne cirkulacije, što je dokazano činjenicom da ne postoji stanica raka koja ne pokazuje poremećaje disanja. Naravno, disanje se ne može popraviti ako je u isto vrijeme oštećeno kancerogenom.
Kako bi se spriječio rak, predlaže se prvo da se brzina krvotoka održava tako visokom da venska krv još uvijek sadrži dovoljno kisika; drugo, održavati visoku koncentraciju hemoglobina u krvi; treće, uvijek dodavati u hranu, čak i zdravih ljudi, aktivne skupine dišnih enzima; te povećati doze ovih skupina, ako se već razvilo pretkancerozno stanje. Ako se istodobno rigorozno isključe egzogeni karcinogeni, tada se veći dio endogenog raka danas može spriječiti.
Ovi prijedlozi ni na koji način nisu utopijski. Naprotiv, mogu ih ostvariti svi, svugdje, u bilo koji čas. Za razliku od prevencije mnogih drugih bolesti, prevencija raka ne zahtijeva državnu pomoć, a ni puno novca.
Mnogi se stručnjaci slažu da bi se moglo spriječiti oko 80% svih vrsta raka kod ljudi, ako bi se poznati karcinogeni mogli držati podalje od normalnih tjelesnih stanica. Ali kako se preostalih 20%, takozvanih spontanih karcinoma, može spriječiti? Nedvojbeno je da bi se svi oblici raka mogli spriječiti ako bi disanje tjelesnih stanica ostalo netaknuto.
Nitko danas ne može reći da ne zna koji je glavni uzrok raka. Naprotiv, ne postoji bolest čiji je prvi uzrok bolje poznat, tako da danas neznanje više nije izgovor za izbjegavanje mjera prevencije. Nema sumnje da će prevencija raka doći. Ali koliko dugo će se prevencija izbjegavati ovisi o tome koliko će dugo proroci agnosticizma uspijevati kočiti primjenu znanstvenih spoznaja u području raka. U međuvremenu, milijuni muškaraca i žena moraju nepotrebno umrijeti od raka.“
Što učiniti?
Tragedija današnjeg vremena je činjenica da je svijet medicine preuzet od strane zlonamjernih ljudi, koji su pomoću farmakomafije ovladali svim njenim segmentima i usmjerili ljudsku zdravstvenu sudbinu prema bolesti, kako bi stvorili nepresušan izvor konzumenata za svoje pripravke koji ne liječe. Vrhunac ove drame upravo se ovih dana odvija pred našim očima…
No nemojmo očajavati, jer dr. Warburg nam je ostavio neprocjenjivo nasljeđe, kojem se treba u potpunosti vratiti i posvetiti ukoliko želite život bez bolesti. Najjednostavnijim rječnikom rečeno, potrebno je alkalizirati svoje tijelo i unijeti u njega što veću količinu kisika.
A kako to napraviti možete pročitati ovdje.
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
Problem “farmaceutska industrija” je višeslojni.
Na najnižem nivou ćemo lako zaključiti da u radu farmaceutske industrije postoji sukob interesa sa proklamovanim zadatkom. Naime, ona bi trebalo da “otkriva i proizvodi lekove koji će izlečiti naše bolesti” – ako izleče naše bolesti onda ostaju bez posla! Štaviše, ako bolest samo zalečuju pa se ona stalno vraća ili ako se tim procesom čak dodatno narušava zdravlje… njihov posao je zagarantovan.
Naravno, takvo ponašanje je nezakonito, postoje državni organi koji to neće dozvoliti… i tu dolazimo do sledećeg nivoa.
Iako su istraživanja u farmaciji skupa, dugotrajna (tako i mora da bude jer je u pitanju naše zdravlje), njihova osnovna sirovina je nafta! Kad uporedite cenu leka sa njegovom masom dolazite do zaključka da bi sirovina za njegovu proizvodnju morala da bude veoma skupa. A nije. Dakle, farmaceutska industrija nam prodaje intelektualnu svojinu (rezultate istraživanja) za mnogo velike pare – ostvaruju ENORMAN profit. Ali da bi to moglo da funkcioniše mora dobro da se “podmaže”! Tu dolazimo do pomenutih državnih organa…
———————
Ako ste mislili da je to sve, grdno se varate – još nismo ni načeli najdublji, najmračniji sloj.
Velika većina svodi razne manipulacije na finansijsku ravan, u većini slučajeva i jeste tako. Ali najviše nivoe moći ne pokreće zarada, to se na bezbroj primera može videti. Pogledajmo petovalentne vakcine: zašto farmaceutska industrija insistira na njima kad može više da zaradi prodajući te vakcine pojedinačno? Ne samo da nema logike nego kad se pogleda statistika pojave autizma, grafikon “ide u nebo” od momenta kada ove vakcine počinju da se koriste! I to je lako proveriti, opšte je poznato! Ne možemo da ne zaključimo da neko ŽELI “autističe subjekte” (da ovde zasad stanemo).
