Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Childhood’s end…
S ulaskom u treću godinu plandemije mentalno zdravlje i dobrobit djece te mladih itekako je ugroženo. Kroz nekoliko istraživanja (1, 2, 3) u Hrvatskoj na ovu temu htjelo se ispitati koje su to društvene skupine i na koji način najviše psihički stradale u uvjetima nametnutih nam radikalnih ograničenja. Podatci pokazuju kako se sa svakim sljedećim valom psihičko stanje ispitanika u odnosu na prethodno razdoblje pogoršalo, smetnje su se produbile, ljudi su postali uznemireniji, depresivniji i pod većim stresom.
Rezultati djece posebno su zabrinjavajući što nam ukazuje kako su upravo djeca rizična skupina, osobito starija djeca i to najviše djevojčice. Zastrašujući je podatak da je čak 65% djece izjavilo kako im se život promijenio na gore. Svaka treća djevojčica i svaki četvrti dječak imaju najizraženiju razinu psihičkih problema: kliničku anksioznost (9%), depresivnost (9%), simptome PTSP-a (14%). Veliki broj djece ima probleme koncentracije, spavanja, zabrinutosti uz osjećaj tuge, beznađa, praznine, a uz navedeno strahuju ostati sami kod kuće.
Više od 70% djece ima strah od neuspjeha, što je izravna posljedica nastave na daljinu. Starija djeca su se izjasnila da bi radije nosili masku na licu i sjedili blizu prijatelja u školi nego bili na većoj udaljenosti bez maske, što nam govori kako online nastava ni u kojem slučaju ne može nadomjestiti kontaktnu nastavu. Škola je najznačajnije mjesto rasta i razvoja djece a to je velikom broju njih bilo uskraćeno u protekle dvije godine.
Kao stresne događaje djeca su najviše izdvajala samoizolaciju, smrt bliskog člana obitelji te svađe u obitelji, a najveći izvor stresa strah da će virus prenijeti drugima, npr. ukućanima, osobito onima koji spadaju u rizičnu skupinu. Svakodnevno emitirane poruke o velikom oprezu i strahu djeci su nepotreban i nametnut teret odgovornosti za nešto nad čim nemaju gotovo nikakvu kontrolu; ovakav teret djeca ne mogu nositi bez posljedica (sjetimo se kad se vikalo i pisalo da su mladi bioteroristi!).
U proteklom razdoblju, uz ozbiljno narušenu dnevnu rutinu, iz njihovih života bili su izuzeti ključni elementi djetinjstva: članovi obitelji (osobito bake i djedovi), prijatelji, učionice i igre. No i prije plandemije previše je djece bilo opterećeno težinom neriješenih problema koji imaju utjecaja na njihovo mentalno zdravlje.
Dijete sve više postaje tržišni proizvod te se uslijed toga sve više ugrožava i negira djetetovo pravo na identitet, kao i pravo na obitelj. Preodgoj djece i indoktrinacija u smjeru novog shvaćanja spolnosti posredstvom uvođenja ideologije roda u obrazovni sustav koja ukida razlike između muškog i ženskog spola za posljedicu ima relativiziranje braka a onda u konačnici ukidanje majčinstva i obitelji.
Seksualizacija djece, osobito djevojčica putem seksipilnog odijevanja u sve ranijoj dobi te promicanja stava da će biti društveno afirmirane ukoliko su seksualno poželjne, srame se svoga tijela što izaziva smetnje u prehrambenim navikama (djevojčice od 7 godina odbijaju hranu zbog straha da se ne udebljaju). Dominacija televizije i tzv. kid marketing, štetan utjecaj prekomjernog korištenja računala na mentalnu aktivnost djeteta, virtualni svijet koji konkurira stvarnom svijetu… Sve navedeno stoji u uzročnoj-posljedičnoj vezi sa jednom širom društvenom krizom u čijem je temelju sofisticirana manipulacija djecom. Bilo bi dobro na kraju preispitati zbog čega je dvadeseto stoljeće bilo proglašeno Stoljećem djeteta.
U UN-ovoj Konvenciji o pravima djeteta stoji da „Pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, ili na djecu kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj.“ Međutim priznanjem pravnog statusa djetetu dogodilo se, kao što smo već opisali, nazadovanje u ime slobode tržišta i radi veće dobrobiti korporacija koje zlorabe ranjivost djece i izigravaju odgojnu ulogu roditelja. Danas to isto želi farmakomafija čijom zaslugom se vrše sve veći pritisci na roditelje kojima se želi postići cijepljenje djece protiv bolesti Covid 19 (vjerujemo kako vam nisu promakle najave da krajem veljače u Hrvatsku dolazi „dječji“ Pfizer pripravak.
Rat protiv naše slobode i naših vrijednosti se nastavlja i sada je preusmjeren na frontu najslabijih pa zajedno trebamo postizati pozitivne promjene. Ne možemo vam ponuditi nikakva konkretna rješenja ali vas možemo potaknuti i ohrabriti da budete ustrajni jer protivnici računaju na uzmak, posustajanje i prepuštanje strahu. Osim protiv obaveznog cijepljenja (posebno za sve mlađu djecu) potrebno je hrabro se zalagati za pravo na život i boriti se protiv pokušaja sustavne indoktrinacije djece rodnom i LGBTQ ideologijom u školama. Itekako učinkovito bilo bi djelovanje u smjeru prestanka financiranja WHO-a a iznimno je važno obraniti se od cenzure i kontrole slobode govora građana od strane vlasti te mainstream medija. Ukratko: svi moramo nastojati raditi za bolje sutra svaki dan i svugdje gdje je to moguće te brzo i odlučno reagirati na svaki napad na život, obitelj i slobodu.
P O D I J E L I !
