Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr
Nevidljiva opasnost
“…stanice s nepopravljivo oštećenom genomskom DNK rezultirat će starenjem stanice, staničnom smrću, rakom ili mutiranim potomstvom, ovisno o tipu stanice i specifičnim biološkim/okolišnim uvjetima.” Panagopoulos i dr., 2021. 1
Uvod
Nedavni rad, “Ljudska elektromagnetska polja: ionska prisilna oscilacija i disfunkcija ionskih kanala uvjetovanih naponom, oksidativni stres i oštećenje DNK (pregled)“, objavljen u International Journal of Oncology od strane biofizičara Dimitrisa J. Panagopoulosa et. al. nedvosmisleno tvrdi da elektromagnetsko zračenje bežične tehnologije oštećuje DNK. To dovodi do neplodnosti, steriliteta, mutacija i izumiranja, te objašnjava gubitak bioraznolikosti koji trenutno doživljavamo na Zemlji.
Oštećenje DNK od bežičnog zračenja nije novo otkriće i brojni su znanstvenici to potvrdili različitim eksperimentima u laboratorijskim uvjetima. No, prevode li se promatranja u laboratoriju na iste učinke u stvarnom svijetu? Ako su ovi znanstvenici u pravu, u stvarnom svijetu stvari bi mogle biti puno gore, jer u stvarnom svijetu nismo izloženi jednoj frekvenciji, već cijelom spektru iz više izvora. U stvarnom svijetu vrijeme izlaganja nije ograničeno na nekoliko minuta ili sati dnevno ili tjedno – mobilni tornjevi su uključeni dan i noć. Oštećenje DNK od bežičnog zračenja nije laboratorijski fenomen – ono je stvarno. Gubimo kukce, ptice, životinje… sami sebe brišemo.
Oštećenje DNK, kaže Panagopoulos, uzrokuju komponente ekstremno niskih frekvencija (ELF) u valnim pojasima koji se koriste u bežičnim komunikacijama. Desetljećima su regulatorna tijela inzistirala na tome da je jedini način na koji bežična tehnologija može uzrokovati štetu zagrijavanje tkiva te da nas dopuštene razine snage štite od ozljeda. To ne vrijedi kako ni za ljude, tako ni za prirodu.
Studija iz 2003. koju je proveo par znanstvenika sa Sveučilišta u Solunu, proučavala je učinke izloženosti elektromagnetskim poljima na miševe izložene na različitim mjestima oko antenskog parka. Novorođeni miševi bili su teži od normalnih novorođenih miševa i svi su imali dodatne kralješke u stražnjim dijelovima kralježnice, što ih je činilo duljima od normalnih miševa. Ovo je oštećenje DNK. Miševi majke rađale su sve manje i veće bebe sa svakim leglom, a nakon šest mjeseci postale su nepovratno sterilne. Ovo je također oštećenje DNK.
Istraživanje velikih sjenica otkrilo je da ptice koje se gnijezde blizu dalekovoda polažu veća jaja s većim volumenom žumanjka i bjelanjka. To je također oštećenje DNK, a ovaj oštećeni DNK će se prenijeti dalje, osim ako ptica ne postane sterilna.
Pitanje je kako biste prepoznali da su miševi i sjenice nešto veći od uobičajenih? Pa, ne biste… dakle, ovako nešto se možda događa već desetljećima, a da ne znamo.
Godine 2006., španjolski biolog Alfonso Balmori napisao je da su vodozemci najugroženija stvorenja na Zemlji, a veliki broj njih je grubo deformiran manjkom ili viškom udova. Balmori je to pripisao ometanju embriogeneze tijekom razvoja – drugim riječima, oštećenju razvoja. Problem se uočavao diljem svijeta od 1995. godine, otprilike od vremena popularizacije mobilnih telefona i izgradnje mobilne mreže. Balmori tvrdi da je elektromagnetsko zračenje iz bežične tehnologije glavni čimbenik ovoga.
Oštećenje DNK ne uzrokuje uvijek deformacije i može utjecati na živa bića na mnogo načina, od kojih su neki nevidljivi ili neprimjetni. Brojne studije pokazale su da bežično zračenje uzrokuje i smanjenu plodnost i sterilitet, no to se ne može vidjeti golim okom – morala bi se izvršiti autopsija spolnih organa stvorenja. Ono što je primjetno jesu neplodnosti i sterilitet, odnosno smanjenje broja potomstva, koja dovodi do opasnosti od izumiranja. To je ono što se događa krijesnicama, pčelama, kornjašima – zapravo svim kukcima. To je ono što se događa pticama i drugim, uglavnom malim stvorenjima. Porast broja ljudi koji traže pomoć u klinikama za neplodnost govori samo za sebe.
