Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
“Tko spasi jednog čovjeka – spasio je cijeli svijet.
A što je spasio onaj tko spasi jednog političara? Koliko je taj duša spasio?”
Svi znamo kako izgleda kapula i što te čeka kad je jednom uzmeš u ruke. Ajd’ – svim osim političara. Oni su svjesni kapule tek kad je ima previše u onom dalmatinskom brodetu. Ili premalo u onom goranskom lovačkom gulašu iz kotlića. Kad čistiš kapulu počneš od vanjskog sloja. Pa onda slijedećeg i tako redom. Dok stigneš do sredine, iz očiju već teče slap. Pa pjevušiš “Teče i teče jedan slap, što u njem znači moja mala kap,…”.
Manimo se mi slapova, pa bili oni i slapovi Krke. Današnji post posvećujem vanjskom sloju kapule. To su oni koji su iza zastora Festivala Gluposti – s one strane Istine. Koji su zavedeni i nisu nužno zli. Koji još uvijek misle da rade dobrobit čovječanstvu i hrvatskom narodu. Taj prvi sloj kapule još se može “spasiti”. A spašavajući ih – spasit ćemo nebrojeno onih koji bi inače bili osuđeni na invaliditet ili čak smrt. Smrt ubodom ili respiratorom ili Remdesivirom. Ili nečim četvrtim – nebrigom, nehajnošću, sebičnošću, glupošću, …
Ajmo obnoviti znanje iz tog posta.
Političari
Vanjski sloj političara – to su oni koji su najudaljeniji od kopanja (za definiciju kopanja pogledati ovdje). Oni točno znaju gdje im je mjesto u političkom prehrambenom lancu. Gledaju što rade stariji i iskusniji kolege i uče se. Uče se kako izmaknuti stolicu onom ispred sebe, a da im pritom onaj iza njih ne izmakne stolicu. Znači, gledaju sprijeda i straga – a plijen je lijevo / desno. A šamarčina od glavnog šefa stiže odozgo. Jedino donekle sigurno mjesto je ispod. Ali šta ti vrijedi kad je teren klizav. Naporan je to posao. Zahtijeva veliku koncentraciju. I dobre reflekse. Plijen je kao pokretna meta – sad je vidiš, sad je ne vidiš – a ako previše razmišljaš, ode plijen onom bržem.
Što može majka reći svom sinu političaru u ovom povijesnom trenutku? “Predaj se sine. Prekini to i izađi iz te gluposti. Nemoj nam više sramotiti familiju. Sine moj!”. Što može supruga reći svom mužu političaru? I njegova djeca – što da mu kažu? Što da im ja kažem?
Naprosto nemojte više sudjelovati u tom cirkusu. Siđite s vlaka, onako potiho. Odete na bolovanje, kao onaj onomad na Trećić – i više vas nema. Pošto ste u prvom sloju kapule, onima iznutra nećete puno nedostajati. Čak možete jednog dana reći, kad se sve slegne, da ste konačno “progledali”, da vas je udarila Božja munja, imali ste “prosvijetljenje” i – shvatili ste. Shvatili ste da sudjelujete u nečem lošem.
Nije to izdaja. Vi ste svoje glasače i svoj narod ionako već izdali samim tim što ste bili tamo i “ciljali” taj kopanj. Ovo je neke vrste oprost grijeha. Deset Očenaša i dvadeset Zdravo-Marija. Pa na kraju krajeva – nikog niste baš vi osobno “uboli”. Kada dođe vrijeme za svođenje računa – taj će vam se doprinos uzeti kao olakotna okolnost. Prvi sloj kapule će proći puno bolje od onih unutarnjih slojeva. Tamo će biti puno više plača i suza. I onih unezvjerenih pogleda. I one uvijek prisutne izjave: “Nisam htio. Nisam znao. Majke mi”.