Tako dolazimo do kampanje “mRNA vakcinacije protiv kovida” što je najveći eksperiment na ljudima ikad a sve više postaje jasno da je i najveći zdravstveni zločin ikad. Kad pogledamo kako je to išlo, od pre izbijanja pandemije preko ponašanja vlasti, odgovornih službi pa do njihovog sadašnjeg ponašanja i informacija koje izlaze na videlo, jasno je da je u pitanju neki vrlo mračan plan… i što je najgore taj plan nije gotov, veća je verovatnoća da nas glavno tek čeka.
Dakle, mnogo je gore nego što na prvi pogled izgleda…
Njemački autor, Jörg Blech, napisao je prije 20-ak godina knjigu “Die Krankheitserfinder – Wie wir zu Patienten gemacht werden ” (Izmišljivači bolesti- Kako od nas prave pacijente”) u kojoj je opisao manipulacije i prevare farmaceutske industrije, koja stalno izmišlja nove bolesti, i za njih razne lijekove, da bi ih bolje prodali. On kaže, da se predstavnici farmaceutskih firmi često sastaju i otvoreno razmatraju, kako izmišljati nove bolesti, i lijekove za njih. Blech je inače mainstream novinar, dakle nije nikakav alternativni “teoretičari zavjere”.
U uvodu se kaže:
“Farmaceutska industrija stvara novu definiciju zdravlja čovjeka, tako da je (po toj definiciji) zdravlje, stanje koje nitko više ne može postići. Mnogi normalni procesi života; kao rođenje, starost, seksualnost, osjećaj nesretnosti i smrt- kao i normalni načini ponašanja, predstavaljaju se sistematski kao bolesni. Koncerni koji djeluju globalno sponzoriraju izmišljanje cijelih bolesti i metode njihova liječenja i tako stvaraju nova tržišta za svoje produkte. Jer, tako što, se (tabletama) smiruje živahnu djecu, kolesterin proglašava faktorom rizika broj 1 ili se uvode sporni pregledi za navodnu preveneciju bolesti,- može se zaraditi puno novca..”
On spominje brojne primjere, izmišljenih bolesti kao naprimjer: “Sindrom tigra u kavezu”. Očevi nisu više u stanju donositi odluke, sa svakim i svačim su u sukobu..kao tigar, zatvoren u kavezu…
Ili primjer izmišljanja problema kod muškraca “nedostatak testosterona”. To je, kada pojedini muškarci nemaju volje za seksom sa svojom partnericom.. I uzrok je “nedostatak testosterona”, “koji može pogoditi i mlade muškarce”.. A sve je izmisliila famaceutska firma Dr. Kade/Besins iz Berlina.. Koja je naravno ponudila lijek za to, takozvani “testosteronski gel”, koji se treba mazati po trbuhu i tako se navodno povećava količina testosterona.. Nakon toga, broj recepata za “testosteronski gel” u Njemačkoj, se ustrostručio.. Međutum, taj gel, osim što je bio beskoristan i prevara, je štetan, jer kod muškaraca koji imaju preko 40 i 50 godina i proširenu prostatu, može izazvati rak.
Suradnici faramaceutske industrije i liječnici, prirodne promjene tijekom života i normalne načine ponašanja, predstavljaju kao bolesne. Oni medikaliziraju naše živote. ranije se pokušavalo pronaći neko sredstvo protiv svake bolesti, danas je obrnuto: za svako sredstvo pokušava se pronaći bolest.- kaže Blech.
1)normalni procesi života, prodaju se kao medicinski problem.. Tako je izmišljen klimakterij i za muškarce. A za žene je to izmišljeno davno prije. Naime neki liječnik u New Yorku, prije 70-ak godina, koji je tada objavio knjigu “Feminie forever”. U njoj je hvalio estrogen dobiven iz urina trudnih kobila. Kao odlično sredstvo za žene koje su u menstrulanoj pauzi. Puno godina kasnije, saznalo se da je ovu knjigu ovog liječnika financirala farmaceutska firma Wyeth Ayerst.
2) osobni i socijalni problemi prodaju se kao medicinski problemi. DSM- dijagnostički i stastistički manual psihičkih smetnji, sistem u psihijatriji, koji klasificira bolesti, nabraja sve načine ponašanaja koji se smatraju bolesnima. To je glavni standardni “stručni” priručnik u psihijatriji, koji je sa svakim novim izdanjem postajao sve deblji i deblji, i u njemu su se nalazile sve više i više novih bolesti. Mnogi načini ponašanja i djelovanja, koji su ranije važili kao normalni– svrstani su u bolesti i poremećaje.
