Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Opasnost vulkanskog pepela
Sada smo u Sunčevom ciklusu 25 s vrhunskom aktivnošću Sunčevih pjega koja se očekuje 2025. godine. Solarni ciklus 24 koji je završio u prosincu 2019., bio je prosječne duljine 11 godina. Međutim, to je bio 4. najmanji intenzitet otkako je redovno vođenje evidencije počelo s 1. solarnim ciklusom 1755. godine. Sada smo u 25. solarnom ciklusu i u ovom smo trenutku još uvijek u uvjetima solarnog minimuma. Predviđa se da će se solarni maksimum dogoditi sredinom ovog ciklusa koji bi mogao nastupiti već u studenom 2024., ali ne kasnije od ožujka 2026., s tim da će ovaj idealni vrhunac doseći najvjerojatnije do srpnja 2025.
Sunce je postalo mnogo aktivnije nego što je NASA predviđala, gdje se počinju brinuti da bi ovaj solarni ciklus 25 mogao postati najjači ciklus otkako postoje podaci. Drugim riječima, čini se da idemo u najjači zabilježeni ciklus nakon najslabijeg ciklusa.
Pa što to znači?
Budući da bi se ovaj solarni minimum mogao nastaviti u 2024. godini, čini se da je to velika prekretnica u našem globalnom indeksu hrane. Većina tržišnih modela pokazuje cikluse panike u vremenskom razdoblju 2027.-2028.
Model za predviđanje dugoročnih promjena organskog ugljika tla unutar zemaljskog ekosustava, pod nazivom Socrates, zabilježio je jasnu korelaciju da više vulkana eruptira tijekom solarnog minimuma. Provedena su mnoga istraživanja o utjecaju UV i gama zračenja tijekom sunčevih promjena i događaja. Gama-zrake su oblik elektromagnetskog zračenja, kao i radio valovi, infracrveno zračenje, ultraljubičasto zračenje, X-zrake i mikrovalovi.
I drugi korelacijski modeli također pokazuju da solarni minimumi odgovaraju povećanoj vulkanskoj aktivnosti. Vulkanske zime odvijaju se tijekom solarnih minimuma. Čini se da bi gama-zrake mogle biti razlog više eruptiranja vulkana tijekom ovih razdoblja. To svakako također smanjuje proizvodnju hrane i povećava broj bolesti, vjerojatno zbog porasta pothranjenosti.
Skloni smo ignorirati vulkane jer nisu u „našem dvorištu“. Smrtonosni aspekt vulkanskih erupcija nije u njihovoj razornoj moći eksplozija, već koliko pepela izbacuju u atmosferu koja zatim blokira sunce stvarajući vulkansku zimu.
Što se tiče vulkana koji zaklanjaju sunce, obavezno pročitajte ovo – Godina bez ljeta: 1816. i vulkan koji je zamračio svijet i promijenio povijest.
Planina Tambora(VEI 7) eruptirala je 1816. i izbacila u zrak toliko pepela da je tijekom ljeta u New Yorku padao snijeg. Ovaj izvještaj iz povijesti govori o tome da je 1816. bila godina kada sunčeva svjetlost nije mogla prodrijeti kroz prirodno zagađenje iz Tambore. Kao rezultat vulkanske erupcije na planini Tambora u Indoneziji, vremenski obrasci bili su poremećeni u cijelom svijetu mjesecima, što je omogućilo prekomjernu kišu, mraz i snježne padaline u većem dijelu sjeveroistočnog SAD-a i Europe u ljeto 1816. godine.
Ovo globalno zahlađenje promijenilo je prirodno vrijeme i rezultiralo ozbiljnom nestašicom hrane koja je pokrenula masovnu migraciju iz Nove Engleske na Srednji zapad SAD-a, dok su ljudi pokušavali pronaći sunce.
Prošla je skoro godina dana od erupcije vulkana Hunga-Tonga-Hunga-Ha’apai (VEI 5). Tek sada počinjemo shvaćati da je ova erupcija bila najveći vulkanski događaj u ljudskoj povijesti. Kartirano je područje od 22 000 km2 oko vulkana Tonga. Erupcija se dogodila u tijeku najslabije zabilježenog solarnog minimuma, što je neobično. Ali što je još važnije, tako velikoj eksploziji treba oko godinu dana prije nego što njezini pravi učinci postanu vidljivi u cijelom svijetu.
Mauna Loa, najveći je vulkan na svijetu koji pokriva pola otoka Hawaii. Eruptirao je 33 puta od 1843. godine, što čini prosječni ciklus od 5,4 godine. Nema tendenciju biti izrazito nasilan kao mnogi drugi. Mauna Loa na Havajima je eruptirala prvi put u zadnjih nekoliko desetljeća, a da stvar bude dramatičnija, u njenoj blizini, također eruptira i vulkan Kilauea. Ove dvostruke erupcije nisu viđene od 1984., čineći ovo dugotrajno mirno razdoblje vulkana najduljim u zabilježenoj povijesti.
Diljem svijeta pratimo povećanu vulkansku aktivnost jer postoji opasnost od vulkanske zime koja dolazi povrh ovih nestašica koje su proizvele ograničenja zbog COVID-a.
Došlo je do aktivnosti i na Aljasci ispod 800 godina uspavanog vulkana blizu Sitke poznatog kao Mount Edgecumbe. Potresi su počeli početkom ove godine.
Samo u kolovozu, u Indoneziji, vulkan Anak Krakatau eruptirao je u sedam eksplozija u dva dana, izbacivši 1500 metara visok stup pepela.
U međuvremenu, u Italiji, vulkan Stromboli također je eruptirao tijekom listopada 2022., a nekoliko eksplozija unutar njega poslalo je goleme oblake dima u nebo i velike tokove lave u Tirensko more.
U Rusiji se aktivirao vulkan Shiveluch i sada se smatra da je snažna eksplozija moguća u svakom trenutku. To je jedan od najvećih zabilježenih vulkana na ruskom dalekom istoku i imao je oblak vulkanskog pepela koji se penje do visine od oko 4 kilometra.
Prema indeksu vulkanske eksplozivnosti (VEI), prošle godine u cijelom svijetu bilo je 5 vulkanskih erupcija s indeksom 5 ili više. Prve dvije erupcije u 2022. su bile Bezymianny u Rusiji tijekom svibnja i Popocatépetl u Meksiku tijekom lipnja. U 2020. zabilježena je samo jedna, a u 2019. godini 5 erupcija.
Podmorska erupcija Hunga Tonga-Hunga Ha’apai od prosinca 2021. do 14. i 15. siječnja 2022. bila je vulkanska eksplozivnost ekvivalentna VEI 5. Bila je to erupcija magnitude veće od erupcije Pinatuba na Filipinima 1991. godine. Tada je došlo do presijecanja glavnog podmorskog međunarodnog optičkog komunikacijskog kabela.
Sama veličina ove erupcije upozorava da bismo zapravo mogli svjedočiti značajnom porastu učestalosti erupcija kao i magnitude do 2025. godine.
Provjeri/armstrongeconomics.com
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
