Ponedjeljak, 7 listopada, 2024
NaslovnicaLažna povijestAustralija nije ono što se čini

Australija nije ono što se čini

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Zvjezdaste utvrde u Australiji

Ako je vjerovati službenoj povijesti (a nije), ovaj „dragulj teorije zavjere“, kojeg su pronašli istraživači amateri, ne bi smio postojati na australskom kontinentu. Naime, nitko, pa čak ni „službena“ povijest, ne zna objasniti postojanje zvjezdaste utvrde u golemoj pustinji južnog dijela Zapadne Australije, čije točne koordinate na Google Mapsu-u i Google Earth-u se nalaze ovdje. Provjerite…

Osim što ne postoje povijesni zapisi o izgradnji ove zvjezdaste građevine, vrlo je čudno da je ona izgrađena usred ničega, jer ako se radi o obrambenim građevinama, kako nam se to pokušava nametnuti, koga, od čega i što je točno branila ova utvrda?

No, tu ne prestaju čudne stvari oko ove utvrde. Ako malo smanjite prikaz, možete vidjeti iste stvari kao i na mnogim drugim lokacijama zvjezdastih utvrda diljem svijeta – znakovi onoga što izgleda kao veliki drevni grad koji je bombardiran:

- Advertisement -

Udaljite li još malo, vidjet ćete brojne kvadrate koji se protežu stotinama milja. Ovo nisu prirodne formacije, izgledaju kao mreža ulica, od kojih mnoge radijalno vode upravo prema zvjezdastoj utvrdi:

Najduže ograde na svijetu

Australija ima najdužu ogradu na svijetu u dužini od nevjerojatnih 5614 km, izgrađenu 1880-ih i nazvanu Dingo ograda, s navodnom svrhom da drži zečeve podalje od oranica. Ništa neobično, zar ne? Izgradimo ogradu kroz cijelu zemlju kako bismo zečeve držali podalje od usjeva. Ali budući da se usjevi uzgajaju s obje strane ograde, pitanje je koju stranu treba zaštititi?

Mnogi ljudi u Australiji komentirali su da “zadržavanje zečeva” ne može biti prava svrha ograde jer prije nego što je struktura uopće dovršena, bilo je mnogo zečeva s obje strane. Naravno, to je samo „objašnjenje“ za ljude koji su previše lijeni da misle svojom glavom. Iako je bilo izvještaja da je ograda beskorisna protiv zečeva, oni su je nastavili graditi? I iako danas štetočina kunića više ne postoji, oni je nastavljaju održavati?

Druga najduža ograda na svijetu također je u Australiji. To je ograda Zapadne Australije otporna na zečeve koja se proteže na 3265 km. Samo u Zapadnoj Australiji zapravo postoje tri ogromne ograde:

Morate priznati da se radi o vrlo čudnom načinu “kontrole štetočina”. Postoji li neko drugo objašnjenje za postojanje ovih ograda?

- Advertisement -

Zabranjena mjesta

Na prvi pogled, Australija je zemlja kao i svaka druga. Ali samo mali pogled iza površnih turističkih brošura otkriva da je posve jedinstvena. Postoji mnogo mjesta koja su zabranjena za obične ljude jer im se ne može pristupiti normalnim vozilima ili je vlada uspostavila zabranjene zone.

Zabranjeno područje Woomera

Ovo područje veličine Engleske je strogo “zabranjeno” i nećete ga nikada vidjeti osim ako ne radite za vladu. Nema veze što su Aboridžini tamo živjeli tisućama godina (i još uvijek žive). Kažu da je ovo područje za svemirska istraživanja, zračne snage i raketne poligone. Pa, dobro ništa čudno, ali ima jedan problem? Područje je zaosta ogromno.

Zamislite samo da vam treba područje veličine Engleske za eksperimente s raketama. Kome treba toliki prostor za lansiranje raketa? Čak ni Amerikancima koji imaju 329 milijuna ljudi, pa ni Rusima s 145 milijuna… E, ali Australiji koja ima samo 25 milijuna ljudi, baš treba poligon ove veličine za testiranje raketa? Kao i kod ograda za kuniće, službeno objašnjenje nije baš uvjerljivo.

Raketni domet prikazan na slici ispod ne zahtijeva čak ni mali djelić tog prostora:

- Advertisement -

Može li postojati neki drugi razlog zbog kojeg se tako veliki komad zemlje drži u tajnosti?

Između 1956. i 1963. dio područja iznajmljen je Velikoj Britaniji za nuklearna testiranja. Ali kontaminirano područje puno je manje od cijelog zabranjenog područja Woomera.

Postoji jedna autocesta kojom smijete voziti – Stuart Highway (autocesta duga 1700 km koja presijeca Australiju s juga na sjever). Ali dok se vozite kroz stotine milja zabranjene zone, ne smijete skrenuti s te autoceste ni u jednom trenutku, ni zbog kojeg razloga.

Može li jedan od razloga ovakve tajnovitosti biti činjenica da je to područje, kada se vidi na Google Earthu, puno drevnih linija i mreža koje izgledaju umjetno postavljene i nikada nisu objašnjene u vašim školama, medijima ili od strane vaše “Vlade”. Kao i u mnogim drugim područjima u svijetu, moderne instalacije izgrađene su povrh starih, možda u nastojanju da se prikriju ili prenamijene.

Pine Gap

Samo nekoliko stotina milja sjeverno nalazi se još jedno vojno postrojenje koje je uglavnom pod zemljom, blizu Alice Springsa. Veliki prostor oko objekta je zabranjen za pristup ljudima.