Zdravstvo
Vanjski sloj zdravstvenih radnika – mora vam biti jasno da je među vama popriličan broj direktnih suučesnika. Hijerarhija je u zdravstvu puno niža (ili kraća, ako vam je tako lakše razumjeti) nego u politici. Političari su tokom godina i decenija stekli znanja kako stvoriti “tampon” zone – omekšivače zadnjice. U zdravstvu toga nema. Šef klinike, par vođa odjela, liječnici i sestre. I to je kraj. A “posla” s bockanjem je puno bilo. I još će ga biti ukoliko nešto ne poduzmete.
Što da majka sad kaže “svome” doktoru i liječniku? “Dijete moje, prestani bockati te ljude, tu omladinu i djecu, te starce. A što ako je unutra zaista neki otrov, kako mi govori ona susjeda? Što ćeš onda, nesrećo moja? Kako ću izać pred ljude?”. Što da im ja kažem?
Pa, kad malo bolje promislite – nema se tu što mnogo govoriti. Sjetite se samo – doktori i liječnici i sestre, što su vas onomad učili u školi. Kako je govorio Hipokrat. Ne hipokrit – nego Hipokrat. Hipokrat je onaj dobar – hipokrit je nešto drugo. Pa to valjda razlikujete?
Ukratko – ne činite zlo! Oni više u zdravstvenoj hijerarhiji nisu za taj pristup. Jer su između “čekića i nakovnja”. Oni su već zaglibili, a moguće je i da su ideološko opterećeni. Nemojte s njima dijeliti svoje sumnje i iskustva. To su vam tipovi koji izgledaju a i ponašaju se kao Gestapo. Ozbiljne face, smrknuti pogledi. A najlakše ih prepoznajete po tome kako izlaze iz svojih novih automobila – onih Teslinih. Što dalje od njih. Spriječiti ih ne možete, ali možete smanjiti štetu. Onu nepopravljivu štetu – kad netko “odapne” zbog vaše nebrige.
Bankari
Vanjski sloj zaposlenih u bankarstvu i financijama – vi predstavljate sloj koji u trenutnoj situaciji može napraviti najmanje štete, a posljedično i najmanje koristi. Vi na uspostavu CBDC (Central Bank Digital Currency) nemate nikakvog utjecaja. Baš nikakvog. O tome odlučuje onaj jedan jedini – zna se tko trza obrvama.
Što da dobar otac kaže svom “bankaru”? Ili kćeri? “Srećo moja, zar sam te zato napravio i zaplodio da širiš Antikristov novac? Da ga nudiš ljudima i truješ njihovu budućnost?”. Što da im ja kažem?
Prije svega se obrazujte s područja bankarstva i financija. Naučite sve ono što ste već odavno trebali naučiti o novcu – a niste. Jer vas nije zanimalo. Vas je zanimao samo novac. U novčaniku. Eto, možete početi ovdje “Mit o novcu”, jer gradivo je zaista krajnje jednostavno. Čak vam ni ne treba previše vremena. Sve to možete obraditi preko jednog vikenda.
Matematika u prikazanim primjerima je krajnje jednostavna. Ono što bankarstvo i monetarni sistem čini kompliciranim nije matematika – već nebrojeno pojmova i definicija koje su međusobno jako isprepletene – a sve zato da vas zbune. Čak je lakše čitati neki zdravstveni leksikon nego ovo brdo besmislica. A sve se to može složiti u dva stupca – Input/Output. Ajd’ i datum – da se zna kad je ušlo, a kad izašlo.
Zašto je to bitno? Pa bitno je zato da shvatite kako bankarstvo i monetarni sistem zaista djeluju – jer to je na kraju krajeva vaša profesija. Jer ćete onda, kao bankovni službenik, moći to objasniti svojim prijateljima i znancima. Vama će prije povjerovati nego meni. Kada dovoljno ljudi shvati kakva je to prevara – stvorit će se masa nezadovoljnika. A to je preduvjet da se sruši mit o “teorijama zavjere”. Najteže je apsorbirati onu prvu istinu. Da to “nešto” nije nikakva teorija zavjere. Jer se radi o pravoj pravcatoj zavjeri. Pa kad ljudima pomognete oko te zavjere – lakše će apsorbirati istinu iz ostalih zavjera. Kovidnih, bockajućih, prehrambenih, ratnih i tako redom.
