Atomska bomba, nuklearno oružje, nuklearne elektrane… stvarnost ili fikcija (3.dio)

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr

Tekst je autorski rad Đurđice Antolić objavljen uz dopuštenje.

„Čuvajte se lažnog nuklearnog napada“

Sustav puca po svim šavovima. Nigdje ništa ne štima, samo je vojska ona koja dobro funkcionira. Sve što se oko nas događa kao da najavljuje kretanje svijeta prema jednoj vojnoj vladi koja će ili vladati sama ili će njome vladati jedna svjetska vlada. Da bi se to postiglo za to postoji više planova. Jednim je od njih i „meta strategija nuklearnog primata“ temeljena na ideji da je SAD – iako ranjiv ne samo po stanju oružja i pitanju ovisnosti o ruskom uraniju – pobjednikom u nuklearnom ratu s Rusijom.  Zašto medijska propaganda o „nuklearnom Armagedonu“ započinje upravo ratom u Ukrajini, i valja li se u pozadini tog posredničkog (proxy) rata i još nešto, nova pandemija, ona „nuklearna“, za čije liječenje već ima i lijeka i cjepiva, odgovor se možda nalazi u nastavku teksta…

„Problem s kojim se moramo suočiti nije u tome možemo li kreirati svjetsku vladu prije kraja ovog stoljeća. To se čini vrlo mogućim. Problem s kojim se moramo suočiti je taj hoćemo li imati takvu svjetsku vladu bez ulaska u treći svjetski rat.“

Ove, u 1. dijelu, već citirane riječi Lea Szilarda objavljenim u propagandnoj brošuri iz 1946. godine pod naslovom Jedan svijet ili nijedan: Izvješće javnosti o punom značenju atomske bombe (D.Masters and K.Way: One World or None: A Report to the Public on the Full Meaning of the Atomic Bomb, New Press, 1946.) odzvanjaju poput eha.

U otvorenom pismu dr. Einsteinu Sergeja Vavilova i još trojice ruskih zanstvenika iz 1948. godine (vidi 1.dio) piše da ideja ‘jedne svjetske vlade’vodi“ka neograničenoj ekspanziji američkog imperijalizma“.

Ako Amerika, od svog osnutka pa do 2015 godine, nije ratovala samo 21 kalendarsku godinu, ako je „Amerika bila u ratu 93% vremena – 222 od 239 godina – od 1776.“; ako je od 1798. do 2022. godine SAD pokrenuo ukupno 469, od toga 251 vojnu intervenciju u razdoblju od 1991. do 2022. godine; i ako je od 1945. godine izgubilo živote više od 20 milijuna ljudi u 37 nacija-žrtava u ratovima koje je predvodio SAD – onda nešto generalno ne štima kad je u pitanju SAD.

U svezi s tim, dvije karte posebice privlače pozornost.

Prvu je kartu napravio Ben Norton pod naslovom Zemlje za koje je američka vlada priznala da je u njima pokrenula vojne intervencije (Countries where the U.S. government has admitted to launching military interventions) koristeći podatke Kongresne istraživačke službe (CRS US Cogressional Research Service) iz dokumenta pod naslovom Primjeri korištenja Oružanih snaga SAD-a u inozemstvu, 1798-2022 (Instances of use of United States Armed Forces Abroad, 1798-2022).

Druga karta pod naslovom Svijet sa zapovjedničkim područjima odgovornosti (The world with commanders’ areas of responsibility) nalazi se na stranici Kongresne knjižnice (Library of Congress). U opisu karte piše da je napravljena i publicirana od strane: St.Louis,MO: National Geospatial-Intelligence Agency,c2005.

USEUCOM wikipedia definira kao:

„Europsko zapovjedništvo Sjedinjenih Država (EUCOM) jedno je od jedanaest ujedinjenih borbenih zapovjedništava vojske Sjedinjenih Država, sa sjedištem u Stuttgartu, Njemačka. Njegovo područje fokusa pokriva 21 000 000 kvadratnih milja (54 000 000 km ² ) i 51 zemlju i teritorij, uključujući Europu , Rusiju i Grenland“. 

