Kako vladajuće elite stvaraju Orwellovu reinterpretaciju ljudskih prava

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Novogovor

Ludwig von Mises opisuje cilj revolucionarnog socijalizma kao: “očistiti teren za izgradnju nove civilizacije likvidacijom stare.” Jedna od glavnih strategija u likvidaciji civilizacije uključuje demontiranje njezinih pravnih i filozofskih temelja. Tu ulogu ispunjavaju aktivisti koji se upuštaju u “sabotažu i revoluciju” subvertirajući značenje riječi: “Socijalisti su napravili semantičku revoluciju pretvarajući značenje pojmova u njihovu suprotnost.”

George Orwell nazvao je ovaj subverzivni jezik “novogovor”. Peter Foster opisuje novogovor kao “neku vrstu totalitarnog esperanta koji je nastojao postupno smanjiti opseg onoga što je bilo zamislivo uklanjanjem, skupljanjem i stvaranjem riječi.”

Mises objašnjava da diktatori izražavaju svoje ideje na novogovoru upravo zato što, da nisu, nitko ne bi podržavao njihove planove:

„Ovo preokretanje tradicionalne konotacije svih riječi političke terminologije nije samo osobitost jezika ruskih komunista i njihovih fašističkih i nacističkih učenika. Društveni poredak koji ukidanjem privatnog vlasništva lišava potrošače njihove autonomije i neovisnosti, te time podvrgava svakog čovjeka proizvoljnoj diskreciji središnjeg odbora za planiranje, ne bi mogao pridobiti potporu masa ako one ne bi zakamuflirale njegov glavni karakter. Socijalisti nikada ne bi prevarili birače da su im otvoreno rekli da im je krajnji cilj baciti ih u ropstvo.“

U širenju novogovora, reinterpretacija “ljudskih prava” pokazala se kao jedno od najmoćnijih oružja sabotaže i revolucije. Aktivisti su preuzeli kontrolu nad ogromnim carstvom međunarodnog prava, nevladinim organizacijama i dobrotvornim organizacijama za ljudska prava s globalnom mrežom osoblja koje nadzire poštivanje “ljudskih prava”. Oni koriste svoj značajan utjecaj u industriji ljudskih prava kako bi potkopali ljudsku slobodu redefinirajući značenje “ljudskih prava” kako bi označili načelo antidiskriminacije. Pod zastavom jednakosti i nediskriminacije ograničavaju slobodu govora i druge ljudske slobode. Drugim riječima, doktrina “ljudskih prava” sada označava upravo suprotno: uništavanje ljudske slobode.

“Ljudsko pravo” na nediskriminaciju

Ljudska prava više ne znače ono što bi mnogi mogli pretpostaviti: pravo na život, slobodu i imovinu. Ogroman korpus ljudskih prava u međunarodnom pravu Karel Vašák kategorizirao je u tri kategorije: građansko-politička, socio-ekonomska i kolektivno-razvojna. Kaže se da ove kategorije obuhvaćaju negativna prava (stvari koje država ne smije činiti, poput miješanja u život, slobodu ili vlasništvo), pozitivna prava (stvari koje država mora činiti, na primjer, osigurati građanima hranu, sklonište, obrazovanje, zdravstvenu skrb , itd.), te prava na solidarnost između građana kao što je redistribucija bogatstva kroz programe socijalne skrbi i jednako sudjelovanje u gospodarskom napretku kroz mjere kao što su minimalna plaća ili jednaka plaća.

Organizacije za ljudska prava prate napredak protiv ovih kategorija i osiguravaju da pravni sustav radi u korist socijalističkih ciljeva, a protiv slobode. Na primjer, program Ujedinjenih naroda za ljudska prava educira javnost o potrebi iskorjenjivanja “govora mržnje” i tumači da “jednaka zaštita” zakona, kao temeljnog ljudskog prava, znači zaštitu od govora mržnje. UN kaže:

„Rješavanje govora mržnje ne znači ograničavanje ili zabranjivanje slobode govora. To znači spriječiti da govor mržnje preraste u nešto opasnije, posebice poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo i nasilje, što je zabranjeno međunarodnim pravom.“

Iz tog opisa vidljivo je da UN preuzima koncept koji je uvriježen u kaznenom pravu, naime zabranu poticanja na nasilje, i povezuje ga s pojmovima poticanja na diskriminaciju i poticanja na neprijateljstvo, što nikada prije nije bilo prepoznato kao zločini. Oni pridružuju diskriminaciju i neprijateljstvo optužbi za poticanje nasilja jer, da nisu, svima bi odmah bilo jasno da je kriminaliziranje “diskriminacije” ili “neprijateljstva” ništa manje od novogovorničkog zločinačkog mišljenja.

Značenje ljudskih prava

U svom članku “Ne postoji takva stvar kao što su ljudska prava” britanski novinar Peter Hitchens tvrdi da:

„Ljudska prava ne postoje. Oni su izum, napravljen od čistog vjetra. Ako ste ozbiljno zainteresirani da ostanete slobodni, ne biste se trebali oslanjati na ove nadutosti, nejasne fraze da vam pomognu.