Jedan primjer od tih novih izmišljenih psihičkih bolesti je DMDD (Disruptive Mood Dysregulation Disorder) disruptivna smetnja regulacije rasopoloženja– i to kofol pogađa djecu, koja su prkosna i bijesna. Bolest je izmislila psihijatrica Ellen Leibenluft , i tu bolest navodno ima oko 3% djece. Ali u početku je i ADHS, pogađala samo 3% djece, a danas , se ubraja u najčešeće “dječje bolesti” uopće.. To je ona izmišljena pishička bolest, ako su djeca previše živahna, i to se zove “nedostatak pažnje/poremećaj hiperaktivnosti” (engleska kratica ADHS).
Normalna senilnost u podmaklom dobu kod starijih ljudi, također je proglašena za novu bolest.. Ili također, ako netko previše tuguje za nekom bliskom osobom, koja je umrla.. Po priručniku psihičkih bolesti i poremećaja DSM-u, tko tuguje više od 2 tjedana- taj onda ima ovaj novi psihički poremećaj.
3) Rizici se prodaju kao bolesti. Medicinska stručna udruženja postavljaju samovoljno normalne granične vrijednosti za nešto. I na taj način mogu preko noći milijune ljudi pretvoriti u pacijente. Naprimjer, tako su graničnu vrijednost dopuštene količine kolesterina snizili sa 250 na 200 miligrama po decilitru krvi. I odmah, svatko onaj, tko ima preko 200 važi kao bolestan. Također i normalni krvni tlak, snizili su sa 160 na 100, i sa 140 na 90 I takom je svatko tko ima preko 100, odnosno 90, proglašen da je bolestan od visokog tlaka. Tako su snizili i graničnu vrijednost testosterona na 12 nanomola po litru krvi, i na taj način su oko 20% zdravih prosječnih muškaraca, koji imaju manju vrijednost ispod te granice, odmah proglašeni bolesnima. Jedan od liječnika, koji je postavljao ove novu vrijednost za količinu testosterona, nastupao je na skupovima farmaceutske industrije za masni honorar i havalio gore spomenuti testosteronski gel.
4) rijetki simptomi prodaju se kao totalna masivna pojava. kao naprimjer “erektilna disfunkcija”. Baš pred uvođenje viagre na tržište, odjednom se masovno “proširila” impotencija u muškaraca. tada su na portalu Pfizera, koji proizvodi viagru, objavili ovo: “Smetnje u erekciji su ozbiljan i česti zdravstveni poremećaj: otprilike 50% muškaraca između 40.-te i 70-te životne dobi su podgođeni – dakle, svaki drugi.”
Za drugu stranu, za žene, liječnici lobisti farmaceutske industrije, izmislili su i za žene sličan problem: da žene nemaju volje za seks i to su nazvali:«Hypoactive Sexual Desire Disorder» (HSDD). Ova “bolest” proglašena je na jednom skupu 19 stručnjaka, od koji su 18 njih bili lobisti farmaceutske industrije. I odmah se naravno stvorila i odgovarajuća anketa, po kojoj, 43% svih žena imaju HSDD. I naravno za to trebaju neke pilule. I te pilule su odmah izmišljene i za žene, i nazvane “pink viagra”. Ustvarnosti, FDA (američka državna agencija za odobravanje lijekova i cjepiva), odobrila je ustvari davno poznati antidepresivni lijek Flibanserin kao sredstvo za “potenciranje požude” kod žena, dakle, kao “žensku pink viagru”.
5) laki simptomi prodaju se kao znaci teške bolesti. Kao naprimjer “sindrom razdraženog crijeva”..Ustvari se radi o normalnim simptomima, koje je vjerojatno svatko imao barem jedanput: bolovi, proljev, učestali prdež.. “Stručni” časopis «British Medical Journal», otkrio je tada prijedlog jedne PR firme po nalogu farmaceutske industrije: u kojem se kaže da nadraženo crijevo treba predstaviti kao “vjerodostojnu, učestalu i stvarnu bolest”. i da se “sindrom razdraženog crijeva mora utuviti u glavu liječnika kao značajno i posebno stanje bolesti”
U stvarnosti je sindrom razdraženog crijeva u manje od 5% slučajeva, doista ozbiljan problem. A i navodni lijek za tu izmišljenu bolest nije baš bio učinkovit i uspješan, pa je to bio fijasko za farmaceutsku firmu, koja ga je izmislila.
Sličan fijasko doživjeli su i sa izmišljenom bolesti “Sisi sindrom”. navodno posebna vrsta depresije kod žena, nazvana po poznatoj austrijskoj carici Sisi.
buecher.de/artikel/buch/die-krankheitserfinder/12742338/