Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Solomonska dinastija
Etiopija je jedina afrička zemlja koja nikada nije bila kolonizirana od strane stranih sila. Ova činjenica fascinira, s obzirom na povijesne okolnosti u kojima su europske vojske podijelile Afriku prema svojim interesima. Iako je Etiopija bila okružena britanskim, francuskim i talijanskim vojnim snagama u Sudanu, Eritreji i Somaliji, nijedna od njih nije uspjela probiti njezine granice. Štoviše, Etiopija je ostala netaknuta i od Osmanskog Carstva.
Razlog ove povijesne iznimke nije u vojnoj superiornosti ili tehnološkoj naprednosti Etiopije. Ova enigma ostaje predmet rasprava i spekulacija. Neki vjeruju kako je ključ u Solomonskoj dinastiji koja je vladala Etiopijom, štiteći zemlju kroz božansko posredovanje ili zbog straha od napada na „božansku krvnu liniju“.
Prema etiopskoj tradiciji, prvi car Etiopije bio je Menelik I, sin kralja Solomona i kraljice od Sabe. Najraniji zapis o ovom podrijetlu nalazi se u knjizi Kebra Nagast („Slava kraljeva“), napisanoj 1321. godine na drevnom jeziku Ge’ez.
Kralj Solomon bio je legendarni vladar Izraela, poznat po svojoj mudrosti i velikim graditeljskim pothvatima, dok je kraljica od Sabe vladala Axumom, područjem koje danas obuhvaća dijelove Jemena, Eritreje i Etiopije. Prema drevnim tekstovima, Solomon je posjedovao vojsku demona koja mu je pomagala graditi velebne građevine, bogatstvo koje je nadmašivalo sve suvremenike, i čudesna sredstva poput ptice koja je nosila golemo kamenje ili crva zvanog Shamir koji je rezbario stijene.
Kraljica od Sabe bila je poznata po trgovini začinima, parfemima i dragocjenim metalima. Solomon ju je, prema predaji, preobratio s poganstva na monoteizam. Njihov sin, Menelik I., odrastao je uz majku i usvojio očevu vjeru. U svojim dvadesetim godinama posjetio je Solomona u Jeruzalemu, koji ga je želio postaviti za nasljednika izraelskog prijestolja. No, Menelik je odlučio vratiti se u Etiopiju, gdje je postao prvi car zemlje.
Prema predaji, Solomon je Meneliku dao Kovčeg saveza kako bi ga čuvao u Etiopiji. Danas Etiopska pravoslavna crkva tvrdi da se originalni Kovčeg nalazi u „Kapeli ploče“ u Axumu. Unatoč njegovom značaju, čuva ga samo jedan starac, poznat kao „Čuvar“.
Solomonska dinastija bila je okosnica etiopske povijesti, a svi carevi iz ove loze povezani su s „božanskim“ podrijetlom. Povijesni popisi careva sežu do 1270. godine, no prema nekim povjesničarima, prethodni vladari smatraju se „mitskim“ ili „legendarnim“. Ovo otvara prostor teorijama o velikim kataklizmama, poput poplava, koje su možda preoblikovale svijet sredinom 13. stoljeća.
Genetska istraživanja pružila su djelomičnu potporu etiopskim tvrdnjama o podrijetlu. Beta Izraelci, etiopski Židovi, tisućama su godina živjeli na teritoriju Kraljevine Axum i kasnije Etiopske Imperije. Nakon osnutka Države Izrael 1948. godine, većina njih preselila se u Izrael. Njihovo prihvaćanje u Izrael – zemlju poznatu po rigoroznim kriterijima za dokazivanje židovskog podrijetla – dodatno potvrđuje autentičnost povijesti Etiopije.
Ako je Menelik I. doista bio sin Solomona, postoji mogućnost da je njegova vlast nadmašivala granice Axuma i obuhvaćala cijelu Afriku. Povijesne karte često cijeli kontinent nazivaju „Aethiopia“, dok su sjeverni dijelovi nosili naziv „Libya“. Čak se i Atlantski ocean nekoć nazivao „Etiopski ocean“ sve do 19. stoljeća.
