Anatomija prevare – 2.dio

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Virusi, hm…

„Kada izađete na teren fotografirati, pobrinite se da su vam svi instrumenti besprijekorni: leće čiste i neogrebane, na senzoru kamere nema čestica prašine, baterije pune, oči kristalno čiste, glava bistra i bez  nepotrebne »prtljage« – pogotovo ako idte u divljinu i možete završiti u kakvoj provaliji. Ja sam amaterski fotograf. Ako ne vjerujete meni – pitajte Helmuta Newtona.”

Legenda kaže da je 1947. godine, kada je izumljen elektronski mikroskop, jedan znanstvenik napravio tzv. “kontrolni eksperiment”. Što je to? Učinio je ono što su svi pravi znanstvenici tog vremena trebali učiniti. I svi znanstvenici nakon tog vremena. Ovo bi trebalo biti napisano u uvodu svakog priručnika za rukovanje elektronskim mikroskopom. Da je to bio slučaj, čovječanstvo bi bilo pošteđeno velike katastrofe koja je uslijedila.

Ovaj znanstvenik je razmišljao potpuno logično i rekao si je da će prije proučavanja nekog “bolesnog” tkiva napraviti kontrolni eksperiment. Proći će cijeli proces proučavanja preparata, tako što će prvo uzeti tkivo potpuno zdrave osobe. Nakon toga će uzeti tkivo bolesne osobe i međusobno usporediti rezultate. Kada je proveo te dvije studije i usporedio rezultate, ustanovio je da se ni u čemu ne razlikuju. Bio je potpuno iznenađen. I uzbuđen, i to zato što se već vidio na dodjeli Nobelove nagrade za mikrobiologiju. Svjetske novine bi velikim, masnim slovima napisale: “Ovo je čovjek koji je razbio mit o virusima. Čeka ga Nobelova nagrada za mikrobiologiju”.

Onda se otrijeznio i uključio svoj “praktični” dio mozga, te počeo razmišljati. Što bi mu se moglo dogoditi: ne samo da će izgubiti Nobelovu nagradu, već bi mogao izgubiti i znanstvenu i liječničku licencu. Ako sruši mit o “najvećoj istini svih istina” (ili bolje rečeno: najvećoj laži svih laži) – da virusi nisu ono što su ga godinama učili u najprestižnijim školama i fakultetima Zapada. Stoga je mudro odlučio stisnuti zube, začepiti “brnjicu” i nastaviti svoj skromni život operatera najsofisticiranijeg uređaja čovječanstva – elektronskog mikroskopa.

Iskreno rečeno, upravo je to i bila ova naprava. Atomska bomba koja je prije nešto manje od dvije godine sa zemljom sravnila dva japanska grada bila je pravo tehničko čudo – ali bila je namijenjena uništenju, nečem zlokobnom. Elektronski mikroskop je bio namijenjen za dijametralno suprotnu funkciju – spašavanju čovječanstva od bolesti. Spas od onih najtežih, najopakijih bolesti koje haraju čovječanstvom.

I tako je ostalo sve do 2017. godine kada je virolog dr. Stefan Lanka, koji je ponovio ti. “kontrolni eksperiment ” nekoliko puta, te o tome zapisao cijeli niz dokumenata i snimio seriju video zapisa. Štoviše, Dr. Lanka je 2017. osvojio njemački Savezni i Vrhovni sud svojom raspravom da ospice ne uzrokuje virus. Dokazao je da virus ospica ne postoji. Što god uzrokovalo “ospice” – to nije neki zli virus koji čeka iza ugla da nasrne na vas, ukopa se u vaše tijelo, razmnoži se tamo i pritom izazove potpunu pustoš.

Njegove dokumente i video snimke možete pronaći na internetu. Google vam ih ne nudi, ili vrlo selektivno – jer Google se brine da “istina svih istina” ne dođe do vas, do vašeg uma, i tu izvrši potpunu i nepovratnu “destrukciju”. Za njegove dokumente i video zapise morat ćete se malo potruditi: možda upotrijebite tražilicu Yandex, ili Duck-Duck Go (umjesto Googlea), a video zapise potražiti na BitChuteu ili Rumbleu umjesto na Youtubeu. Pronađite ga, potrudite se – kao što sam jednom napisao u jednom od svojih postova – najgori ručak je besplatan ručak.

Dr. Lanka nije neki usamljeni “Don Kihot”. Postoje mnogi drugi liječnici i znanstvenici koji su sami sebi rekli: “Pa, i ja ću to probati. Možda je ovaj “tip” Dr. Lanka napravio temeljnu pogrešku u svojim promatranjima i ja ću je prvi otkriti. Ili potvrditi njegovu tezu.” Na ovom svom vrlo intimnom putovanju, dragi čitatelju, susresti ćete i dr. Toma Cowana, dr. Andyja Kaufmana i mnoge druge. Samo si uzmite dovoljno vremena – ovo je vjerojatno najveće otkriće vašeg života. Barem sam ja to tako doživio.

