Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Prihvaćanje prave slobode
Da bismo razumjeli uzročnika iza glavnih trendova u društvu, neophodno je otkriti glavne psihološke sile koje djeluju u bilo kojem trenutku.
Shvaćanjem važnosti prividnog licemjerja, „straha od slobode“, postaje moguće razumjeti sastav psihoze koja trenutno hara središnjim arterijama društva. O ovome je govorio i pisao dr. Erich Fromm u svom djelu „Bijeg od slobode“ (1941).
Ono s čim imamo posla je spremnost velikog dijela društva da se prepusti volji osobe koja se u određenom trenutku smatra autoritetom, te izvršavanje određenih postupaka bez ikakvog propitivanja logike ili obrazloženja onoga što ta vlast radi ili zahtijeva.
Vjerojatno najpoznatiji primjer u novijoj povijesti za to je ponašanje masa njemačkog društva u vrijeme uspona Adolfa Hitlera.
U „Bijegu od slobode“, Fromm posvećuje znatan broj stranica analizi ljudske motivacije – ili njezina nedostatka – koja je Hitleru omogućila da hipnotizira svoj narod i posluša njegove često potpuno iracionalne i nekoherentne zahtjeve. Prihvaćanje uvjeta koje bi, uz primjenu samo male količine emocionalnog i racionalnog razmišljanja, obični svjesni pojedinci automatski odbacili.
Kao što otkrivaju Covid zaključavanja i zahtjev Klausa Schwaba za Velikim resetom, isti slijed iracionalnog autoritarizma odozgo prema dolje ponavlja ovaj fenomen s naizgled vrlo sličnim učinkom.
Postoje određeni uvjeti koji moraju prevladati kako bi bilo moguće da vrlo veliki broj ljudi kapitulira pred zapovijedima autoritarne figure.
Glavni uvijeti su: općenito nizak osjećaj samopoštovanja; nesigurna prevladavajuća financijska situacija; i strah od iskoračenja iz obrazaca ponašanja okoline.
Upravo ovaj posljednji čimbenik može biti najjači element samoizdaje.
Sloboda se ne osvaja izbjegavanjem obveza ili sukoba, već preuzimanjem odgovornosti i suočavanjem s neprijateljem. Prvo tumačenje postalo je popularno zbog doba u kojem su tehnologija i strojevi općenito dobili veću važnost od ljudskih odnosa, a osnovna ljudska odgovornost prebačena na računalo.
Velik dio suvišnog „luksuza“ našeg društva fiksiranog na potrošače, rezultat je fascinacije „spravama za slobodno vrijeme“. Naglasak na „materijalizmu pogodnosti“ na kraju zasjenjuje društvenu potrebu za suradnjom i interaktivnom međusobnom potporom.
Američki utemeljitelj modernog oglašavanja, Edward Bernays, odigrao je značajnu ulogu u pokretanju ovog trenda razvivši metodu koju je nazvao „inženjerski pristanak“, a radi se o obmanjivanju kupaca o njihovoj navodnoj potrebi za proizvodima koji nemaju istinsku vrijednost i često su destruktivni za zdravlje ljudi i okoliša. Bernaysov pojam „inženjerskog pristanka“ također je primijenjen politički kako bi se pridobila podrška jednoj ili drugoj političkoj stranci.
Ali sposobnost obmane može djelovati samo ako je primatelj odustao od svoje predanosti temeljnim životnim vrijednostima koje podupiru humanu, ispunjavajuću i kreativnu egzistenciju.
U određenom smislu, oni rade u tandemu. U „Bijegu od slobode“ Fromm otkriva da želja za kontrolom i želja da se bude kontroliran nisu suprotnosti, već simptomi iste osnovne bolesti. I sadist i mazohist su izrazi krajnje otuđenosti i dubokog straha. Radi se o strahu od suočavanja s odgovornošću slobode, što znači tražiti istinu i preuzeti kontrolu nad vlastitom sudbinom.
Sadist u nekome nastaje kada ta osoba usvoji fiksnu poziciju ili naslijeđeni ideal kao siguran totem kojem će posvetiti svoj život odrasle osobe. Ovo djelovanje služi za uništavanje manifestacije prirodnih, urođenih kreativnih i humanitarnih energija koje prepuštene same sebi vode pojedinca prema ostvarenju njegovog/njezinog pravog potencijala.
Naravno, slijediti ovaj kreativni poriv u početku sa sobom nosi osjećaj nesigurnosti, jer čovjek sam utire svoj put, a ne ide tuđim. Za to je potrebna hrabrost.