Policija
Vanjski sloj policije – vi prije svega morate preispitati svoje moralne standarde. Što je dobro a što zlo u društvu. Jer vaš je posao, kada sve saberete i oduzmete, da spriječavate zlo i podupirete dobro. To će od vas zahtijevati malo filozofske vještine. Ali nije to nešto neosvojivo. Postoji puno jednostavnih tekstova o fundamentalnim elementima dobra i zla. Nemojte uzeti Kanta u ruke – jer brzo ćete odustati i filozofija će vam se zgaditi. Alan Ford je puno bolji i plastičniji. Jednostavno sjednite na svoj balkon, ili ispred kuće, ili na mirnu klupu u parku. Pa razmislite – popričajte malo sami sa sobom.
Vi morate prije svega shvatiti fundamentalne nagone ljudi. Ljudi samo žele živjeti. Pa kad se ti ljudi pojave na nekom skupu i prosvjeduju – shvatite da bi oni radije bili na radnom mjestu, ili sa svojom familijom ili ispred TV ekrana gledajući kakvu sočnu utakmicu. Kada se radnik pojavi na prosvjednom skupu onda znate da mu gori pod nogama.
Pa onda tako i reagirajte, imajući sve to u vidu. Jer u nadolazećem periodu biti će jako puno nezadovoljstva među radnim ljudima – te posljedično protestiranja. A nemojte smetnuti s uma ni to da vas ti ljudi direktno hrane. Onaj višak što oni stvaraju – to ide za vaše plaće. Dobro zapamtite onu staru uzrečicu: “Nikad ne grizi ruku koja te hrani”. Eto vam jedne vrlo jednostavne i vrlo duboke filozofije.
I što da sad kaže majka svome sinu policajcu? “Sinko moj, što učini? Jesam li te tukla kad si bio mali? Koliko sam te samo puta pogladila po kosi. Koliko sam ti samo palačinki ispekla. A tek sarmi? A sad mi ovako vraćaš.”. Nemam ja tu što dodati. Nema boljeg savjeta od dobrog savjeta dobre majke.
Vojska
Vanjski sloj vojnika – vi ste oni što ginu, oni za koje se obično kaže “topovsko meso”. Vas samo pošalju – negdje. A zna se tko vas pošalje. Političari. Oni vaši oficiri “samo” izvršavaju naredbe. Naredbe koje stižu iz “hodnika moći”. A kamo vas to šalju? Pa u neke druge hodnike. Samo što tamo, u tim hodnicima, zuje meci i granate. Šalju vas u neke daleke zemlje. Da radite “red” tamo gdje nereda ne bi ni bilo da nema onih političara.
A svaka prava majka zna da tamo u tim dalekim zemljama ima drugih majki. Sve su majke iste. Sve one vole svoju djecu. Nije sirijska majka ništa lošija od vaše majke, vjerujte mi. Ona samo želi da njeno dijete živi. Da živi mirno i dostojno čovjeka. Pa zar vaša majka želi da vi živite drugačije? Samo poslušajte svoju majku – onu jednu jedinu koju imate – i sve će vam biti jasno.
Što vam ja savjetujem? Nemojte nikad, nikad, nikad uperiti oružje u svoj hrvatski narod. NAROD. Treba li vam definicija “naroda”? NIKAD. Treba li vam definicija vremenskih perioda – što je prošlost, a što budućnost? A čekaju nas teška vremena i mogle bi doći vrlo dubiozne komande – čak posve besmislene. Nemojte dolijevati ulja na vatru besmisla – na vatru koju je zapalio netko izvan Hrvatske.
