Utorak, 7 veljače, 2023
NaslovnicaWake upKako globalistički kult uvijek nagrađuje svoje poslušnike

Kako globalistički kult uvijek nagrađuje svoje poslušnike

5
(13)

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Nagrade za dobro odrađeni „prljav posao“

Nakon što je Volodimir Zelenski proglašen „Osobom godine“ u izboru časopisa TIME, mnogi su podigli obrve, ostavši zatečeni ovakvim razvojem događaja. No, da biste shvatili kako je ovo zapravo sasvim logičan razvoj situacije, dovoljno je tek površno „pročeprkati“ po povijesnim činjenicama, koje odaju kako je ovo uhodana praksa vladajućeg globalističkog kulta.

Svima dobro poznata dodjela Nobelove nagrade, samo je još jedan primjer kako „elita“ nagrađuje samu sebe, odnosno nagrađuju osobe i organizacije koje su u službi ovog kulta, svjesno ili nesvjesno.

Tako su Nobelovu nagradu za mir ove godine dobili bjeloruski oporbeni aktivist Ales Bjaljacki, te “nevladine organizacije” – NGO-ovi, Memorial iz Rusije i Centar za građanske slobode (Center for Civil Liberties-CCL ) iz Ukrajine.

Farsa Nobelove nagrade na primjeru Bjaljackog

Nobelova nagrada je već odavno postala farsa, a da je to upravo tako dokaz je kada ju je prije 12 godina dobio Barack Obama, koji je tada tek bio stupio na dužnost predsjednika SAD-a i nije do tada još ništa ni napravio. U obrazloženju komiteta za dodjelu Nobelove nagrade, stajalo je da mu se nagrada uručuje unaprijed, za buduće zasluge?! Zlobnici bi rekli, za zasluge nastavaka američkih ratova na Bliskom istoku i ubijanja brojnih nedužnih civila.

Svo troje ovogodišnjih dobitnika su u službi istog globalističkog kulta, koji ih nagrađuje „svojom“ Nobelovom nagradom.

Ales Bjaljacki (60 godina), je dugogodišnji bjeloruski aktivist za demokraciju i ljudska prava, koji se bori protiv “diktatora” Lukašenka svojom organizacijom “Vjesna”. Tako ga predstavljaju zapadni mainstream mediji. Također, bio je i hapšen od strane bjeloruskih vlasti. Međutim, on nije nezavisan, niti je to ikada bio, a iza njega stoji upravo elita globalističkog kulta.

Njegova biografija i dosadašnji aktivizam otkrivaju sve. Bjaljacki je bio predsjednik organizacije “Working Group of the Assembly of Democratic NGOs“ od 2000. do 2004. godine. Nakon toga je dugo godina (2007-2016) bio podpredsjednik FIDH-a (International Federation for Human Rights -Međunarodni savez za ljudska prava).

FIDH je udruženje, koje ujedinjuje mnoge organizacije za ljudska prava širom svijeta. Osnovan je 1922. i ima sjedište u Parizu. Naravno, iza FIDH-a stoji ista elita globalističkog kulta, kao i iza svih drugih poznatih “organizacija za ljudska prava”. Upravo takve organizacije izum su globalističkog kulta.

FIDH ima savjetnički status u UN-u, UNESCO-u i Vijeću Europe, a tijesno surađuje s EU-om, OSCE-eom, OAS (Organizacijom američkih država), UNDP-om (Program UN-a za razvoj), WTO-om (Svjetska trgovinska organizacija), te MMF-om i Svjetskom bankom. Ove dvije posljednje spomenute kriminalne organizacije, služe mafiji globalističkog kulta za pljačkanje siromašnih država, njihovo stavljanje u lance dužničkog ropstva i utjerivanje dugova.

Bjaljacki je na predsjedničkim izborima u Bjelorusiji 2020. bio član izbornog stožera kanditatkinje oporbe Svetlane Cihanuskaje. Nju je Zapad favorizirao i podržavao u izbornoj borbi protiv Lukašenka.

