Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Nije više “Teorija zavjere”?
Chemtrailsi su prisutni na američkom nebu najmanje 15 godina, ali svatko tko se požalio na njih odmah je označen kao teoretičar zavjere, a zatim je bio posramljen, otkazan i cenzuriran. Sada, s dovoljno prikupljenih podataka, Bidenova administracija otvoreno objavljuje svoju otvorenu namjeru da „reflektira sunčevu svjetlost“.
Bijela kuća koordinira petogodišnji istraživački plan za proučavanje načina modificiranja količine sunčeve svjetlosti koja dopire do Zemlje kako bi se ublažili učinci „globalnog zatopljenja“, proces koji se ponekad naziva solarni geoinženjering ili refleksija sunčeve svjetlosti.
Prema Uredu za znanost i tehnološku politiku Bijele kuće, planom istraživanja procijenit će se klimatske intervencije, uključujući raspršivanje aerosola u stratosferu kako bi se sunčeva svjetlost reflektirala, i trebao bi uključivati ciljeve istraživanja, ono što je potrebno za analizu atmosfere i kakav utjecaj ove vrste klimatskih intervencija mogu imati na Zemlju.
Za neke od tehnika, kao što je raspršivanje sumporovog dioksida u atmosferu, poznato je da imaju štetne učinke na okoliš i zdravlje ljudi. Ali znanstvenici i klimatski čelnici koji su zabrinuti da će čovječanstvo premašiti svoje ciljeve emisija, kažu da je istraživanje važno kako bi se otkrilo kako najbolje uravnotežiti ove rizike protiv mogućeg katastrofalnog porasta temperature Zemlje.
Vezano: VAŽNO! Studija koja dokazuje da Chemtrails nisu „samo bezopasni ostaci ispušnih plinova mlaznih aviona“
Priprema za istraživanje teme preliminarni je korak, ali primjetno je da se Bijela kuća formalno bavi onim što se uglavnom smatralo distopičnom fantazijom. U znanstvenofantastičnom romanu Kima Stanleya Robinsona, “Ministarstvo za budućnost”, toplinski val u Indiji ubija 20 milijuna ljudi, te Indija iz očaja odlučuje provesti vlastitu strategiju ograničavanja sunčeve svjetlosti koja dopire do Zemlje.
Harvardski profesor David Keith, koji je prvi radio na ovoj temi 1989., rekao je da se sada ona shvaća mnogo ozbiljnije. Ističe službene izjave potpore istraživanju refleksije sunčeve svjetlosti od Fonda za obranu okoliša, Unije zabrinutih znanstvenika i Vijeća za obranu prirodnih resursa. Također, stvorena je nova skupina pod nazivom Climate Overshoot Commission, a radi se o međunarodnoj skupini znanstvenika i zakonodavaca koji procjenjuju klimatske intervencije u pripremi za svijet koji se zagrijava više od onoga što je Pariški sporazum o klimi preporučio.
Da budemo jasni, nitko ne kaže da je modifikacija refleksije sunčeve svjetlosti rješenje za klimatske promjene. Smanjenje emisija ostaje prioritet.
“Ne možete suditi o tome što zemlja radi na modifikaciji sunčevog zračenja, a da ne pogledate što radi u smanjenju emisija, jer je prioritet smanjenje emisija”, rekao je Janos Pasztor, izvršni direktor Carnegie Climate Governance Initiative. “Modifikacija sunčevog zračenja nikada neće biti rješenje za klimatsku krizu.”
Tri načina za smanjenje sunčeve svjetlosti
Ideja o refleksiji sunčeve svjetlosti prvi put se istaknuto pojavila u izvješću predsjedniku Lyndonu B. Johnsonu iz 1965. pod naslovom “Vraćanje kvalitete našeg okoliša”, rekao je Keith za CNBC. Izvješće je iznosilo ideju o širenju čestica preko oceana po cijeni od 100 dolara po kvadratnoj milji. Promjena refleksivnosti Zemlje od jedan posto koštala bi 500 milijuna dolara godišnje, što se “ne čini pretjeranim”, navodi se u izvješću, “s obzirom na iznimnu ekonomsku i ljudsku važnost klime”.
Od tada je procijenjena cijena porasla. Trenutna procjena je da bi pokretanje programa koji hladi Zemlju za 1 stupanj Celzija koštalo 10 milijardi dolara godišnje, rekao je Edward A. Parson, profesor ekološkog prava na Pravnom fakultetu UCLA. No smatra se da je ta brojka iznimno jeftina u usporedbi s drugim inicijativama za ublažavanje klimatskih promjena.
Značajno izvješće koje su Nacionalne akademije znanosti, inženjerstva i medicine objavile u ožujku 2021. bavilo se trima vrstama solarnog geoinženjeringa: ubrizgavanjem aerosola u stratosferu, posvjetljivanjem morskih oblaka i stanjivanjem cirusnih oblaka.
Ubrizgavanje aerosola u stratosferu uključivalo bi let zrakoplova u stratosferu , ili između 10 i 30 milja prema nebu, i raspršivanje fine magle koja bi lebdjela u zraku, odbijajući dio sunčevog zračenja.
Vezano: Upravljanje vremenom se događa i to nije nikakva teorija zavjere
“Stratosfera je mirna i stvari gore ostaju dugo”, rekao je Parson za CNBC, te dodao: “Atmosferski život stvari koje se ubrizgavaju u stratosferu je između šest mjeseci i dvije godine.”
Ubrizgavanje aerosola u stratosferu “odmah bi uklonilo opasnost od ekstremnih vrućina”, rekao je Parson. A također bi to “prilično odmah” usporilo ekstremne padaline, rekao je.
Jedna opcija za aerosol je sumporni dioksid, čiji su učinci hlađenja dobro poznati iz vulkanskih erupcija. Na primjer, erupcija planine Pinatubo iz 1991. godine izbacila je tisuće tona sumpornog dioksida u stratosferu, uzrokujući privremeni pad globalne temperature za oko 0,5°C, prema američkom Geološkom institutu.
Provjeri/technocracy.news
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
