Plan „zelenih“ idijota – posjeći 1000 godina staru šumu da bi izgradili „ekološke“ vjetroelektrane

Muda pod bubrege…

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Jedna od biološki najraznovrsnijih šuma na svijetu u regiji zapadno od Göttingena u Njemačkoj, Reinhardswald uskoro će biti posječena kako bi se napravio prostor za veliki novi “vjetrovni park”.

Prema izvješćima, 2000 hektara jedne od posljednjih netaknutih šuma na svijetu biti će uništeno kako bi se napravilo mjesto za “zelenu” energetsku grdosiju koja će proizvoditi navodno “čistu” energiju. Na taj način, ljudska glupost će oduzeti život tisućama stabala, ali i drugih životinja koje je su tisućljećima živjele na toj netaknutoj zemlji.

Vlada pokrajine Hesse i dalje ignorira molbe lokalnih građana, pa i najave tužbi raznih ekoloških skupina, da ostave šumu na miru i sagrade park elektrane negdje drugdje. Izgradnja pristupnih cesta je već počela, a dio stabala se već krči i siječe.

Da su „zeleni“ projekti poput ovoga zlo, a ne dobro kako ih u pravilu predstavljaju vlasti, jasno je valjda svakome s malo razuma u glavi. Uzmete li na primjer upravo vjetroelektrane moralo bi vam biti potpuno jasno o čemu govorimo. Naime, da biste „posadili“ šumu stupova s vjetroturbinama morate imati brisani prostor preko kojeg se vjetar može nesmetano kretati. Svako stablo, svaka šuma u tom smislu predstavlja smetnju i opasnost da se smanji učinkovitost vjetroturbine jer zaklanja nailazak vjetra, a samim time i smanjuje količinu proizvedene energije.

Diljem Hrvatske također niču brojne vjetroelektrane, a sigurno ćete se rado sjetiti i famozne Afere vjetroelektrane. Mnogi još uvijek, naivno, na sve gledaju blagonaklono, vjerujući u ono što govori vlast. A vlast ih prezentira uvijek kao „zelenu“ i obnovljivu energiju.

No, kako može biti zelena, ukoliko je vjetroelektranu potrebno postaviti na čistinu bez šume ili još gore ako je potrebno posjeći sva okolna stabla ili čak, kao u primjeru iz Njemačke, čitavu šumu.

Ukoliko se uzmu svi bitni čimbenici, energija vjetra je nepouzdan i skup izvor energije, baš kao što su to ljudi zaključili i prije više od sto godina, jer ideja o ukroćivanju energije vjetra nije ništa novo. Ta stara ideja se sada ponovo pokušava reciklirati, ali s potpuno novim ciljem. Cilj je strateško zauzimanje zemljišta na kojem nije dozvoljen rast stabala.

Valjda nije potrebno govoriti o tome koliko su šume važne za sav živi svijet na Zemlji, no idemo zagrebati još jednu „lopatu“ dublje u ovoj priči…

Ukoliko se globalistički transhumanistički umovi toliko zdušno zalažu za smanjenje utjecaja čovjeka na klimatske promjene, zašto rade upravo suprotno od onoga za što se navodno zalažu. Naravno, računaju na to da ljudi uglavnom nemaju vremena za razmišljanje o pravoj istini funkcioniranja stvari. Pokušat ćemo objasniti što jednostavnije…

Ukoliko je glavni uzrok klimatskih promjena famozni CO₂ (a nije), zašto se sustavno radi na uništenju glavnog čimbenika njegove apsorpcije – šuma? Znate ono, biljkama je potreban CO₂ i voda da uz pomoć sunčeve svjetlosti i klorofila dobiju hranu za sebe, pri čemu kao nusprodukt izlučuju kisik. Dakle, što je više šuma, veća je apsorpcija CO₂ i kisika. Jednostavno nema logike tražiti od svjetske industrije da smanjuje količinu emisije CO₂ s jedne strane i istovremeno uništavati ogromne količine šumskih prostora s druge. Sumnjivo?

Ne radi se o ničemu drugome nego o pokušaju „elite“ da nametne paradigmu kako je čovjek kriv što dolazi do promjene klimatskih uvjeta života na Zemlji, a što bi trebalo osigurati lakše utamničenje stanovništva pod jednom svjetskom vladom. Čovjeka pokušavaju uvjeriti da je on kriv što ispušta CO₂ u zrak, jer vozi automobil koji ima motor s unutarnjim sagorijevanjem, troši previše energije i struje, jede prirodnu a ne umjetno uzgojenu hranu koja ne troši puno energije, diše…

Sve je to priprema za sustav „ugljičnog otiska“, kojim će svaki žitelj Zemlje biti podvrgnut i na osnovu kojeg će se računati vrijednost vašeg života. Obrnuto proporcionalno količini CO₂ koju ćete ispuštati u zrak, dobivat ćete i količinu vlastitih „sloboda“.

Analogija s plandemijom koronavirusa i sustavom konstantnog „cijepljenja“ i „zelenih propusnica“ je previše očigledna…s razlikom što je u plandemiji princip količine „slobode“ proporcionalan broju primljenih doza.