Zapovjednik EUCOM-a Sjedinjenih Država istovremeno služi i kao vrhovni saveznički zapovjednik za Europu (SACEUR) unutar NATO-a, vojnog saveza. 

Obratimo pozornost na samo jedno područje odgovornosti koje pokriva USEUCOM – Rusiju.

“Kako je Amerika prevarila Rusiju”?

Uvjet Sovjetskog saveza za pristanak da se Istočna pripoji Zapadnoj Njemačkoj i okončanje 46-godišnjeg hladnoga rata bio je da se NATO neće širiti “ni jedan pedalj na Istok”. To je značilo da SAD neće postavljati nuklearne projektile uz rusku granicu. Rusija je održala svoj dio pogodbe. SAD nije. Rusija se također htjela pridružiti NATO-u, ali je njezina želja jednostavno odbačena. U noći 24. veljače 1990. godine američki predsjednik George H.W. Bush tajno je naredio saveznicima SAD-a da nastave s namjerom da SAD proguta ne samo ostatak SSSR-a, već cijeli Varšavski pakt i, konačno, samu Rusiju…

Čini li se da je prethodna karta USEUCOM-a u skladu s Bushevim željama? Kroz spomenuti sporazum ruski su se čelnici ponadali stvaranju paneuropske ekonomije, od Lisabona do Vladivostoka. Od Njemačke se očekivalo da preuzme vodstvo u ulaganju u Rusiju, a Rusija bi taj prijenos tehnologije platila isporukom plina i nafte, zajedno s niklom, aluminijem, titanijem i paladijem. U travnju [1990.] Bush je … u povjerljivom telegramu francuskom predsjedniku Françoisu Mitterrandu … jasno dao do znanja da dominantna sigurnosna organizacija u Europi nakon Hladnog rata mora ostati NATO, a ne nekakav paneuropski savez. 

Plan o “izravnoteženju” Rusije?

RAND korporacija zaslužna je za razradu dugoročne strategije koja je omogućila SAD-u pobjedu u Hladnom ratu, prisilivši Sovjetski Savez da troši vlastite ekonomske resurse u strateškom sukobu.

Primjena istog modela od iste korporacije koji pokazuje da je rat u Ukrajini osmišljen prije no što su ruske trupe ušle u Ukrajinu pretočen je u novi, strateški plan RAND korporacije protiv Rusije pod naslovom “Pretjerano proširenje i izravnoteženje Rusije” (Overextending and Unbalancing Russia), predstavljen u Zastupničkom domu Kongresa SAD-a 5. rujna 2019. godine.

Korporaciju RAND, „globalnu istraživačku organizaciju koja razvija rješenja za političke izazove“, s 1800 istraživača iz 50 zemalja koji govore 75 jezika, s američkim osobljem u više od 25 zemalja, službeno financiraju Pentagon, američka vojska, američka „obavještajna zajednica“ i moćne „nevladine“ organizacije. Ona je najutjecajniji „think tank“ u SAD-u i svjetski najpouzdaniji izvor za obavještajnu zajednicu i političke analize za SAD i njegove saveznike.

Ovaj plan, koji se može pročitati na stranici RAND korporacije (ovdje), predviđa pomoć Ukrajini oružjem i savjetima na način da poveća troškove Rusiji, prisiljavanje Zapadne Europe da smanji uvoz ruskog plina zamjenjujući ga američkim ukapljenim prirodnim plinom (LNG), smanjenje ruskog utjecaja u Centralnoj Aziji, protjerivanje ruskih trupa iz Pridnjestrovlja, sprovođenje mjera kreiranjem percepcije da ruski režim nije u interesu naroda, ohrabrivanje domaćih protesta, potkopavanje ruskog imidža u inozemstvu, poticanje visokoobrazovanih mladih ljudi da emigriraju iz Rusije u SAD i druge zemlje primateljice…