Za mene je ovo otkriće čak zasjenilo moje osobno otkriće, jednog davnog kolovoza 2003. godine, kada sam držao svog osmogodišnjeg sina za ruku i vodio ga ispred originalnog Apollo lunarnog modula u Tehničkom muzeju u Londonu. Kad sam mu prišao, u milisekundi sam pomislio: “nema šanse da su s ovim traktorom bili na Mjesecu”. Tada sam postao druga osoba, Aloha verzija 2.0. I od tada istražujem svijet oko sebe. Zašto? Jer me zanima.

Ovo pisanje bih zaključio kao razotkrivanje (debunk) jedne teze koja također dovodi u zabludu i ograničava nas u razmišljanju i istraživanju životnih istina. Naime, da “mudar čovjek uči na tuđim greškama, a budala na svojima”. Smatram se pametnom osobom, ali napravio sam toliko glupih grešaka u životu da to ide dalje od jedne “ćakule” na kavi. Nešto nije u redu s ovom izrekom.

Ali što ako je ispravno upravo suprotno: morate napraviti neke temeljne pogreške u životu – da biste iz njih naučili nešto kvalitetno. Što je bol veća, iskustvo je veće i dublje. Nakon toga slijedi iskrena analiza, bez zavaravanja „javnosti“, bez zavaravanja vašeg unutarnjeg „ja“. Kad sjednete i iskreno porazgovarate sami sa sobom – dođete do nevjerojatnih zaključaka.

Dakle, dragi čitatelju, samo vi griješite i, ako je moguće, neka vas (ipak) tijekom tih grešaka “netko” zaštiti – netko kome je stalo do vaše sretne zvijezde. Ako vjerujete u Boga, neka to bude On. Ili kako kaže jedna simpatična izreka oca koji savjetuje sina: “Sine, neka te Bog čuva loših žena. Dobrih se čuvaj sam.”

Sada postavite sebi pitanja i pokušajte najprije razmisliti o njima. Ne morate odmah pronaći odgovor.

Do odgovora dolazite razmišljanjem.

1. Zašto znanost o tome šuti?

2. Zašto ovo ne vidimo na našim TV ekranima i u masovnim medijima?

3. Zašto o tome šute tisuće i tisuće znanstvenika i liječnika diljem svijeta?

4. Znaju li svi ti znanstvenici i doktori uopće za ovo?

5. Ako znaju – zašto šute?

6. Ako ne znaju – kakvi su to znanstvenici?

7. Nije li osnovni postulat znanosti „stalna sumnja“ u sve što nas okružuje, stalno propitivanje?

8. Kako je moguće da je ova istina tako dobro skrivena?

9. Tko i zašto skriva ovu istinu?

10. Jesam li misaono biće?

11. A ako nisam – zašto nisam?

12. Mogu li ovo promijeniti?

Za kraj, dragi čitatelju, želio bih ponuditi jednu zanimljivu misao, nažalost već sam zaboravio autora, svakako je to citat: “Ako svi misle isto, onda nitko ne misli previše.”

Dodatak

Ono što slijedi su moja osobna razmišljanja o ovoj temi:

– Dr. Stefan Lanka i ostali uvjerili su me u svoje tvrdnje na čisto znanstveni i logički način. Samo sam morao pristupiti temi otvorenog uma, angažirati svoju inteligenciju i dar kritičkog mišljenja. Ili kolokvijalno rečeno – staviti mozak na ON

– Ako su “virusi” potpuno isti kod savršeno zdravih kao i kod (savršeno) bolesnih ljudi – što onda uzrokuje bolest? Kako je moguće da neki ljudi hodaju svijetom s hrpom “virusa” u tijelu – i dobro su, zdravi su, a tako se i osjećaju. Štoviše, niti ne shvaćaju da su “zaraženi” smrtonosnim i malo manje smrtonosnim “virusima”

– Ne kažem da “virusi” ne postoje. Možda ono što znanstvenici diljem svijeta vide pod elektronskim mikroskopom – možda su doista virusi. Ali onda treba nastaviti znanstvena istraživanja i otkriti – koji je to, dovraga, razlog da neki ljudi obolijevaju (pa čak i umiru), a drugi žive savršeno zdravim životom do starosti?

– Koji je “okidač” koji uzrokuje da se “virus” najednom probudi i izazove potpunu pustoš u tijelu?

– Ali ako virusi ne postoje – to je također sasvim prihvatljiva hipoteza – što onda uzrokuje bolesti? I kako se te bolesti šire među stanovništvom? Pritom mi pada na pamet jedna poznata i višestruko potvrđena studija: skupina žena koje dugo žive zajedno, u relativno ograničenom i zatvorenom prostoru – s vremenom toliko precizno “podese” svoj mjesečni ciklus da nakon nekog vremena sve istovremeno dobiju menstruaciju, a zatim se redovito ponavlja svakih 28 dana. Kako to funkcionira? Što to uzrokuje? Odakle “dolazi” menstruacija? Iz četvrte dimenzije?

P O D I J E L I !