Je li MOST-ova referendumska inicijativa kukavičje jaje?

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

(Mišljenje) Onog trenutka kada je ekipa iz političke platforme MOST-a nezavisnih lista izašla s idejom kako će pokrenuti inicijativu za prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma za ukidanje covid potvrda i stožerokracije, malo tko je ostao ravnodušan, a među njima smo bili i mi sami.

Prvotna ideja kojom su nas ljudi iz ove političke stranke pridobili svojim istupima na društvenim mrežama izgledala je gotovo savršeno, jer je velika većina ljudi, izmučena gotovo dvogodišnjim plandemijskim mrcvarenjem, upravo to i iščekivala – UKIDANJE COVID POTVRDA I STOŽERA!

Ta misao bila je potpuno jasna svima i izgledalo je u tom trenutku kao da se onaj masovni zagrebački skup iskristalizirao u jednu jedinstvenu ideju usmjerenu u cilju boljitka čitavog naroda. Učinilo nam se tada kao da su baš gotovo svi zdušno navijali za ovu inicijativu. I oni cijepljeni i oni necijepljeni i oni lijevi i oni desni, testirani, netestirani…

A onda se dogodilo naglo otriježnjenje!

25. studenog je MOST predstavio dva referendumska pitanja, prvo vezano za Ustav, a drugo za Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. I prvotni entuzijazam je jako brzo splasnuo do neprepoznatljivosti.

Parafraziramo li oba referendumska pitanja kao jedno jedinstveno pitanje ono može glasiti:

• Jeste li za to da se ukinu covid potvrde, te da odluke o primjeni tih i drugih sigurnosnih mjera kojima se u epidemiji, odnosno u pandemiji, ograničavaju pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske donosi Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom umjesto Stožera civilne zaštite i Vlade natpolovičnom većinom?

Slobodno pročitajte još jednom pitanje, jer ćemo ga sada razložiti na proste faktore.

1. Zbog čega uopće razmatrati tzv. covid potvrde kao metodu ili mjeru zaštite od širenja epidemije, kada se pouzdano zna da i cijepljeni (koji imaju pravo na covid potvrdu) i necijepljeni podjednako šire zarazu? Covid potvrda je metoda segregacije stanovništva i služi jedino i isključivo kao pritisak na necijepljene da se cijepe.
2. Zašto uopće pristajati na definiciju pandemije kakvu je definira Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i uvrštavati je u Ustav, kada se pouzdano zna da ova organizacija (WHO) ne djeluje neovisno i pod apsolutnim je utjecajem i pritiskom farmaceutske industrije? Dokaz tome je i sama izmijenjena definicija pandemije. Prethodna službena definicija je bila ispunjavanje uvjeta „istovremene epidemije u svijetu s ogromnim brojem smrtnih slučajeva i razbolijevanja“, dok je novom definicijom izbačen ovaj dio „s ogromnim brojem slučajeva i razbolijevanja“. Dakle, svaka sezonska gripa postaje pandemija, a što znači da možebitno nikada nećemo izaći iz takvog stanja „ugroze“.
3. Zdravlje je, naravno, svima od iznimne važnosti, no sloboda mora biti ispred zdravlja. Bez slobode nema zdravlja! Republika Hrvatska svojim Ustavom kaže da je naša sloboda fiktivna kategorija i da se može ograničiti u određenim slučajevima. Sada nam se slobode mogu ograničiti i ograničavaju se na temelju članka 16. Ustava, jer epidemije nema u članku 17. kao jedne od ugroza pri kojoj se dvotrećinskom saborskom većinom mogu ograničiti slobode. U osnovi, bitne razlike nema jer i jedna i druga varijanta donose ograničavanje slobode, samo je pitanje tko će biti taj koji će o tome odlučivati.
4. Kome to zapravo predajemo svoje slobode da o njima odlučuje? Hrvatskom saboru? Koliko puta vam je došla muka i javio vam se nagon za povraćanjem, kada bi vam prst na daljinskom upravljaču slučajno zastao na televizijskom kanalu s prijenosom saborske sjednice? Ljudi koji tamo sjede, žive u nekim svojim „svemirima“, negdje daleko od stvarnosti, potpuno odvojeni od naroda kojeg navodno predstavljaju. I sada očekujemo od tih istih ljudi da nam kroje slobodu…Šta reći? Jesu li oni bolji od ekipe iz Stožera i Vlade ili što već?

S druge strane, postoji velik broj ljudi koji drže kako je ovaj referendum samo ozakonjivanje nezakonitih i neustavnih mjera koje donosi Stožer civilne zaštite. O neustavnosti rada Stožera govorio je i sam predsjednik Milanović, pozivajući na aktiviranje članka 17. Ustava, prema kojem bi se sve odluke trebale donositi dvotrećinskom većinom u Saboru.

Oni, pak, koji brane sadašnji način rada Stožera pozivaju se na činjenicu da su sve donesene mjere bazirane na temelju članka 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, pa su slijedom toga u skladu i s člankom 16. Ustava. Teška je to pravna zavrzlama.

Ključna riječ u tom 16. članku Ustava je riječ RAZMJERNO. Ona je predmet mogućih manipulacija opsegom razmjernosti donesenih odluka, jer tko je taj tko će odrediti jesu li donesene mjere baš dovoljno razmjerne s obzirom na situaciju u odnosu na koju su donesene. Naime, svjesni ste da se tijekom plandemije manipuliralo s ozbiljnošću situacije, pa se tako igralo s brojem zaraženih, hospitaliziranih, umrlih, a sve upravo da bi se uspostavio privid situacije koja je zahtijevala razmjernost donesenih mjera. Kad je trebalo malo jače stisnuti s mjerama, samo bi se dodatno „friziralo“ ove podatke i eto opet sve je bilo razmjerno. A slobode je bilo sve manje i manje…

Vladajući su očigledno pred situacijom u kojoj, pritisnuti vanjskim utjecajem, moraju nametati sve represivnije mjere, a opet svjesni problema kojeg im donosi članak 16. Ustava, krenuli u izmjene i dopune Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, kako bi omogućili puno veće ovlasti Stožeru i Vladi da mogu djelovati puno represivnije nego je to bilo do sada. To se prvenstveno odnosi na izmjene članaka 47. i 69. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.

No, bez obzira prođe li im taj prijedlog izmjena navedenog zakona ili ne, opet im je potrebna ona famozna razmjernost mjera i ograničavanja sloboda, kako bi bili u skladu s Ustavom. A ako se krećemo u smjeru pojačavanja represije, kakvoj svjedočimo diljem svijeta, istovremeno će biti potrebno i pojačavanje ozbiljnosti situacije u odnosu na koju se donose te represivne mjere. Dakle, što nas to točno očekuje u budućnosti? Neki masovni pomor ili što? Jer dođe li do masovnog pomora stanovništva, koliko smo daleko od donošenja „razmjerne“ odluke o obaveznom cijepljenju?

U ovom konkretnom slučaju kojeg smo zadnje opisali, referendumsko pitanje zapravo ne daje nikakvo rješenje, već samo prebacuje odgovornost za donošenje takvih odluka sa Stožera i Vlade na Hrvatski sabor i, idemo to tako reći, veći broj ljudi.

Institucionalizacija problema u kojem se nalazimo očigledno neće dati adekvatno rješenje i izlaz iz situacije u kojoj se nalazimo već gotovo dvije godine, pa se postavlja opravdano pitanje jesmo li u pat poziciji, tražimo li rješenje dobrim metodama i na pravom mjestu?