Jedan od drevnih kraljeva Etiopije, Gannkam, navodno je podno Planina Mjeseca izgradio palaču od željeza i bronce, predviđajući veliku poplavu i buduće uništenje. Ovo područje danas je poznato kao planine Rwenzori, koje se protežu duž granice Konga i Ugande. Afrička mitologija spominje slične gradove od metala te podzemne gradove od bakra, čime dodatno intrigira znanstvenike.
Rasprave o rasnom podrijetlu Etiopljana dodatno podgrijavaju suvremeni narativi i političke agende. Prema nekim povijesnim prikazima, Solomonska krvna linija povezuje se s arapskom rasom, dok drugi izvori ukazuju na mješavinu Izraelaca, Arapa i lokalnog crnog afričkog stanovništva. Etiopski Židovi koji se vraćaju u Izrael su crnci, dok neki drevni kraljevi imaju mješovito podrijetlo.
Ako je predaja o Meneliku točna, tada su rani vladari Etiopije vjerojatno bili mješavina izraelsko-arapskog podrijetla, dok se kasnije dinastija pomiješala s lokalnim stanovništvom. Solomonska dinastija i dalje postoji te održava veze s drugim kraljevskim obiteljima diljem svijeta, svjedočeći o svojoj iznimnoj povijesnoj važnosti.
Drevna tehnologija
Knjiga Kebra Nagast, napisana u 13. stoljeću, navodno se temelji na još starijim pričama koje prethode velikim kataklizmama u povijesti čovječanstva. Ovaj drevni tekst, koji ima poseban značaj za etiopsku povijest, sadrži fascinantne opaske o drevnim putovanjima i neobjašnjivoj tehnologiji.
Jedan od zanimljivijih detalja iz knjige odnosi se na priče o letenju. Prema arapskim i etiopskim izvorima, kralj Salomon bio je poznat po tome što je letio na „čarobnom tepihu“. No, ono što je manje poznato jest da on nije bio jedina osoba koja je iskusila ovu čudesnu sposobnost. U knjizi se nalazi sljedeći intrigantan citat:
„I nakon što su napunili svoja kola, nitko od njih nije putovao po zemlji, već u kolima koja su lebdjela u zraku; bila su brža od orlova na nebu, a sva njihova prtljaga putovala je s njima u kolima iznad vjetrova.“
Ovaj opis lebdećih kola postavlja brojna pitanja. Je li moguće da su ova vozila koristila Kovčeg Saveza (poznat i kao Tabernakul Božjeg Zakona) kao izvor energije? Čini se da čak ni sam Salomon nije bio siguran nalazi li se Kovčeg u letjelici, već samo pretpostavlja da su ga ljudi s tla mogli vidjeti dok su kola letjela iznad njih.
Letenje u to vrijeme očito nije bilo uobičajena pojava, što je jasno iz Salomonova razgovora s faraonom. Naime, kada je pitao je li netko letio iz Egipta prema Etiopiji, faraon je odgovorio:
„Putovali su u kolima poput vojske nebeskih bića. A oni koji su ih vidjeli rekli su o njima: ‘Ovi, koji su nekada bili bića Zemlje, postali su bića neba.’“
Faraon, čini se, nije bio svjestan Salomonova letećeg tepiha te je bio zadivljen prizorom letećih kola. Tijekom svog putovanja prema Etiopiji, spominje se da su leteća kola uništila nekoliko idola:
„…razbili su ih u komadiće, a kule idola također su bile srušene na fragmente.“
Još jedan nevjerojatan opis iz knjige povezan je s kraljem Davidom. Tekst navodi da je David:
„…trčao pokraj kola bez bola ili patnje, bez gladi ili žeđi, bez znoja ili iscrpljenosti, i prešao je udaljenost koju obično treba tri mjeseca da se prijeđe u jednom danu.“
Ovaj opis, prema nekim interpretacijama, zvuči kao da je David koristio neku vrstu vozila koje mu je omogućilo nadljudsku brzinu. Sličan detalj navodi se i za Menelika, za kojeg se tvrdi da je „putovao svakog dana udaljenost od četrdeset dana“.