“Šah-mat” plan i prisiljenje Rusije na predaju

Ovaj plan predviđa američko uvlačenje Rusije u zamku postavljanjem svojih nuklearnih projektila na 500 milja ili 7 minuta udaljenosti od Kremlja kako bi se uništilo rusko središnje zapovjedništvo. Ukratko, „šah-mat“ pozicija u kojoj Rusija ne bi imala vremena lansirati svoje projektile. Nakon toga slijedi zahtjev Rusiji za predaju. Taj je plan objavljen oko 2006. godine kad su dva najprestižnija akademska časopisa Foreign Affairs i National Security preporučila zamjenu ideje o korištenju nuklearnog oružja da bi se spriječio treći svjetski rat idejom nove američke meta-strategije, „nuklearnog primata“ po kojoj će Amerika koristiti nuklearno oružje da bi pobijedila u nuklearnom ratu protiv Rusije. Također, odustalo se od ideje da se ti projektili postave u Ukrajini. Trenutni je odabir – Finska.

Izvješće “Tajni rat”

U odnosu na prethodno iznesene informacije još više zabrinjava sadržaj Izvješća “Tajni rat”, objavljen na stranici Brennan centra za pravo (BC Brennan Center for Justice) pri New York Sveučilištu 3. studenoga 2022. godine, koje izvješće opisuje kako je američkom Ministarstvu obrane (DoD) dopušteno tajno raspoređivanje trupa i vođenje ratova u posljednja dva desetljeća u desecima zemalja diljem svijeta, a da se o tome nije izvješćivao niti Kongres niti javnost.

Nastavkom su „ovlasti za sigurnosnu suradnju“, koje je SAD usvojio nakon 11. rujna, „Odobrenja za uporabu vojne sile (AUMF). „Tijela za sigurnosnu suradnju“ koje Pentagon zlorabljuje su Odjeljak 333 i Odjeljak 127e Naslova 10 Zakonika SAD (USC), i to na način da „razvija“ i „kontrolira“ proxy snage koje se bore i u njegovo ime.Ali to nije kraj priče. Kongres je nedavno proširio ovlasti Pentagona Odjeljkom 1202 Zakona o autorizaciji nacionalne obrane (NDAA), koji odjeljak dopušta američkoj vojsci „neregularne ratne operacije“ protiv „odmetničkih država“ poput Irana ili Sjeverne Koreje, ili „bližih država“ poput Rusije i Kine. Informacija o ovom izvješću može se pročitati i ovdje.

U pozadini rata u Ukrajini krupne se stvari valjaju… Energetski rat

Victor Davis Hanson, vojni povjesničar, klasicist, komentator i profesor emeritus klasike na Kalifornijskom državnom sveučilištu ovako opisuje trenutno stanje u SAD-u:

“Zemlja navodno ima zalihe dizelskog goriva za 25 dana – izvora energije koji pokreće naciju. U međuvremenu, nastavljamo isrpljivati strateške rezerve nafte – robe koje imamo u izobilju, ali je odbijamo proizvesti u potpunosti. … Postkabulski Pentagon šuti o iscrpljivanju kritičnih zaliha oružja. U Ukrajinu smo poslali granate za haubice, projektile Javelin i raketne bacače Hilmar u vrijednosti milijarde dolara, a da nismo obnovili vlastite arsenale. Stopa novačenja u vojsci ove je godine smanjena za 50%. Naša slomljena mornarica okoštava dok Kina širi svoju flotu u očekivanju da apsorbira Tajvan. … Dok zemlja iscrpljuje svoje rezerve nafte, ona [Kamala Harris] šiklja o ‘rješenjima’ kao što je transformacija školskih autobusa na baterije.“

