Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Globalno zahlađenje…
Mamut Berezovka je muški primjerak ove izumrle vrste slona od 6,6 tona koji je pronađen 1900. godine u ruskoj tundri Sibira.
Krajem 19. stoljeća bilo je relativno toplo vrijeme u Sibiru i došlo je do odmrzavanja i djelomičnog urušavanja tla uslijed čega se izložilo tijelo ovog smrznutog mamuta. Tijelo je ostalo djelomično izloženo vremenu sve dok nije iskopano 1901. godine i preneseno u muzej Sankt Peterburg u Rusiji.
Pronađen je kako sjedi na svojim stražnjim nogama, pri čemu su mu oba kuka bila slomljena. Ono što je naročito zanimljivo je da je u trenutku smrti imao još uvijek neprobavljenu hranu u ustima i želucu, gdje su pronađene cvjetne biljke. Sadržaj želuca nije bio pročišćen što znači da se ovaj mamut od 6,6 tona smrznuo za manje od 10 sati.
Znanstvenici kažu da je najvjerojatnije pao s ruba ponora, polomio kukove i odmah uginuo.
Otkriće mamuta Berezovka nije jedini primjer otkrića mamuta, ali i drugih životinja koje su pronađene naglo zamrznute s hranom koja im je bila još u ustima. Tema smrznutih životinja pronađenih sa zelenom biljnom hranom još u ustima (ne smrznutih nakon mumificiranja) postala je tabu tema znanstvene zajednice početkom 1960-ih.
U Americi su odavno poznate priče o naglo smrznutim mamutima i jedenju odreska od mamuta, a koje navodno potječu iz jednog jedinog članka iz 1960. kojeg je napisao Ivan T. Sanderson u Saturday Evening Postu. On nije bio prvi koji je izvijestio o tim tvrdnjama (očigledno je za njih saznao od Immanuela Velikovskog, prema sekundarnim izvorima), ali njegov je članak izravno ili neizravno ostavio priču za Donalda Pattena koji je tvrdio da su restorani na Aljasci posluživali mamuta u 20. stoljeću.
Sanderson kaže da je započeo svoje ispitivanje jer je (pogrešno) vjerovao da su vunasti mamuti bili zapečaćeni okusom u arktičkom ledu: “Razlog za moje pitanje jednostavno je to što već imamo puno smrznutih slonova; meso nekih od njih zadržalo je puni okus i želim znati kako je posao obavljen.” On navodi upravo mamuta iz Berezovke kao jedan takav slasni užitak.
U svom članku, Sanderson navodi kako je mamut bio zamrznut tako brzo da mu je posljednji obrok ljutića još uvijek bio svjež u cvatu u ustima:
“Na jeziku i između zuba nalazili su se dijelovi zadnjeg obroka životinje, koje iz nekog nerazumljivog razloga nije imala vremena progutati.”
Ova činjenica potaknula je nagađanja o “trenutnom” smrzavanju mamuta u nekoj kataklizmičkoj katastrofi. Znanstvenik koji je proučavao mamuta in situ, dr. Otto Herz, napisao je da se “više hrane nalazi na jeziku i između zuba”, te je pretpostavio da je mamut umro dok je jeo, strmoglavivši se s litice ili niz padinu. Napisao je da mamut nijenaglo smrznut, ali je vjerojatno uginuo u blatnoj jami koja se zaledila ubrzo nakon smrti životinje i ostala zakopana pod slojevima zemlje.
Do 1912. već je postojao koncept brzog zamrzavanja, što je znanstvenik JP Felix dao u svom Das Mammuth von Borna: “Prilikom otkrivanja lubanje pronađen je dio životinjske hrane u obliku smotuljka koji je ležao između gornjih i donjih zuba. Njegova je smrt, stoga, morala biti tako iznenadna da nije imao vremena progutati ovu hranu”. Sadržaj želuca, prema izvještaju objavljenom 1925. godine, uključivao je nekoliko vrsta trava, šaša, metvice, mahunarki, divljeg maka i “sjemenke sjeverne tratinčice (Ranunculus).
Što se dogodilo mamutu iz Berezovke ostat će tajna, no u svjetlu sve veće svijesti o tome da je dobar dio naše povijesti falsificiran, ideja o događaju koji je doprinio da se životinje tadašnjeg vremena naglo smrznu postaje sve realnija.