Oštećenje DNK i ometan razvoja insekata
Kada je 4G ušao u uporabu na grčkom otoku Samos, viđen je veliki pad u mnogim vrstama insekata, među kojima su krijesnice i određene vrste pauka, koji kao da su nestali preko noći. Počele su se pojavljivati mrtve muhe s oštećenim krilima, a neke od tih muha imale su deformirana krila ili ih uopće nisu imale. Generacija za generacijom, sve više muha se javljao s istim nedostacima.
Osim sterilnosti, koja je nevidljiva golim okom, primijećen su četiri vrste oštećenja DNK i/ili razvojnih abnormalnosti insekata: oštećena krila, deformitet, minijaturizacija i značajna promjena u omjeru mužjaka i ženki. Iako nije moguće razlikovati oštećenje DNK od razvojne abnormalnosti golim okom, postoji jedna jasna razlika – oštećenje DNK proizvodi nasljedne mutacije, odnosno šteta se prenosi s jedne generacije na drugu. Muhe oštećenih krila prenosile su svoje gene na mnoge uzastopne generacije, pri čemu ih deformitet nije spriječio u razmnožavanju, iako je brojnost ozbiljno opala.
Oštećenje krila u nekim slučajevima može biti i oštećenje u razvoju. Većina insekata koji se izlegu s oštećenim krilima ne prežive razmnožavanje, poput leptira na slici ispod. Broj leptira se brzo smanjio od uvođenja 5G na otoku Samos.
Među najčešćim ljetnim leptirima na Samosu su lastin rep i lastavičar. Posljednja generacija Scarce Lastintails koji su viđeni svi su imali oštećenje krila. Oštećenja su se ogledala u nepotpunosti krila ili njihovoj nepravilnosti.
Također, uočene su deformacije kod škorpiona, pri čemu su repovi ovih škorpiona bili vrlo mali i tanki u odnosu na ostatak tijela.
Deformacija dijelova tijela nije jedina vrsta oštećenja DNK koju vidimo kod insekata. Prošlog ljeta dvije vrste kukaca, leptiri lastin rep i pčele stolarice, stvorile su leglo svojih minijaturnih verzija, između polovice i dvije trećine veličine običnog kukca. Događa li se ova vrsta štete i ljudima?
Pčela stolar (desno) je veliki kukac — 2,5-3 cm
Četvrta vrsta vjerojatnog oštećenja DNK je značajna promjena u omjeru muških i ženskih insekata. Kod mnogih vrsta insekata nemoguće je raspoznati spol, ali je kod insekata vretenaca ova razlika očigledna – mužjaci su jarko crveni, a ženke zelenkasto žute. U normalnim okolnostima i normalnoj populaciji trebalo bi biti otprilike po pola mužjaka i pola ženki. Ove godine je primijećeno daleko više ženki nego muških vretenaca, s omjerom otprilike 100 ženki na jednog mužjaka.
Oštećenje DNK ne mora nužno proizvesti mutante. Sterilnost je najvjerojatniji ishod ozbiljnog oštećenja DNK, jer priroda ne želi prenijeti nepovoljna svojstva budućim generacijama. A sterilnost je očita samo u nestanku vrsta – ne mogu se razmnožavati, pa izumiru. Ako je ovo mjera, onda je većina insekata koje smo nekada imali morala postati sterilna, jer je većina njih barem lokalno izumrla. Izgubili smo gotovo sve vrste kornjaša, čipkarica i drugih muha, većinu moljaca (i sve veće moljce osim nekoliko moljaca kolibrića), mnoge leptire, gotovo sve ose i stršljene i mnoge vrste divljih pčela uključujući divlje pčele medarice. Gotovo da nema bogomoljki, katidida, a vrlo malo skakavaca i cvrčaka. Vrlo je malo ušiju, uhovrataca, stonoga, ili srebrnih ribica, a vrlo je malo pauka koji predu mrežu. Niti jedna vrsta kukca ne ostaje nepromijenjena; sve vrste su ili opale u broju ili potpuno nestale, uključujući zemljišne kukce kao što su gliste, ličinke, pa čak i mravi. Kad su se matice izlegle nakon prve kiše, bilo je vrlo malo tih letećih mrava u usporedbi s drugim godinama — nekoliko desetaka u usporedbi sa stotinama. Mnoge biljke se ne oprašuju pravilno…
Provjeri/activistpost.com
Foto naslovnice: screenshot naturalnews.com
P O D I J E L I !