Osvrnimo se tematski samo na jedan dio Hansonovih riječi – naftu. Nakon što je prvoga dana, došavši na vlast, otkazala dovršenje kanadsko-američkog naftovoda Keystone XL pipeline, čime se klimatskim avanturistima omogućilo da proglase pobjedu, Bidenova administracija ne samo da je nastavila ono što Hanson naziva “zlonamjernim nasljeđem Obama-Biden administracije”, koje se “nasljeđe” vidi i u američkoj “trenutnoj zagonetki u Ukrajini”, već i Bidenova izjava dva dana prije međuizbora da „nema više vađenja [nafte]“ („no more [oil] drilling“) otvara pitanje – koja to vlada ne želi crpiti vlastitu naftu koje ima u izobilju, i koja to vlada poduzima sve da deindustrijalizira vlastitu zemlju? Samo ona koja ispunjava ciljeve Agende 2030 prenoseći isti obrazac deindustrijalizacije na europske zemlje. (grafikon i objava na Twiteru preuzeti sa zerohedge.com)

I tako, dok Kamala Harris ‘rješava’ školske autobuse na baterije, i dok hrvatski premijer fantazira o vlakovima na baterije, u Siriji kućanstvima nedostaje plina za kuhanje, automobilima goriva, jer SAD krade sirijsku naftu. Snimka od 10. kolovoza, koju je prenio The Cradle, prikazuje konvoj kamiona s ukradenom sirijskom naftom koja se prevozi u kurdski dio Iraka, a kojim kamionima upravlja američka vojska. 8. kolovoza Sirijsko ministarstvo nafte izjavilo je da je dnevna prosječna proizvodnja sirijske nafte u prvom polugodištu 2022. iznosila 80.300 barela, a američke snage kradu dnevno 66.000 barela što je 83% ukupne sirijske proizvodnje nafte.

Također, The Cradle prenosi i video The Guardiana na youtubeu pod naslovom „Donald Trump: SAD je ostavio trupe u Siriji ‘samo zbog nafte’“ (Donald Trump: US left troops in Syria ‘only for the oil’) s predsjednikovom izjavom koja se može poslušati ovdje, izjavom koja je suprotna službenom narativu o ostanku američkih trupa radi borbe protiv ISIL-a. Izjava glasi: „Zadržavamo [sirijsku] naftu. Imamo naftu. Nafta je sigurna. Ostavili smo trupe samo zbog nafte.“ Prema Maheru Ihsanu, novinaru i političkom stručnjaku, Sjedinjene države kontroliraju ključna polja plina i nafte u područjima bogatim naftom u Siriji, također kontroliraju i ključna poljoprivredna područja.

U Siriji se “kontrolira” poljoprivreno područje, a u Ukrajini, zemlji najplodnije crnice, “černozema”, tri su velike multinacionalke, Cargill, Du Pont i Monsanto – u kojima su dioničarima američke multinacionalne investicijske kompanije Vanguard, Blackrock i Blackstone – kupile 17 od ukupno 62 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u Ukrajini (primjerice cijela Italija ima ukupno 16,7 milijuna hektara).

Rat SAD/NATO-a u Iraku, Libiji, Afganistanu, Siriji, Ukrajini i drugdje rat je za monopol nad resursima. Cilj je tog rata održavanje unipolarnog svijeta na čelu sa SAD-om i ispunjenje ciljeva Agende 2030. SAD/NATO, ratujući pod lažnom parolom spašavanja Ukrajine, uništava Ukrajinu, Europu i samoga sebe. Da bi prisilio Europu da se odrekne ruskog jeftinog u korist američkog skupog plina i raskine sve njezine veze s Rusijom, uvlačenje Rusije u rat u Ukrajini bilo je više nego poželjno.