Još i prije Nobelova nagrade, Bjaljacki je dobio više nagrada, koje naravno sve opet dolaze od strane elite globalističkog kulta:

– 2005: nagrada “Homo Homini” od strane češke organizacije za ljudska prava, “Člověk v tísni” (čovjek u nevolji). Ta organizacija se financira od strane češke vlade, USAID-a (državna agencija SAD-a za pomoć u razvoju) i odjela Europske komisije za humanitarnu pomoć;

-2006: nagrada “Andrei Sakharov Freedom Award” od strane Norveškog helsinškog komiteta za ljudska prava;

– 2012: nagrada “Petra Kelly”, od strane Zaklade Heinrich-Böll-Stfiung. Radi se o zakladi njemačke stranke Zelenih, koja je jako aktivna i u Hrvatskoj i regiji i cijeloj istočnoj Europi kao sponzor mnogih “naprednih” NGO-ova, (posebno onih koji se bave rodnom ideologijom), zajedno sa Sorosevom zakladom Otvoreno društvo;

– 2013: nagrada “Vaclav Havel” od strane Europskog vijeća, koje je službeni organ EU-a;

– 2020: nagrada “Right Livelihood Award”. Ova nagrada se naziva i “alternativna Nobelova nagrada”, a uspostavio ju je 1980. globalistički aktivist Carl Wolmar Jakob von Uexküll, bivši zastupnik Zelenih u EU parlamentu, iz švedsko-njemačke dobrostojeće obitelji aristokratskog porijekla;

– 2020: Nagrada Saharov, još jedna nagrada nazvana po Adreju Saharovu, od strane EU parlamenta.

A tu je još i nagrada koju je dobila Bjaljackijeva organizacija Vesnija:

– 2021. nagrada Marion Dönhoff od strane njemačkog ljevičarskog, globalističkog mainstream tjednika “Die Zeit”, čiji je glavni urednik član Trilateralne komisije.

Ostale organizacije koje financira globalistički kult

“Nevladina organizacija”, NGO, Memorial, ili punim imenom “Međunarodno povijesno-prosvjetiteljsko, pravozaštitno i dobrotvorno društvo Memorial” je ustvari, mogli bismo reći, ruska varijanta domaće nevladine organizacije “Documenta”, Zorana Pusića i Vesne Teršelič. Slično kao i “Documenta”, koja se tobože bavi “suočavanjem s prošlošću” i kopka po navodno neugodnim povijesnim činjenicama, koje navodno Hrvatska i hrvatsko društvo žele sakriti i navodnim zalaganjem za ljudska prava i demokraciju, tako se i Memorial navodno bavi istraživanjem prošlosti Rusije, to jest SSSR-a, prije svega za vrijeme Staljina i promicanjem ljudskih prava i demokracije u Rusiji.

Kao što je i “Documenta” kod nas, obični prirepak globalističkog kulta, koji je obilato financira (dovoljno je samo pogledati dugačku listu njihovih donatora na službenom portalu, od Soroseve zaklade i pojedinih zapadnih država), tako je i Memorial, od svog osnivanja isti jedan takav izrod, kakvih u zemljama istočne Europe ima na stotine i sve su u službi istog kulta.

Memorial je osnovan još 1988. pred kraj SSSR-a i komunizma, kada je Gorbačovljeva perestrojka već pomalo utrla put za dolazak bezbrojnih zapadnih NGO-ova, a kasnije firmi, banaka i koncerna u Rusiju. Mafija globalističkog kulta i njihov glavni operativac za te stvari – Soros, već su tada počeli plesti svoju gustu mrežu NGO-ova po državama Varšavskog bloka, koristeći postepeno popuštanje dotadašnjih strogih komunističkih režima.

Začudo, i Memorial je već ranije nagrađivan od strane globalističkog kulta:

-2004. dobio je nagradu Right Livelihood Award, baš kao i Bjaljacki koju godinu kasnije;

-2004: dobio je nagradu Nansen od strane Visokog komesara UN-a za izbjeglice;

-2005: dobio je nagradu “Max-van-der-Stoel-Preis” od strane nizozemskog ministarstva za vanjske poslove;

-2009. dobio je nagradu Saharov, od strane EU parlamenta, baš kao i Bjaljacki 2020.;

Kada se pogledaju podatci s ruske wikipedije, tko su bili partneri i sponzori Memoriala, sve je jasno. Slična stvar kao i Documenta kod nas. Dakle, to su Soroseva zaklada Otvoreno društvo, USAID, Europska komisija, Europski centar za ljudska prava, Sveučilište Oxford, Dobrotvorni fond kulturne inicijative – zaklada prozapadnog rusko-izraelskog oligarha Mihaila Prohorova, zaklada “Dinastija”- to je zaklada rusko-izraelskog oligarha Dimitrija Zimina koji je 2013. dobio nagradu “Carnegie Medal of Philanthropy”, nazvanu po milijarderu i masonu Andrewu Carnegijeu, Amnesty International – najveća tobožnja organizacija za ljudska prava iza koje stoji globalistički kult, Human Rights Watch – druga najveća takva organizacija za koju je Soros također donirao milijune, UNHRC- Odbor UN-a za ljudska prava, FIDH, veleposlanstva Njemačke, Velike Britanije, Francuske, Južne Koreje, Švedske i Norveške, zaklada “Oak Foundation” iz SAD-a, International Partnership for Human Rights (IPHR) – međunarodni NGO sa sjedištem u Briselu…

Front Line Defenders

Front Line Defenders (FDL) je još jedan globalistički NGO za “ljudska prava”, sa sjedištem u Dublinu u Irskoj. Osnovala ga je Mary Lawlor, koja je prije toga bila ravnateljica Amnesty Internationala za Irsku. Ona je sada na položaju “specijalne izvjestiteljice UN-a stanja ljudskih prava”, te također sjedi u odboru irske organizacije Irish Council for Civil Liberties (ICCL).

ICCL je član u spomenutom FIDH-u, dok sam FDL ima posebni savjetnički status u Ekonomskom i socijalnom Vijeću UN-a.
Za FDL, koji ima svoj ured u prostorijama EU-a u Briselu, najviše novca je dao irski milijarder Denis O’Brien, vlasnik telekomunikacijskog koncerna Digicel. O’Brien je sudionik skupova WEF-a u Davosu, prijatelj Gatesa i Sorosa, te član Trilateralne komisije.

Center for Civil Liberties i Human Rights Foundation

Center for Civil Liberties-CCL (Centar za građanske slobode) je ukrajinska organizacija za ljudska prava, čija je ravnateljica, odvjetnica Aleksandra (ili Oleksandra) Matvijčuk.

“Aktivistica za ljudska prava”, Matvijčuk je ustvari od početka dresirana službenica globalističkog kulta. Nakon završenog studija u Kijevu, bila je godinu dana na usavršavanju na elitnom američkom sveučilištu Standford u takozvanom “Emerging Leaders Programm”, te kasnije na “treningu” u Human Rights Foundation (HRF).

HRF je još jedna organizacija za “ljudska prava” u mreži globalističkohg kulta, čije je sjedište u New Yorku, a trenutni predsjednik HRF-a je, bivši šahovski svjetski prvak, Gari Kasparov, odavno umrežen u globalističkoj eliti i sudionik godišnjeg skupa Bilderberga i član američkog globalističkog thinka tanka American Enterprise Institute, na čijem, čelu je Kissinger.

HRF dobiva ogromnu lovu od donacija od strane mnogih “filantropa”, među kojima su poznati gej-milijarder i član Bildeberga Peter Thiel, kao i zaklada “Vanguard Charitable Endowment” (zna se što je Vanguard) ili zaklada Brin Wojcicki Foundation (zaklada milijardera Sergeja Brina, osnivača Googlea i Anne Wojcicki).

Matvijčuk je članica odbora International Renaissance Foundation (IRF). To je ukrajinska podružnica Soroseve zaklade Otvoreno društvo. IRF je 1990. još prije raspada SSSR-a i osamostaljenja Ukrajine, osnovao Soros osobno.

CCL I Matvijčuk su prvi put postali poznati široj javnosti za vrijeme puča u Ukrajini 2014., kada su osnovali globalnu inicijativu “Initiative Euromaidan SOS”. Kako je poznato i Soros je imao svoje prste u tom puču.

I ona i njena organizacija CCL, nagrađivani su nagradama još prije nego dodjele Nobelove nagrade.

Ona osobno, dobila je 2016. “Democracy Defender Award”, nagradu OSCE-a, to jest OESS-a, kako se kod nas naziva (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju), te 2017. nagradu “Woman of Courage Award”, koju joj je dodijelio američko veleposlanstvo u Kijevu.
Organizacija CCL dobila je ove godine nagradu “Right Livelihood Award”, samo koji mjesec prije Nobelove nagrade. Dakle, istu ovu nagradu koju su već dobili i Memorial i Bjaljacki, također prije Nobelove nagrade.

Matvijčuk je osobno ove godine također dobila nagradu Saharov od strane EU parlamenta, kao i Memorial i Bjaljacki prije nje. Osim toga ona radi i za UN, Vijeće Europe, EU i OESS, kojima svima redovito podnosi izvještaje.

Zašto je Nobelova nagrada postala farsa?

Dakle i ovdje se vidi da je tu nema nikakvog neovisnog aktivizma i nikakvih ljudskih prava, da je to sve farsa i sprdnja i sve je opet u jednom istom krugu iste mreže mafije globalističkog kulta, gdje se svi akteri i organizacije, međusobno podupiru i financiraju jedni drugi, i jedni drugima dijele nagrade.

Zašto Nobelovu nagradu za mir nije dobio, recimo, Julian Assange? Koji četvrtu godinu za redom čami u zatvoru u “demokratskoj” Velikoj Britaniji. Možda zato što Assange nije na strani globalističkog kulta, već protiv njega. Možda je zato i proglašen teoretičarom zavjere, neprijateljem demokracije i uhapšen.

Ili zašto Nobelovu nagradu ne dobije netko od brojnih poznatih aktivista, koji se bore protiv plandemijskog terora i cijepljenja? Nema teorije. Jer su i oni protiv agende globalističkog kulta.

Zašto Nobelovu nagradu za mir ne bi dobio Marko Francišković? Također, nema teorije, jer se godinama bavi razotkrivanjem elita i od početka plandemije se bori protiv agende plandemije i Velikog reseta. Umjesto toga, on je donedavno godinu dana čamio u zatvoru, po drugi put nakon 2013. I on je odavno dobio etiketu teoretičara zavjere i optužen je za poticanje rušenja vlasti.

S druge strane, i Ales Bjaljacki je bio od strane bjeloruske vlade uhićen i otpuživan za poticanje na pobunu i rušenje te vlade. Ali Bjaljacki je igrač globalističke elite, pa su ga Komitet Nobelove nagrade i propaganda mainstream medija prikazali kao borca za demokraciju, heroja i mučenika.

Njemu nasuprot, David Icke, Julian Assange ili Marko Francišković, su otkačenjaci, ekstremisti, teoretičari zavjere, huškači na mržnju… kojima se zabranjuju govori, ulasci u druge zemlje, hapsi ih se i progoni.

Ali ne samo ovi “radikalni teoretičari zavjere”, već i jedan fini, mirni, pristojni i uljuđeni gospodin, kao poznati kritičar plandemije i cijepljenja – doktor Sucharit Bhakdi. Ni on nije ostao pošteđen od prijetnji od kaznenih prijava i etiketa ekstremista i poticatelja na mržnju.

Eto, to je sve pokazatelj vremena u kome živimo, dvostrukih mjerila i potpuno izvrnutih vrijednosti.
Jedni dobivaju Nobelove nagrade, samo zato što su u službi kulta, rovare i prave smutnju u državama u kojima žive, dok drugi dobivaju etikete ekstremista, kaznene prijave i zatvorske kazne, samo zato što govore istinu.

Nije samo Nobelova nagrada za mir sprdnja i farsa

Da nije samo Nobelova nagrada za mir sprdnja i farsa, govori ovogodišnja nagrada za ekonomiju.

Ekonomija kao znanost je ionako rastezljiv i relativan pojam, odnosno ne postoji neka univerzalna ekonomska znanost, koja ima iste postavke za cijeli svijet, za sve države, kao što to ima na primjer matematika ili fizika. Ekonomija je kao znanost različita od države do države i društvenog, te gospodarskog uređenja.

Nobeleovu nagradu za ekonomiju ove godine dobili su, gle čuda, tri američka “znanstvenika” Ben Bernanke, Douglas Diamond i Philip Dybvig. A evo i zašto.

Riječ je o njihovoj “znanstvenoj istraživačkoj studiji” o bankama i financijskim krizama, rađenoj još 80-ih godina. Ovo je zaista kratko obrazloženje, preneseno iz mainstream medija. Dakle, njih trojica genijalnih “znanstvenika” su sa tim svojim “istraživanjima” došli do zaključka, da banke nude optimalno rješenje za osnovnu zadaću banaka – preusmjeriti novce ulagivača u investicije. Pri čemu postoje dva temeljna konflikta: ulagači ponekad žele kratkoročno imati svoj novac na raspolaganju a primci kredita žele dugoročnu sigurnost. Banke za tu priliku spremaju zalihu, pri čemu one uzimaju novac i od mnogih ulagača, ali to ih čini osjetljivim za moguće glasine o predstojećem slomu i navala ulagača na svoj novac, što može izazvati samoispunjavajaće proročanstvo i bankrot banke. Ali to može biti spriječeno od strane države.

Eto mudre “znanosti” za koju su ova trojica “znanstvenika” dobili Nobelovu nagradu…
Ovo je ustvari i za laika, obično šarlatanstvo i lihvarski lobizam. Jasnije rečeno, njih trojica kažu nam, da su banke dobre, ali ulagači, to jest štediše su previše sebični. Gle kakve li drskosti da te štediše hoće kratkoročno uvijek imati mogućnost podizanja svog novca s banke, a bankama to baš nije drago, jer imaju interes davati masne kredite firmama i pojedincima za razne investicije. I onda se prošire tamo neke zločeste glasine, da banka ulagačima (štedišama), uskoro možda neće moći isplaćivati njihov vlastiti novac, jer je banka spiskala mnogo tog novca dajući velike kredite, pa te gramzive štediše onda navale, brže bolje da podignu svoj vlastiti novac, dok ga nije potpuno nestalo i dok banka nije propala. Ali zato je tu država da zaštiti banke, to jest lihvarsku mafiju i da ih spašava.

Baš tako je bilo za vrijeme financijskog kraha 2007-2008. godine, kada su lihvari zbog nezasitnosti i trulih kredita izazvali krizu, što je dovelo do bankrota nekoliko velikih američkih i zapadnih banaka. Tada je prijetio slom cijelog sustava, ali su uskočile države s novcem poreznih obveznika, to jest “beskorisnih izjelica” i spasili su lihvarske guzice i njihov mafijaški sustav… kako bi ostao i dalje na životu i da nas i dalje mogu pljačkati i izrabljivati.

A štediše, to jest “ulagači”? E, njima šipak! Njima nitko nije nadoknadio ogromnu štetu, kada su mnogi izgubili cijelu ušteđevinu.

Zašto su države, to jest vlade SAD-a i ostalih zapadnih zemalja tada novcem poreznih obveznika spašavali pohlepne lihvare? Pa, naravno zato jer su sve vlade i političari njihovi službenici i namjesnici, a lihvari globalističkog kulta su vlasnici svih centralnih banaka.

Tko je bio predsjednik FED-a 2007.-08. za vrijeme financijskog kraha?

Baš ovaj “znanstvenik” i nobelovac, u stvari stara bankarska lopina Ben Bernanke. Koji je na toj dužnosti bio između 2002. i 2014. godine. Nakon toga, Bernanke je od 2014. član glavnog odbora think tanka “Brookings Institution” u Washingtonu. Iza kojega također stoje Rockefelleri, kao i iza onog glavnoga think tanka “Vijeće za vanjske odnose” (CFR) u New Yorku. Brookings Institution pripada “velikoj trojki” glavnih think tanka bankarsko-oligarhijske mafije globalističkog kulta u SAD-u. Osim ova dva, tu je još “Carnegie Endowment for International Peace”, spomenut u gornjem dijelu članka.

Dakle, sva trojica “znanstvenika” ovogodišnjih nobelovaca, napravili su dugogodišnje karijere kao lobisti lihvarsko-bankarskog sistema globalističkog kulta, a dvojica od njih – Bernanke i Diamond su bili na visokim, to jest najvišim položajima bankarskih funkcionera.

Douglas Diamond je bio dugogodišnji “znanstveni savjetnik” u odboru FED-a. Također je bio i savjetnik nekoliko velikih privatnih banaka, a za svoje “znanstvene zasluge”, Diamond je već i ranije bio obilato nagrađen od strane mafije, za koju godinama radi, nagradama:

  • 2011: Thomson Reuters Citation Laureates
  • 2012: Morgan Stanley-American Finance Association Award for Excellence in Finance
  • 2016: CME Group-MSRI Prize

Nagrada “Thomson Reuters Citation Laureates” je nagrada velikog američko-kanadskog koncerna Thomson Reuters, nastalog spajanjem koncerna Thomson i poznate novinske agencije Reuters, koja spada u glavne mainstream medije globalističkog kulta.

Nagrada “Morgan Stanley-American Finance Association Award for Excellence in Finance” dodjeljuju “American Finance Association” i Morgan Stanley – jedna od najvećih banaka u SAD-u. Nagrada iznosi 200.000 dolara za “izvanredni doprinos financijskim znanostima”.

Treća nagrada, “CME Group-MSRI Prize” dodjeljuje najveća derivatska burza na svijetu, CME Group u Chiacagu.

Treći nobelovac za ekonomiju, Philip Dybvig bio je ranije predsjednik “Western Finance Association” – međunarodnog udruženja navodnih “financijskih znastvenika” (čitaj: bankarskih lobista), pa kasnije direktor “Institute of Financial Studies at Southwest University of Finance and Economics”. Nedavno je objavljenja vijest, da je prije nekoliko tjedana optužen za nedolično ponašanje i seksualno uznemiravanje nekoliko azijatskih studentica u školi “Olin school of Business” na Sveučilištu u Washingtonu, gdje sada radi kao profesor.

Eto, s takvim likovima imamo posla… a nagrade se upravo dijele samo njima – poslušnicima kulta!

P O D I J E L I !

Ocijenite članak

Kliknite na srce za ocjenu!

Prosječna ocjena 5 / 5. Ukupno glasova: 13

Zasad nema glasova! Budite prvi tko će ocijeniti članak!

VEZANO

najnovije