Toliko toga ne znamo o našoj drevnoj prošlosti ovdje na Zemlji, a sve što možemo učiniti je nastaviti postavljati pitanja.
Provjeri/razni izvori
Foto naslovnice: Facebook (Ruble’s Wonderings – Forbidden Archeology & Science)
P O D I J E L I !
Taj slučaj, a i drugi slični ovome su čisti dokaz postojanja biblijskog potopa. Nekada u predpotopno vrijeme bio je jedan mega kontinent i jedno svjetsko more, ocean. Bila je na cijeloj planeti jedna tropska klima. U orbiti je Zemlju okruživao vodeni omotač, koji je bio kao staklenik. Kiša nije postojala, već se zemlja natapala propadanjem kapljica iz tog omotača. Nakon odluke Stvoritelja da potopi zemlju, taj se vodeni omotač sručio na Zemlju i potopio je. Konfiguracija zemlje je bila drukčija, nije bilo ekstremnih vrhova kao danas. Možda su bila brda od neki sto i više metara. Najvjerojatnije je postojao i podzemni ocean koji je štitio površinu od potresa i prodora lave. Vodena masa je uništila cijeli živi svijet, pa tako i te mamute. Zato ta životinja ima polomljene kukove , jer ih je polomilo vodena stihija. Do tada je na cijeloj zemlji bila tropska klima, to potvrđuje sadržaj hrane u probavnom sustavu mamuta. Kad se vodeni plašt sručio na Zemlju, za sobom je povukao hladni zrak iz Svemira. Životinje su polomljenih kralježaka i kostiju zatrpane u blatu i pijesku i zato zbog nedostatka kisika postaju fosilizirane. Tu su zaleđene zbog ledenog prodora iz Svemira. Zbog toga su danas na polovima naslage leda od slatke vode. Zbog goleme mase vode kroz godinu dana dolazi do pucanja mega kontinenta i nastaju današnji kontinenti. Zbog pomicanja kontinenata dolazi do grčenja površine i izbijaju visoki planinski masivi. U ponore odlazi sva ta vodurina i nastaju današnji duboki oceani. Na polovima ostaje dobar dio vode zaleđen. Tamo gdje su vodonepropusna područja nastaju jezera, rijeke nalaze svoja korita, a ravnice gdje je vodu progutala zemlja postaju plodne ravnice poput Panonije.
Sve životinje, ljudi i nefili koji su bili van arke umiru u potopu. Taj događaj je bio prije cca 4500 godina. Povijest je lažiranja. Tu su nastali mnogi fosili. Zemlja i život na njoj nije star milijunima i milijardama godina, već tek par desetaka tisuća godina. Znanstvenik Robert Gentry je istraživao granitnu ploču na planeti i u njoj pronašao radioaktivni Polonij i plin Helij. Da ne ulazim u dubinu, čovjek je dokazao da je sve oko nas staro tek nekoliko desetaka tisuća godina. Piramide iz Gize su još jedan primjer lažiranja. One su napravljene prije potopa od strane palih anđela i nefila. Obrasle su fosilima školjki. A Turci su nakon osvajanja sjeverne Afrike izvijestili da su u njima pronašli naslage soli. Bile su ispunjene morskom vodom. Nakon potopa , prvi ljudi istražuju područja i pronalaze piramide. Vjerojatno su se kretali uz Nil. Tu nastaje prva civilizacija nakon potopa. Pa Egipćani nisu imali alate tvrđe od bakra. Bakrom se ne oblikuje granitni blok od nekoliko desetina tona. Oni su gradili opekama od gline i slame. Očigledno u Egiptu nastaje prvo krivovjerje nakon potopa i uz Babilonsku kulu postaju simboli mnogih krivih religija i kultova. Simboli iz Egipta i Babilona danas ispunjavaju sve religije i tajne organizacije. Oni su se pobrinuli da se istina o ovim stvarima sakrije od naroda. Zbog toga se ne poznaje niti istina o sudbini ovog mamuta iz Sibira , smrznutog i polomljenog u blatu s punim želucem tropskog cvijeća.
Sve je lažirano, jer je Sotona bog ovog sustava stvari otac laži i nije čudno što njegovi sluge skrivaju istinu od naroda.
Uslijed velikog pritiska vode iz orbite , nakon godinu dana