Energetska kriza u SAD-u, Europi i drugdje vodi ka deindustrijalizaciji, a ova potonja ka ostanku bez posla, siromaštvu, gladi i hladnoći, a to je upravo ono što želi postići Agenda 2030. Europa se deindustrijalizira u ciljanom trenutku, baš kad je prisiljena pomagati rat u Ukrajini, pritom smanjujući vlastiti arsenal oružja istim tempom poput onog u Americi. U energetsku krizu i proces deindustrijalizacije Europa je zapala zbog umišljaja da Rusija ne može bez nje funkcionirati. Dogodilo se suprotno. Rusija ima energente i naviknuta je na zimu. Europa nije. Ono što RAND korporacija predviđa za Rusiju, to se događa i SAD-u i Europi.

Američka je administracija zabranila uvoz ruske nafte i drugih energenata, ali ta zabrana ne uključuje uvoz uranija (i umjetnog gnojiva) iz Rusije. Rusija nije uzvratila protusankcijama. U SAD-u nema proizvodnje ili prerade uranija, iako je nekoliko tvrtki reklo da bi željelo nastaviti domaću proizvodnju u Texasu ili Wyomingu ako proizvođači nuklearne energije potpišu dugoročne ugovore o opskrbi. Trenutačno postoji samo jedno komercijalno postrojenje za obogaćivanje uranija u SAD-u, ali ono pripada europskom konzorciju URENCO. Stoga Bidenova administracija tjera zakonodavce da podrže plan vrijedan 4,3 milijarde dolara za kupnju uranija od domaćih proizvođača. Američka nuklearna kompanija Westinghouse u potrazi je za alternativnim rješenjima.

Strah američkog Ministarstva energetike ne dolazi od sankcija prema Rosatomu, ruskoj državnoj korporaciji koju je osnovao predsjednik Putin 2007. godine, već iz činjenice da bi Rusija mogla smanjiti opskrbu uranijem. Rosatom ne isporučuje SAD-u gotove gorivne sklopove šesterokutna oblika prikladne za ruske reaktore, već uranij-poluproizvod koji koriste američki proizvođači za punjene sklopova četvrtastog oblika prikladnog za zapadne reaktore.

1993. godine potpredsjednik Al Gore i premijer Viktor Černomirdin potpisali su sporazum između SAD-a i Rusije o preradi visokobogaćenog, s primjenom u proizvodnji oružja, u niskoobogaćeni uranij potreban američkim nuklearkama. Nakon toga SAD je napustio vlastitu tehnologiju obogaćivanja uranija kao nepotrebnu i skupu. Uranija 235 (²³⁵U), potrebnog za pogonske jedinice, ima u izobilju u Rusiji, a čak ga i uranijem bogati Kazahstan i Uzbekistan šalju u Rusiju na preradu. Samo sa 6% svjetske proizvodnje Rusija kontrolira 46% svjetskog tržišta prerade uranija.

U slučaju ruskog odgovora na energetske sankcije protusankcijama, SAD bi se mogle naći u vrlo neugodnoj energetskoj krizi jer se američke nuklearke oslanjaju na zalihe uranija iz Rusije, Kazahstana i Uzbekistana. Uz SAD i druge bi se europske zemlje mogle naći na skliskom terenu, primjerice Francuska čija nuklearna proizvodnja daje 70% energije.

Iako je u travnju 2022. rezolucija Europskog parlamenta pozvala na ‘momentalni‘ embargo na uvoz ruskog nuklearnog goriva, ruska je nuklearna industrija ostala nedirnuta sankcijama.

Kad se uzme u obzir otpor Rusije unipolarnom svijetu Zapada i njezino bogatstvo uranijem, naftom, plinom, zlatom, žitom, umjetnim gnojivom, mineralima, metalima …, je li onda Rusija poželjnom metom, a Ukrajina i metom i sredstvom za “dopušteno proxy ratovanje”?

Nuklearni rat i/ili “nuklearna pandemija”?