Ova priča otvara intrigantno pitanje: je li „božanska loza“ Salomona i njegovih potomaka imala pristup naprednoj tehnologiji koja je bila nedostupna običnim ljudima?
Opis letećih kola, nevjerojatne brzine i razaranja idola može ukazivati na tehnologiju daleko napredniju od one poznate u to vrijeme. Je li moguće da su drevni tekstovi poput Kebra Nagast zabilježili fragmente izgubljenog znanja? Ili je sve to samo dio simbolike koja prožima mitove i legende o božanskom podrijetlu etiopskih careva?
Drevni etiopski jezik
Drevni etiopski jezik Ge’ez fascinira svojim jedinstvenim jezičnim karakteristikama koje povezuju elemente arapskog, hebrejskog i drevnog njemačkog jezika. Ova zanimljiva mješavina otkriva se kroz etimološke usporedbe riječi koje nose duboko ukorijenjena značenja.
Primjerice, riječ Molokot, koja na Ge’ezu znači „Božanski“, ima intrigantnu poveznicu s drevnom njemačkom riječju za Boga – Kot. U židovskoj Kabali riječ Malkuth označava Božje kraljevstvo, dok islamski sufizam koristi pojam Malakut za „Kraljevstvo Duše“.
Na Ge’ezu riječ za „Crkvu“ glasi Beta, što se može povezati s njemačkom riječi Bet za „molitvu“. Još jedna zanimljiva riječ je Talahasa, koja znači „zmija koja šišti“. Ova riječ sadrži elemente drevnog njemačkog – Tala (dolina ili tlo) i hass (mržnja). Zanimljivo, glavni grad Floride, Tallahassee, ime je dobio po izrazu američkih starosjedilaca, što dodatno naglašava bogatstvo različitih kulturnih i jezičnih utjecaja.
Na Ge’ezu, riječ za odjeću je lebs, što na starom njemačkom jeziku znači „život“. Kuća se kaže bet, što je njemačka riječ za „krevet“. Esat, Ge’ez riječ za vatru, intrigantno se povezuje s pojmom „Satan“, koji je u tradicijama često prikazivan kao biće od vatre. Riječ za štap je batr, iz čega proizlazi riječ „bat“ u mnogim modernim jezicima.
Drevna etiopska riječ za orla je Nesara, dok se riječ za zemlju kaže Hagar. Ova riječ se može povezati s drevnim njemačkim pojmovima ak (zemlja) i ar (tlo).
Zanimljivo je i značenje riječi leb, koja na Ge’ezu označava „srce“, a ujedno znači i „život“. To implicira drevno vjerovanje da život ne dolazi iz uma, već iz srca. Riječ za jezik je lesesan, dok u njemačkom jeziku riječ lesen znači „čitati“. Slično tome, Ge’ez riječ wareq za zlato ima poveznicu s njemačkom riječi Ware, koja znači „roba“ ili „dobro“.
Ova lingvistička podudarnost otkriva bogatu povijest razmjene kultura i jezika, dok Ge’ez ostaje svjedok drevnih poveznica koje su oblikovale naše civilizacije.
Etiopska Biblija
Biblija kralja Jamesa često se smatra zlatnim standardom kršćanskog Svetog pisma. No, prema mnogim izvorima, etiopska Biblija starija je čak 800 godina i sadrži 88 knjiga, za razliku od katoličke Biblije koja broji 73 knjige i protestantske koja ima samo 66.