Opet, “Vlada” ne priopćava što se događa u Pine Gapu. Samo platite poreze, ali nećemo vam reći kako se novac koristi. Područje je također zona zabrane leta. Pogledate li donju kartu Australije sa “zonama zabrane letova za dronove”, može vam biti jasno gdje točno treba tražiti ako želite doći do zanimljivih otkrića:

Možete vidjeti da su stotine milja oko Pine Gapa zabranjene, južna Australija je uglavnom zabranjena, a područje gore spomenute zvjezdaste tvrđave također ima ograničenja, iako se tamo navodno nema što za vidjeti. Zapanjujuće, čini se da nema ograničenja za cijeli Queensland (sjeveroistočna Australija).

Ako pažljivo pogledate Pine Gap na Google Earthu, primijetit ćete da su ceste izgrađene na starijim cestama. Evo nekoliko primjera:

Otok Heard

Otok Heard je “vanjski teritorij” Australije, između Madagaskara i Antarktika. Otok je nenaseljen i tamo se ne smije ići bez dopuštenja australske vlade i to samo u svrhu „znanstvenih projekata“ koje vodi vlada, pod opravdanjem „zaštite okoliša“… Poznato?

Još jedna čudna činjenica – otoku Heard dodijeljen je vlastiti završetak internetske domene? Zašto bi nenaseljeno mjesto imalo vlastiti internetsku oznaku domene? Ne bi li to trebalo biti .au za Australiju?

Nacionalni parkovi

Kao što se vidi na snimci zaslona Google Maps u nastavku, Australija je puna nacionalnih parkova. Ovi parkovi imaju ograničen pristup i stroga pravila boravka, gdje se posjetitelji strogo nadziru. Postoje zabrane fotografiranja, rada strojeva, ili kao u slučaju Nacionalnog parka Elliot Price, cijelo je mjesto zabranjeno za posjetitelje?

Naravno, ništa od ovoga ne bi trebalo biti sumnjivo, jer je potpuno normalno da dobronamjerni državni dužnosnici jednostavno žele očuvati prirodna staništa diljem zemlje.

Južno od Melbournea nalazi se pojas zemlje okrenut prema oceanu koji je djelomično zabranjen kao nacionalni park. Prije nego što je postao nacionalni park, bio je zabranjen zbog straha od mina. A prije toga je bilo zabranjeno jer je sadržavalo podzemne vojne baze. Svako desetljeće imalo je još jedan razlog zašto su određena mjesta bila zabranjena.

Slika ispod prikazuje “Nacionalni park Nullarbor”, golemu ravnicu duž južne obale Australije. Ono što je nevjerojatno kod Nullarbora je da nema modernih cesta (osim autoceste koja ga presijeca), nema gradova, nema drveća i brda i izgleda kao da ga je sravnilo ogromno glačalo.

Bizarno je da je cijelo područje “zona zabrane leta” jer se tamo navodno „nema što vidjeti“. Budući da je Vlada jedina osoba kojoj je dopušteno snimati regiju iz zraka, morat ćemo se osloniti na njihove slike. Zapamtite, iako je to sušna i neplodna pustoš bez ikakvih obilježja, ni pod kojim okolnostima ne smijete letjeti dronom iznad nje da biste je fotografirali. Ništa čudno…

Je li razlog ovih zabrana mnoštvo savršenih ravnih linija kojima je isprepleten krajolik, a koje nisu izgrađene modernom rukom. Vidljive su na Google Earthu:

Moderne autoceste izgrađene su na starim linijama. Zato su neke autoceste u Australiji savršeno ravne, bez obzira na prirodni okoliš kojim prolaze. To je čudan način za izgradnju ceste, osim ako ne želite iskoristiti već postojeću. Izgleda da je tu bilo nešto drevnije, jer još dvije savršeno ravne linije prolaze paralelno s autocestom.

Problem sa starim kartama

Za Australiju se tvrdi da je “otkrivena” 1606. godine, a valjda bismo trebali zanemariti činjenicu da su je Aboridžini otkrili davno prije. Međutim, karte iz perioda između 1500-ih i 1770-ih pokazuju nam drugačiju Australiju – zemlju koja je zapravo Antarktik ili je spojena s Antarktikom:

Povijesne knjige govore da je oblik Australije sve donedavno bio nepoznat. Htjeli smo vjerovati da su drevni izrađivači karata cijeli svijet ispravno shvatili, do svakog detalja, ali nisu poznavali Australiju. Pa, teško je povjerovati u to…

O alternativnim objašnjenjima možemo samo nagađati: Je li došlo do neke vrste kataklizmičkog događaja koji je formirao australski kontinent? Ili je Australija pripadala “neprijateljskom teritoriju” i stoga nije bila jasno definirana? Ili je Australija još uvijek dio Antarktika i zato ima ne samo najsmrtonosnija stvorenja od svih zemalja, već i velike ograde koje ih brane? Je li se Australija u nekom trenutku odvojila (ili je bila
odvojena) od Antarktika?

Čudima nema kraja…

Jedna od najbizarnijih činjenica vezana je za jezik Aboridžina, koja kaže da je povezan sa
straonjemačkim jezikom. To je zapravo mješavina mađarskog i arhaičnog njemačkog. Je li to dokaz da su bili dio istog globalnog naroda koji se danas naziva “starosjediocima” svake zemlje. Da smo bili prijateljskiji s njima, siguran sam da bi podijelili tajne o tome kako su ove linije kroz krajolik nastale. Ali kako stvari stoje, oni znanje čuvaju samo za sebe.

Provjeri/falsehistory.net

Foto naslovnice: pixabay.com

Svidio vam se članak? Trebamo i vašu pomoć da nastavimo iznositi istinu!
VEZANO

najnovije