Oni su zapravo oružje u rukama onih koji vam žele oduzeti slobodu i transformirati društvo, iako je to vjerojatno slučajnost. Tek u posljednjih 50-ak godina radikalni su suci shvatili da se ove neutemeljene izjave mogu koristiti (na primjer) za ukidanje državnih granica ili davanje kriminalcima prava glasa.“

U tom kontekstu, Hitchens ne misli na drevne slobode zaštićene Magna Cartom, već na novogovorna prava sada sadržana u instrumentima ljudskih prava, kao što su UN-ova Deklaracija o ljudskim pravima i Europska konvencija o ljudskim pravima. Ljudska prava su pretvorena u vunene koncepte koji samo odražavaju političke i stranačke zahtjeve.

Murray Rothbard izbjegava dvosmislenost oko značenja ljudskih prava definirajući ih kao vlasnička prava. U Etici slobode on objašnjava:

„…koncept ‘prava’ ima smisla samo kao vlasnička prava. Jer ne samo da nema ljudskih prava koja nisu ujedno i vlasnička prava, već prva prava gube svoju apsolutnost i jasnoću i postaju nejasna i ranjiva kada se vlasnička prava ne koriste kao standard.

Kao prvo, postoje dva smisla u kojima su vlasnička prava identična ljudskim pravima: prvo, da vlasništvo može pripasti samo ljudima, tako da su njihova prava na vlasništvo prava koja pripadaju ljudskim bićima; i drugo, da je pravo osobe na vlastito tijelo, njezina osobna sloboda, pravo vlasništva u vlastitoj osobi kao i ‘ljudsko pravo’. Ali što je još važnije za našu raspravu, ljudska prava, kada se ne stave u termine vlasničkih prava, ispadaju nejasna i kontradiktorna, što uzrokuje da liberali slabe ta prava u ime ‘javne politike” ili ‘javnog dobr’.“

Stoga rotbardovsko tumačenje ljudskih prava označava univerzalno pravo na samovlasništvo i privatno vlasništvo koje pripada svim ljudskim bićima.

Birokratska reinterpretacija

U praksi, značenje ljudskih prava podložno je tumačenju sudova ili drugih službenika za provedbu zakona. Stoga, ljudska prava u konačnici znače samo ono što tumače organi za provođenje zakona, a ne ono što ona mogu značiti teorijski, politički ili filozofski. Lowell B. Mason, odvjetnik i bivši predsjednik Savezne komisije za trgovinu objašnjava značaj birokratskog tumačenja ironično primjećujući sljedeće:

„Kad sam u privatnoj praksi nikad nisam klijentima govorio što je zakon; Uvijek sam im govorio što birokrati misle da je zakon… Legalnost ili nezakonitost onoga što radite često ne ovisi o riječima statuta koje su donijeli vaši izabrani predstavnici, već o stanju kolektivne svijesti desetak anonimnih birokrata.“

Budući da su toga itekako svjesni, cilj aktivista je osigurati da se “ljudska prava” tumače tako da unaprijede svoje ciljeve. To objašnjava usklađene napore da se “govor mržnje” prikaže kao kršenje ljudskih prava. Na taj se način predanost država zaštiti “ljudskih prava” kroz prizmu antidiskriminacijskog načela pretvara u ukaz o zabrani govora mržnje. Riječ “mržnja” tumači se kao drskost ne slagati se sa socijalistima, a slično se tumači i riječ “jednakost” kao preraspodjela bogatstva radi postizanja jednakosti materijalnih uvjeta.

Mason objašnjava kako je moguće da birokrati, zaduženi za provođenje zakona, reinterpretiraju Ustav kako bi odgovarao onome što oni misle da bi zakon trebao postići. Bez obzira na to koliko pažljivo je zakon sastavljen, uvijek će zahtijevati tumačenje, a to je mjesto gdje birokrati udaraju dok tvrde da primjenjuju “razvijajuće” značenje Ustava. Mason objašnjava:

„Naravno, uvjerit će vas, Ustav još uvijek stoji kao bedem slobode, ali on je sve veći instrument koji se prilagođava vremenu, i iako nije ukinut ili izmijenjen, nužno je reinterpretiran tako da propisani postupak (kao što je bio poznat u prošlosti) više ne opterećuje nepotrebno provođenje zakona.”

Putem novogovora, sam Ustav je reinterpretiran, omogućujući socijalistima da tvrde da podržavaju slobodu govora i također podržavaju zabranu “govora mržnje”. Mises objašnjava da ovo subvertira koncept slobode u njegovu suštu suprotnost: “Sloboda podrazumijeva pravo izbora između pristanka i neslaganja. Ali u novogovoru to znači dužnost bezuvjetnog pristanka i strogu zabranu neslaganja.” U tom smislu koncept “govora mržnje” nije spojiv sa slobodom govora. Označavajući svako neslaganje kao “mržnju”, to je sama negacija slobode govora i slobode mišljenja.

Kroz orwellovski novogovor, obične riječi poput “sloboda”, “pravda” i “jednakost” – vrijednosti koje bi većina ljudi podržala – potkopane su i iskorištene za promicanje socijalizma.

Provjeri/technocracy.news

Foto naslovnice: screenshot technocracy.news

P O D I J E L I !