Jedan od najzanimljivijih aspekata etiopske Biblije jest to što uključuje Knjigu Enoha, tekst bogat pojašnjenjima o prirodi svijeta, ljudskoj povijesti i duhovnim stvarnostima. Unatoč svojoj značajnosti, ova knjiga nije dio službenog biblijskog kanona u većini kršćanskih tradicija. Pitanje koje se prirodno nameće jest: Ako najstarija poznata kršćanska Biblija uključuje Knjigu Enoha, ne bi li ona trebala biti priznata kao kanonska?
Ostaje misterij tko je i na temelju kojih kriterija odlučio izbaciti određene tekstove iz suvremenih verzija Biblije. Etiopski kršćani, zajedno s onima iz Eritreje, i dalje čuvaju ove drevne knjige kao sastavni dio svoje vjerske baštine, čime čine njihov kanon jedinstvenim u kršćanskom svijetu.
Ovo otvara mnoga pitanja o povijesti oblikovanja Biblije i potencijalnim gubicima drevne mudrosti i uvida koji su nekoć bili dio šireg kršćanskog nauka.
Zakopane tajne
Etiopske crkve, poput one svetog Jurja u Lalibeli (slika naslovnice članka), kriju fascinantne tajne prošlosti koje izazivaju mnoga pitanja. Iako se ove strukture službeno pripisuju kralju Lalibeli iz 13. stoljeća, nedostaju uvjerljivi dokazi o njihovom stvarnom porijeklu i načinu izgradnje. Umjesto da su uklesane u stijene, čini se da su možda rezultat starijih civilizacija koje su djelovale prije kataklizmičkog događaja koji je oblikovao krajolik, a da su otkopane tek nedavno. Stari zapisi, poput karte Fra Maura iz 15. stoljeća, i lingvističke analize imena poput Lalibela dodatno ukazuju na moguće pogrešne interpretacije povijesti.
Na slijedećoj slici je svastika na crkvi u Lalibeli.
Drevne crkve i samostani, mnogi izgrađeni u planinama i špiljama, svjedoče o nevjerojatnoj kulturnoj baštini Etiopije.
Ipak, slike i crteži iz 19. i 20. stoljeća prikazuju ta mjesta kao zapuštena, obrasla i zatrpana, što sugerira da su otkrivena ili obnovljena tek nedavno.
To otvara pitanje što se dogodilo tijekom povijesti, osobito u 19. stoljeću, kada su mnogi spomenici diljem svijeta, od etiopskih crkava do piramida u Meksiku i Egiptu, izgledali zapušteno i poluzatrpano. Je li riječ o posljedicama nepoznatog rata, prirodne katastrofe ili nečeg drugog što je izostavljeno iz službenih povijesnih zapisa?
Dodatno, lokalne legende o skrivenim zapisima i tajnama u etiopskim špiljskim sustavima potiču razmišljanja o mogućim zaboravljenim znanjima i poveznicama s drevnim civilizacijama. Etiopija, sa svojim jedinstvenim nasljeđem, ostaje mjesto duboke povijesne i duhovne važnosti koje skriva tragove događaja i civilizacija iz daleke prošlosti.
Zaključak
Etiopija je oduvijek bila obavijena velom misterije, od nevjerojatne otpornosti na kolonizaciju do intrigantnih priča o Kovčegu Saveza, kraljevskoj krvnoj liniji i mogućim tehnologijama iz prošlih vremena. Drevni zapisi sugeriraju da su letjelice i druge neobične tehnologije povremeno korištene od strane vladarske elite, dok dokazi o kataklizmičkim događajima, poput masivnih poplava ili čak sukoba koji su mijenjali krajolik, dodatno potiču fascinaciju etiopskom prošlošću. Na dubljoj razini, čini se da su kršćanstvo, judaizam i islam nekoć dijelili zajedničke korijene, nagovještavajući jedinstvo iz kojeg su se razvile velike svjetske religije. Konačno, prisutnost drevnog jezika koji nosi sličnosti s germanskim sustavima otvara pitanja o povezanosti naroda i civilizacija kroz vrijeme, stvarajući mozaik povijesti koji tek treba u potpunosti odgonetnuti.
Provjeri/falsehistory.net
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