Ali odbaciti ovaj „put do slobode“ iz straha od nepoznatog znači blokirati spontani društveni, mentalni i duhovni razvoj pojedinca koji raste, odnosno stvoriti barijeru protiv smjerova koje su nam prenijele naše duše. A to uzrokuje da se na njegovom mjestu očituje duboko iskrivljena verzija „pravog puta“.
Perverzija elite
Kada se uzme u obzir duboka bolest koja se danas pokazuje među gornjim ešalonom političkih (i nepolitičkih) „vođa“, može se uočiti u kojoj je dobi bila njegovana koja izopačenost. Pedofilija, zlostavljanje djece, pa čak ni žrtvovanje djece nisu izopačenosti koje dolaze niotkuda.
Korijeni mnogih bolesnih umova odozgo prema dolje zakopani su u traumama koje su započele kad su bili djeca – a sada se igraju kroz obrnute uloge – obrazac koji su otkrile mnoge psihološke rasprave o psihotičnim pojedincima.
Tanka je linija koja razdvaja psihotično i sotonsko.
U središtu ekskluzivnog gornjeg sloja uglavnom je neizgovorena predanost održavanju vlastitog osjećaja pripadnosti „bogovima“. Tako darovano pravo onima „gore“ osigurava onima „dolje“ ostanak u širokom društveno-ekonomskom stanju ropstva, dok oni „gore“ imaju potrebu za osjećajem moći kako bi se nadoknadila unutarnja emocionalna praznina i stanje krajnjeg duhovnog siromaštva.
Kako Fromm objašnjava u svojoj analizi ponašanja Adolfa Hitlera, nacistički vođa je prezirao one koji su se pokoravali njegovoj volji, ali je poštovao one koji su mu se suprotstavljali.
Ovo je formula kukavice koja uključuje oblik samoprijezira prema vlastitoj unutarnjoj slabosti, odnosno nedostatak bilo kakvog puta prema spoznaji dubljeg „ja“.
Ova čudna i kontradiktorna osobina moći protiv kmetstva očita je u načinu na koji londonski City održava svoj demonski stisak nad globalnim financijskim poslovima.
Tijekom ritualnog godišnjeg hodočašća u „Hram“ u Lincoln’s Innu u srcu londonskog Cityja, britanski monarh hoda, spuštene glave, tri koraka iza gradonačelnika dok prolazi kroz „Vrata hrama“.
Kvazireligijski simbolizam je jasan: novac je moć, a moć je sve. Čak će i monarh priznati svoju dužnost prema onima koji kontroliraju ogromna carska bogatstva. Ali taj isti monarh će osjećati opći osjećaj prezira prema desecima tisuća čiji su težak rad i niske plaće poduprli pompozne dvorane bogatstva koje su okupirali njihovi gospodari.
Čelnici Svjetskog ekonomskog foruma, Svjetske zdravstvene organizacije, Ujedinjenih naroda, Banke za međunarodna poravnanja, Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, BlackRocka, Bayer-Monsanta/Cargilla, da spomenemo samo neke od tiranskih tlačitelja naroda, moderni su nametači imperija koje su Britanci nekoć s ponosom nametnuli autohtonim kulturama drugih zemalja.
Oni, uz pomoć vlade i po nalogu tajne kabale, posežu u ormar za istim štapovima kako bi udarili sve nezadovoljnike. Oni su oblik mračnog bratstva, koji su se zakleli da će štititi i održavati laž, čijoj se suprotnosti ne usuđuju suočiti. Laž da je jedini način da se izbjegne odgovoriti na urođeni poriv duše da zaplovi stazom istine, prihvatiti vlastitu sudbinu kao klona bezdušnih i osvetoljubivih bogova materijalizma.
Kao dio nemira sukobljenih sila koje se manifestiraju danas, počinje se manifestirati velika promjena svih starih svjesnih i podsvjesnih ovisnosti o hijerarhijskim i ropskim obrascima postojanja.
Počinje se pojavljivati potpuno nova paradigma duhovne ljubavi i poštovanja prema svim elementima kreacije i ona se pomiče sve dalje u teritorij koji se nekoć smatrao sigurnom utvrdom protiv očitovanja istine.
Kao što je Erich Fromm tako jasno prepoznao, „Strah od slobode“ i trauma koju on nameće sebi i drugima nije trajno stanje. Prihvaćanje prave slobode je čin ljubavi i hrabar čin priznanja našeg jedinstva sa cijelim čovječanstvom. Radi se o obvezi da preuzmemo odgovornost za svijet u kojem smo rođeni kao i za procvat našeg vlastitog posebnog kreativnog doprinosa evoluciji tog svijeta.
Provjeri/activistpost.com
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