I na sirijskom se području nalaze jedna drugoj suprotstavljene dvije nuklearne sile. Ali rat u Siriji nije potaknuo zapadne medije da počnu širiti halabuku oko nuklearne katastrofe. Nisu na to potaknula ni nuklearna testiranja Sjeverne Koreje, već su se kao odgovor na to izvodile vojne vježbe SAD-a, Japana i Južne Koreje. Niti glasa o mogućoj nuklearnoj katastrofi iako su neki nuklearni projektili letjeli preko Japana, a neki padali u blizini obale Južne Koreje. Zašto onda priča o nuklearnom ratu počinje s Ukrajinom? Možda zato što je Ukrajina u Europi. A Europa je, kolikogod se tome opirala, “poluotok Azije i njena je prirodna orijentacija euroazijska a ne američka“, kaže prof. dr. Slavko Kulić gostujući u Bujici.

S ratom u Ukrajini nasilno se Europu čupa iz njezina organskog, geografskog jedinstva i s Rusijom i s azijskim kontinentom, čineći je ovisnom o dalekoj prekoocenaskoj zemlji. Sve to u skladu s planom da bi obje bile, Europa već jest, pod zapovjedništvom USEUCOM-a. Ktome, u Ukrajini se sukobljavaju dva slavenska naroda s tendencijom da se u taj rat uključi još poneki slavenski narod. Povijest poznaje činjenicu da su Slaveni trn u oku Zapada najmanje zadnjih 150 godina…

Drugi aspekt rata u Ukrajini je taj što je on dobro sredstvo da se razvije još jedan scenarij. Prisjetimo se samo kako su vijesti o umrlima i zaraženima tzv. koronavirusom ne samo odmah nestale već su istog trena zamijenjene vijestima o ratu u Ukrajini. Te vijesti kontinuirano prati histerična prediktivno programirana propaganda o “nuklearnom Armagedonu”, “nuklearnoj apokalipsi”… Po svemu sudeći, prvi čin dvogodišnjeg sijanja straha od nevidljivog virusa prelazi u drugi čin sijanja straha od nevidljive radijacije. Četiri su scenarija o kojima se piše i govori: 1. nuklearni napad, 2. detonacija “prljave bombe” (konvencionalnog oružja koje koristi eksploziv za raspršivanje radioaktivnih materijala), 3. incident u nuklearnoj elektrani, i 4. nuklearni terorizam. Svaki od ovih incidenata, kažu, za posljedicu ima stvaranje radioaktivnog oblaka i širenje radijacije. U skladu s tim nižu se vijesti…

Ubrzo nakon što su ruski državni mediji izvijestili da je Rusija u mogućnosti gađati nuklearnim oružjem istočnu obalu SAD-a, u minutipolnom klipu Odjela za upravljanje u izvanrednom stanju Grada New Yorka (NYC Emergency Management Department) dan je savjet stanovnicima što da učine u slučaju nuklearnog napada na grad – da budu unutar zgrade, da se razodjenu i operu šamponom i sapunom. Jednom kad to učine, rečeno im je da čekaju daljnje upute preko vladinih medija. Apsurdni savjet stanovnicima New Yorka podrazumijeva da će zgrade ostati čitave, voda će u kupaonicama teći, a medijske će kuće i internet i dalje nesmetano raditi.

Science Daily izvješćuje da bi “više od 5 milijarda ljudi umrlo od gladi nakon sveobuhvatnog nuklearnog rata između SAD-a i Rusije, prema globalnoj studiji koju su vodili klimatski znanstvenici s Rudgersa, a koja procjenjuje postkonfliktnu proizvodnju usjeva“.

