Digitalna kontrola analognih organizama

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Kako funkcionira naš svijet? Pa kontrolom ljudi, što većeg broja ljudi, po mogućnosti svih ljudi. Jakom kontrolom, sveobuhvatnom, po mogućnosti apsolutnom. A kako funkcionira kontrola? Je li to nešto što ima veze s tehnologijom i našom neizmjernom ambicijom sve oko nas »tehnologizirati«?

Pa kontrola ljudi je prije svega, a najvjerojatnije isključivo, psihološka kategorija. Ljude je moguće kontrolirati na dva načina: strahom i pohlepom. Kopam po svojim neuronima ne bi li našao i treći način, ali ga ne nalazim. Možda će kakav psiholog pustiti komentar niže ispod teksta i prosvijetliti me. Jer ja ipak nisam baš nešto »jak« na području psihologije.

Strah je kontrolni mehanizam od pamtivijeka. Strah je usađen u naše gene. Barem tako nam znanstvenici objašnjavaju – strah je normalna posljedica evolucije homo sapiensa, zato da bi preživio. Bilo bi zanimljivo znati da li neki drugi organizmi na našem planetu, recimo sisavci, posjeduju osjećaj straha. Pa da onda to usporedimo sa evolucijom straha kod čovjeka.

Neki malo drugačiji »znanstvenici« nam serviraju da su vanzemaljci prije cca 200 tisuća godina radili neke genetske eksperimente i usadili nam strah u gene – a sve zato da bi nas lakše kontrolirali. Zanimljiva i vrlo logična pretpostavka. Ali ne znamo je li točna. 

Možda je još elementarnije pitanje: da li je strah uopće genetska »stvar« ili je to nešto priučeno u ranom djetinjstvu?

Kako god bilo – možemo se složiti da je strah kontrolni mehanizam suvremenog čovjeka barem zadnjih par tisuća godina. Dominantna jedinka ulijeva strah onim manje dominantnim, da ne kažem podređenim, jedinkama – kako bi rekao naš Boris Dvornik: »na milijun raznih načina«, e da bi njima (o)vladala.

Pohlepa je također jedan od starih i provjerenih kontrolnih mehanizama. Ljudi su po prirodi sakupljači. I to pohlepni sakupljači. Nikada im nije dovoljno. Barem to vrijedi za veliku većinu ljudi. Onaj delta-ostatak čovječanstva je zaista minimalan, gotovo nemjerljiv. Nešto kao CO2. A tolike nam probleme radi – tih 0,04 %. Bez obzira radi li se o CO2 ili o ljudima koji nisu pohlepni. Najbolje će biti da pored poreza na CO2 uvedemo i porez na pohlepu. Eto ti ga još jedan oblik zarade.

A novac je idealan medij za pohlepne. Nešto kao ljepilo za muhe. Samo zamahneš malo rukom punom novčanica i već si »viđen«. Svi te vide i svi te žele. Dodirnuti te, družiti se, a na kraju i dočepati se tvojih para: oni skromniji uzmu nešto, a oni baš ekstremni žele sve. 

Sami srljamo u kontrolu. Nitko nas ne mora ni zvati ni nagovarati. Dovoljno je samo »nagovijestiti« postojanje para – i eto ti kontrole. Jer ruka koja hrani je uvijek iznad ruke koja prima. Zato je ruka koja prima u većini slučajeva poslušna. Napravit će sve što ona druga ruka poruči ili naruči. 

Nešto kao »ruka ruku mije, a obje obraz«. S time da u ovoj igri nema obraza. Jer kad bi ga ljudi imali, onda ne bi radili tolika sranja po svijetu, po državama, gradovima, ulicama, blokovima, zgradama i svojim obiteljima.

Naravno, postavlja se pitanje da li ima više ljudi koji su kontrolirani strahom ili onih koji su kontrolirani pohlepom. Zanimljivo pitanje, na koje ćemo najvjerojatnije ostati bez odgovora. Moje je mišljenje da je to podjednako raspoređeno.

A sve dosad napisano spada u domenu analogne kontrole nad ljudskim bićima, dakle analognim organizmima. I to savršeno funkcionira već tisućama godina. Čemu to mijenjati? Zašto mijenjati analognu kontrolu analognih organizama? Kada (naizgled) nema ama baš nikakve potrebe za tim.

