Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Religija propasti
Godinama je kult globalnog zatopljenja posramljivao ljude jer ne vjeruju u njihovu religiju propasti, jer se ne slažu da oceani rastu, da svijet propada zbog CO2. Prema podacima o plimi i oseci koje je desetljećima prikupljala američka Nacionalna uprava za oceanografiju i atmosferu (NOAA), razine oceana iste su već stoljećima, bez obzira na razine CO2 u atmosferi.
Kada se detektira neznatno povećanje razine oceana, to se promatra tijekom jednog stoljeća, a porast čak nije u korelaciji s razinama CO2 u atmosferi. Tektonska aktivnost, šteta od uragana, El Nino efekt i promjene u oceanskim strujama samo su neke od nekontroliranih varijabli koje utječu na mjerenja razine mora.
Podaci s mjerača plime i oseke pokazuju da CO2 nema utjecaja na razine oceana
NOAA prikuplja obalne podatke s više od dvjesto mjernih postaja (mareografa) diljem američkih obala, u Meksičkom zaljevu te na sedam pacifičkih otočnih skupina i šest atlantskih otočnih skupina.
NOAA ima podatke o razinama oceana koji datiraju još iz 19. stoljeća. Tijekom 1970-ih znanstvenici su zapravo bili zabrinuti zbog globalnog zahlađenja i nadolazećeg ledenog doba. Međutim, na prijelazu u 21. stoljeće „globalno zatopljenje“, a potom i „klimatske promjene“, postali su „hitni problemi“. U oba slučaja, razine oceana uglavnom su ostale iste.
NOAA-in mareograf u Batteryju u New Yorku postoji već 160 godina. Ovo mjesto je otkrilo sporo, postojano povećanje razine mora, ali porast je neznatan. Na kalifornijskim obalama, prosječni porast razine mora je oko 10 cm po stoljeću, ali ovaj porast nema nikakve veze s razinama CO2 u atmosferi.
Neznatno povećanje ne može se povezati s rastućim razinama CO2 jer se postupni porast dogodio i tijekom neindustrijskih razdoblja i tijekom razdoblja visoke emisije CO2. Polagano, postojano povećanje razine mora događalo se na tim mjestima od 1855. godine pa nadalje, mnogo prije postojanja elektrana na ugljen, dizelskih kamiona, privatnih zrakoplova i automobila. Osim toga, stalan porast oceanske vode tijekom prošlog stoljeća dogodio se tijekom naglog porasta temperature i razdoblja globalnog hlađenja.
Uklanjanje i hvatanje CO2 neće utjecati na razinu mora
Međuvladin panel UN-a o klimatskim promjenama (IPCC) upozorava svijet da će razina mora značajno porasti tijekom sljedećeg desetljeća, znatno više nego što je to slučaj u posljednja dva stoljeća. Međutim, ako pratimo podatke tijekom visokih emisija CO2 tijekom šezdeset godina, razina mora ne bi trebala porasti više nego u posljednja dva stoljeća. Podaci NOAA proturječe histeriji IPCC-a.
Unatoč porastu razine CO2 u posljednjih šezdeset godina zbog ljudskih aktivnosti, prosječna razina mora ostala je na istom kursu kao i prije nego što su razine CO2 drastično porasle. To vrijedi za cijeli svijet.
“Iako je ljudski utjecaj na klimu bio mnogo manji u prošlosti, modeli ne uzimaju u obzir činjenicu da je stopa globalnog porasta razine mora prije 70 godina bila velika kao što je to što promatramo danas”, rekao je dr. Steven E Koonin, bivši podtajnik za znanost američke vlade 2014.
Na primjer, tijekom sljedećih 100 godina, očekuje se da će razina mora u Cauti u Španjolskoj porasti za oko 7 cm, kao što je bila tijekom prošlih stoljeća. Ne postoje dokazi koji bi upućivali na povećanje razine mora od 3 metra, kako predviđa bivši NASA-ini znanstvenik James Hansen.
Na Havajima je razina mora prepuštena na milost i nemilost lokalnim tektonskim pokretima ploča i oceanskim strujama. Unatoč svim promjenama u kretanju kopna i oceana tijekom prošlog stoljeća, Havaji su primijetili samo porast plime od 13 cm od 1900. godine. Ovaj minijaturni porast nema nikakve veze sa skokom razine CO2 u Zemljinoj atmosferi u proteklih šezdeset godina.
Čini se da se najveći porast razine mora događa u Atlantic Cityju, New Jersey. Porast razine mora od 40 cm tijekom prošlog stoljeća ne može se izravno povezati s porastom razine CO2 zbog prirodnih promjena koje su se dogodile tijekom El Niña 1988. godine. Prema podacima, najveći utjecaj na porast razine mora imao je El Niño efekt nad Tihim oceanom, nakon čega je odmah uslijedio petogodišnji pad razine mora na lokaciji Atlantic City.
Jedan od najzanimljivijih trendova razine mora u prošlom stoljeću nalazi se na Sitki na Aljasci. Razina mora ovdje je tijekom desetljeća postojano padala. Ako se trend nastavi, razina mora će pasti 30 cm u slijedećih 100 godina. Sitka, budući da je udaljena 100 milja od ledenjaka Glacier Baya, trebala bi biti jedno od prvih mjesta koje bi pokazalo ogroman porast razine mora ako topljenje ledenjaka zapravo uzrokuje podizanje razine mora. No, naprotiv, umjesto da tone, Aljaska dobiva nove kopnene površine i predviđa se da će se to nastaviti.
Jedina stvarna prijetnja kojoj će se stanovništvo morati prilagoditi je prijetnja od uragana duž gusto naseljenih obala. Obalni gradovi ne bi se trebali brinuti zbog otapanja ledenjaka i porasta plime desecima tisuća godina, ali suočavaju se s prirodnom prijetnjom uragana i tsunamija, a – ako su gradovi izgrađeni na aktivnom vulkanu – tada bi prirodna tektonska aktivnost mogla biti najvažnija prijetnja.
Histerija globalnog zatopljenja samo oduzima novac našim zajednicama, uništava našu energetsku raznolikost i nacionalni suverenitet te nas odvraća od pravilne prilagodbe prirodnim katastrofama.
Provjeri/naturalnews.com
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