U tekstu pod naslovom Čuvajte se lažnog nuklearnog napada za koji će biti okrivljena Rusija (Beware of Nuclear False Flag Blaming Russia) Kevin Barrett prenosi upozorenje dr. E. Michaela Jonesa, pisca i bivšeg profesora, koji kaže: “Ako ljudi vjeruju u propagandu, mi ćemo se suočiti sa scenarijem 3. svjetskoga rata. … ako i kad nuklearna bomba eksplodira, to će učiniti američko-ukrajinska, a ne ruska strana.“

Svoje upozorenje dr. Jones temelji na znakovima koje američka vlada aktivno odašilje, primjerice na Bidenovoj nedavnoj izjavi da se „svijet nalazi na rubu nuklearne apokalipse“ za koju se očito priprema njegova administracija jer je američko Ministarstvo zdravstva najavilo potrošnju 290 milijuna dolara za lijek Nplate, odobren za „smanjenje krvarenja usljed sindroma akutne radijacije“, za koji se pretpostavlja da će „jedna mala doza koštati između 1.000 i 2.500 dolara“ – navodi se u članku pod vrlo znakovitim naslovom Obratite pozornost na ono što oni rade umjesto na ono što oni govore (Watch What They Do Instead of What They Say). Ostaje nejasnim, ako se “nuklearna apokalipsa” dogodi, tko će koristiti taj skupi lijek?

Drugim riječima, može li se ova informacija o lijeku Nplate razumjeti kao mogućnost lažnog nuklearnog napada iza kojeg bi se mogla skrivati “nuklearna pandemija”? Tim više jer se već petnaest godina radi na razvoju antiradijacijskog cjepiva.

Osvrnimo se na informacije koje se odnose na nuklearno testiranje samo jedne zemlje, u ovom slučaju Sjeverne Koreje.

„Seizmički događaj s početka 2016. godine nije uopće bio potres“. „… Sjeverna Koreja detonirala je svoje četvrto nuklearno oružje otkad je započela s programom testiranja atomskog oružja u 2006.“ Na priloženoj karti crvenom je zvijezdom označeno mjesto lansiranja, a žutom su bojom osjenčena mjesta koja su zabilježila seizmički događaj.

Prema izvješću BBC-a od 4. listopada 2022. godine Sjeverna Koreja je ispalila projektil srednjeg dometa koji je putovao 4.500 km prije no što je pao u Tihi Ocean, dovoljno daleko da bi mogao pogoditi otok Guam pod američkom upravom da je promijenio putanju. To je prvo lansiranje projektila preko Japana nakon 2017. godine. Japan je izdao upozorenje građanima da potraže zaklon.

Dana 2. i 3. studenoga 2022. Sjeverna Koreja je ispalila više balističkih projektila, uključujući  vjerojatno neuspješni interkontinentalni balistički projektil (ICBM) koji je pokrenuo uzbunu za stanovnike u dijelovima središnjeg i sjevernog Japana da potraže sklonište, izvješćuje geopolitika.news.

U prvom je primjeru nuklearno testiranje uzrokovalo “seizmički događaj”, u drugom i trećem primjeru stanovnicima je dano upozorenje da “potraže zaklon/sklonište“. Niti riječi o radijaciji.

Nastavno na prethodno izneseno, pozornosti je također vrijedan rekordno visok broj sjevernokorejskih testiranja balističkih projektila u 2022. godini. (Grafikon je preuzet sa zerohedge.com.)

Ukratko, ako je dosad sprovedeno 2.100 nuklearnih testiranja, možemo li onda postaviti sljedeće pitanje – postoji li nuklearno oružje koje se stalno testira i posvuda detonira bez potvrde o postojanju radijacije, i ‘nuklearno’ oružje kojim nas plaše da može dovesti do “nuklearnog Armagedona”?

Ako su tijekom lažne koronapandemije ljude terorizirali dvije godine, ako sada umjetno izazivaju nestašicu hrane dok hrane ima u izobilju, ako umjetno izazivaju energetsku krizu dok energenata ima u izobilju, uz sva ostala zla koja su se sručila čovjeku na glavu, zašto bi od “njihove” strane pružena navodna zaštita zdravlja i sigurnosti ljudi od radijacije bila iznimkom?

Provjeri/www.durdicaantolic.com.hr

Foto naslovnice: pixabay.com

P O D I J E L I !