Pa ja vidim (bar) dva razloga za uvođenje digitalne kontrole analognih organizama: jedan je »manijakalni«, a drugi je »ciljani« razlog.

Manijakalni je razlog namijenjen tzv. »transhumanizmu«. Ti su globalistički psihopati uvjereni da ljudski (analogni) organizam mogu upravljati kao stroj. Kao sjekiru, kao kotač, kao parni stroj, kao benzinski motor, kao računar.

Ispred njih gomila tipki pa s pritiskom na pojedine uključuješ ili isključuješ određene funkcije, određena ponašanja, vjerovanja, misli, snove, želje, htijenja, … dopišite štovani čitatelju što god vam padne na pamet. Oni pored analogne kontrole žele još i to malo mikro-kontrole pa da se ljudi zaista svedu na upravljane igračke: modele autića, brodića i aviončića koje će ti manijaci upravljati na daljinu.

A ciljani je razlog namijenjen »Thomasu Moru«. I »Majci Terezi«. I Krešimiru Paveliću, koji nas neumorno, već četiri godine informira o svim lažima i paralažima povezanim sa tzv. »kovidom« i tzv. »cjepivom« i tzv. WHO/SZO, koji to više nije (naime niti je više »svjetska«, a niti »zdravstvena« – ostade još samo (mafijaška) »organizacija«). I Josipi Juričev Sudac, što nam je tako blagonaklono namijenila svojih 1:28:47 dragocjenog vremena. I alohi koji vas priziva k svijesti svojim neobičnim pristupom umjetnog disanja i masaže mozga.

I sve to ovi gore nabrojani rade voluntaristički, besplatno, bez naknade, bez ugovora i »sitnog tiska«. Tek tako – jer valjda imaju previše vremena u svojim životima. Njima valjda dan ima 48 sati, jer eto, žive u nekom paralelnom svijetu, gdje se nešto odvija duplo brže, a nešto drugo duplo sporije.

Da, da: »ciljani« je razlog uvođenja digitalne kontrole taj, što gore nabrojane ljude (i sve one koji nisu nabrojani, a znamo, jel’te, koji su to), nije moguće »analogno kontrolirati«.

Za njihovu kontrolu potrebna je »digitalna kontrola«. Jer digitalna kontrola trebala bi osigurati da se pored onih preplašenih i pohlepnih porobe baš svi. Svi do jednoga, svi do zadnjega. Dok god na toj livadi raste i jedan jedini cvijet – ti se psihopati neće moći zaustaviti. Jer cvijeće je lijepo jedino i isključivo u njihovoj vazi. Kristalnoj Swarovski ili porculanskoj dinastije Ming.

Avaj, ajoj, kuku-lele – to neće funkcionirati. Neće i ne može. Jer ti pojedinci nisu samo pojedinci. Njihovo analogno tijelo nije tek hrpa mesa, kostiju i kilograma. Ti pojedinci predstavljaju ono najbogohulnije u svijetu elita – oni predstavljaju Ideju.

A Ideja je neuništiv medij. To nije ni plinovito, ni tekuće, ni kruto stanje. Ideja je eter, međuzvjezdana prašina, elektro-magnetski potencijal na frekvencijama koje prodiru u dubinu drugih umova. Ideja ima sposobnost samo-replikacije i multi-plikacije. Zato je Ideju nemoguće uništiti. Kao ni Um. Dokle god postoji jedan jedini analogni čovjek – postojati će Um i postojati će Ideja.

Ako mi ne vjerujete – pitajte Izraelce (IDF – Israel Defence Force). Oni su već shvatili da Hamas nije samo zbroj ljudi na nekom prostoru, u nekom vremenu. Shvatili su da je Hamas ideja – pa su se onda malo »usrali« – i to jasno pokazali. Imaju već preko 70.000 pripadnika vojnih postrojbi koji u većoj ili manjoj mjeri pate od PTSP-sindroma. Najjača vojska na Bliskom istoku. I jedna od najjačih na svijetu. Ma daj?!

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !