Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Utabanim stopama
Nakon što je zabranio sve medije u Ukrajini i pretvorio ih u jedno državno emitiranje, zatvorio svoje političke suparnike i ograničio alternativne političke stranke, predsjednik Volodimir Zelenski proglašen je TIME osobom godine.
Ukrajinski predsjednik proglašen je osobom godine časopisa Time za 2022. godinu, slijedeći korake Adolfa Hitlera kojemu je TIME dodijelio istu čast 1938. godine.
Časopis TIME tvrdi da nagrada za osobu godine nije nužno podrška, već jednostavno odražava tko je imao najviše utjecaja na svijet u određenoj godini. No, ova naslovnica predstavlja Zelenskog kao heroja, a sva ostala mainstream izvještavanja o trenutnom svjetskom sukobu dosljedno su bila za Zelenskog.
TIME’s 2022 Person of the Year: Volodymyr Zelensky and the spirit of Ukraine #TIMEPOY https://t.co/06Y5fuc0fG pic.twitter.com/i8ZT3d5GDa
— TIME (@TIME) December 7, 2022
Što ne bi trebalo biti iznenađenje, s obzirom na to da je TIME u vlasništvu Marca Benioffa, koji sjedi u upravnom odboru Svjetskog ekonomskog foruma, čiji čelnik Klaus Schwab također širi ideologiju pod utjecajem nacista.
U travnju je Zelenski preuzeo još jednu stranicu iz knjige Adolfa Hitlera i dao uhititi vođu oporbe u Ukrajini pod sumnjivim optužbama.
Nacistička stranka u Njemačkoj 1930-ih pokrenula je napade na svoju političku opoziciju čim je Hitler postao kancelar. Sada Zelenski čini isto.
Navečer 27. veljače 1933. požar u Reichstagu uništio je glavnu dvoranu zgrade. U roku od 20 minuta Hitler je bio na licu mjesta i izjavio: “Ovo je Bogom dan signal! Ako se ispostavi da je ovaj požar, kako ja vjerujem, djelo ruku komunista, onda nas ništa neće spriječiti da željeznom šakom zgnječimo ovu ubojitu štetočinu.”
U tjednima koji su uslijedili nakon požara u zgradi njemačkog parlamenta, Hitlerovi glavni politički suparnici okupljeni su u tisućama i zatvoreni. Neki su pogubljeni.
Je li netko od njih odgovoran za požar? Pitanje je za naciste bilo irelevantno. Dobili su priliku da se oslobode svojih neprijatelja i iskoristili su je.
Zvuči poznato?
Predsjednik Zelenski izrazio je oduševljenje nakon što je kijevska tajna služba uhitila najistaknutijeg oporbenog vođu u zemlji.
Zelenski je na društvenim mrežama podijelio fotografiju svog suparnika Viktora Medvedčuka s lisicama na rukama, uz natpis: “SBU je proveo specijalnu operaciju. Dobro napravljeno! Detalji slijede.”
SBU je glavna ukrajinska obavještajna i sigurnosna agencija, osnovana 1991. kako bi zamijenila KGB.
“Smatram posebno ciničnim od njega što je koristio vojnu kamuflažu”, rekao je kasnije Zelenski, rugajući se Medvedčuku koji se pokušava predstaviti kao “ratnik” i “domoljub” i predložio razmjenu zatočenog političara za ukrajinske ratne zarobljenike koje drži Rusija.
Medvedčuk je na čelu druge najveće stranke u nacionalnom parlamentu, “Oporbena platforma – Za život”. Prethodno je stavljen u kućni pritvor, prošle godine, u sklopu obračuna Zelenskog s neistomišljenicima, što su prešutno odobrili zapadni pristaše režima.
Medvedčuk, koji se protivio kijevskom Majdanu 2014. i vjeruje da je zapadni zaokret zemlje štetan za interese Ukrajine, vodi svoju stranku od 2018. Prethodno je bio šef kabineta bivšeg predsjednika Leonida Kučme, početkom 2000-ih.
Neki zapadni komentatori označili su ga kao “najbližeg saveznika Vladimira Putina u Ukrajini”. Međutim, ruski predsjednik opisao je Medvečuka kao “ukrajinskog nacionalista”.
Oporbena platforma – Za život osvojila je 2019. godine 13% glasova na parlamentarnim izborima, čime je postala najveća oporbena frakcija u zemlji. Prošle su godine ankete pokazale da je izbacio Slugu naroda Zelenskog kao najpopularniju stranku u državi.
Čini se da je to potaknulo Zelenskog na oštriju akciju, koji je zatvorio medijske kuće povezane s Medvedčukom. Ubrzo nakon toga, političar je uhićen pod politički motiviranom optužbom za “izdaju”.
Medvedčuk je odbacio optužbe da je “proruski”, inzistirajući da njegova stranka predstavlja milijune običnih Ukrajinaca. U veljači 2021. optužio je Zelenskog da nastoji uspostaviti diktaturu u Ukrajini i potisnuti legalno izabranu oporbu.
Provjeri/newspunch.com
Foto naslovnice: screenshot
P O D I J E L I !
Dodjela Nobelove nagrade je bio također još jedan primjer, kako elita nagrađuje samu sebe. Tojest, nagrađuju se osobe i organizacije, koje su u službi elite globalistiočkiog kulta, svjesno ili nesvjesno.
Nobelovu nagradu za mir ove godine, dobili su bjeloruski oporbeni aktivist Ales Bjaljacki, te “nevladine organizacije”, NGO-ovi, Memorial iz Rusije i Centar za građanske slobode (Center for Civil Liberties-CCL ) iz Ukrajine.
Nobelova nagrada je već od ranije odavno postala farsa. Kada ju je prije 12 godina dobio Obama, koji je tada tek bio stupio na dužnost predsjednika SAD-a i nije još ništa bio ni napravio. Ali obrazloženje komiteta za dodjelu NN bilo je da mu to daju kao unaprijed, za buduće zasluge. Zlobnici mi mogli reći, za zasluge nastavaka američkih ratova na Bliskom istoku i ubijanja brojnih nedužnih civila tamo.
Sve troje ovogodišnjih dobitnika su u službi istog → globalističkog kulta, koji ih nagrađuje sa svojom Nobelovom nagradom.
Ales Bjaljacki (60 godina), je dugogodišnji bjeloruski aktivist za demokraciju i ljudska prava, koji se bori protiv “diktatora” Lukašenka. Sa svojom organizacijom “Vjesna”. Tako ga predstavljaju zapadni mainstream mediji. Bio je i malo hapšen od strane bjeloruskih vlasti. Međutim, on nije nezavistan, niti je to ikada bio. Iza njega stoji elita globalistolčkog kulta.
Dovoljno je pogledati njegovu biografiju, tojest dosadašnji aktivizam.
Bjaljacki je bio predsjednik organizacije “Working Group of the Assembly of Democratic NGOs (2000-2004). Nakon toga je dugo godina (2007-2016) bio podpredsjednik FIDH-a.
FIDH=International Federation for Human Rights. (Međnarodni savez za ljudska prava).
FIDH je udruženje, koje ujedinjuje mnoge organizacije za ljudska prava širom svijeta. Osnovan je 1922. i ima sjedište u Parizu. Naravno da iza FIDH-a stoji ista elita globalističkog kulta, kao i iza svih drugih poznatih “organizacija za ljudska prava”. Te su organizacije i izum globalističkog kulta.
Jer, prema podatcima iz engleske vikipedije, FIDH ima savjetnički statuts u UN-u, UNESCO-u i Vijeću Europe. I surađuje tijesno sa EU-om, OSCE-eom, OAS (Organizacijom američkih država). UNDP-om (Program UN-a za razvoj), WTO-om (Svjetska trgovinska organizacija), a također surađuje i sa MMF-om i Svjetskom bankom. Dvije kriminalne organizacije koje mafiji globalističkog kulta, inače služe za pljačkanje siromašnih država, njihovo stavljanje u lance dužničkog ropstva i utjerivanje dugova.
Bjaljacki je na predsjedničkim izborima u Bjelorusiji 2020. bio član izbornog stožera kanditatkinje oporbe Svetlane Cihanuskaje. Nju je Zapad favorizirao i podržavao protiv Lukašenka.
Još prije Nobelova nagrade, Bjaljacki je dobio više nagrada, koje naravno sve dolaze od strane elite globalističkog kulta:
– 2005: nagrada “Homo Homini” od strane češke organizacije za ljudska prava, “Člověk v tísni” (čovjek u nevolji). Ta organizacija se financira od strane → češke vlade, → USAID-a (državana agencija SAD-a za pomoć u razvoju) i → odjela Europske komisije za humanitarnu pomoć
-2006: nagrada “Andrei Sakharov Freedom Award” od strane → Norveškog helsinškog komiteta za ljudska prava
– 2012: nagrada “Petra Kelly”, od strane → Zaklade Heinrich-Böll-Stfiung, To je zaklada njemačke stranke Zelenih, koja je jako aktivna i u Hrvatskoj i regiji i cijeloj istočnoj Europi kao sponzor mnogih “naprednih” NGO-ova, (posebo onih koji se bave rodnom ideologijom), zajedno sa Sorosevom zakladom Otvoreno društvo.
– 2013: nagrada “Vaclav Havel” od strane Europskog vijeća. Europsko vijeće je službeni organ EU-a.
– 2020: nagrada “Right Livelihood Award”. Ova nagrada se naziva i “alternativna nobelova nagrada”. Uspostavio ju je 1980. globalistički aktivist Carl Wolmar Jakob von Uexküll. Bivši zastupnik Zelenih u EU paralmentu, iz švedsko-njemačke dobrotostojeće obitelji aristokratskog porijekla.
– 2020: Nagrada Saharov, još jedna nagrada nazvana po Adreju Saharovu, od strane EU parlamenenta.
A tu je još i jedna nagrada, koje je dobila Bjaljackijeva organizacija Vesnija:
– 2021. nagrada Marion Dönhoff od strane njemačkog ljevičarskog, globalističkog mainsteream tjednika “Die Zeit”. Čiji je glavni urednik član → Trilateralne komisije.
“Nevladina organizacija”, NGO, Memorial, ili punim imenom “Međunarodno povijesno-prosvjetiteljsko, pravozaštitno i dobrotvorno društvo Meomorial” je ustvari, mogli bi reći, ruska varijanta domaće nevladine organizacije”, “Documenta”, Zorana Pusića i Vesne Teršelič. Slično kao i “Documenta”, koja se kofol bavi “suočavanjem sa prošlošću” i kopka po navodno neugodnim povijesnim činjenicama, koje navodno Hrvatska i hrvatsko društvo žele sakriti i navodnim zalaganjem za ljudska prava i deomkraciju., tako se i Memorial bavi navodno istraživanjem prošlosti Rusije, tojest SSSR-a, prije svega za vrijeme staljinizma i naravno također i promicanjem ljudkskih prava i demokracije u Rusiji.
Kao što je i “Documenta” kod nas, obični prirepak globalističkog kulta, koji je obilato finacira (dovoljno je samo pogledati dugačku listu njihovih donatora na službenom portalu, od Soroseve zaklade i pojednih zapadnih država), tako je i “Memorial”, od svog osnivanja isti jedan takav izrod. Kakvih, posebno u zemljama istočne Europe ima na stotine i stotine i sve su u službi istog kulta.
Memorial je osnovan još 1988. pred kraj SSSR-a i komunizma, kada je Gorbačovljeva perestrojka već tada pomalo utrla put za dolazak bezbrojnih zapadnih NGO-ova, a kasnije, firmi, banaka i koncerna u Rusiju. Mafija globalističkoh kulta i njihov glavni operativac za te stvari Soros su već tada počeli plesti svoju gustu mrežu NGO-ova po državama Varšavskog bloka, koristeći postepeno popuštanje dotadašnnjih strogih komunističkih režima.
I Memorial je već ranije nagrađivan od strane globalističkog kulta:
-2004. dobio je također ovu istu nagradu → Right Livelihood Award kao i Bjaljacki koju godinu kasnije.
-2004: dobio je nagradu Nansen od strane → Visokog komesara UN-a za izbjeglice
-2005: dobio je nagradu “Max-van-der-Stoel-Preis” od strane → nizozemskog ministarastva za vanjske poslove.
-2009. dobio je nagradu Saharov, od strane EU parlamenta kao i Bjaljacki 2020.
Kada se pogledaju podatci sa ruske vikipedije, tko su bili partneri i sponzori “Memoriala”, sve je jasno. Slična stvar kao i “Documenta” kod nas. Dakle:
-Soroseva zaklada Otvoreno društvo,
– USAID (agencija Sjedinjenih država za inozemnu pomoć i razvoj),
-Europska komisija,
-Europski centar za ljudska prava,
– Sveučilište Oxford,
– Dobrotvorni fond kulturne inicijative – zaklada prozapadnog rusko-izraelskog oligarha, Mihaila Prohorova.
– Zaklada “Dinastija”- to je zaklada rusko-izraelskog oligarha Dimitrija Zimina. Koji je 2013. dobio nagradu “Carnegie Medal of Philanthropy”. Nazvanu po milijarderu i masonu Andrewu Carnegijeu. Zaklada, odnosno think tank Carnegie Endowment for Interational Peace ima svoju podružnicu i u Moskvi.
-Amnesty International – najveća kofol organizacija za ljudska prava iza koje stoji globalistički kult.
-Human Rights Watch – druga najveća takva organizacija za koju je Soros također donirao milijune.
-UNHRC- Odbor UN-a za ljudska prava.
-FIDH – već sam spomenuo gore. Predsjednik im je dugo godina bio baš već spominjani → Ales Bjaljacki.
-veleposlanstva Njemačke, Velike Britanije, Francuske, Južne Koreje, Švedske i Norveške
– Zaklada “Oak Foundation” iz SAD-a
– International Partnership for Human Rights (IPHR). To je “,međunarodni NGO” sa sjedištem u Briselu i financira se od strane privatnh donatora, kao i od strane → Europske komisije.
– Front Line Defenders (FDL) je još jedan globalistički NGO za “ljudska prava”, sa sjedištem u Dublinu u Irskoj. Osnovala ga je Mary Lawlor, koja je prije toga bila ravnateljica → Amnesty Internationala za Irsku. Ona je sada na položaju “specijalne izvjestiteljice UN-a stanja ljudskih prava”, te također sjedi u odboru irske organizacije → Irish Council for Civil Liberties (ICCL). ICCL je član u spomenutom → FIDH-u. Dok sam FDL ima posebni savjetnički status u → Ekonomskom i socijalnom Vijeću UN-a.
Za FDL , koji ima svoj ured u prostorijama → EU-a u Briselu, najviše novca je dao irski milijarder Denis O’Brien, vlasnik telekomunikacijskog koncerna Digicel. O’Brien je sudionik skupova WEF-a u Davosu, prijatelj Gatesa i Sorosa, te član → Trilateralne komisije.
Center for Civil Liberties-CCL (Centar za građanske slobode) je ukrajinska organizacija za ljudska prava, čija je ravnateljica, odvjetnica Aleksandra (ili Oleksandra) Matvijčuk.
“Aktivistica za ljudska prava”, Matvijčuk je ustvari od početka dresirana službenica globalističkog kulta. Nakon završenog studija u Kijevu, bila je godinu dana na usavršavanju na elitnom američkom sveučilištu Standford u takozvanom “Emerging Leaders Programm”. Te kasnije na “treningu” u → Human Rights Foundation (HRF). To je još jedna organizacija za “ljudska prava” u mreži globalističkohg kulta, čije je sjedište u New Yorku. Trenutni predsjednik HRF-a je, bivši šahovski svjetski prvak, Gari Kasparov. Odavno umrežen u globalističkoj eliti. Sudionik godišnjeg skupa Bilderberga i član američkog globalističkog thinka tanka → American Enterprise Institute, na čijem, čelu je Kissinger.
HRF dobiva ogromnu lovu od donacija od strane mnogih “filantropa”, među kojima su poznati gej-milijarder i član Bildeberga Peter Thiel, kao i zaklada “Vanguard Charitable Endowment” (zna se što je Vanguard) ili zaklada → Brin Wojcicki Foundation (zaklada milijardera Sergeja Brina, osnivača Googlea i Anne Wojcicki).
Matvijčuk je članica odbora → International Renaissance Foundation (IRF). To je ukrajinska podružnica Soroseve zaklade → Otvoreno društvo. IRF je 1990. još prije raspada SSSR-a i osamostaljenja Ukrajine, osnovao Soros osobno.
CCL I Matvijčuk su prvi put postali poznati široj javnosti za vrijeme puča u Ukrajini 2014., kada su osnovali globalnu inicijativu “Initiative Euromaidan SOS”. Kako je poznato i Soros je imao svoje prste u tom puču.
I ona i njena organizacija CCL, nagrađivani su nagradama još prije nego dodjele Nobelove nagrade.
Ona osobno, dobila je 2016. “Democracy Defender Award”, nagradu “OSCE-a, to jest OESS-a, kako se kod nas naziva (=Organizacija za europsku sigurnost i suradnju). Te 2017. nagradu “Woman of Courage Award”, koju joj je dodijelio američko veleposlanstvo u Kijevu.
Organizacija CCL dobila je ove godine nagradu → “Right Livelihood Award”, samo koji mjesec prije Nobelove nagrade. Dakle, istu ovu nagradu koju su već dobili i → Memorial i → Bjaljacki, također prije Nobelove nagrade.
Matvijčuk, osobno, ove godine također je dobila nagradu Saharov od strane EU parlamenta, kao i Mmorial i Bjaljacki prije nje
Osim toga ona radi za UN, Vijeće Europe, EU i OESS, kojima svima redovito podnosi izvještaje.
Dakle i ovdje se vidi da je tu nema nikakvog neovisnog aktivizma i nikakvih ljudskih prava, da je to sve farsa i sprdnja i sve je opet u jednom istom krugu iste mreže mafije globalističkog kulta, Gdje se svi akteri i organizacije, međusobno podupiru i financiraju jedni drugi, i jedni drugima dijele nagrade.
Zašto Nobelovu nagradu za mir nije dobio, recimo, Julian Assange?
Koji četvrtu godinu za redom čami u zatvoru u “demokratskoj” Velikoj Britaniji. Nema šanse. Jer Assange nije na strani globalističkog kulta, već protiv njega. Zato je proglašen teoretičarom zavjere , neprijateljem demokracije i zato je uhapšen.
Ili zašto Nobelovu nagradu ne dobije netko od brojnijh poznatih aktivista, koji se bore protiv plandemijskog terora i cjepljenja? Nema teorije. Jer su i oni protiv agende globalističkog kulta.
Ili ajmo reći, zašto Nobelovu nagradu za mir ne bi dobio Marko Francišković? Nema teorije. Jer se godinama bavi razotkrivanjem elita i od početka plandemije se bori protiv agende plandemije i velikog reseta. Umjesto toga, on je donedavno godinu dana čamio u zatvoru, po drugi put nakon 2013. I on je odavno dobio etiketu teoretičara zavjere i optužen je za poticanje na rušenje vlasti.
Ali i Ales Bjaljacki je od strane bjeloruske vlade bio uhićen i otpuživan za poticanje na pobunu i rušenje te vlade. Ali, Bjaljacki je za globalističku elitu, Komitet nobelove nagrde i propagande mainstreeam medije, borac za demokraciju, heroj i mučenik. Iako je ustvari pod skutom zaštite kulta.
Dok su David Icke, Julian Assange ili Marko Francišković, otkačenjaci, ekstremisti, teoretičari zavjere, huškači na mržnju itd. I njima se zabranjuju govori, ulasci u druge zemlje, hapsi ih se i progoni.
Ali ne samo ovi “radikalni teoretičari zavjere”, već i jedan takav fini, mirni , uvijek pristojni, uljudbeni stariji gospodin, kao poznati kritičar plandemije i cjepljenja, doktor Sucharit Bhakdi, ni on nije ostao pošteđen od prijetnji i kaznenih prijava i etiketa da je i on ekstremist i poticatelj na mržnju. Plus što su ga, posebno lani za vrijeme hajke na necjepljene, napadali i pljuvali najveći provincijski liječnici, koji mu nisu ni do koljena, prodane, nemoralne ljige u službi kulta i farmakomafije.
Eto i to je pokazatelj vremana u kome živimo, dvostrukih aršina i potpuno izvrnutih vrijednosti. Gdje je sve izvrnuto naopako.
Jedni dobivaju Nobelove nagrade, zato što ustvari u službi kulta, rovare i prave smutnju u državama u kojima žive. Drugi dobivaju etikete ekstremista, kaznene prijave i zatvorske kazne, zato što govore istinu.
Ali nije samo Nobelova nagrada za mir sprdnja i farsa.
Već su to očito i pojedine Nobelove nagrade u znastvenim kategorijama.
To je baš pokazala dodjela ovogodišnje nagrade za ekonomiju.
Ekonomija kao znanost je ionako rastezljiv i relativan pojam. Tojest ne postoji neka univerzalna ekonomska znanost, koja ima iste postavke za cijeli svijet, za sve države, kao naprimjer matematika ili fizika. Već je ekonomija kao znanost različita, zavisno od države i društvenog i gospodarskog uređenja. Ustvari je ekonomija kao znanost također manje više gatanje u kavu.
Nobeleovu nagradu za ekonomiju dobili su, gle čuda, tri američka “znastvenika” Ben Bernanke, Douglas Diamond i Philip Dybvig.
Evo zašto su je dobili.
Riječ je o njihovoj “znastvenoj istraživačkoj studiji” o bankama i financijskim krizama, rađenoj još 80-ih godina. Ovo je zaista kratko obrazloženje, preneseno iz maistream medija:
Dakle njih trojica genijalnih “znastvenika” su sa tim svojim “istraživanjima” došli do zaključka, da banke nude optimalno rješenje za osnovnu zadaću banaka; preupraviti novce ulagivača u investicije. Pri čemu postoje dva temeljna konflikta: ulagači ponekad žele kratkotročno imati svoj novac na raspolaganju a uzimači kredita žele dugoročnu sigurnost. Banke za tu priliku spremaju zalihu, pri čemu one uzimaju novac i od mnogih ulagača, ali to ih čini osjetljivim za moguće glasine o predstojećem slomu i navala ulagača na svoj novac, što može izazvati samoispunjavajaće proročanstvo i bankrot banke. Ali to može biti spriječeno od strane države.
Za ovu mudru “znanost” su dakle trojica “zanstvenika” dobili Nobelovu nagradu.
Ovo je ustvari i za laika, obično šarlatanstvo i lihvarski lobizam. Jasnije rečeno, njih trojica znastvenika kažu nam, da su banke dobre, ali ulagači, tojest štediše su previše sebični. Gle kakva drskost da te štediše hoće kratkoročno uvijek da mogu podizati svoj novac sa banke, a banke to ne bi rado, jer imaju interes davati masne kredite firmama i pojedincima za razne investicije. I onda se prošire tamo neke zločeste glasine, da banka ulagačima (štedišama), uskoro možda neće moći isplaćivati njihov vlastiti novac, jer je banka spiskala mnogo tog novca dajući velike kredite, pa te gramzive štediše onda navale, brže bolje da podignu svoj vlastiti novac, dok ga nije potpuno nestalo i dok banka nije propala. Ali zato je tu država da zaštiti banke, tojest lihvarsku mafiju i da ih spašava.
Baš tako je bilo za vrijeme financijskog kraha 2007-2008. godine, Kada su lihvari zbog nezasitosti i trulih kredita izazavali krizu, što je dovelo do bankrota nekoliko velikih američkih i zapadnih banaka. I prijetio je bankrot i slom cijelog sustava, ali su uskočile države sa novcem poreskih obveznika, tojest “beskorisnih izjelica” i spasili lihvarske guzice i njhov mafijaški sustav.
Da bi ostao i dalje na životu i da bi nas i dalje mogao pljačkati i izrabljivati. A štediše, tojest “ulagači”? Šipak. Njima nitko nije nadoknadio ogromnu štetu, što su mnogi tada izgubili cijelu ušteđevinu. Sjećam se tada izvještaja iz mainstrema medija, o jednom njemačkom štediši, koji je svoj novac uložio baš u velikoj banci Lehman Brothers. Jer su mu tamo obećavali brda i doline, da će se kamatama, njegov novac umnožiti. Kada je ova banka propala, izgubio je cijelu ušteđevinu: 64.000 eura. Pojela maca. A takvih slučajeva je bilo desetke i stotine tisuća ljudi, posebno u SAD-u, koji su izgubili sve preko noći. Ali država njima nije nadoknadila štetu kao lihvarima koji su ih opelješili. Ako je i bilo ikakve pomoći, dali su im neku socijalnu crkavicu.
Zašto su države, tojest vlade SAD-a i ostalih zapadnih zemalja tada novcem poreskih obveznika spašavali pohlepne lihvare? Pa naravno zato, jer su sve vlade i političari njihovi službenici i namjesnici, a lihvari globalističkog kulta su vlasnici svih centralnih banaka.
Tko je bio predsjednik FED-a 2007-08 za vrijeme financijskog kraha?
Baš ovaj “znastvenik” i nobelovac, u stvari stara bankarska lopina Ben Bernanke. Koji je na toj dužnosti bio između 2002- i 2014. godine. Nakon toga, Bernanke je od 2014. član glavnog odbora think tanka “Brookings Institution” u Washingtonu. Iza kojega također stoje Rockefelleri, kao iza onog glavnoga think tanka “Vijeće za vanjske odnose”(CFR) u New Yorku. Brookings Institution pripada “velikoj trojki”: 3 najveća i najglavnija think tanka bankarsko-oligarhijske mafije globalističkog kulta u SAD-u. Osim ova dva, tu je još “Carnegie Endowment for International Peace”. Kojega sam već spomenuo u gornjem dijelu članka.
Dakle, sva trojica “znastvenika” ovogodišnjih nobelovaca, napravili su dugogodišnje karijere kao lobisti lihvarsko-bankarskog sistema globalističkog kulta, A dvojica od njih trojice: Bernanke i Diamond i osobono su bili na visokim, tojest najvišim položajima, bankarskih funkcionera.
Douglas Diamond je bio dugogodišni “znastveni savjetnik” u odboru FED-a. Također je bio i savjetnik nekoliko velikih privatnh banaka.
Za svoje “znastvene zasluge”, Diamond je već ranije bio obilato nagrađen od strane mafije, za koju godinama radi.
2011: Thomson Reuters Citation Laureates
2012: Morgan Stanley-American Finance Association Award for Excellence in Finance
2016: CME Group-MSRI Prize
Ova nagrada “Thomson Reuters Citation Laureates” je nagrada velikog američko-kanadskog koncerna Thomson Reuters. Nastalog spajanjem koncerna Thomson i poznate novinske agencije Reuters. Koja spada u glavne mainstream medije globalistčkog kulta.
Ova druga nagrada “Morgan Stanley-American Finance Association Award for Excellence in Finance” dodjeljuju “American Finance Association” i Morgan Stanley,- jedna od najvećih banaka u SAD-u. Nagrada iznosi 200.000 dolara za “izvanredni doprinos financijskim znanostima”.
Ova treća je nagrada “CME Group-MSRI Prize” dodjeljuje najveća derivatska burza na svijetu, CME Group u Chiacgu.
Treći nobelovac za ekonomiju, Philip Dybvig bio je ranije predsjednik “Western Finance Association”, – međunarodnog udruženja navodnih “financijskih znastvenika” (čitaj: bankarskih lobista), pa kasnije direktor “Institute of Financial Studies at Southwest University of Finance and Economics”.
Ali nedavno je objavljenja vijest, da je on u prije nekoliko tjedana optužen za nedolično ponašanje i seksualno uznemiravanje nekoliko azijatskih studentkinja u školi “Olin school of Business” na Sveučilištu u Washingtonu, gdje sada radi kao profesor.
https://www.riverfronttimes.com/news/wash-u-nobel-laureate-phillip-dybvig-accused-of-misconduct-38910375