Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Organiziran zločin
“Ono što omogućuje vladavinu totalitarne ili bilo koje druge diktature jest neinformiranost ljudi; kako možeš imati mišljenje ako nisi informiran? Ako vas uvijek svi lažu, posljedica nije da vi vjerujete u laži, nego da više nitko ništa ne vjeruje… A narod koji više ne može ništa vjerovati, ne može se odlučiti. Lišen je ne samo sposobnosti djelovanja, već i sposobnosti razmišljanja i prosuđivanja. I s takvim ljudima onda možete raditi što hoćete.” (Hannah Arendt, njemačko-američka povjesničarka i filozofkinja)
Za početak odmah savršeni primjer načina razmišljanja „moćnika“ – Hillary Clinton nedavno je izjavila da “trebaju potpunu kontrolu kako bi internet učinili sigurnijim mjestom za korisnike i zaštitili nas od štete“. Tko štiti koga od čega? Tko štiti koga od koga?
Iako će mnogi sada reći da na internetu ima puno neistina i laži, da dominiraju zablude i dezinformacije, a da su teorije zavjere postale viralne, zar rješenje nije u podizanju kvalitete i kvantitete komunikacije umjesto njenog ukidanja? Jer, jasno vam je da pod izlikama kao što su politička korektnost, pristojnost, diskriminacija, rasizam, antisemitizam, vlada uvodi sve više i više cenzure.
Drugim riječima, vlada će koristiti bilo koji izgovor za suzbijanje neslaganja i kontrolu narativa. Internet bi mogao biti posljednja granica gdje sloboda govora još uvijek cvjeta, posebno za politički nekorektan govor i dezinformacije.
Ipak, za vladu, ovi oblici “dezinformacija” rangirani su odmah uz terorizam, drogu, nasilje i bolesti – društvena zla koja su toliko prijeteća da bismo mi ljudi trebali biti spremni odreći se malo svojih sloboda za dobrobit nacionalne sigurnosti.
Naravno, to nikad ne ide tako.
Rat protiv terorizma, rat protiv droge, rat protiv ilegalne imigracije, rat protiv covida-19 – svi su ovi programi započeli kao legitimni odgovori na hitne probleme da bi postali oružje usklađenosti i kontrole u rukama vlade.
Rat sad prijeti internetu, a „opasnost“ koju vlasti prokazuju su naravno „dezinformacije“. I to je ono što sada prijeti danas relativno nesputanom internetu koji, barem zasad, ostavlja nadu da ćemo i dalje moći govoriti istinu. Pravo na kritiziranje vlade i izjašnjavanje protiv vladinog nedjela suštinska je sloboda.
Kao što i znate, dezinformacije nisu problem. Vladino zataškavanje i cenzura su problem.
Nažalost, vlada je postala sve netolerantnija prema govoru koji dovodi u pitanje njezinu moć, otkriva njezinu korupciju, razotkriva njezine laži i potiče građanstvo da se suprotstavi mnogim nepravdama vlade. Iako se danas na takozvani “neprihvatljiv” govor stavljaju svakakve etikete, prava poruka koju prenose oni na vlasti jest da nemate pravo izraziti se ako je ono što oni govore nepopularno, kontroverzno ili u suprotnosti s onim što vlada smatra prihvatljivim.
Problem nastaje kada ovlasti da utvrde tko je potencijalna opasnost date u ruke vladinih agencija, sudova i policije. Na primjer, ako vjerujete i ostvarujete svoja prava prema Ustavu (naime, vaše pravo da slobodno govorite, slobodno vjerujete, udružujete se s istomišljenicima koji dijele vaša politička stajališta, kritizirate vladu, ili bilo koja druga aktivnost koja se smatra potencijalno protuvladinom, rasističkom, netrpeljivom, anarhičnom ili suverenom), mogli biste biti na vrhu vladinog popisa za praćenje terorizma.
Dakle, bez obzira koliko dobronamjerni političari učinili da ova zadiranja u naša prava izgledaju, u pravim (ili krivim) rukama, dobronamjerni planovi se lako mogu staviti u zlonamjerne svrhe.
Čak i najdobronamjerniji vladin zakon ili program može biti – i bio je – izopačen, korumpiran i iskorišten za promicanje nelegitimnih ciljeva nakon što se jednadžbi dodaju profit i moć. Na primjer, iste tehnologije masovnog nadzora koje su navodno bile toliko potrebne za borbu protiv širenja covida-19 sada se koriste za gušenje neslaganja, progon aktivista, uznemiravanje marginaliziranih zajednica i povezivanje zdravstvenih informacija ljudi s drugim alatima za nadzor i provođenje zakona.
Jako brzo klizimo niz tu sklisku padinu prema autoritarnom društvu u kojem su jedina mišljenja, ideje i govor koji se izražavaju oni koje dopuštaju vlada i njezine korporativne kohorte.
Sljedeća faza vladinog rata protiv govora protiv vlade i takozvanih misaonih zločina mogla bi biti pljačka mentalnog zdravlja i prisilno pritvaranje. Pod krinkom javnog zdravlja i sigurnosti, vlada bi mogla koristiti brigu o mentalnom zdravlju kao izgovor za ciljanje i zatvaranje disidenata, aktivista i bilo koga tko je dovoljno nesretan da bude stavljen na vladin popis za promatranje.
Problem je, naravno, u tome što bi dijagnoza mentalne bolesti, iako opravdana za neke, s vremenom mogla postati pogodno sredstvo kojim vlada i njezini korporativni partneri mogu kazniti određena “neprihvatljiva” društvena ponašanja. Prethodna rečenica je u jezičnom kondicionalu iako će mnogi reći da bi trebala biti u sadašnjem vremenu, upirući prst na slučaj Marka Franciškovića.
Zapravo, posljednjih smo godina svjedoci patologiziranja pojedinaca koji se opiru autoritetu kao osoba koje pate od oporbenog prkosnog poremećaja (ODD), definiranog kao “obrazac neposlušnog, neprijateljskog i prkosnog ponašanja prema autoritetima”.
Prema takvoj definiciji, svaki istaknuti aktivist kroz našu povijest – od Mahatme Gandhija do Martina Luthera Kinga Jr. ili Johna Lennona – mogao bi se klasificirati kao osoba koja pati od ODD mentalnog poremećaja.
Naravno, sve je to dio većeg trenda u upravljanju prema kojem se disidentstvo kriminalizira i patologizira, a disidenti se cenzuriraju, ušutkavaju, proglašavaju nepodobnima za društvo, označavaju opasnima ili ekstremistima ili pretvaraju u otpadnike i prognaju.
Ovo je samo još jedan način na koji se vrši pokoravanje stanovništva. Tišina koja se javlja pred ovakvom tiranijom koju sponzorira vlada, terorom, brutalnošću i nepravdom je zaglušujuća.
Provjeri/davidicke.com
Foto naslovnice: screenshot naturalnews.com
P O D I J E L I !