Razmislite samo o jednoj pojedinosti: kako je i kada i zašto pao čuveni “Berlinski zid”, koji je omogućio ujedinjenje dvije Njemačke: Istočne i Zapadne. A samo godinu-dvije iza toga došlo je do mega-pokolja u Jugoslaviji. Njemačku je trebalo ujediniti. A Jugoslaviju razdvojiti. I pritom napraviti što veće razaranje i što veću štetu. Da mogu onda “uletjeti” one američke i njemačke banke. I Francuske, i austrijske. Takva je bila “komanda”. Izvana. Zato dobro pazite kakve “komande” stižu do vaših ušiju i otkuda stižu.
Pa niste valjda mislili da je bio Milošević nekakav “mastermind” koji je sve to tako posložio? I to sam, onako goloruk i priglup? A nije samo on bio glup – a ne, ne. Bila je cijela plejada (pri)glupih. Svaka je bivša republika dala svoj “doprinos”. Pa šta mislite, zašto je onaj nesretni Janez Drnovšek, slovenski predsjednik Vlade, napisao onu knjigu “Misli o životu i svijesti”. Hej, o SVIJESTI – kad je onomad shvatio da je bio dio one BESVIJESTI. Vrlo aktivan dio – iako su Slovenci prošli lišo. Oni su dobili samo inozemne banke. A mi i banke i sve ostalo.
Za kraj
Današnji post je vrlo ozbiljan i ponešto formalan. Nema sprdnje i zajebancije kao u Festivalu Gluposti. U tom sam vas prošlom postu samo htio malo prodrmati – da se malo adrenalina razlije po tim vašim žilama, da osjetite šamar na licu. Kao šamar na licu osobe koja je u histeričnom transu – da se probudi iz tog transa, da se osvijesti i shvati ozbiljnost situacije. Sada bi vam već mnogo toga trebalo biti jasno. Barem vama – u prvom sloju one naše “kapule”. Pustite vi ostale slojeve. Ne haju oni za vas. Kao što ne haju ni za nas. Došlo je vrijeme da se stavi mozak na ON. Sutra bi moglo biti kasno.
P.S.
Šta, danas nema muzike? Ima, ima. Ali prije toga jedna lijepa mala priča iz mog djetinjstva. Na prelazu iz djetinjstva u mladost. Kad sam ono “prešaltao” na Pink Floyde. Na onom “mom” Trećiću ima jedna lijepa pusta uvala. Pješčana uvala. Taman dovoljno velika da u nju stanu Pink Floydi – sa svom svojom opremom. Pa naprave koncert u toj uvali. A mi gledaoci i slušaoci bili bi u malim barčicama u toj uvali. S lampionima u rukama. I svijećama, feralima, baterijskim svjetiljkama, bakljama. I sjajem u očima. Kakav bi to koncert bio!
Puno, jako puno godina kasnije naletio sam na ovaj video zapis. I “smrzao” se. Pink Floydi otišli snimiti svoj komad Echoes u Pompeje. Samo Floydi, kamermani i snimatelji zvuka. Bez gledaoca. Pogledajte taj amfiteatar u Pompejima. Uz malo mašte vidim onu plažu na mom Trećiću. I sebe u jednom od onih čamčića. I teku mi suze sreće. A srce kao galaksija. Pogledajte Rogera Watersa na 8:45. Kakav dečkić, a kakav komad je napravio sa svojim jaranima: Pink Floyd – Echoes – Pompeii.
A sad pogledajte tog istog Rogera Watersa, puno godina kasnije, zapravo prije par dana, kako govori 8.2.2023 u Ujedinjenim narodima. Kakav čovjek, kakav mirotvorac, štoviše “ratnik mira” i kakav glazbenik. Zapalimo mu svijeću. Ja ću tri.
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
